Basna o Sulejmanu i Azrailu




“Zaista , samo Allah zna Čas.

On spušta kišu i zna šta je u maternicama,

a nijedan čovjek ne zna u kojoj će zemlji umrijeti.

Zaista Bog zna sveznajući je. “

(Kur'an  Poglavlje 31. Lukman Ajet 34.

Lukman je čovjek kome je data mudrost i koji ne daru zahvaljuje Bogu dž.š.)

Azrail  veoma snažan, jak i moćan anđeo smrti. Ali pravedan, najpravedniji od svih anđela.On je zadužen za uznos duše u času umiranja.Kod njega nema po babi i po stričevima već po knjizi i nebeskom nauku .O njemu se malo zna, a i insana ga  strah  pominjati.Tako i nama grah razbacan;moramo obazrivi biti i samo istinu zboriti.

Često  je bio gost na Suljinom dvoru. Odakle Sulji dvori i jaranstvo sa melekom na visokom položaju, pitaće se pučanstvo.E taj vam je  Suljo bio Sulejman.Sve si im reko; petlja se Deba. Polako šutkamo ga mi.

Nije to bilo koji Sulejman.To je preteča svih Sulja. A mnogi ga drukčije vabe.Jedni ga zovu Solomon,neki ga krste Salanon.Jopet ima  na  Kosovu Arnauta koji se krste i koji ga sovu Suljamon ili Saljamun.

E taj vam je čova bio sila. Sve poznate i nepoznte sile  u Obećanoj zemlji je spengo.Sve odreda bez imalo nepotizma ili iznimke: insane, divove , džine, ptice i životinje, vjetrove, kiše.Samo je snijeg nogiro. Kaže nek ide na  sjver i zapad “ kolijevkama civilizacije“, pa nek tamo smutnje pravi. Na orijentu nema šta raditi.

Sve koje je potčinio bespogovorno i oni mu , ko najveći blečci , vazali  i sluge mu postali. Dirinčili   i dan i noć  za dobrobit Suljine obećane zemlje. I na zemlji i na moru i pod zemljom,u njegovim tajnim rudnicima.

To mu malo bilo pa je i konkretno potčinio milju ( 1 000)  ljepotica svoga carstva za žene.Šta će čovjek imao puno posla, pa nije imao vremena ženske ganjat, pa koja mu se svidi on je oženi.I tako hiljadu puta.Što je mnogo mnogo je, čak i za Sulju.

Ne znamo kojim je redom odlučivao,ali otprilike svaku je zapalo jedna noć svake tri godine.Što je malo malo je. I Sulju je morala ponekad boljeti glava od naopakih državničkih poslova. A moro je pisati i umovati propovjednika. Đe ćeš ba išta raditi i umovati pored tisuću ljepotica. A garant ih je bilo i više , samo niko nije smio beknut. Takve su vam Sulje. Zavadi potčini pa takari.

Mi ne bi. Samo bi akšamlučili i još štošta.Moglo se priuštiti i plesačica i pjevačica i sva sila ćemana za dobre muzike.

A i među njegovim žena bilo i onijeh koji nisu na njegovoj vjeri bile , nego se klanjale nekim idolima ili zlatnom teletu. Džaba im velelijepni hram natandario. Kasnije ga neki ljubomorni čifuti obijedili da nije slijedio čistu Ibrahimovu vjeru. Šta vam ljubomora radi, može od insana i  lažova i licemjera napraviti.

Dakle Azrail samo što nije visio u  Szljinom svetom hramu. Znao u Sulje uvijek posla za njega ima.Puno je tu bilo umiranja i po vaktu i po nevaktu.

Njega se Suljo ništa nije bojo. Znao propovjednik svoje znanje. Kad dođe vakat on se neće pitati.To je čudno Azrailu bilo pa ga pita kako se ne boji i ne razmišlja o času imiranja.

Suljo mu bez razmišljanja izdeklamova jednu poslovicu:

„Na putu je pravde život

Nema smrti na njenoj stazi.“

(Slomonove poslovice 12.28)

Vidje Azrail da se  nije uputno  kačit sa Suljom i prođe ga se.

Njemu Sulejman bio drag i iz drugogo razloga.Zaturiće se  vremenom njegovi rudnici , pa će ih svijet tražiti. Naročito oni koji se u to doba  još nisu od toljage i kamene sjekire  odmakli. Oni sa zapada i sjevera Evrope i koji će sebe , pošljen ,  prozvati „kolijevkom civilizacije“,

Imao Azrail znanje , sa neba mu dato.Znao uvijek šta će se kad desiti. Kakav bi on rabotnik bio kad ne bi stvari unaprijed zano. Pogotovu stvari vezane za smrt.

Šta mislite kako se smrt zatekne na licu mjesta kad neko treba mrijeti ( riknuti, krepati,crknuti , odavriječiti ,..ili jednostavno zaboravi disati) ?  Zna znanje.

Tako mu poručeno da će oni , homo primogeniusi, sa kamenom sjekirom i toljagama, krv zemaljsku na pravdi svekolikoj  neštedice prosipati i u okeane suza i boli nevinih utapati. Tada  će Smrt morati angažovati milione pomoćnika da bi se mogo ubijeni i poklani svijet prenijeti na ahiret.Malo će mu se olakšati posao.

„Kolijevka civilizacije“ još uvijek traga za Suljinim rudnicima.Načelno od 1075 godine ;zvanično od 1096. godine krenuše u potrtagu za blagom , kamuflirajući potragu  čuvenim krstaškim ratovima.Ne prestaju traganje do dana današnjega iako iza sebe ostaviše preko milion krstaških ratova.

Pet vijekova vodili ratove na orijentu i tragali za rudnicima.Homo primogenius oliti „kolijevka civilizacije“ počeše tražiti  Solomonove rudnike  po svim kontinentima jer nisu imali vjerodostojnih mapa,a i nepismeni bili.Sve što su insana vidjeli to su istrijebili , a njihove kulture u sjemenu  zatirali.

A onda prije vijek ili dva taj homo primogenis , taj krstaški krvolok dođe pameti. I skonto da rudnici moraju biti u ili oko obećane zemlje.Ako je imo leteće džinove i leteće ćilime; nije Suljo imo tovarne ili bilo kakve avione. Zato se zverinje  lomata oko islamskih zemalja koje otkriše neke rudnike tečnog zlata ; kažu bogatije od Suljinih rudnika.

Kad je vidio kakve strahote „civilizacija“ zapada čini Azrail dao neopozivu ostavku.

Toliko krvi,zvjerstava i klanja nije ni on mogao podnijeti.On koji se za eona rada svoga čestitog svega i svačega nagledao.

Molim  lijepo, izmisli'a um „civilizovanog“ čovjeka oružje koja može na mah svu zemlju, nebesko čedo, uništiti. I počeli je isprobavati. Za tri dana , u dva navrata ubiš  milione ljudi.Vidjevši da su se natakarili izmisliše one vatrene bombe,što ih napalm zovu.Njima mogu za tren pogubiti podnošljivih desetak hiljada insana.A ono , ko fol žao im ako im  koji hajvan strada. hrišćanska samilost.

Zato osnivaju ekološka i humanitarna društva da se brinu samo o hajvanima.Za njih osim kju klux klanovaca i arijevaca drugi ljudi ne postoje.

Oni u hajvane ubrajaju “urođenike” bilo da se krstu, selsagonu , polumjesecu ili kipovima mole. Ko im kriv kada nemaju svoje atome,fisije i napalme.I nisu prvi  patentirali izum “kolijevka civiklizacije ” ili barem ” gospodar grada i svijeta”.

Sada je Azrail samo počasni član odjela za uzimanja duša.

