Ona sanja
Ljubavna čarolija
Svileno ljeto
Sleđeni vodopad
Put me vodio Elisejskim poljima
od Podmoskovskih večeri
jer pola vijeka prije
kad željezna zavjesa
ljubavi našoj zapret je dala
zavjetova me prelijepa Asja
Odi u Pariz
Grad svjetlosti
za nas dvoje
u Sakre Ker
upali svijeću
klekni
sedždu Bogu Jedinom učini
pomoli se
za mene
za nas
nek bazilika bjelinom čednosti svoje
bude svjedok ljubavi naše
navsegda
Šume i ne šume
Podmoskovske večeri
i grlice moje glas je utihnuo
a bila je tako lijepa
ko punog Mjeseca sjaj
Ispred trošnog Kaštela
svjedoka tihih noći
jecaja bez sna
bijela mramorna ploča
nad poljskim cvijećem
i snijegom oplastanim humku
druga mojim suzama
i ljubavi bez kraja
i dodirima nježnim
koje smo jedno drugom
očajnički poklanjali
jednog svilenog stađuna
a se više nikada vidjeli nismo
O Asja Asjuška
zašto tužna si ti
kad sretni smo bili mi
Bože Ljubavi i Milosti
čuvaj je od zla
Na mramoru bjeličastom
nalik njenim grudima
i anđeoskom licu
epitaf poruka
za mene
za nebo
za vječnost
nježnošću samuje
ljubav slavi i svjedoči
Ovdje počiva Asja
zaljubljenog ljeta 1968.
voljela i voljena bila
navsegda
Na koljenima
u prtini klečim
dok pada
i ne pada snijeg
suzama bijelim
niz moje lice slazi
procesiju boli u duši mi stere
za ljubav usnulu
se Bogu Milostivom molim
i gorko mnijem
Eh da bogdo ovo 2018. godina nije
da je barem samo dvije godine prije
Oj , rabina rabinjuška
zašto žalosna si ti
reci i ne reci
dal sa tvojim lišćem
nestao dan
u kome je živio nadnaravni san
u krhkosti pahulja bijelih
u podmoskovlju
u beskraju
u nezaboravu
ote se krik sleđenog vodopada
ja ljublju vas Asja
djevuško moja
ljepoto srca moga
navsegda