Plavetno svitanje
Ledeno jutro
U đardinu ljubavi sniježi
Naše nebo
Poslijednja molitva
Ledenim dobro d'bro jutro
izgubljenom u sjećanja
uvijek izroni to djetinje lice
te oči dubine tirkiznog sna
osmjeh nježnih pahulja
što ledu se otima
pitam se
ne
više se čudim
odakle toj nestvarnoj ženi
toliko ljepota
spoznah Nebo sve daruje,
a opet …
ne preostaje ništa
zaista ništa ništa više
osim…
zahvalnost na milosti podarenoj
a me taj mili anđeo dotakao
klize otkucaji srca
vremenima bezgrešnim
u molitvi skrušenoj
podari joj sreće
koliko ljepota
sedefaste nježnosti
u svojoj čednosti ima
Reći prelijepa je
glasa se kao nemoćni pokušaj
da srcem progovori ushićenje
koje lebdi u svakoj pori vijekova
a lagano kolaju stazama
što vode beskraju
Ja koji snivah krajolike nježnih riječi
toj ženi čudesnoj
još uvijek šapatom
daljine bojim
pružo mi ruku
jube moja
uvik i zauvik
nijemim bez daha
nasuprot duboke tišine i sna
i samo blejim
ko položeni kurban
u čudesno Božije janje
