Jednoć dok si mi bježala

sanjao sam da ležim na samrti

čovjek zna biti blesav

zar ne mila

samrt ko svaki san

nježna i nepoznata

igra se ljepote i mami

kaže ne treba mi budućnost

nudi mi dveri

ključe zlatne pokazuje

sklonićemo tamne oblake

nacrtati nježna polja

igraćemo se ljubavnika

valjaćemo se na sunčanim livadama

krhko nebo će se stidjeti

što mirisni đardin vrišti

ljubi me mili

i samrt može biti naivna

nije me mogla prevariti mila

srce je bilo hladno ko suncokret u ponoć

duša je prigrlila tamne oblake

bježeći od dveri

što epp su zvjeri sa zlatnom tijarom

zašto se igrati ljubavnika

kad ljubav nije igra

zbog čega da se nebo stidi

u đardinu ničeg sablažnjivog nema

samo se vole čovjek i žena

samrti lako odoljeh

dadoh joj nogu blago da se ne naljuti

ali zaboravih kako da dozovem život

tebe ljubavi moja

ne bacaj uzalud  život
večeras plešeš snove
na muzici mojeg bola
a si se zagubila
nestala
zaronila u oceanu dubokom
tražeći put do srca moga
koji o pločnik baci
kad na ludi kam si stala
osveta
pomisli da varam
a lagali te
ne možeš ga više naći
sleđenog druga ga grije
jer tvoje vrijeme prolazi
svakim trenom vjerovanja
boli te sve više

Naši snovi

Led i krv

**

Princezo

sjeti se

nismo voljeli ružne riječi

ti si govorila loše je za ten

a znali smo da je to ponižavajuće

volim se šaliti

kada me neka djevojčica nasmijava

znaš

prelijepi život je samo igra i zabava

uostalom još uvijek je lijepo

ono naše što biješe dok bejaše

moraš priznati

i volio sam ljubiti usne tvoje trešnjine

dok si se smijala

glasno i zarazno

nekontrolisanost bi se sama od sebe uvlačila

vladala neobuzdanom tamom

koja bi odjednom postalo tako bučna

da su komšije iz susjednih sokaka

uplašeno kucali na vrata halvata

moleći za malo tišine

i onda mi na nejaka pleća

tovariš licemjerje

mora da se šališ

tko je pokupio krpice i bez riječi nestao

ali evo ja ti sve praštam

oprosti i ti sebi

nemamo za čim žaliti

i vrati mi se kad god poželiš

Moje srce je i dan danas ogromno

krvavo i toplo

bez ljubavi ne zna disati

privi ga na grudi mramorne od čežnje

Spušta se duga noć

kafu nema ko da mi pravi

Umorna je Nada moja

a ja nemam riječi

presušila od malenoga nestanka

a je otišao ka boljem svijetu

Njenu najviše volim

malo je gorča

i još malo jača

kao njenog oka sjaj

Ali slast te žene

uz kafu prislnjam

Bijelinu njenu ko led

sleđenih kristala srca moga

ove noći prinosim sehari tišine

i sna ljubavi moja