Bleki – Rane

 

Ne tuguj Mila rane su biljezi

da se živjelo

bome i voljelo

 

Većina same od sebe

sad pa sad

bez ožiljaka nestane

 

Neke su od krpelja

malo zabole ali prođu

jer nisu vrijedne pomena

 

Ostaju one nezacjeljive

koje vrijeme oplemeni

jer su ljubavlju vidane

 

Tada se sjećamo prošlih dana

koji se neumitno

iznova i iznova vraćaju i ponavljaju

poput milostivih blagodeti

isjeckanih u lepršave konfete

što padajući na dlan

snove pletu

sni niču nježnošću sutona

tvoreći opsjenu

ja sam nježnost

a ti ljubav

u utrci života

i nesanici

kojom ti mene mazno pobjeđuješ

nestajući sa krhkošću svitanja










												

Bleki – Ukraše jedinu moju

 

Ukraše  jedinu moju

zli opsjenari i prepisivači

a opet rečeno mi

Bog jedini će uvijek paziti na nju

 

samo oslušni  svoje srce

ono će ti pokloniti  Božiji  mir i  spas.

to je ono što sam želio da dočekam

moja djevojčica odrasta

nalazi pravi put

 

nikad više nećeš biti usamljena

i nesretna.

 

ja sada mogu na miru da počinem.

umoran sam ti Milo moja.

Jako umoran i bolan.

Jedino me ti držiš budnim.

 

vrijeme  je da te pustim

da odlepršaš prelijepa Labudice moja.

 

Ponekad će ti oko  lijevo

ono na strani srca zatitrati

tek toliko da znaš da sam živ

 

ono i da te volim

nevažno je

 

znaćeš da moje srce

umorno

još uvijek kuca

živi samo za tebe.

 

ćitavo ovo vrijeme volim jednog anđela

a kada se anđeli vole

nema mjesta prizemnim zemaljskim pomislima.

to je čista  uzvišena ljubav

bolna je i teška

a upravo zbog toga nevina i djetinja.

 

neka je na tebe spas Božiji

milost Božija mili Anđelu

ne opraštam se ja od tebe Malena

uvijek ću biti sa tobom

i poslije

 

Ja samo želim da znaš

da više nemam nekorisnu namjeru

kupovati vrijeme










												

Jutro sa Blekijem – Titrali su jecaji

Titrali su jecaji

Ona budna sanja

Životoslik MC

Ruka ljubavi

Ljubavna čarolija

 

Na mirisnoj svili dodira

sinoć smo sadili krhke snove

neznano dugo međama naših skuta

titrali su jecaji ubrane nevinosti

titrali su jecaji…

jutros nakon stidljivog rumenila

kojim si umila djetinje lice

čudom se osvrćem za lepršavom ženom

hudim ko je brao moju djevojčicu

ko je brao…

ništa ne rekoh zaplašen

djevom raskošnom vragolastog oka

kakva će ona tjeranja smisliti

mene ludog na muke pristavljati

mene ludog…


												

Bleki – Još uvijek sanjam da sam dijete









Još uvijek sanjam da sam dijete

da jurim baštama snenim

i igram sa grlicama nježnim

lepršajući tebi u susret moj svijete





Još uvijek moje veliko srce djetinje

neugaslim snovima ljubav traži

nevinim ushićenjem osjećaje snaži

da kroče putem bijelim do tebe svetinje





još uvijek poželim da lepršam

u rumenilu sutona il osvitu zore

gdje se tvojoj nježnoj milosti nadam





grleći tvoje nevidljive bore

bježeć od sivila ovog svijeta

zahvalan svakoj kapi tvoga cvijeta

U očima Anđela naslutih ljubav / Marini Cvjetajevoj

 

Đardin pored modre rijeke

 

Anđeoska milina

 

U očima Anđela naslutih ljubav

A bol se javi

Prelijepa si

Podjećaš na nebesko plavetnilo

Netaknuti đardin i mirise ljubavi

Noći si provodila u vrtu naših snova

I boja

 

Između šadrvana i đula

Za tebe jedina

Sam postavio široki ležaj nadanja

Modrinu neba

Obojili  smo  zajedno

Išarali zvjezdicama i obasjali

Putanjama maglica

Mjesec smo zaiskrili čežnojm.