Neće da se petlja sa “kolijevkom civilizacije i njihovim pater familijas urbis et orbis.Kaže mnogo mu na zvijer i Sodomu i Gomoru tuknu.Zato na svakom koraku parfimerije niču i svjetskim biznisom vladaju.

Vi mislite mi skratili onu kojom kraticu  što papa progovara krstaškom svijetu i cjelokupnoj nagizdanoj  i upafermisanoj sviti okićenoj narodskim zlatom ,draguljima i kadifom:

Et benedictio Dei omnipotentis, Patris et Filii et Spiritus Sancti descendat super vos et maneat semper

(“I neka blagoslov Svemogućeg Boga, Oca, Sina, i Duha Svetoga siđe na vas i ostane s vama zauvijek”).

Ma jok ,mi vam proturili onu  mudroliju kojom se papa svako jutro obraća i moli  svodu sikstinske kaopele;onoj  pederčini Mikelanđelu, pa tek onda misli na svoje ubogo i zatucano  pučanstvo.

Nikad ne konta na druga pučanstva.Oni su bezvrijedni  urođenici koje valja istrijebiti  gdje god krstaš stigne.Može mu se jer:

Onu pater familijas smo ublažili od  one: Papa je gospodar grada i svijeta.

To govori svaki papa kad dolazi na zvjerinji tron.

E sad bi se vi  trebali zapitati  kakva je ovo Basna kad nema životinja  i kakva je njena pouka.

Evo ovako vam stvari stoje:

Jesu li homosi ili  zapadni homo primogenijusi veće zvijeri od hajvana?

Jesu i to na kub!

Kolju li ti krstaši ko rapomamnljeni hajvanski čopori – horde zla?

Kolju i to na četvrtu!

Znači sve sama životinja i zvjerinji okot.

Jesmo li pomilali hajvane ,džine i tepihe?

Jesmo!

Jel Azrail insan?

Nije,on je melek ili kako ga poetike radi zovu : Anđeo smrti.

Eto vam sijaset likova ove naše “basne”.

A naravoučenije ?

Hejbet ih ima.

Mi ćemo jednu a vi tragajte za ostalim:

“Boj se danajaca kad vam darove nose i na krst se pozivaju.”

 

Hvaljen Isus i Marija sveta,

evo vama  takarli kitaba  iz Basne sročene u Bosni zemlji Božije milosti .

Blekijev pojmovnik i dijagnoza

 

Iz serijala Oni jašu a mojsije harmonike baca

Jednoć, Oma i Deba bili u posjeti jednoj u bolnici. Tako Deba reko.Nije jedna ,već Kosa , Omina prva prava ljubav.Ta bolnica je niže ginekološke, ime joj se ne pominjalo,u onom vaktu, preko puta , bocu više pionirske , gdje lavovi riču i ne daju insanima spavat vas cijelu noć i ovi postali nervozni.

Možda je zbog tih lavova rat izbio, Rikom ljude izbezumili, a jednog proljeća to nesnošljivo postalo. Sjeli ljudi da se dogovore šta im je raditi, ovo dalje više vako ne m're. Nikako da se dogovore. A takarli je, mogo bi jedan narod nestat.

Jedni * kažu prosimo zvjerinje Evropskoj zajednici nazadaj vrnuli. Nikad ih nismo mogli razumjeti. Uvijek nešto prosim, prosim, mi davali i davali,a oni opet i opet, prosim i prosim. Nama dosadilo
naučite po naški molim. Jok neće da čuju. Ograničeni tovariši neki, tovariš bio kenjac ostao.

A opet nam to prosim tako nježno, prefinjeno i zavodljivo bilo kad ga šapuću neke mojce, sonje, biserke i ditkice. Njihovo prosim šen krat lepi i prosim ubavo mili ili prosim još samo ah… joj mamo mamice. To nam nije bilo žao. Nisu morale prositi, imali mi toga ah šta mi radiš jedini, šenkrat ubavo prosim, kod nas ima koliko god neka hoće.

Zbog nas u onu zabit, partizansku bolnicu Franja u duševnu umobolnicu pretvorili. Sve malene Mojce, Sonje, Biserke i Ditke, pride neku Alenku zbog sramote i bezbjedonosnih razloga, opće opasnosti po dolželu zanavik zatvarali.

Ono zbog polnog općenja sa tujincima et sindrom amore de la heraldika bosnia nisu pominjali, sramili se. Zatvarali i elektrošokove davali, hipofize odstranjivali.

Muškarci ih njini nikad nisu posjebuvali, po naški imali. Deba,ih,kaki je rekao bi takarili.Zbog toga muški smradaju, a nama ne treba  njihov smrad. Bolje što odoše,normalno tovariši, odahnusmo nema više prosidba, malo im uvijek bilo.Malo nam žao tovarišica,ali eto njih svako malo kod nas na partijanje i ono štošta.

Kažu nigdje ćevapa ko u Sarajevu.Ćevap je ćevap,ali u Sarajevu, sve same čevapčine.Ko će to bolje procjeniti od stranjskog svijeta.Pogotovu ženskog..Eto ona kitočkica svako malo na ćevap,joj ,mamo mamice. Načisto poludio ženski insan za sarajevskim čevapčinama.

A za ono zavodljivom, prosim ubavo mili moj ,smo našli lijek i čaru da se ništa ne otkrije. O tome ne smijemo ni je'ne lanut. Mogla bi umobolnica Franja jope’ proraditi.

Jedna vrsta cigareta  njihov izum, a oni stvarno misle da u kutiji sedam in pedeset toliko cigara ima. Pa ti zlo ne misli, koliko su hablečine bili. Blečci, uvijek namrgođeni ,k,o da im se  tujini žene tandaraju. Namah onoj majci zvijeri Europi na takarenje prilježiše.

Oni drugi* što im ispod grla nešto klatara; oni što su praznik, drugi februar najviše voljeli, kulturno se odmaknuše. Rekoše to ne bum naš probljem. Mnogo je šiptara kof njih.Poprimili nhjihovz spiku.Svoje smo zvijeri u kamenjar torove prangijama zbili i pustićemo ih kad stađun bude povoljan.

Treći* bi odmah da kolju neuškopljene i nevine lavove. Naprosto se zajapurili, pobješnjeli i pomahnitali i ubarabatili. Donijeli i uneređene gusle ko dakaz. Kažu, vidite šta izmetli drvo kaže kako se to radi.

Četvrti* misle malo ekološki, malo humanije; možda bi ih trebali sterilisati ili uškopiti. Bijele bubrege otfikatiri , što bi reko Deba.

Ove četvrte, odmah oneređena vojska srbalja ,sa svih strana, i sa brda i sa dola opkoli i plastovima bodljikave žicom ogradi  svu čestitost bosne divne..

Tako je izbio spor oko lavova.

Neki pak kažu da se sporilo oko lavova, ali zbog njih rat sigurno nije izbio. To je bio samao povod ko onaj 1914.

Rat je zapravo izbio zbog nastavaka krstaških ratova inkvizicije , svetih zvjeri vatikanskih.

Dakle, rat se zbi zbog mentora , i zbog nekih načrtanija oko kojih se u drugom zološkom vrtu, onom karađorđevskom;  druge zviri na nož, kamu i prangije, a one treće zveri na drvosječku sjekiru, malj i gusle zakleli .Kolji i lavove i balije, sve odreda, ni ženu ni djecu ne zaobilazi.

Onoj ženskoj, nije od Mojci i Ditki, ali da je voljela joj, mamo maice jeste, plaho; iznenada pozlilo. Ništa opasno , kažu hećimi, prehlada neka i pogledava nebo kako se plavi i kako ga rumenilo zalazećeg sunca obliva.

