Category Archives: Bajke

Prolazi vrijeme

uvijek se zaklinješ

tamo jednoj djevočici

/a najviše samom sebi/

koju ćeš ponovo sresti

avaj i možda

Neću biti leptir lepršavi

tjeran nejasnim nagonim

što pogubno usne peku

od gorkih cjelova

zbog kojih sebe manje voliš

zato nikad se ne kuni

duša vene mnogo boli

manje laži ima

i sviđa se svima

vrijeme ne staje

uvijek se zaklinješ

dobro znanoj djevojčici

/a najviše samom sebi/

koju ćeš ponovo sresti

avaj i pusti snovi

Bićer lepršavi leptir

tjeran ljubavlju jasnom

dodirujući mirisnu ružu

poljupcima od kojih srce lupa

a tijelo i diša čiste

zbog čega sebe voliš

zato nikad se ne kuni

duša vene mnogo boli

manje laži ima

i sviđa se svima

vrijeme ističe

prestaješ da se zaklninješ

djevojčici ljubavi jedinoj

/ a najviše samom sebi /

koji sreo si pije neki dan

onog ponovljenog avgustovskog dana

noseći toplinu sanja

dok sunce je bilo okupano

mirisima nadolazećeg proljeća

koje mi reče

probudi se prinče moj

ja sam tu

zato nikad se ne kuni

duša vene mnogo boli

tome ni snovi  ne šljive

zakletve su proklete njive

vrijeme je odavno stalo

sada se ne zaklinješ nikom

/a ponajmanje samom sebi/

ni ljepoti koju voliš

ljubav sama po sebi je zakletva

čisti od grijeha samoće  i tuge

predaješ se bez iluzije

u zagrljaj  proljetne  duge

ljubav je san koji se budan sniva

zato nikad se ne kuni

duša vene mnogo boli

izgubiš mnogo riječi i dana

i ništa nemaš osim sanja

ta tako je to bilo

ljeta Gospodnjeg

davne šezdeset i osme

bio je to svijet

stvoren radi cvijeća i nas

bilo je to vrijeme snova i ruža

kad zaklinjati se bilo je smiješno

jer male i velike radosti

koje se ganjaju i jure

bile su testament ljubavi.

i zato se nikad ne kuni

duša vene mnogo boli

prestaneš vjerovati sam sebi

znaš ona  nikad neće doći  tebi

Dođi i plači djevojčice

Dođi i plači malena moja

Ništa se ne brini

Ja sam tu kraj tebe.

Dok spiješ snove

jednom ću ti doći

sunčice moja

pokloniti ljubav svoju.

Ispod mostova  duge

na ležaj bola i tuge

pod glavu stavi

jastuk od snova.

Djevojčice malena

kraj mene tužnoga

djetešce je zaspalo

umorno čedo slomljeno.

Ležeći spojkojno mirom

snove  će pronaći

pokrila se tamom

pokrivačem neba.

Kosu joj prelijeva mjesečeva sjena.

dok odmaraš bolne snove

ja ću se prikrasti

zaći u njih tugu odagnati.

Skršena grlice moja.

da obradujem srce tvoje

Spij umorno dijete je spij

milo moje je usnilo.

Možda je na tren umrlo

to nije važno

ona mirisna polja

djevičanskih ljubičica sanja.

Ne čuje pjesnika

što pjeva i tuguje

tiho,tiše moli ljude

što stupaju i  struje.

iz umorne duge

o suzo iskre tuge

Dijete je zaspalo

i možda umrlo.

Ne dam te maleno moje

ne dam da te biju i čereče

ti ljudi zvijeri i neljudi

tek procvali pupoljak neba.

U baštama ljepšim od đula sijaju

Zaspala djeca i o ljubavi sniju

Za ruke male se drže cjelove liju

Bolom i tugom što vrišteći vriju.

Gitara

piano

milo moje spije

san o ljubavi snije.

I spavaju i  spavaju i miruju

Dok  ljubav daruju i miluju

I spavaju i miruju i spavaju

I snivaju ljubičice snivaju.

I miluju snove miluju

I snivaju ljubav snivaju

Umorna miruju i miruju.

Djeca ljubavi zamiru.

I nježno lagano umiru.

Harfe

Pianissimo

Srce moje spije.

Poljubci sijevaju i sjevaju

Suze lijevaju i lijevaju

I miluju i miluju

I miruju i miruju.

I spavaju i spavaju

I sanjaju i sanjaju

I umiru i umiru

Bože mili ta djeca umiru.

Orgulje

Pianissimo Immpossibile

Dušo moja mrije

Ne dam je neka sa mojom snije.

