Pitaju me kako sam?!

A , žene su direktne i sve znaju.

Slegnem ramenima.

Općenito tako i tako!

Vako i nako!

Nije da se falim.

Nogatransiran od šuplje priče.

Ma, bjaž’ ba. daleko mi kuća od pameti-nepameti,prepisivača,vulgarizama, drvenih filozofa , samozvanih popušlića …, zaždivna priča u drugi univerzum.

Joj , skoro da sam pametan. Tko da zna?

I šta će mi to.Nisam blećak.

Ljubavi, samo ljubavi i ženskog smijeha i cike midaj.

Šta ti bi,čudite se?!

Šta bi – bi, a šta će biti i ne pitajte.

Ništa dobro!

Mislimo jednog dana kada dođe vakat.

Treba mi predevarat i ovaj dan , pa noć.

I idući i tako redom.

Moram, život je prelijep.

A tim danima nanijetio hejbet ljubavi i takara.

Joj jeste vi, nekakvi. Svašta vam na um pada.

Govorim o sekiraciji, takav vakat, takarli nekakav došo.

Vi mislili ; ja ,nako ,po bosanski , koliko sati toliko … devera po glavi , nekog , konkretnog stanovnika.

Opet, mislim treba se ponekad malo i odmoriti.

Ma, ko frštulji odmor. To je za besposlene i zaposlene.

Nije za mene. Nisam navikao.

Odmoriću tamo gdje se insan nikad ne umara.

Ovdje se može na čas odmoriti , ups, samo da bi se opet …, zaleglo. Čuj molim te , odmor. Kaki je to način?

Đardini vabe i mirisom magijaju , a tamo neki bi se odmora faćali.

Idite , boni , pa se liječite.

Hoćete da se čuvarica đardina i srca naših milih ljepota, razboli od moga odmora.

A tijelo drhti, pusto se biba i doziva:

-Dođi Dragi uberi me.

Nije da se nema izbora.

Ali budaletini ne moš dokazat.

Meni je zaroniti u đardin , kao u Ocean Tišina i sni, i mahnitati,

k'o budali u bazenu baklavica ,

k'o hudom u ljepoti rajskih đardina.

I neuki meni , nemoj zgriješiti.

Hadumi.

Kada je ljubav bila grijeh?

Uranjajući u mirise i ljepote ,ne bojim se grijeha.

Ljubav je od Milostivog darovana.

Njegovom ljubavlju i milosšću smo stvoreni.

Što bi poetese rekle:

Uranjaj , mili ,samo uranjaj.

U uranjanju je milina i spas.

Normalno ako preživim prebibavanje.

Ponekad ne'mre srce, tu milinu izdurat.

U prevodu: Bibaj se , bibaj. Do sudnjeg dana se bibaj .

Milina je , ne da mi se iz sna buditi.

I onda ne vjeruju kada kažem:

Život je prelijep.

Osim onih koji znaju.

Paprati i travke

Paprati travke i šaš

Prekrasno jutro

Ona sa cvijećem u kosi

Sunčana dolina

Zaravan

More

Paprati i travke

nad glavom mojom šušte

more plavetno neverom diše

šaš u maslinama se ljuti

nije pomenuta

ovog prekrasnog jutra

kad meni brodi

Ona

ispravljam se

papravti travke i šaš

nad mojim minulim danima lebde

sunčana dolina postaje tiša

u masline

podno kavala

se uspela

Ona

posjetilac stalni

koja još uvijek  ljubav svoju boli

i miluje tratinu mojih seni

već zatrpanu okamenjenom prošlošću

Ona

sa sobom prti

tirkizno more  neisplakanih suza

dok u mome ispijenom oku

radost iskri

ja joj vjetrom šuštim

volim te Yossemin

Ona

nemoj sada da te štosom mlatnem

pobjeguljo jedan

i ja tebe neizmjerno volim

ako će nam biti lakše

Ona

meni

po mahalski

zna da bi mi bilo drago

da me još jednom mlatne

kako to kaštelanke rade

e-he-ej nekada

a uvik

i zauvik

Ona

sa tirkiznim očima

plavetnim sjajem

neizmjerne dobrote

Ona

jedna jedina

nezabiravljena

samo Ona

Visoke temperature

groznica

halucinacije

nema ih

u snove se pretvorile

i pitanje

Maksumče krhko

šta radiš to

šta radiš tu

međ rajskim mirisima

bijeli pupoljak

milon latica njenih

oko mene leprša

snima uranjam

u ljepotu oceana

zar ti ža ni

mladosti što lebdi

u život kroči

svojim riječima

a smaraš

umoran sam

ali sanjar

slikar valera

još riječi

nježnih slika ima

želi

jednu pjesmu

jednu sliku

pokloniti milinom i snom

ljepoti  čudesnoj

bezuslovno

tek

za sjećanje

i jedno sjetno

adio mila

****

Primjetih. mnogi zapadnim jezicima skloni.