Kad ono tako kaže nika ne izađe na dobro. Ako promrmljaju nije loše ili nije najbolje, to se nekako pregrmi. Kada se proderu nita opasno ili neko bude natakaren pa rikne, ili neku opasnu boljku prihefto i samo plaho natandaren kopni i riknjava.

Ništa opasno je: Riknjavae neminovnus poetica garantus.

Zadeverali se Oma i Deba oko, dijagnoze, Glava boli!Hem rukopis nečitljiv,hem neki stranjski zbor, miriše na latinluk.

Ne gledaju žensku što se baildiše, samo zinuli u dijagnozu. Možemo li je posuditi malo, odgovor i ne traže, trk do Mojsija. Taksi pred vratima za svaki slučaj čeka.

Kaže Deba : Mojsije ti si najprviji i najpraviji od svih ćafira, moš li nam ovo čitabe protumačiti.

U anamo onu materinu grmi Mojsije ,ali viri. Nisam ti ja pisar od vakih slova. Idemo Hercu on je latinluk živi, koliko mu herc dozvoljava,ili ako nije rikno.

Herco kaže njemu pismena nepoznata, nema takijeh na radosnim vijestima. Idemo kod Lenjeg on pantomimu vrsno zna, možda nam nešto išareti.

Kod Lenjeg skontaše ništa od mahanja , ubebo se ni vještačko ne pomaže. Pokupiše ga pa kod Dobrog. On se smiješi i notes knjigu , mali pojmovnik iz prsluka vadi, prirasto mu srce, i oni gedaju šta piše:

dg. RIKNJAVAE NEMINOVNUS POETICA GARANTUS HABITUS SCIENTIE ET ASTRIS

med./ lat. dijagnoza (dg.)  mrijeti se mora poezija slijedi, tijelo nauci i zvijezdama; smrt neminovna; laički :rikno ti ne rikno riknućeš, a onda ti nauka i zvijezde sude ( a borami i vlast; to ne piše, logično se podrazumjeva)

E, jes mu onaj hećim mnogo pametan , mogo je kratko i jasno reći : rinknućeš stara sad pa sad, takariš zvjezde i nauku;

još dodaju,

Petrović Petar Njegoš: on se nije ženio. Hadum dokazano. Kako neće tuberan bio. U tujini po kojoj je svoje balege sijo, nije lijeka našo. U nekom kamenjaru daleko od hećima rikno.

Tako to usud radi. Ti zlo siješ i pjesmama hoćeš ,narod nevini , braću svoju da istrijebiš. E pa vidi kako se kusi trijebe.

Dali je ovo kvintet klapa pojila , duet Debe i Oma tarabukovao ili samo Deba izšargijo ne sjećamo se.

Ode konzilij svoju dijagnozu hećimu  da predstavi  on muhur na nj opiči.

A u sobi jako ona ženska umrla. Samo oči zatvorila , zaspala i usnila. Pa sad sanja i vidi i naravoučenije šalje:

Joj, mamo mamice blentovija da ih svijet take više nikad neće roditi.

Neko će reći kakva pouka i basna.Joj ,hajvana kaže Deba eto jel, im sada jasno šta je basna.

 

 

P.S.

Jedni * –  Slovenci

Drugi * – Kroatjanci

Treći * – Srbalji

Četvrti* – Bosanci (uključujući neke samoproglašene ali nučno-historijski neutemeljene ,  oliti novokomponovane Bošnjačke kreature )


												

Dani nisu cjepanice / Igrokaz na dan 17.Mart / Ožujak

Danas je  Petak  17.Mart/ Ožujak 2023. godine.

Dani  se poredali k'o cjepanice , misle neuki – 77 / 288.  prošli / budući.

A nisu. Nikako nisu ko cjepanice. Vrlo su živi i prelijepi . I zbog nevjerovanja neuke slažu upravo kao cjepanice. Ne jednog po jednog nego mase na raznim dijelovima dunjaluka objene. Ni jedan insan kome je dan nanijetio da zalegne ko cjepanica ne mre se maket ni nogirati od sudbine.

A ljudi misle da su pametni. A dani ih svaki dan nadmudruju. Evo recimo pođe čovjek na ljubavni sastanak. Napirlito se . Riđu bradu jedino nije sredio , jer je vaskoliki život bio neuredan i bijedan. Sve do momenta dok ga mama i babo ne naučiše kako od naroda oteti  vreće sa zlatom.

I taj rođobradi kažemo pošo na ljubavni sastanak. Ali nije onaj normalni ljubavni sastanak.  Hadumi i tetkice ne idu na takve sastanke Oni idu na sastanak bande, tronacionalističke bagre i fukare. Smišljaju kako varati, krasti i plajčkati od jadnog , zavađenog naroda, kojem je kontejner glavni izvor hrane i nafake.

A opet , nešto kontamo ni narod ne zaslužuje  bolje od te bagre da ih tiraniše i da ih stokom za torove čini. Bira ih ponovo i ponovo. Šta ćete ? Narod gori od hajvana. Hajvan makar , od gospodara  , dobije pristojnu hranu i topli obrok i postelju meku .

I sve narod zna i opet ide za tom nacionalističkom  bagrom i fukarom koju nije briga za bilo čiji narod. I spremni su tuđu djecu dati radi bogaćenja i blagostanja tronacionalističkog monstruma.

Što bi poete rekle:

-Ja  čudnih hajvana , majko mila.

U prevodu :

-Nije hajvan sve što puže , gmiže , rogove i sljepilo ima.

Insanski hajvan je sve ono što ljudskosti u sebi nema.

Debina individualna dubioza

Deba  jednom imao veliku dilemu o mogućnosti uvođenja limarenja u takarenje. Razmišljao i razmišljao ali ipak na kraju  odust'o.

Kaže; lim i takarenje ne idu pod ruku. Gdje si u tanježi vidio takarenja.

Žao nam zbog odustajanja  jer to Debi u pravilu  ne pristoji. Napose u izvjesnim pozicijama. A toliko se mučio i razmišljao.

Takođe nam je uskratio mogućnosti ubacivanja jedne nenadmašne blic filozofije u neke riječnike ili enciklopedije.

Mudrost je bila toliko kompresivna ,izvaljana i istucana emocijama i strastima da bi sigurno bila dostojna  mnogih antologija, jal’ književnosti, jal filozofije, ali u najmanju ruku astronomije.

Ako nije prevazišao Aristotela ,Nostradamusa i Dostojevskog, njegova poetika je sasvim sigurno vjerodostojnija od gluposti Dantea, Getea, Šekspira, Njegoša,Borhesa i drugih ubleha. Dobro ; oni su bili hadumi ili hadumice,poneki i tetkice, pa nije teško biti umniji i poetičniji od njih.

Limarenje  ima one minimum  tri i po najpoželjnije karateristike za takarenje: prešanje, kompresija,  valjanje i tucanje. Ima tu još mogućih opcija ali tri i po bi bile sasvim dovoljno. Ali ovo nismo još muhurali ,jer nismo pitali ni Jelene ni ostale ženske dijelove konzilija. Ipak se ovdje najviše o njihovoj svili i kadifi radi.

Poslije višemjesečne nesanice i prerispitivanja Deba je  ipak  odustao i limarenje prekrižio iz popisa istoznačnica  takarenja.

Kaže tandaro , ti tucao, valjo ili prešovao ne mereš ti njoj ni pera odbiti , a kamo l’ je stanjiti. Ona ti ko skočiguma ili neki perpetum mobile se obnaša..

