Valeri

 

Pisali smo o svjetlosti i bojama. Kada nam se boje i svjetlost u snovima jave to nam govori da smo sretni ljudi. Samo sretnici sanjaju boje. Svi sanjamo boje, samo se većina ne sjeća obojenih snova.

Kada ih zapitate kakve su te boje, slegnuće ramenima. Neki će biti zbunjeni, a opet neki će se počešati po glavi rukom iznad uha na suprotnoj strani i obješenjački izreći samo jedu riječ:

Valeri.

Jesu puno rekli, svaka im čast.

Neuki ljudi se nisu susreli sa tom rječju.

Neke je život vodio stazama gdje je značenje te riječi suvišno. Obično u tom svijetu postoje samo nijanse kiča i šunda.

U medijima se pripjevaju besmislice, naručena i podmetnuta slova; njima je glavna lova.

Svaki dan postaje isti; dosadan , slijep ,tmuran smogovit.

Vidite ljude, šeću ulicama, na lica im nema osmjeha ni radosti. Neki nose burke i zarove,neki maske.Na isto mu dođe.Sakrivaju se ljudi od života.

Samo neke smrknute i zabrinute sjene trepere nad bićima koja nekud žure.

Nemaju vam oni, mili naši, vremena za svjetlost i boju.

Ko će još ganjati ili sanjati valere. Nalet vas bilo.

Ali ipak…

Jedan umoran čovjek, jedna teška žena sa dva cekera u ruci, kući se vraćaju usumrak. Imaju kuluk koji je tanko plaćen i nepodnošljiv. Na vratima ih čeka djetence i mazno se privija uz njihove skute. Sumnorni dan svakodnevnice biva obojen svjetlošću i bojama. Mali valeri titraju u srcima i duši.

Zato se živi i vijedi muku tegariti.

Jedno kišom orošeno biće, na raskršću promrzlo stoji, pored ohrndanih gelendera i minute ko časove broji. U ruci mu cvjetak, u srcu je ljubav. Čeka dragu koja se upravo pojavljuje. Kosa joj leprša , osmjeh joj kišu razmiče. Ona se u zagrljaju smiruje, dok poljubce dragom daruje. Njima se čini da je sve svjetlost i boja.Poljubac je tek jedan valer u nizu onih koji će slijediti.No to su samo njiihovi valeri i naše dalje prisustvo bi ih možda malo uprljalo.

Dva bića pored tople vatre sjede, drže se za ruke i jedno drugom smežurana lica dodiruju. Njih dvoje su godinama sami. Oh, imaju djecu, ali ih put u tujinske zemlje odnio. Neka , nek su samo živa i zdrava. Njima će biti dobro.Zajedno su i ne previše umorni.Vremešnosti ima uspomene da ih hrane i griju. Puno je u njima svjetlosti i boja, dovoljno za više života.Samo ih valeri pomalo bune.Čovjek je čovjek i ponekad nescjesno pravi greške.Starost ih sada čeprka,da na miru odu tamo gdje svi moraju ići.

Sve je izmješano i duše djeteta, oce i majke. dječaka i djevojčice i brižnih staraca naprosto lebde,uronjene u svijetove svojih iluzija.Za njima se svjetlost,boje i valeri lomataju i nad njima neprimjetno bdiju.

Jedan čovjek koji pisaću mašinu za drugu ima, uzima Blekijev pojmovnik i traži stranicu na kojoj je podvučena riječ:

Valer

-nijansa,najtananija nijansa u umjetnosti,sredstvo za modeliranje forme (svjetlost, boja); valer je sve; i sjena i svjetlo čak i boja gdje tama nosi (postaje) kontrast;

-ljudi valer obično vežu za boje, međutim on se kao izraz i forma udomaćio u svim umjetnostima,

-valer pomaže da se pokažu promjene na površini slike, opisa, sklupturi definiše udaljenost,

-valer određuje kvalitet prizora prigušujući grubost izraženih tvorevina; on je objedinitelj ekspresija i impresija, kompletan nadrealizam i sva umjetnbost vrvi od pojma valer i njegove upotrebe,