 

Ja ustreptao i zbunjen

Ti vječiti tragalac i putnik

Kroz vrijeme koje mi nedostaje

Zastala si da malo predhaneš

Meni snage udahneš

Na tren

Svoju bol sa mnom da podjeliš

 

Bilo nam je  lakše

Mrven

Ali i to je nešto

Jer u očima Anđela naslutih ljubav






												

Jutro sa Blekijem – Gordana dijete u srcu mom









Djetinja duša

Majčina ljubav

Majčina duša

Oćeva duša

Plavetni dan









Gordana bella
čedo moje
boli me bol tvoja
neumoljiva

Gordana bella
dušo moja
pogledaj u srce moje
krvari li u tebi

Gordana bella
djevojčice krhka
duša moja bolna
nestaje za tobom

Gordana bella
dijete u srcu mom
ne plači molim te
dolaze dani lijepi plavetni

“Ti ne brini i ne plači dušo duše moje

dobro sam, nisam sam , ima nas dvoje

dva dječaka tvoja koja pomno paze na tebe

ljubavlju ne damo da ti vrime ledom srce zebe


*

http://bosnazemljabozijemilosti.ba/?p=38401

Bleki- Druženje sa Eđijem, Allanom Poom

 

Nama žao što Po nije stigo na naša druženja.

Mi bi posjeli kraj šadrvana

što lagano stihove žubori

hladi flaše sa pićem

osvježava zrak sa ićem.

Čista licentia poetika.

 

Na sofru iznjeli

daj nam svega Maro bona.ba

i rujnog vina.

Čista scientia patetika.

 

Napose kutjevačke graševine in kurvoazije u'vi obavezno.

Iako je bio tanak na klopi

zadeverali bi ga bubrežnjacima i brizlama.

Čisti halal mezetlučka poetika.

 

Popili bi koje piće

u tišini brez srkleta

pa mu izrekli kompilaciju mudrolija

znajući da ne pije vode:

Ohani malo

imaš jedan život

ludo ga bacač

jer ne vrijedi plakati

većme pustiti mrtve mrtvima.

Poetica morituri  te salutant.

 

Moraš samo sanjati da novu grlicu  

ona će dolepršati da se volite vi.

A jednoga dana kada kreneš na visoke pute

mogao bi svijetu

testament sa osmijehom ostaviti

 

tih godina sam sve volio

a Bogami su i one voljele mene.

 

Edgar Alan Po je sveznalica

znao da bi mu to bilo rečeno

na našem đardinskom akšamluku.

 

Zato nije dolazio

a i vremena nije imao

odakle ti vrijeme frjeru.ba

trošiti ga sa zgubidanima

koji doli đardina

ne vide šume.

 

In memoriam Edgar Allan Po 19.01.1809.-07.10.1849.

Tako bi pisali neuki.

Mi kažemo doviđenja i vidimo se Prijatelju naš .

 













												

Bleki – Tebe nema

Vreme leta

tebe nema

ne dolaziš u mahale moje

ne potražuvaš me u snovima

osjećam da si tu

kraj neba moga

što polako kraj tvoga klizi

to su samo sekunde

milimatri

jasno mi

nećemo se sresti maleno moje

toliko voljena i željena

šta možemo

darivala si mi sve

bila moja grlica malena

što ka nebu leprša

ne znaeš

oceanu

koliku sreće ljubavi sijala si

pjesmama svojim i glasom

ptice što umire pjevajući

sni se lede

a ti mreš

što te nema