Što  više naliježeš na nju , pa joj opisane radnje opetuješ i opetuješ;  ona jača i raste sve više i više, i ne prestaje  dok ne implodira ili eksplodira. Šta ti Deba zna kako mu to funkcionira!? Nije ni miner ni inženjer; ponajmanje ajnštajn ili neki stručnjak za fisiju.

Ni njima nije jasno kako nešto može u trenu  i implodirati i eksplodirati .I to skoro u isto vrijeme.Maksimum par desetaka sekundi razlike;ali samo u onim akstremnim slučajevima kad prešanje,kompresija,valjanje i tucanje pomahnita i postane neodoljivo raznostrano.Ili kad je zgorelica u pitanju.

Deba to implodiranje i eksplodiranje svako malo osjeti na sebi.Kad implodira, njemu se sve neki biljezi pojave ko šljive pred kazan za rakiju.Kad ekaplodira isto ko da ga geleri grebu po leđima i ostave krvave pruge. Reko bi čovjek obeznanila se žena, pa ne zna šta radi.

Taki je svaki pametan insan. Postane hajvan.Ženana ga smota i smunta, on se htio ne htio limarstvom bavi. Često mu njena rabota i na obraz iz čista mira zasjedne. Šta sve insan mora pretrpjeti da bi oluk napravio.

Za nevjerovati, za riplija je, kako se  ljepotica kao ptica feniks, eksplozijom ili implozijom svejedno je; ponovo  rađa .I   još milija, ljepša, bolja,  toplija i slasnija bivstuje.Onda takva  po mozgu; kojeg svaka  hablečina u tren zagubi; rovari i vlada.

Deba ,kakav  je nedokazan, sve  nešto misli  kako mu ta neka, za valjanje  od rođenja zrela mozgovne smicalice pravila. Nije mu jasno kako je njegova glavurda, više neki oveći cocin bubanj, mogla izaći iz onog grmića, malog majušnog a tanušnog. Nema veze što je majčin. Prvi miris u životu koji čiovjek udahne je miris đardina, kaže Dobri.

Natakarim ja đardin.Pored tolikih lijepih narodskih imena za papalicu malu,a nezasitu ,on izabro da je bašćom zove i to malo većom.A opet sve nekako ko da ima pravo.Moraću,kaže Deba sam sebi,malo više razmislit o imenima slatkice moje.

Kasnije , kad mu se glavurda izbalansirala sa onim bez mozgašem, on se ibretio kad onaj dole nešto radi , a mozak mu u isto vrijeme eksplodira ,kad onoj implodira. To mu nije imalo nikakve logike. Na te neke implozije i eksplozije, to vremenom uhavizo, iako nije razumio.Kako neki ,tako neki malen stvorić može u kosmičkom smislu remetiti logičke principe? Nelogičnica jedna draga.

Skonto on da mu to ko struje dejstvo dođe. Gdje god te struje strefi svog te potrese. Eto taj naučni princip elektriciteta i prvodnika i gromobrana shvata.

Zato on zabode svoj gromobran u prizemljenje in misli da je siguran. Viđu vraga, njega opet nešto hek posred mozga i sve mu vijuge poremeti. On uporan kakav je bio, stalno sve ponavlja, opet i opet i više od dvadeset puta, obnoć. Ono uvijek isti rezultat:

Ex capito, ex astris ex nihilo riknuta scientia poetica. Što će reći takari lud zbunjenog.

Fizički nikad problema nije imao ;to smo pročitali. Ali da skonta i shvati pogančerku nikad nije mogo. Ko će je skontat il’ shvatiti od čega je sazdana kad funkcionira na antigalaktičkom principu?!

Nema struje, a drma ko tri puta po trista osamdeset volti i sto wati pride. Ti je valjaš, kompresuješ, tucaš, bubaš, takariš, tandaraš (sada bi Deba nabrojao i objašnjavao njemu 130 znanih sinonima i još namjerno ispušteni koji pride), ali vremena se za to nema pa ga skratismo.

Daj ba Deba ,skrati , daj pouku; kad već o basnama pričaš.

On ni habera, već nastavlja. Ti sve činiš da joj se umiliš ,a ružica te strujom mlati. Nisam nikad čuo da šećer ima veze sa strujom. Nije baklavica , ni slatko ili pekmez da  joj se  onaj naš slunto umiljava.

On se tamo kofrči ,maltene te buba u prsa junačka, a ona ga samo tresne i on u bandak. Mora mu se hitna zvati i vještaćko usta na usta davat. Nekad ni to, pa ni sajle dizaličke ne pomažu.

Jes da je blesav ko da mozga nema; ali kako će u bandak pasti kad vidi tu rosnu antigalakticu. Umjesto da se ukruti i počasnu stražu antilogici živahnoj i raspjevanoj, joj mamo mamice, daje i daje, ako treba danima, on svako po sata-sat ,meita se igra.

I kakvu bi pouku izvoljevali kad se bezmogovni gromobran i antilogičnica i antigalaktica u limarenju naduravat stanu.Tu pameti nikakve nema ,a opet mišterija i nauka živa.

Ukoliko smo se mimoišli u mišljenju , ondarake vi dajte pouku u ovoj našoj mozgalici.

Možda ste vi pametniji;nikad se ne zna.

Čevapčine i Okrugli brojevi / Igrokaz na dan 11.Veljača oliti Februar


Pjesma dana

Danas je 10 dan veljače 2023. Ako vam je lakše anlaisati ,febraur je.Ili mjesec kada se sve velja , odnosno talasa. To bi napriliku bio četeres prvi dan ove mubarek godina.

Na nepriliku mnogima ima još samo i okruglo 326  dana. Nema veze  što smo dodali jedan dan nadolazeće prestupne godine. A neki nemaju ni toliko. Šta se možeŠ Sve je tura ili jazija.Ako kovanica ostane u vazduhu neko vara.

Nemojte opet potezati pitanje okruglosti broja 326. Evo ovako: Zbir cifara je 11.  Da li je to okrugao broj? Normalno da nije. Samo budale ne znaju da nije okrugao broj. Mi nismo budale, ali ako dodamo  sedmicu  na 326 , dobijemo 333. E to vam je  sasvim je izvjesno ,  već uveliko  okrugao broj:

Kako znamo? Vrlo jednostavno. I zbir ovih cifara je 9. Kada se nešto dva puta dobije i zbroji  različitim umnim, procesima onda je to paran broj. Svi parni brojevi koji se završavaju…

E, u školovanju    nismo dalje stigli. Izbacili nas iz  vrtića. Kažu male ajnštane ne primamo u školu. Svoje teorije okruglih brojeva neka stave pod rep onima koji se veljaju.

Što su ovi obrazovani čudan i netolerantan svijet! Ne shvataju da je princip  takara zasnovan na  okruglim i parnim brojevima. Zašto? Niste nam dali da završimo škole , a hoćete da se grebete o naše teorije i umotvorine. Malo šjutra.

Raja , valja ova  ?

Šuti raja. Zavali glave u kontejnere, stid ih , gladni su , pa čeprkaju po smeću. Pankeri po stare dane postali. Ne da  im tronacionalistička bagra i fukara ni  suvu koricu hljeba da zarade.

Mačke i kerovi februar zovu takarli mjesec.   Na zbog takara nego se jadne životinje žive  smrznu  , dok čekaju ne bi li  uradili ono. Nemojte nas pitati koje. To se ne pita. To se radi, bilo da si hajvan ili insan,  ili  po običaju i zakonu hajvanski insan.

Žao nam što nisu skontale fol. Lista čekanja. Kada dođete na red , spikerka sam objavi: Sjijedeći! I nema zime. Da li se  čekajući takar , oliti ono ,   u međuvremenu  šta ukrutilo , hoće se reći zaledilo  to već nije naš problem . nismo voajeri ni papci.

