Da li još uvijek tugom vlažiš krpice lutke jedine

 

Slomljenom

tugom vlažiš krpice lutke jedine

 

krvavom

od poderanih skuta svojih

 

vrištećom

od bespomoćnih velova djetinjosti

 

suznom

od bola nebeskih putanja

 

milostivom

od oprosta Gospodara svijetova

 

nedostajućim

još uvijek me  tugom lome seni

 

pitajućim

gdje si sada krvava djevice mila

 

bolima

roseći dane što sanjaju naš poslijednji ples

 

nevinom

nježnošću naš đardin  srećom zalijevani

 

anđeosku

ljepotu  djetinje ljubavi snijem

 

brišući tugu

vlažnih krpica lutkice tvoje

 

boliš me malena

a gdje si sad

 

samo se barem treptajem lišća

i kapljicom nade sa rosom javi






























												

Pozivam…




pozivam iskustvo kao svjedoka

samoćo moja

 

pozivam se na život

dosanjana ljubavi

 

pozivam se na sutra

robinjo snova

 

pozivam se na sreću

čuvarice srca moga

 

prizivajući ljubav

sanjam da ti zborim

 

hvala ti velika

ljubavi jedina

 






												

Bleki – Krvava rosa sniježi


Crno

 

Crno bijeli svijet

 

Nije sve tako crno

 

 

Bijelo i ljubičasto

 

 

Crno bijele fotografije
su umjetničke
takav je i život
manje više

neuk pomislim
tu ja uskačem
sakrio sam boje
da naslikam lik njen
koji u srcu nosim

avaj zaleđeno je
izletim na ljubičastu kišu
bjelina ne pomaže
jer oči moje crno bijele
krvavu rosu liju

 






												

Begaj mjeseče sjajni





Bjegaj mjeseče sjajni

bježi dalje

sklanjaj pogled

sa moje drage

ne kradi ljepotu njenu

što za mene rođena je

od iskona

u Oceanu

Tišina i sni


Lutaj mjeseče mladi

lutaj dalje

sa mojom drago se ne veži

ne kradi ljepote oceana

što ronim u njemu

u školjku plavetnu

srca svoga stavljam

kapljicu kiše

u sedef je pretvoram


Oprosti mjeseče mili

zastani

ne sklanjaj pogleda

sa moje drage

sa njom se veži

kad ne mogu ja

zbog snježnih

pramenova svojih

što beskraju zovu





Čemu plakati ljubavi moja

 

Znam taj dan si plakala
skoro da si umirala
mene su nosilima pronijeli
ništa mi nije bilo
samo me geler stefio
u adamovu jabučicu krhku
zaboravih da dišem u trku

Znam da si hjela još plakati
skoro da si se razboljela
mene su od tebe oteli
ništa se tu nije moglo
osim još borbenih pjevati
tiho sasvim tiho mila
da te drugi ne čuju

Znam da ne smiješ plakati
zdravlje je najpreče
to ti zasigurno mogu reći
vidiš mene zdravog zapucaše
sad bez boljke gore idem
tamo ljekara nema
kažu neće ni meni trebati

Obećavaš da nećeš plakati
skoro da si me nasmijala
lako se meni šaliti
svoje sam rane prebolovao
šta ćeš ti sa životom svojim
imaš samo dvadeset pet
prave godina za grlice let

 

 





												

Oprosti , ogriješih se o tebi

Oprosti mi

Sinoć se ogriješih o tebi

riječju ne i dušom

sebično je srce moje

u ljubavi svojoj

ne da

nikako ne da

da mu pričaš

da ćeš nakon

vremena

Njemu da odiš





to je u redu mila

i ti ćeš naći da znam

da je to u redu

ali molim te

nemoj da mi odeš

prije mene

ne mogu više ostajati

sam





sve ljubavi moje

odu prije mene

nemoj more mome ubavu

ti da mi odeš

nemoj mila ti

daj da jednom rečem

lipo mi je

ne mogu živjeti bez tebe

ljubim te zanavik





a oči sklopim

dušu sritnu predam

Tišina i sni

ti budeš

kapljica u oceanu ljubavi

koja me na pute prati