-od valera i u vizuelnom i u poetskim smislu zavisi sve: on više nije samo mjera svjetlosti, on je sitna skoro neuočljiva razlika u tonalitetu,boja,muzike, poetike;jedva primjetno nijansiranje bilo likovnog bilo poetskog izraza

-valeri slikaju nečiji život; što ih je više, to je život bio vredniji življenja

P.S-

I molimo vas, danas nemojte dopustiti ,da vam dnevni mediji u blagdane i dane svagdašnje banu u kuću, među vaše boje, svjetlosti i valere.

Oni bi vam unjeli krv kojim neljudi rijeke ,zemlju i mora boje. Ili bi vam dočarali kolone izgladnjele dječice što umiru od gladi. Ona nikad nemaju vremena za život i ljubav. Tamo je smrt iskupljenje. O tim sumornim nijansama pišemo svakodnevno.

Ali kako reče Krstitelj: to je jecajući vapaj izgubljenog u pustinji zla.

Vječni neprijatrelji / Igrokaz 29.Aprila/Travnja

Danas je Subota    29.  April  / Travanj 2023 . godine.

Ovako su se dani  naslikali:

118   lagano položeno   u zemljicu crnu , sa evidentnom tenzijom za vaskrsnućem ,   a  za 247  dana ovog ljeta se svileni  pokrovi spremaju, pažljivo i neprimjetno   .

Danima ne trabaju fanfare,   Oni to ne vole.

A mnogi insani su  progutali svoje ćemane, kada im je zazivajući rekvijume protoku vremena,

a iznenada im došao njihov dan sastanka i razdvajanja.

Kako će insani znati kako, otkuda i kamo vrijeme protiče , kad svoje pelene ne znaju namjestiti i oprati.

Da znaju, zar bi se neštedemice klali i silovali čitave historije čovječanstva.Ali tako im od izgona

nanijećeno.

Dok je vijeka ljudi će biti neprijatelji jedni drugima.

Uvijek će naći razloga da se mimoilaze u nevjeri,zlu  i glupostima.Sve dok ih ne poklopi, ono što će ih

obaveznbo poklopiti.

Što bi poete  rekli:

-Koliko svirke toliko muzike i takara.

U prevodu:

-Tamo vam lova ne treba. Čak ni ona za pogrebni prevoz. Tamo vas sa nestrpljanjem očekuju.            Jal’ hladovina , jal'pržun.

Verlen – Never more

 

Uspomeno,šta hoćeš od mene? – Goni

jesen nebom tamnim drozda da se skloni,

a sunce zanad azrak svoj monotoni

u to žuto lišće gdje vjetar romoni.

 

Samoća nam spoji san i sreća ista,

kose nami mali vjetar poput lista

nosi.Tad odjednom pogled joj zablista:

“Je l’ to tvoj najljepši dan?” od zlata čista

 

trepti glas njen zvonak,blag sa prizvukom nade.

Jedan laki osmjeh odgovor joj dade,

i poljubih njenu bijelu ruku smjerno,

 

-Ah,kako miriše cvijeće majskih dana!

I kako šapuće i nježno i vjerno

prvo da što dođe s ljubljenih usana!






												

Emili Dikinson – Pjesme 101

 

 

101

 

Hoće li zbilja doći „Zora“?

Zar takvo nešto ko Dan ima?

Bih li ga vidjela s planina

Da visinom sam – ista s njima?

Ima li perje kao Ptica?

Ima li noge ko Lopoči?

Jer li rođen u krajevima

Koje mi nisu vidjele oči?

O Učenjače! O Mornaru!

O Mudrače sa neba, kaži!

Gdje da maleni Hodočasnik

Mjesto s imenom „Zora“ traži?

 

 

 

 

Langston Hughes – Harlem

 

Šta se desi sa snom koji se ne ostvari?