Dani se naslagali ko tovariši u gori zelenoj. Samo dani se svake godine vrate, a tovariša je sve manje. Nije nam žao tovarišica. Snađu se i ponekad uprte nekog tovara. Njačešće… Vi mislili mi hablečine i otkucaćemo da se o našim čevapčijama i filigranistima  radi. Ma jok , radi se o našim kenjicima.

Što i kako kenjci prosudite sami. Kažu kenjci imaju mnogo toga za pokazati. Magarice   se nikad ne žale na njih. Pitajte Mojce , Alenke , ide  i ine   tovarišice.

A i ona Kitočka se na sva mah hvali kako joj najviše pašu sarajevski ćevapi. Toliko je oduševljena  da nikad ne kaže ćevapi , nego čevapčine. Ne znamo kako je saznala za tu mahalsku fintu. Mi smo gospoda i ne možemo je ništa pitati.  Mi delamo. Vama svejedno , kaki ste. Pitajte je vi. Pride , nek nam javi kada će opet u Sarajevo na čevapćiće, odvešćemo je na čevapčine.

Što bi poete rekli:

-Stađuni ,moji.

U prevodu:

Ovi stađuni  ,što ruke nam stišće i zima mrazi,  plovi ka proliću cvitnom, litu sritnom i jeseni ća stere lišće na stazi ,  o stadjuni, stadjuni moji.

Davorova tetka,gitara i klavir i Indexi

 

 

Pjevač imao jednu tetku,skoro pa mu majka bila.Tetka mu nenadano umrla.Davor plaho ožalošćen . Ima više razloga;dva su najglavnija.Volio je kao što se majka voli i nije sahranjena kako je željela.

Najbliži srodnici su smatrali da je njena poslijednja želja neprimjerna gospođi u godinama.

Za života gospođa je dobro,neki kažu bolje, svirala gitaru i znala je glas čežnje i ljubavi pustiti.Ako joj čeif  i inat proradi ona koju suzu pusti i pićence popije;tek toliko da joj se duša smiri.

Naginjala elegijama i starogradskim,časti nam i vranjanske,ciganske i sevdah u neuka, neznalička srca  unosila.Ne znamo da li je Pjevač od tetke ljubav prema muzici i pjesmi poprimio,ali smatramo da je ona u velikoj mjeri tome kumovala.

Ljubav prema društvu i kafani sigurno nije (valjda)  od nje naslijedio.To mu dođe samo.Neko ti usadi gen i notu za muziku,čuješ koju mahalaštinu,koji  sevdah,ciganluk ili vranjanluk i ti si spreman akšame i sabahe ganjat. Ako se u međuvremenu ili nešto prije toga desi, neka ljepot djevojčica ili lopta ,a morala je,taki grad bio,to je u redu.

Zbog svega toga je onaj neizmjerni sevdah u njemu uvijek živio.

Tetki gitara mnogo radosti dala.Znala je i utjehu pružiti.I pjevača je često znala nagovoriti da zajedno zapjevaju.On neće ako nemas žestice ili barem klipača.Ona svira,on pjeva;divota jedna.Znalo se i zalomiti.Njena životna želja je bila da je sa gitarom sahrane.Ne shvatiše je njeni najmiliji.I ne sahraniše je sa gitarom.

Sahrana bila pa prošla.Mi to kasnije saznali,bili na putu ili moru ili negdje akšamlučili i zaglavinjali. Možda jednostavno nismo bili poželjni na sahrani,jer smo se glasno bunili ne – amanetu.Kako smo po rođenju neosjetljivi,što je odlika koja nas krasi ,saznanje detalja vezanih za pokop samo što nas nije nasmijala.Hrabri smo bili ,čak ni ono jedno jedino Ha nismo zucnuli.

Zamislite,samo na trenutak;hipotetički kontate.

Davorova tetka ljuta što joj neće u grob njenu gitaru turiti.Konvertira ti ona na Islam. Muslimanka postala.Porodica joj ne može ništa.Isto kao za života.Ona svoje pa svoje.Klavir je bolje od gitare svirala i mnogu joj utjehu i radost donio.Zatim zamislite,to je već lakše,da joj je poslijednja želja da je sahrane sa klavirom.To već ništa neobično ne bi bilo.Ne samo da je dobro svirala,nego je i šeret,banditica bila i mnoge obijesti oko klavira činila.Ono na klaviru nismo svjedočili.

Njen klavir veliki,koncertni,dupli za četiri ruke,onim najvećim,grednim,tesarskim klamfama spojen.Samo bi to gater ili cirkular mogli odvojiti.Ono,uistinu se ne bi se moglo svirati.Barem razdvoji bi ga i za dobre kaminske vatre služila.Ima tu ebanovine,dobra topla vatra i sporo gori.

Ako niste upoznati sa muslimanskim mezarskim običajima mi ćemo vas u dvi tri crte uputiti.Amanet meita je obaveza koja se neizostavno mora ispuniti.Znala tetka za tu caku.Ako se ne ispuni,nema oprosta za  tetku,što je grijeh,a još manje za one koji je ispraćaju neuslišenog amaneta ,što je još veći grijeh..

Muslimani svoje drage meite i njihove amanete nose na leđima,od tabuthane do mezara.Svi prisutni na dženazi;bio on musliman,latin,pravoslavac,jevrej,ciganin, manjinac,komunista ,kunta kintem anuit ili oj, nacionalista,moraju na ramenima nostit  tetku i klavir.

Turoban je put od tabuthana do mezara.Zna i par kilometara dalek biti.Zbog klavira bi halal tetka teško zaradila.Kako ćeš ga bona zaraditi kad si nekom po tone iz čista mira (ćeifa?),ni krivom ni dužnom,kilometar dva na leđa natandarila.

Dakle vjerovatni joj ne bi htjeli oprostiti,ni ona njima.Ali moraju,takav običaj.Njih je više pa vidite ko se poslijednji smije.Davor bi bio još tužniji , jer bi mu tetku,šta znamo; recimo ružno spominjali.Eto što su ti drugovi?Malo devera, a oni se rasplaču, k'o recimo ko neka ožalošćena ili anamo ona.

Nas nisu pozvali,razlog već znate,kažu uvijek neke psine pravimo.A nije tako?Mi samo stvari vidimo na svoj malo iščašeni način.To nije nikakvo zlo.Veće je zlo ne staviti gitaru,ili recimo klavir u grob, a pokojniku to bila ne poslijednja ,već životna želja.

Evo,ni za ovu pismen nismo nimalo krivi.Krivi oni Fadil Redžić Fadijo i oni Rank Rihtman Čifo.Ne zna se ko više. Oni nam sve detalje o sahrani ispiričali.Oni ispadoše šereti ,a mi tužibabe ,što li već ,više ni sami ne znamo.Tak'a vremena.Takarli.

Ne smiješ zucnuti.Nema ko prije lijepi aps,pa nam i presjednici u aps išli.Sada ti katil ne gine.Ako ne vjerujete nama vi pogledajte novine i portale.Bosnu siluju,pljačkaju,porobljavaju i ubijaju niko da zucne.Kažu zakoni takvi, ne smiješ zucnuti;a bogami i katili vrebaju.Dok ne vrebaju:Bosnu kupuju. Po*eri,odnosno pohenefi taj zakon.

Nije basna,skoro da jest,i gitara i klavir imaju dušu,pa zato,valjda, smijemo naravoučenije dati.

Nikad ne poželi klavir da ti u grob nose,moglo bi ružnijeh riječi pasti!

Ne može čovjek hajvanu ni o žalosti pričati , a da on ne za'reve!

