Bleki- Druženje sa Eđijem, Allanom Poom

 

Nama žao što Po nije stigo na naša druženja.

Mi bi posjeli kraj šadrvana

što lagano stihove žubori

hladi flaše sa pićem

osvježava zrak sa ićem.

Čista licentia poetika.

 

Na sofru iznjeli

daj nam svega Maro bona.ba

i rujnog vina.

Čista scientia patetika.

 

Napose kutjevačke graševine in kurvoazije u'vi obavezno.

Iako je bio tanak na klopi

zadeverali bi ga bubrežnjacima i brizlama.

Čisti halal mezetlučka poetika.

 

Popili bi koje piće

u tišini brez srkleta

pa mu izrekli kompilaciju mudrolija

znajući da ne pije vode:

Ohani malo

imaš jedan život

ludo ga bacač

jer ne vrijedi plakati

većme pustiti mrtve mrtvima.

Poetica morituri  te salutant.

 

Moraš samo sanjati da novu grlicu  

ona će dolepršati da se volite vi.

A jednoga dana kada kreneš na visoke pute

mogao bi svijetu

testament sa osmijehom ostaviti

 

tih godina sam sve volio

a Bogami su i one voljele mene.

 

Edgar Alan Po je sveznalica

znao da bi mu to bilo rečeno

na našem đardinskom akšamluku.

 

Zato nije dolazio

a i vremena nije imao

odakle ti vrijeme frjeru.ba

trošiti ga sa zgubidanima

koji doli đardina

ne vide šume.

 

In memoriam Edgar Allan Po 19.01.1809.-07.10.1849.

Tako bi pisali neuki.

Mi kažemo doviđenja i vidimo se Prijatelju naš .

 













												

Bleki – Tebe nema

Vreme leta

tebe nema

ne dolaziš u mahale moje

ne potražuvaš me u snovima

osjećam da si tu

kraj neba moga

što polako kraj tvoga klizi

to su samo sekunde

milimatri

jasno mi

nećemo se sresti maleno moje

toliko voljena i željena

šta možemo

darivala si mi sve

bila moja grlica malena

što ka nebu leprša

ne znaeš

oceanu

koliku sreće ljubavi sijala si

pjesmama svojim i glasom

ptice što umire pjevajući

sni se lede

a ti mreš

što te nema

Jutro sa Blekijem – Ljepotica





U Parku sjećnja
plešeš
naša tanga
tisućama velova mekih


Na Trgu rastanka
kradeš
moju ljubav
tisućama poljubaca nježnih

Na odru Ljubavi
polažeš
usne svoje
tisućama umiranja mojih

U Sehari praštanje
sakrivaš
snove tvoje
tisuće nadanja mojih

O Ljepotce moja
samo dođi
treba imat dušu
tisućama poljubaca zalijevanih




Bleki – A srcem djetinjim i dalje kiše ljubavi snježe

 

A srcem djetinjim

kiše ljubavi i dalje sniježe

kao kapljice rose na ledenjaku

snova iskrenih a ljubavlju

tonu tagovima nerazuma

tangom bijele dame

oko plaveti oltara

usnulog maksumčeta

 

nikada ne tugujemo

kada anđeli promjene

zvijezde

slavimo život

koji boli djecu

što ljubav željenu

među maglicama nađu

a srcem djetinjim

i dalje kiše ljubavi snježe










												

Bleki – Vjesnik proljeća

 

vjesnik proljeća nije visibaba

već ljubav

a se budi sa prvim povjetarcem juga

jer žene su žene

takve kakve jesu

mirisne kao djevičanske ljubičice

što u krhkosti svojoj ljubomorom

led lome o glavu nevjernika

u snenoj zaljubljenosti ne pitajući za bol

u raskoši svojoj

ako treba za ljubav će ići

sivilom pločniku u zagrljaj

ljubavnika koji penezi tijela ište

 

 

 

 

 

Jutro sa Blekijem – Ah , ta čarobnica

 

Ah , ta čarobna žena

 

Čarolija

Naši snovi

 

Ona je ljubav

Ona je plavetni đardin

 

Misterija

Krv i led

 

Ona je osvit

Savršeni snježni dan

 

Zov ljubavi

Igra boja i svjetlosti

 

Ona je nestvarno obzorje

Radost i ples

 

Zapis o jednom snu

Ocean

 

Mjesečeva bajka

Miris plavetnog cvijeća

Rijeka rastanka

 

Ah ta Čarobnica

Zapisana u knjigama

ona Čarolija oslikana

nježnom pjesničkom dušom

shvatiš u iskonu

ona ljubav

koju sniš bolom

u plavetnom đardinu

koji ona radosna

okiva krvlju i ledom

 

budi te čednost

njenog osvit

savršenog snježnog dana

kome prinosiš zov ljubavi

njoj Črobnici

a nestvarna igra svjetlosti

radovanjem i plesom

zapisuje jedan san

u Oceanu tišina i sni

kao mjesečeva bajka

a se ljubavlju srebrenih dodira

razlijeva po mirisima

njenog plavetnog cvijeća

udlazeći rijekom rastanka






												

Bleki – Ruža i trnje

 

Zorom zorom

Kam si pošla djevojčice ljepotice

Sa pupoljkom na dlanu

 

Zorom zorom

Dragom dragom

Ja ga nosim nosim

 

Noću noću

Kam si pošla djevojko ljepojko

Sa ružom na dlanu

 

Noću noću

Milom milom

Ja je nosim nosim

 

Danima danima

Kam si pošla ženo čedna

Sa trnjem u srcu

 

Danima danima

Nemam kom nemam kom

Ja ga oko očiju svijam svijam

 

 










												

Bleki – U kosi moje malene zapleo se srebreni mjesec

 


Muzika stara

 

Život priča

 

Uzbibane grudi

 

Obnažena nevinost

Vrijeme ljubavi

**

Kao muzika stara

život priča

u kosi njenoj

srebreni mjesec se zapleo

osmijeh zvjedica na usne položio

grudi joj  se nemirno bibaju

kao lahoraca nježnog let

grč obnaženom nevinošću vrišti

 

ona je samo žena

od krvi i mesa

ljubavlju tkana

ne stidi se

jecaja i uzdisaja

 

moja Malena

to ljubav tobom leuta






												

Bleki – Naznanko da li me se sjećaš

 

Kamo si pošla neznanko mila

kamo žure oči tvoje

tujinko milo moje

mojoj duši ime poznato.

 

Stani tujinko samo malo

okupaj me plavetnilom tvojim

da udahnem ljubav srcem svojim

to je nama nebo dar dalo.

 

Ne lutaj više nikad malena moja

vrijeme naše neće da bježi

vremena ima kad će da sniježi

nemoj da se gubi ljubav tvoja.

 

Zastala si i na ludi kam stala

krenula na drugu stranu ti si

mene voljenog dostigla nisi

ipak meni si svu ljubav dala.

 

Namoj sada da mi plačeš mila

kasno je za nas reče naša vila

oba je štapa čarobna izgubila

tebe snoviđenja malo prevarila.

 

Maleno moje nič važno nije

Dok se meni duša snije

Tebi nek se suza smije

Sjeti me se kad snijeg zalije.