 

Da li se osuši,
Kao zrno grožđa na suncu?
Ili se zagnoji kao rana –
I onda gnoj iscuri?
Da li smrdi kao trulo meso?
Ili se stvrdne
Kao slatkiš sa šećernim sirupom?

 

Možda se samo savije i nisko spusti,
kao pod teškim tovarom.

Ili eksplodira?










												

Miroslav Antić – Kiša

 

Kiša…

Kiša…

Krupna kiša…

Sva su mokra leđa krova.

Treba uzeti na nišan gorak šapat jasenova.

 

Kad na usnu i u šaku kane tuga u razdanja,

mudrost je u sivom mraku naći zlatne prste granja.

 

Kiša…

Kiša bičevima krovove pretukla riđe.

Samo jedna sreća ima.

Noćas treba da naiđe.


												

Čudesno ali istinito / Iz Arhiva

Naučno dokazano porijeklo stanovnika BiH / Otrgnuto sa interneta

Zapadni genetičari i antropolozi vjeruju da su upravo Vikinzi naši direktni potomci, što potvrđuju i genetske analize posljednjih sedam godina. Ovu zanimljivo otkriče ovih dana objavio je portal Bosnahistorija.com pod naslovom Genetsko porijeklo stanovništva Bosne i Hercegovine. S obzirom na naučni pristup i objašnjenje ove teme, tekst prenosimo u cjelosti.

“Dok u svijetu gotovo svi narodi tvrde da znaju svoje historijsko porijeklo, u zemljama bivše Jugoslavije, a pogotovo u Bosni i Hercegovni, vode se rasprave ko je ko i odakle je došao, te koji narod po tom osnovu ima pravo na dominaciju.

Početkom devedesetih godina hrvatski su historičari, u želji da dokažu kako Hrvati nisu isti sa Srbima i Bošnjacima, otpočeli potragu za neslavenskim korijenima. Pojavile su se na desetine publikacija o tome kako su svi Hrvati došli s iranske visoravni. Pronađeni su grbovi, slični nazivi i mnogi drugi elementi koji su trebali potvrditi teorije velikih seoba i iranskog porijekla Hrvata.

S druge strane, srpski su historičari uvjeravali, ne samo svoje, već i druge narode bivše Jugoslavije, da su svi oni Srbi, samo različite vjere, te da nema sumnje da su nam svima Rusi braća po krvi. Dokaz za to je bio slavenski jezik kojim pričaju svi stanovnici bivših republika. Sve školske knjige u bivšoj Jugoslaviji su ovu teoriju zabetonirale u glavama naroda.

Najteže je bilo Bošnjacima. Njih su prisvajali i Srbi i Hrvati. Čak se išlo do besmislice da su Bošnjaci turskog porijekla. Sve su činili da kod Bošnjaka stvore averziju i kompleks niže vrijednosti, što su donekle i uspjeli, a što djelimično još uvijek traje kod nekih pojedinaca. Na nesreću Bošnjaka, bosanski Srbi su imali svoju maticu Srbiju, a bosanski Hrvati Hrvatsku. Tražeći svoj identitet, Bošnjaci su se sredinom devedesetih godina, a i prije, pokušali identificirati sa Bogumilima i time biti nešto što nije ni srpsko ni hrvatsko, već autohtono bosansko, dakle vezano samo za Bošnjake. Razlog je bio taj što je islam došao tek početkom Novog vijeka, dakle stotinama godina poslije katoličanstva i pravoslavlja.

Ubrzan razvoj genetike u posljednjih desetak godina, zasigurno će neke razočarati svojim neoborivim dokazima o njihovom porijeklu. Seobe Slavena, iranski korijeni, bratstvo s Rusima, veza s Turskom – sve su to teorije kojima se već uveliko klima pod nogama.