I nemoj ružno zboriti,uvijek uz ružno alternativu natandari!

Tako vam to Rihtmanu i Redžiću dođe.Pa vi vidite šta će te komu pričati.

 


												

Elizabeta II ili Britanska tradicija

Iz Arhiva

BY ADMIN5. FEBRUARA 2016.BASNE, HUMOR

Sasvim obična priča o jednoj kraljici

ili

Basna o Emoc2

ili

jednostavnije , životopis  E.  II

Kažu neke riječi nastaju spontano,u trenu nekog prosvijetljenja i nadahnuća. Možda?

Realnije je da je čovjeku duboko usađena misao predaka prenešena genima. Sve ostalo je pitanje trenutka ili sticaja okolnosti kada će se  iz malenog potočića, zvanog ljudski um, razliti bujica  koja gane čovječije srce.

U ovoj  Basni se ne radi o tome.

Emoc2. Je vrlo  slično onoj Emc2 , ali ni nalik.

Neko pomisli na skraćenicu druge emocije.

Hajvan o kome pričamo nema ni prve emocije.

Nećemo vas zavaravati i zavlačati . Emoc2. bi mogla biti  skraćenica od ;E mother of curvoasiers  ili  majka kurvoazijea i drugih.

Po slobodnom Vukovom prevodu to bi značilo:

E ,to je majka k(u)rvi azijskih i drugih.

Znamo zašto je to tako . Kompjuter u kojem su ubačeni analogni podaci Vukovih znamenja i pismenija, riječ kurvoasier tumači kao složenicu dvije riječi: kurva i Azija .

Vi ste već primjetili da je kompjuterski prevodilac previše bukvalistički i zbog toga dolazi do nedoumica.Onda se  ljudi ne mogu snaći i pogrešno se mnogo toga tumači.

Mi uzeli sebi za pravo da tumačimo Vuka. Imamo više prava od ekavaca. Vukovo pismene je na ijekavskom, to znači  na našem , Bosanskom jeziku. Nigdje u njemu ne možete naći , fuj SANU i bljak Čosića i druge . Ime im se ne spominjalo.

No , danas nećemo o Vukovom nauku iz tri razloga:

-Nije riječ o Vuku već o Emoc2, a ona je ženskog roda. Koliko mi znamo. Nismo se zavirivala da provjeruimo jer nam je kao žensko vrlo neubjedljiva. A  kod nas dame imaju prednost. Za druge ne garantujemo.

-Pametnom je dovoljna  i jedna  jedina rečenica koja definiše Vukov rad. Mi smo je izrekli.

-Vuku nikad nije bilo mjesto među ublehama i licemjerima.

Imbecilima  i luđacima koji misle drugačije nije mjesto među  prostim narodom. On se smještaju u ludare ili Hag, ili ustanove sličnog tipa.

Danas ćemo se igrati , hitoričara (povjesničara, istoričara) ,  hroničara i pričati o zgodama, nezgodama bolesnika i praotaca Emočke 2.

Evo i ovo tepanje je nekako, naopako. Ona je engleskinja,pa je nama to sasvim normalno.

Moramo tu naopakost malo konkretnije objasniti da ne bude zabune.

Kad čovjeku zapane naum pile, kokica, žena koja voli cugnuti, slučajno se preziva  Pipić ili je Arhimedova konstanta , on joj tepa sa : Pipička.

To ne znači da je ona veličine 3,14 u odnosu na običnu, kao što bi to Rudolfov broj nagovjestio. Ali mere bit da bidne. Isto kao i da vrijedi toliko u odnosu na neke druge. Napriliku , u odnosu na Emoc2 svako žensko toliko vrijedi.

Vi skontajte tepanje prezimenuša Prpić, Krupnić,Rospić. Nemojte slučajno da vam padne na pamet tepati onoj što potiće od popova ,pa se preziva Popić. Ne vidje svijet nikad pola anamo nje. Jal je cijela , jal je ima aman pa aman Pi.

Vi mislite da ćemo vam izvući iz neke tuhafli arhive prezime Golap. Bi mi, ali ga nejma. Ili ga ima a mi ga nismo zakantali u arhivu.Zato se zadovoljite snima .

Ima mnogo sličnih analogija u takozvanoj Vukovoj konstanti ili Blekilijevom sindromu.

Ako se žena voli voziti na kari ,zovu je Karićka. Ima i prezimena, ali nismo dokučiti porijeklo.

Kad neka žena mete , voli dizati ili se za (sa) njom diže prašina zovu je Prašovićka. Zluradi će to prezime povezati sa glagolom trpnim prašiti .Ili sa televizijom. A mere biti i sa jednim i sa drugim. Lijepo je biti Prašovićka od glagola prašiti. Samo se praši. ha je vidiš na um čojku oadne prašenje.

Ako neku ženu ruže ili ona voli ružiti zovu je Karanovićka ili Karovićka. Rjeđe Karakićka. To znači oko od topovskih kola. ako se popova žena vozi kari onmda je oba karapopička.

Ha se žena počne kititi, jal cijećem , jal  nakitom prozovu je Kitićka. Ne valja ni ako se prekiti nakitom. Dodaju joj neko nevaljasto tepanje. Naša finoća ne dozvoljava da ga pomenemo. Vi možete,vas niko ne gleda, osim žena koje bi se igrale sa  vašim veselim privjeskom. Na satu normalno. Ima muškije koji svuda kite privjesak. Nekji ga prislone i na sat.

Ima jedna pa se preziva Kitarević. Drugi, oni neuki i grublji je zovu Kitara, Kitočka i Kitačka, i joj(š) gore. Kako su samo jadni i besmisleni.

Nama  ona sasvim nježno i krhko izgleda kad nas posjeti u Sarajevu, pa joj otad tepamo:   Kitočkica,Uh mili cvijete naš, bidi nam cvjetak baš. Ništa ružno. Samo  je Deba malo smotan. On skonto da drugi stih glasi: privi nam cvetak vaš. Svako poželi da se pokiti nekim cvjetićem.

Najgore nam padaju ona grozna prezimena koja se ne završavaju na ić,vić,ović i tako to.

Recimo Okuka,Motika,Dodik,Fukara i sl. Gledajte ta tepanja:

-Okukica se rimuje sa  kurvica. Okuka na italijanskom znači krivina ili kurva.

-Motikica zvuči  ko digla se kuka i motika,pa i motikica za nima. Više je seljački i turbo narodski. A oni su blesavi i nisu čuli za Vuka, pa pučanstvo zovu folk. To mu dođe složenica od riječi  fol i prvog slova  neke riječi koja počinje sa k.

-Dodikovka je opravdano  jadikovka. Znate zbog čega? Nemogućnost koncentracije i pogotka u sridu. Neštu u vezi sa genima. Po Vuku je to  iskrivljena precepcija stvarnosti koja vodi u japanske vode jao pao mlohav i.

-Fukara. Tu ne umijemo ni demunitirati. Zato samo  konstatujemo, je'nom pijačarska fukara uvijek ostaje razroka fukara.

Nama žao strankinja. Njima je teže tepati, sve neka stranjska imena, koja se ne mogu tek tako bukvalizovati na našem vuku. Treba se pomučiti. Uglavnom ne . Joj propustili veliko slovo. Šta se može. Riječ je legla, ko strankinja kad naleti na Muju. Jazuk je vrnuti. Narod kaže vraćati se nazad oliti natraške  je veliki peh . Osim kada je u pitanju,džidži-midži ili književno-rečeno  gore dole.

Vidjeli ste sve same ljepotice i slatkice, a muškarci im svakakve nadimke daju.

Mi, Bosanci i Vukovci, to nikad ne činimo. Pustimo drugima da laprdaju i da se riječima  igraju, kolikjo im volja.