Neka , znanja nikad na odmet.

Ja opet rođen u vrijeme kad slavili smo pjesnike Ljubavi:

Ljermontova, Puškina, Jesenjina, Cvjetajeve, Ahmatove, Majakovskog …

Učeći naučih i jezik njihov.

Ne dobro , ali dovoljno da se usudim da vam ponudim prevod pjesme

Milion ruža.

****

Milion crvenih ruža

Bio jednom jedan slikar imao je kućicu i slike

Ali on je volio jednu glumicu koja voli cvijeće

On je potom prodao svoju kuću prodao slike i sklonište

I za sav novac kupio cijelo more cvijeća

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

U jutarnjim satima možete ustati ka prozoru , možda si poludjela

Kao nastavak na tragovima sna trg je pun cvijeća

Duša drhti , koji to bogataš ovdje luduje?

A ispod prozora jedva dišući siromašni umjetnik stoji

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

Sastanak je bio kratak , u noć ju je voz odnio

Ali njen život je bila bezumna pjesma ruža

Umjetnik je proživjeo život sam , dosta nevolja je propatio

Ali njegov život bio je cijeli Trg od boja ruža

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u san cvijeća za tebe

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozora sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

Srce krhkog proljeća

Jednog   snenog poslijepodneva

doleprša anđeo .

Tepah joj:

Mila djevojčice.

Ona se  ljutila.

Meni je to bilo vrlo zavodljivo.

Mirisalo je na grijeh.

I neposluh.

U  vatri svoje nevinosti

bila je prelijepa.

A ja voilim ljepotu.

Ne znam da li to ima veze

s tim što volim ženu

nebesku milosnicu.

Kada se prestala ljutiti

znao sam da se zaljubila

više je nisam  zvao Mila jevojčice.

Postala je  Dama,

šta god mu to značilo.

Nije da mi  se  nimalo   nije sviđalo

to njeno novo ime

Samo, bilo je falično

Nedovoljno da opiše njeno ozračje

samo njoj svojstveno

blještavo od nekih novih

tek otkrivenih velova.

Mistična , raskošna, cvijetna

a razigrana ,tajanstvena, puna nježnosti

uz to dobrota i ljubav

Nadasve čedna

U potrazi za snovima…

Uvijek je odisala jednom uzvišenom bjelinom

nalik na svjetlost anđela.

Prozvah je Bijela dama.

I takva  , nedodirljiva

u čednosti i milini svojoj

ostaće Mila  Djevojčica

u mome srcu

za čitav život.

Prava ljubav

Rijeka moje mlaosti

Ona pod velovima

Lijep je, topao  i sunčan zimski  dan. Prolazi , Ponoć se bliži.

Nekako po običaju, zvjezdano nebo  u naše misli uvuče tragove prošlih snjegova , koji nose sjećanja, kap po kap. I tada nismo raspoloženi da budemo blesavi, nadobudni i pametni.

Dok srebreni mjesec ludi u srcima zaljubljenih, a žmirkave zvjezdice svjetlucaju o čima onih koji se ljube,  mi smo tužni i sjetni.I ne želimo da bilo kome  pokvarimo dan.

Nošene tugom   misli  nam klize ka nekim vremenima koja se vratiti neće.

Čuli ste  izraz : Samo jednom se živi!

Jedna pjesma je dodala poentu:

Sve je ostalo varka (?).

Čujete taj izraz u mladosti, čini vam se trivijalnim i dosadnim, i pomišljate  baš i nije neka pamet.

Tada ne znate da jeste.

Velika je to pamet.

Kako skontali tako ste i živjeli.

Nepametno.

Mnogo , godinama decenijama kasnije shvatite  da ipak , samo jednom se živi. Tada je već bilo  kasno . Život je prošao pored vas , a da vas skoro nije ni okrznuo.

Sjetite se , da ste jednom davno htjeli uzeti očevu  limuzinu i kupiti buket  , ili samo jednu ružu.