Jedna od studija o genetskom porijeklu stanovnika bivših Jugoslavenskih republika realizirana je u suradnji sa: Institutom za antropološka istraživanja u Zagrebu, Medicinskog Univerziteta u Skoplju, Kliničkog centra u Beogradu, zatim Estonskog Biocentra pri Tart Univerzitetu, Medicinskog Univerziteta u Prištini, Medicinskog Fakulteta u Tuzli, Kliničke Bolnice „Bijeli brijeg“ u Tuzli, Domu zdravlja u Zagrebu, te Škole medicine u Edinburgu – Škotska.

Kako bi rezultati bili što bliži realnoj situaciji na terenu, uzorci su sakupljani i testirani u svim gradovima bivše Jugoslavije.

Genetske grupe, koje su analizirane u ovom istraživanju, su sljedeće:

J (J2e*,J2e1,J2,J2f1) – Ova haplo grupa je Anatolskog porijekla, najvjerovatnije je došla sa osmanlijama na Balkan/Europa (prema Wikiediji haplotipovi su geni koji se ne rekombiniraju i nemaju svoj par na drugom kromosomu. Sve takve gene na Y kromosomu i mitohondrijskoj DNK (mtDNK) nazivaju se haplogrupama odnosno haplotipovima). Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) 1,9 odsto, Bosna i Hercegovina 1,4, Srbija 8,0, kosovski Albanci 16,7, Makedonci 12,6 i makedonski Romi 1,8 odsto.

E (E3b*,E3b1…itd.) – Ova grupa se nalazi na cijeloj jadranskoj obali, Italiji, Grčkoj, Albaniji i graničnom regionu. Najveći procenat se nalazi kod kosovskih Albanaca. Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) 5,6 odsto, Bosna 10,14, Hercegovina 8,9, Srbija 21,25, kosovski Albanci 47,4, Makedonci 24,06 i makedonski Rromi 29,82 odsto.

K* – Ovaj haplotip pripada Hunsko-turskoj grani, a korijen ove grupa je u Mongoliji, najvjerovatnije donesen sa Hunima u Evropu. Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) 0,9 odsto, Bosna i Hercegovina 2,84,

Srbija 7,08, kosovski Albanci -, Makedonci 1,27, makedonski Romi -.

R i R1a – Slavenskog porijekla; ovaj tip je sa Crnog i Kaspijskog mora najvjerovatnije sa “kurgan-kulturom” došao u Europu. Najčešće se nalazi u Rusiji, Ukrajini i na Baltiku. Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) 34,30 odsto, Bosna 24,60, Hercegovina 12,06, Srbija 15,93, kosovski Albanci 4,42, Makedonci 15,19 i makedonski Romi 1,70 odsto.

R1b – Nosioci ove grupe se susreću najviše u zapadnoj Evropi. Najveći procenat je na špansko-francuskom području, a također velik procenat u Velikoj Britaniji i Irskoj. Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) 15,70 odsto, Bosna 1,40, Hercegovina 3,55, Srbija 10,62, kosovski Albanci 21,10, Makedonci 5,06 i makedonski Romi 1,75 odsto.

I – Ovaj haplotip postoji samo u Evropi, za razliku od svih ostalih haplotipa. Zato se smatra da je u Europi i nastao kod prvih Evropljana između dva ledena doba, prije 30-35000 godina.

I1a – Najveći procenat ovog tipa se nalazi na Skandinaviji i Islandu. Ovaj haplotip u Velikoj Britaniji nazivaju i Vikinger marker.

I1b* – Ovaj haplotip se najčešće (najveći procenat) u Bosni i Hercegovini nalazi i okolnim zemljama, pri čemu sa udaljavanjem jako (naglo) opada. Naprimjer, u Hrvatskoj blizu Slovenije nalazi se samo 20 odsto ovog tipa.

Jedna podvrsta se nalazi na Sardiniji.

Za sada je ovo otkriče zapanjujuće, jer do prije pet godina niko nije ni znao ni slutio da izvan Skandinavije (Vikinga) ima još nasljednika prvih Evropljana.

Procenat ove grupe u stanovništvu (I*+I1a+I1b*+I1c): Hrvatska (kopno) 37,0 odsto, Bosna 53,65, Hercegovina 70,91, Srbija 36,28, kosovski Albanci 7,96, Makedonci 34,17, makedonski Romi 5,26 odsto.