Mi djelujemo. Nije nas briga za smisao riječi. Mi više volimo smisao ženske ljepote i mirisnih đardina.

Joj ,kuku nama .Ima da nam se odbije od bubrega. To znači ništa od plaće koju ne dobijamo već po godine. Velite ni kod vas nije sjajno.

Natakarili dovoljan broj riječi koji nam je određen za basnu Sada je moramo  naprečac završiti. Inače u tim dnevnim takarima ,nema onog takara kjojeg normalno pučanstvo voli.

Mi kad god  vidimo žensko ime ili meriše na nju, bacimo malo takarli priče da zainteresujemo čitaoca.

Okosnica  ove basne su trebali da budu par navoda ,šta se takarilo  na dan 29.12. u raznim vaktima i da se oko njih isplete basna.

Ispred je trebalo staviti uvodbnu napomenu:

Elizabeta II poslala božičnu poruka:… da postoji nada i da svijetlost može da pobjedi tamu i u teškim i mračnim vremenima.

Sada bi i Elizabeta II da se igra mirotvoraca.

Neće moći,ove noći uoči svjetskih blagdana.

Ni nekih drugih.

Ako ona zaboravlja istine mi nećemo.

Nije ni ona samo se prai previše mutava.Iako je kraljevna i žensko ipak ćemo raći da je od rođenja mutava,ali nešto manje.Tek neki valer.

Njena zemlja je među predvodnicima tame, a ona bi da se utrpa u svjetlost.

Žena za života voljela jarke crvene boje. Zna  znanje.Priprema se za konačno odredište.U pržunu je sve jarko crveno i pride plameteće crveno.Džaba joj Božić.Natandariće joj onog Dana metlu,da je zajaše kako joj priliči.Pitajte obe iz Linčburga.Oni najbolje znaju.Sve prate i snimaju.

Kako smo  već zglajzali, mi ćemo vam nabaciti okosnice i završiti posao koji nam ne plaćaju.Vi se pravite da ste basnu skontali ili se zabavite i pokušajte da je sastavite po vašem ćeifu.Svi na dobiti ili niškoristi.

-1721.- Francuzi su okupirali ostrvo Mauricijus u Indijskom okeanu. Ostrvo je 1810. potpalo pod britansku vlast, a nezavisnost je steklo 1968.Sto pedeset osam godina ih Britanci nestajali i pljačkali.

Tada nije bilo Haga.

Da li je kraljica E II zaboravila sve  masakara učinjenih narodima širom svijeta.Mogla se kojom  božićnom molbom za oprost obratiti svjetlosti.Ili ubijenim i masakriranim izvinjenje poslati.Makar i licemjerno.Nije se ugledala na ublehu Branta.Da se ugledala mogla bi dobiti Nobelovu nagradu za mir.A i ovako je može dobiti ,kao nagradu za životno nedjelovanje.Deba, kaki je dobacuje,za nedjelo boni,šta se se stisli sa riječima.

Jok,tama to ne radi . Svjetlosti bi ona da se šlepa.

-1809.- Rođen je William Ewart Gladstone, četiri puta premijer Velike Britanije između 1868. i 1894. Poznat po političkim i socijalnim reformama, smatra se jednim od najvećih britanskih državnika. Legalizovao je 1871. radničke sindikate i 1884. izvršio tzv. treću parlamentarnu reformu.

On nije bio toliki licemjer kao potonja mu kraljica E/ II i prozivao svjetlost umjesto prirodnog saveznika : tamu.

1890.Američki vojnici su kod “Ranjenog koljena” u Južnoj Dakoti masakrirali više od 200 Indijanaca iz plemena Sioux, među kojima je bio veliki broj žena i djece.

Naši izvori govore o milionima masakriranih „indijanaca“ samo na Divljem Zapada.O milijardu izmasakriranih “urođernika širom svijeta.Možda i više.Ne mre sve ćovjek izbrojati i zapisati.

Moš'te sebi predstaviti sebi sliku o probližnom broju ubijenih „urođenika“ radi dobrobiti one koja se moli „nada i da svijetlost može da pobjedi“.

Kraljice ,kraljice,koja su to  licemjerja.Toliko ih da smo nemoćni da ih popišemo.

Zar vas devet decenija nije naučilo barem gramu prtistojnisti.

Vaša kruna je uz Vatikan ,pa tek onda  SAD i EU  najviše kriva za „ za tamu u teškim i mračnim vremenima“.

Pitaj bonioćka „urođenike širom svijeta“ šta oni misle o tvojoj kruni.Stotine miliona „vam“ ne mogu odgovoriti.Tvoji su ih skratili za glavu,a par puta više  njih su uskraćeni za nasušni hljeb,  ljudskost , dostojanstvo i Svjetlost.

Nažalost sljedbenici to nastavljaju da čine  u neizmjenjenim okolnostima i razmjerima.Samo to malkice perfidnije rade.Ono ko fol.Zvrijerinje se izbirikalo i postalo još efikasnije.

1940.- Njemačko vazduhoplovstvo izvelo je najteže bombardovanje Londona u Drugom svjetskom ratu, koje je britanskoj prijestonici nanijelo najveća razaranja od “velikog požara” 1666., kada su uništene četiri petine grada.

Niti jedna bomba,granata ili Vau 2 nisu pogodili dvore „prijateljice“ svjetlosti. Tek jedan geler razbio jedan napukli prozor.

Mi se ne pitamo zašto.Mi znamo.Obiteljske veze su uticale da  joj pape Đuro uz Pia XI i SAD bude jedan od pokrovitelja nacizmau Njemačkoj.

Dana 20. studenog 1947. godine kraljevna Emoc2,se udala za grčkog kraljevića Filipa, koji je nešto prije postao britanski građanin i princ, te vojvoda od Edinburgha.

Njihov brak je bio kontroverzan( Ha!Ha!HA.Said the clown.): princ Filip je rođen kao pravoslavac, a njegove sestre bile su udate za naciste.

 Za kraj smo ostavili jedinu istinitu rečenicu.

„Milioni ljudi pale svijeće nade u našem svijetu danas. Božić je pravo vrijeme da im zahvalimo za to kao i za sve ono što unosi svjetlo u naše živote.“

Ona nam poručuje da svijet njen i danas danaske.

Sve što Elizabeta II ima,njena zemlja,Vatikan, SAD,EU i Zapad „kolijevka civilizacije“ ima da zahvali onima koji pale cvijeće.

I onima koji nemaju penija da pale svijeće.

I onima kjoji se ne klanjaju  njenoj tami i vatri.

Ima Emoc 2. da zahvaljuje i pučanstvu za za nauk o šoferiranju.

Bila prva i jedina u porodici koja je prošla cjelokupne vojne obuke.Naročito one o noćnim vožnjama.

Njena baka Viktorija imala noćna jahanja i takar priču sa konjušarom.Poslije su u modu ušli šoferi,u vaktu Emoćke 2.

Naše naravoučenije:

Volite i poštujte žene i djecu i svjetlost neće izostati.

 Inače Emoc2. Znači:

Elizabeta, majka ofucanog cirkusa, druga.

Novogodišnji igrokaz oliti rezime

Smjena stađuna oliti vakata

    

Novogodišnje slavlje

Iskrice zimskog jutra

Danas je  01. Januar / Siječanj 2020.  godine.

Nekome je nedelja , a nekom 30. februar . Sve zavisi od trpeze .

Nekom se posrećilo, nekom nije. A jopet nekoga glava boli, raspada se. Da nije Bosanska, navikla na sve, kao da je od mramora, čo'ek bi rikno, načisto.