( Dobro mahalaš bi se snašao i bez kupovine. U nečijem đardinu nijet đula ne bi bez smisla, nemilovana i neljubljena trunula.)

Urediti se kao Mali Princ  iz vlastite bajke.

Zastati pred njenim kapidžikpm i strpljivo, ako treba satima čekati, bojeći se da vam nježna rubinova ruža ,umotana u staru požutjelu novinsku hartiju , ne uvene.

Ako treba i do kraja života buljiti u prozor u kome se blista bijela , cvjetićima šarenim, njenom rukom izvezena,  lelujava stora . Zuriti i zuriti ,  i čekati da vam iznese mirisne  žute dunje ,koje nikad neće sazriti i nikad neće biti sretnom ljubavlju  bojene.

Jer vijedilo bi. Zaista bi vrijedilo. Znali ste to. I tada i sada.

Ta , neka  , bila je najljepša, najmilija i najčestitija  djevojčica i  žena , čiji je osmijeh zakačio vaše srce i dušu.

I danas vam srce zadrhti pri pomisli  na tu snenu čednost i umilnu ljepotu. I zaboli vas. Jer…

Samo jednom se živi!

Pa eto, nekako .niste imali vremena da zastanete.

Ugh,nekako . niste se obazirali na  živi krvavi grumen u grudima.

Ili ste bili previše muško da vas mahala vidi sa ružom u ruci.

Ili vas je bio strah da dobijete nogu pred svjedocima.

Ili ste pomislili da je niste dostojni.

Ili su vam je  branili.

Mnogo je tih ili, a vi mladi i u mislima vam običnost života,  koji , eto , samo jednom se živi. Htjeli ste krenuti stopama onih dugih, odraslih i pametnih.

Godinama poslije , saznate da je njeno srce kucalo samo za vas  i ugaslo sa vama.

Da vas je voljela .

Čekala i čekala, čekajući venulaslikala slike nalik mojim  i pisala pjesme i neposlana  pisma ljubavna , u kojim ste vi glavni sudionik. Da je samo jednom živjela za vas , i umrla tiho ,misleći na vas i ono što je trebalo biti.

A nije!

Samo jednom se ljubi!

Niste to učinili, niste uzeli limunzinu ili barem taksi. A ništa vam ne bi bilo , da ste i pješke klapnuli do na kraj grada. Nije to na kraj’ svijeta.

Niste ništa učinili jer , neko vas je naučio da budete ponosni i muško. Da budete dostojni svoga porijekla. Jer, ona je ipak samo sirotica sa vrha mahale, čiji je kućerak godinama  kopnio sa njom.

Na kraju svoga puta,  još uvijek sanjate  da se zelena vrata njene kučice u cvijeću otvaraju. Ona izlazi, sunce joj se ljubomorno zaplete u kosu, pomiluje joj uzbibane grudi. Vama srce ko puni mjesec , hoće da izleti. Izlazite iz limuzine, prilazite joj  , a njen osmijeh vas ogrne za čitav život.

I taj pogled , ta nevinost , ta ljepota vas natjera da kleknete, primite je  za ručicu, poljubite je , zagnjurite joj se u skute , orosite dimije  i šapnete:

-Oprosti mi Mila, Volim te …

Ime sada nije bitno. Čitate ga dok stojite pred njenim meit tašom i hudo  oplakujete vas dvoje  i vaše nedoživljene snove.

Što bi poete rekle:

-Samo jednom se ljubi?

U prevodu:

-Ako pomislite da kupite cvijeće, obavezno ga kupite namah , ovog časa i  sada , i pohitite onoj kojom vaše  srce  kuca, da to cvijeće  život ,  sutra , ne bi usud  spustio na vaš taš.

Krhkom proljeću

djevojci sa suncem u očima

poklanjam

životna radovanja

nježni plamen ljubavi

i još nježnije

snove

na otoku želja

Obično se dešava kao i obično;

onako sudbinski  nasmiješeno.

Tada počinju bajke.

Bar tako kažu.

Budim se .

Sanjiv i nesvsjestan

rukom milujem uzglavlje kraj sebe.

Hladno je i prazno.

Duboko kompromitovana memorija se pita

u kojem sam okruženju;

san ili java.

Neprikosnoveno talentovani ,

uglavnom blentavi

napokon

beznadežno zaljubljeni IQ ,

koji mi uvijek spotiče noge

se cereka:

-Baš si berlav.

Zar je to bitno

šta je šta

kad si zaljubljen

kad voliš  neizmjernu nježnost

dobrotu suštu?