Ljubav moja spije

bešumno se mazi

Dok sniješ  snovi  ću ti doći

Sunčice moja malena.

Sanji Š./ Sjećam se dana kada se moja djevojčica udavala

Mila moja imam ti nešto za reći.

Znam nećeš mi mnogo zamjeriti.

Upoznao sam jednu grlicu bijelu, plavetnu.

Osmijeh me njen ubija , kao nekad  tvoj.

Ima isto godina kao ti ,kada ti je  ruža procvjetala

da bih je  krao i mirisao.

Plavetno oko i veseli žuti čuperci krase lice mile djevojčice,

kao da ih je posudila sa slike tvoje koje je utkana duboko u mojoj duši.

Visoka i stamena kao ti ,moja malena

svako malo mi leprša pred očima.

Kad mi na um padneš,

stavim pred sebe ciganku

i  flašu kurvoazijea,

i polako, nježno,

kao sa ženom

coktaj po coktaj.

Nigdje mi se ne žuri,

a uspomena hejbet.

Sve ljepše i milosnija od druge.

Pomislim na tvoju ,

valjda mogu reći i moju kućicu u cvijeću.

Moje utočište od lutanja dugih ,

Moje konačište  od tuge i umora,

bjeg i skrivanja u tvojim skutima i njedrim.

Samo mogu reći,

J'taime mon  Amour ,  Merci.

Ne govorim ti ja Francuski,

kao što znaš.

Ovo nabadam ,

ne moraju svi da znaju šta ti poručujem.

Plavetni osmijeh,

tako je zovem,

mnogo mi radosti pruža u ovim ne baš veselim vremenima.

Pomisao na tebe me čini sjetnim, nikako tužnim.

Ako krene na tugu ja  ovu novu  pozovem

i ona odamah doleprša.

Krila pjesme su najbrža.

Znam ako je istina da svaki čovjek ima  svog dvojnika,

negdje u bijelom svijetu,

koji je sve manje bijel,

a sve više krvav,

onda bi to ona mogla biti tvoj.

I glasom i  čini mi se svim ostalim.

Skoro.

Ovo skoro, me spašava,

da me odozgo čime ne hekneš.

Evo pripremio sa ti  neke slike pa ih pogledaj.

Da , imaju i zvuk.

Vrijedi poslušati.

Kada se sretnemo ,

reći ćeš mi da li sam bio u pravu.

Inače Ruskinja, 

možda francuskinja ,

možda čak i Engleskinja

 i ne znaju da postojim.

Ime joj je prelijepo, podsjeća me na

more , mjesec  i ljubav.

I sve  one druge,

jedine ljubavi moje.

Zove se  Marina, 

a nije Cvjetajeva .

a možda se vabi i Frančeska

a nije di Rimini,

a ima i neka Patricia

koja lebdi a ne Kass-ka

kako naivni misle.

Ostalo ćeš sama skontati.

Tvoj pogled je najljepši.

P.S.

Moje ostale muzičke grlice znaš.

Neke su sa tobom. Njih mi pozdravi.

Ove ovdje se dobro drže.

Kako koja.

Glasom  i stasom nisu posustale.

Znaš onu o vinu.

Kosa je je odlepršala

nježno

nečujno

i lako

kao anđeo prozračnih krila

Takva je i ona bila

prelijepo kristalno tkanje  ,

vazdušaste ljepote

prekrasni tihi  anđeo

velikog nježnog srca

Kažu tuč je težak

Nije

lagan je ko mrvica hljeba

koju dživ-dživ krade golubu

ispred kljuna

A tako se Kosara ukrale

i još lakše od toga

samo jedno bolno puf

i nema je

a osta u srcu

santa leda neprebolna

Neke slike se

tek tako

same od sebe

naizgled

ničim potaknute

u bolu ljubavi  rode

žive u vremenu 

kojeg sve manje preostaje

ali postoje

opstaju u sjećanju

u bojama

u ehu budućih vremena

ukoliko kao dar sa neba

zarobe oko slučajnog posmatrača

Noć orki

Dan radovanja

Jesenji osvit

Cvijetna mjesečina

Obasjano gorje

Snježni đardin

a Tebe
poput prelijepih ubica
razigranih Orki
u plavetnoj noći
snim
nestašno nasmješenu

a vodiš  me
danom radovanja
obasjanim suncem
tijelom  blaženo talasanjem
u osvit moje kasne jeseni

a lebdi
na cvijetnoj mjesečini
ispod
obasjanog gorja
tvojih snježnih đardina
dok moćna Modra rijeka
sanja cvat božura

a uskomešana nevinost
duše djevojačke
što u snu
sna
cvijetnim vodoskocima
sklapa moj život
zimskim opusom okovanim