Svi smo išli u školu .
Valjda .
Osim onih koji nisu išli u školu,ili kojima ne dozvoljavaju da idu u školu,
ili onih koji su ubijeni , pa im škola više ničemu ne služi.
E , u tim školama se mnogo toga uči.
Napriliku , naučili su vas da su uz crnu i bijelu , osnovne boje crvena, plava i žuta.
Pride vas nauče misteriju i čaroliju miješanja boja.
I kada pomislite da nešto znate , posred čela vas potrefe nadobudni i “pametni”, pa vam kažu :
– Zaboravite šta ste učili. Pojma nemate!
Sada nam propagiraju da su osnovne boje zelena, crvena i plava.
Otprilike :
-Niks žuto. Nema sunca , zaboravi čaroliju jesenjeg lišća , nema žutih dunja , ni ostalih voćki, pogotovu zabranjenih , a čini se , hoće da nam izbrišu i plavuše.
Da bi misterija novokomponovane pameti bila još veća i ” potpunija ” , “naučenjaci” tvrde da se miješanjem ove tri boje dobija – bijela.
Aha , kako ne.
Nek je oni pokušaju dobiti.
Mudruju nam , treba razlikovati osnovne boje u slikarstvu i osnovne boje u optici, u svjetlosti…
I kao da smo levati ili blečci uče nas o bojama:
“Boje koje se koriste u slikarstvu su neki pigmenti – to su minerali ili tvari organskog porijekla (biljnog, životinjskog) koji apsorbuju svjetlost određene valne dužine, tj. apsorbuju određeni dio elektromagnetnog spektra, dok neki dio spektra odbijaju.”
Tijela ili emituju svjetlost ili je apsorbuju ( upijaju ) .
Molimo ih da to kažu Mikelanđelu, Botičeliju, Goji , Rembrabtu, Moneu , Renoaru , Modiljaniju, Lotreku…, zapravo svim mazalima koji su se okušali sa bojama.
Svi će im reći :
-Boje imaju dušu, i sa bojama treba nježno i pažljivo , a opet muški , energično , kao sa ženema, inače vas neće poštovati.
Pa nam još kažu:
“Vaša odjeća apsorbuje svjetlost, ali ekran vašeg monitora, TV-a, mobitela emituju svjetlost, tj. oni predstavljaju izvore elektromagnetnog zračenja.”
Joj glupaka ljudi mila.
Da bi se nešto emitiralo mora se prije toga apsorbovati.
I tada se postavlja pitanje ; šta je starije , stara dobra koka ili jaje. Mi tipujemo na koku, dok se pile izleže , ko mrtav ko živ.
I nije ima malo, pa se glupiraju:
“Crvena na vašem monitoru i crvena boja ruže nisu ista stvar – crvena boja na ekranu je zaista svetlost određene frekvencije, a crvena boja ruže je neapsorbovana svjetlost.”
Mi ugasimo ekran i nema svjetlosti, a ruža nam svijetli / emitira svjetlost čitav život, i uz to kupa nas mirisom , ljepotom , nježnošću , uspomenama , ljubavlju, boli nas tugom i nadom…
A ekran nas ostavljaju ravnodušnim. Koloplet piksela kojim nam veliki brat boji živote po njegovom ćeifu.
Za prikazivanje boja na monitorima se koristi RGB sistem ( akronim od red-green-blue) koji je zasnovan na principu aditivnog miješanja boja. Osnovne boje ovog sistema su crvena, zelena i plava i njihovim miješanjem nastaje bijela svjetlost.
A neće im biti teško ustvrditi da bijlea boja nije boja, jer rekoše da žute nema.
Glupaci.
No , zakon o objektivnom informisanju nam nalaže da vas uputimo na izvore od kojih je sve krenulo:
“Prve teorije boja dali su Leone Battiste Alberti (oko 1435.) i Leonardo da Vinci (oko 1490.), dok naučno utemeljena teorija boja počinje sa Isaacom Newtonovom i njegovim otkrićima u sferi optike objavljenim u Opticks 1706. Goethe 1810. daje svoju Teoriju boja, koja je manje naučna, ali počinje razlikovati aditivno i suptraktivno miješanje boja te govori i o psihološkom utjecaju boja i asocijacijama koje boje bude.”