Najinteresantnije od svega leži u činjenici da je I1b grupa u Bosni i Hercegovini zastupljena sa visokim procentima. Do sada niti jedna takva koncentracija nije zabilježena u Evropi.

Zapadni genetičari i antropolozi vjeruju da su upravo Vikinzi naši direktni potomci, što potvrđuju i genetske analize posljednjih sedam godina. Pojavljivanje haplogrupe i na teritoriji Velike Britanije, Francuske i kod Kelta, pripisuje se Vikinzima koji su se spuštali i ratovali na ovim teritorijima, a koji su u sebi nosili naše gene i tako ostavili genetski trag iza sebe. Ova grupa dominira, osim u hrvatskoj i u bošnjačkoj, te i u srpskoj populaciji BiH.

H – Ova haplogrupa je nastala u Indiji i najvjerovatnije sa Sintima i Romima došla na Balkan. Procenat ove grupe u stanovništvu: Hrvatska (kopno) -, Bosna i Hercegovina -, Srbija 0,9, kosovski Albanci –, Makedonci –

i makedonski Romi 59,6 odsto.

Na osnovu ovih istraživanja može se reći da je 34,3 odsto Hrvata slavenskog porijekla(haplotip R1a), 25 odsto Bosanaca su slavenskog porijekla a 12 odsto Hercegovaca, dok je samo 15,93 odsto Srba slavenskog porijekla (što obara u potpunosti srpski mit o njihovim slavenskim korijenima i bratstvu sa Rusima).

Procenat muškaraca koji pripadaju anatolskom (turskom) porijeklu je sljedeći: 1,4 odsto Hercegovaca, 1,9 odsto Hrvata a osam odsto Srba je anatolskog (turskog) porijekla. Ostalih 7,08 odsto Srba nose haplotip K (hunsko-turski).

Prije nego što se počne govoriti o “teoriji zavjere”, valja znati da su ovi podaci sadržani u studiji zemalja (i institucija tih zemalja) koje su u učestvovale u ovom istraživanju. Ovi podaci su tek početak tipiziranja stanovništva i, vjerovatno, biće nekog pomijeranja ovih brojeva, doduše ne u nekoj značajnijoj mjeri, jer će upravo pomenuti biti i ostati kao osnova.

Ovo je također dobra osnova kojom se ruše svi “mitovi” o velikom srpstvu, hrvatstvu, slavenstvu, avarstvu…koji – kako se sada vidi – ne odgovaraju stvarnim činjenicama.

Jednoga trebamo biti svjesni, u Bosni postoji šest različitih haplotipova, u Hercegovini 11, Hrvatskoj 12 i Srbiji 13. U ove dvije posljednje države ne dominira nijedan haplotip, pa se nijedna od ove dvije zemlje ne može pozvati na čiste korijene, jer su kao i većina europskih zemalja mješavina iz različitih krajeva porijekla. Jedino, i samo, stanovništvo BiH posjeduju, kao što je rečeno na osnovu rezultata istraživanja, najveći procent samo jedne haplogrupe u cijeloj Europi i ovu genetsku izolaciju do objavljivanja ove studije (a i drugih) niko nije smatrao mogućom, i nigdje u Evropi se ne pojavljuje na tako velikoj površini.

Na kraju važna napomena: Bosanci i Hercegovci ovdje nisu prikazani kao tri etničke grupe, nego kao cjelokupno BiH stanovništvo uopće.”

Rabija el-Adevija – U ljubavi…

 

 

U ljubavi ne postoji ništa između dva srca,

govor je rođen bez riječi,

istinski opis dolazi iz stvarnog okusa.

Onaj koji iskuša, zna

-onaj koji objašnjava, laže!

 

Kako možeš opisati istinsku formu Njegovu,

u čijem prisustvu ti si bespomoćan,

i u čijem biću ti još postojiš,

i ko živi kao znak tvoga putovanja.