A ipak, sve zavisi od konzumacije. Ako je bila skupa, ništa se tu ne može učiniti . Otišla lova, anamo onaj jao pao; dabome takulin , na niske grane.

Ona otišla se godina rasplakala k'o svaka stara godina.U 00 00 časova , u onaj statični tren poljubaca i čestitanja , predala žezlo i krunu novoj misici. I ode u mirovinu.Historija će suditi; jal zasluženu, jal beternu.

Jal za škarta po individualnim učincima. Ti su vrlo takarli i vrlo pogubni. Mnoga je ljubav zaplakala i otišla sa Starom damom.

Ne znamo šta da kažemo!?

Malo smo zabrinuti.

Smjena godina na ovakav način nije nikakav fol. Doleti ta Nova godina nenajavljena. rekoše nam da smo blečci. 365 dana se ona najavljuje , a mi iznenađeni.

Nismo blečci , samo hoćemo reći novu misicu ne poznajemo.

Mogu nam uvaliti šta žele.

Može se neka stara, beternija, prerušiti i doći da nas tandara i da nam ne da disati . Čuli smo ima taj neki liftting .Mi mislili to je inženjer za lift ili lift specijalno za injženjera, ali nije. Time se lice i šta ti mi znamo (joj,kuku levatima), još može srediti da bude ko novo.

Kažu i onamo ona, bušna ko cjedaljka ili još bušnija od sindžira, se popišmani i neće da se buši i postane ko nova. Ali dotična ne mere više piškiti ko iz lavora, već na slamćicu. Sve nam je jasno, osim ovo na slamčicu. Ako je ko nova kuda je proture.

Valjale bi Ujedinjene nacije donijeti neku vehtu rezoluciju, sa uslovima za natječaj za Novu godine. Nabrojati uslove kake samo oni znaju. Cifrasto, zakukuljeno, zamumuljeno i nedjelotvorno, da to ni pas sa maslom kao i obično ne bi pomiriso, a kamoli svario.

Recimo vako:

Aplikacija za novu misicu te i te godine, da se ta i ta, taka i taka, mere prijaviti samo ako ispunjava ove i one uslove, na onaj ili ovaj način. Svaka korektura i nedosljednost u CV se ne toleriše. Ukoliko dotična ima mitološke kvalifikacije , beterni CV se prihvaća. I nema nadogradnje himena. Il je bušna , il ‘ se jemala takariti sa generalnim sekretarom , ako nije prije toga sa vaskolikom CIA.

Kako sada nema nacističkih ratnih zločina, za sekretare UN bi trebalo početi birati ratne zločinace iz Ruande , Srbije,Hrvatske , Crvenih Kmera ili nekih nižih demokrata. Ista fela.

( Međutim, kandidatkinje se namah pobunile a da ni jedna nije poslala CV.

Kažu , taki koje vi predlažete su jal pederi, jal hadumi , a mere bit da bidne i sveštena lica ili pretile razrooke fukare. A to mu na isto izađe. Ni jedan ne može potrefiti anamo onu, ako su ikad i čuli za nju. O muškim loknicama i gospojicama nećemo ni trošiti riječi.Njima smo namijenili nove Sodome i Gomora,kao i ovim nabrojanim. )

Mitološka kvalifikacija nema nikakve veze sa hostorijom i guslama,već isključivo sa penezi oliti petro dolarom.

Kada se kandidatkinje prijave organizuju se demonstracije.

Nije boni ulične ili guslarske, oliti prangijske, nego demonstracije u smislu predstavljanja.

Vi bi se namah bunili , a godina nije ni izabrana.

Nije ni čudo što UN nema povjerenje u pučanstvo. Zbog nepovjerenja  ne radi u njegovom interersu.

E , heto vam, sad. Samo se vi bunite.

Kako se velike sile sa pravom veta nikad ne bune. Oni samo veto ili zapret stave i gotova priče. Onda se međusobno lijepo dogovore uz flašu kurvoazijea, podijele interese , klepe svu moguću lovu i to je to.

Mi se pitali zašto se kurvoazije ne zove Žestoki Dry Red Black Afrokurvoazije. Tako bi se svi potamanjeni narodi našli u bjelačkom mraku od pića. Kad ima Red Bul, Black Daniel i Bik Koji Sjedi zašto ne bi imala i Mehka Crvena Crnoafrička Kurva Azije. U jednom imenu pobrojani svi potamanjeni i tamanjeni narodi i oni koji se i dalje tamane.

Ovi mali , se samo nešto bune i demonstriraju, na terorizam pozivaju. Zato ovi disciplinovaniji, koji imaju veto umjesto žezla, moraju biti malo oštriji. Ako treba ,valja nekoga i ubiti ili silovati, za nauk onim drugim, da ne dižu prašini.Nije bitna masovnost.Ono bolje se plaća , ako je masovnije.

Eto kakvi smo vam mi. Bira UN misicu, a mi našli tabiriti politiku. Izvinjavamoi se, mlogo se izvinjavamo.

Mi , čim pomislimo na žestoko a ljuto, na umj nam pane jal đardin , jal znate već šta. Nekome se posreći da mu je žena takva i još plaho voli surbote. Ne one koje su prošle, već ove nadolazeće. I kod žena je svaki dan surbota, ili bi htjele da bude.

Kad bi se formalizmi ispunili, cjelokupno svitsko pučanstvo glasa i nema veta i zapreta.

I tako izaberu novu godinu koja je:

-Mlada i prelijepa,visoka i stamena ,vesela i muzikalna, manje takarli , ali voli takar iznad svega, kako to misici dolikuje.

-Pametna,obrazovana,inteligentna ,snažna i snalažljiva.

–Obavezno mora biti Vila koja ima nekoliko čarobnih štapića ili Anđelica velike moći.

Ovako na papiru to idealno zvuči.

Ali ovi veliki , kaki su , imaju tehnologiju u malom prstu. Ubacili bi neku baju i opet bi izabrali neku opajdaru po svom nacrtu.

Dakle nemamo šanse da izaberemo godinu po svom izboru. Možemo: ili pjevati borbene pjesme ili ne pjevati borbene pjesme. Nema treće solucije.

Pitate zašto pjevati borbene pjesme?

Ko pjeva zlo ne misli!

Postoji jedan tračak nade,da godina bude po našem izboru. Recimo da se veliki zabave o svom jadu.

Kako , pitate vi.

Evo ovako crtamo mi:

Jel sve svete knjige pišu o uništenju silnika , pogana, bogohulnika , zločinaca , pederčina i njihovih jataka?

Pišu.

Jesu li uništeni, Nojev narod,faraon,sodoma i gomora, zemlja Mu, Atlantida, Babilon, Grci, Izrailjci, Perzijanci, Rimljani, Turci, Španci, Briti, Rusi, Staljin,Mao,Sadam,Gadafi i slični? Neki su se sami ubili – one sije  kukavice.

A recimo,jesu li Velikokroati i Velikosrbalji se pritajili ko svi grmalji. Ali kad tad.

Jesu , a nisu.

Red za pržun  niko ne može izbjeći.

Šta nam je ostalo. protzabirit?

Još samo glavne bogohulne kolovođe / golovođe Vatikan i SAD.

Za Vatikan se ne brinemo,on se sam urušava, ide na ruku Nostradamusovim proročanstvima i zavještanju iz Fatime.Ne mogu oni ništa sakriti. Ako misle da nisu upoznali svijet sa pismenijem iz Fatime, nikako ne znači da se ono neće obistiniti.

2056 ili 2o65. godine. papir se malo zamrljo pa nam izvor nije siguran u godinu.

Dakle ostale su samo SAD.

A SAD imaju: Tihi i Atlanski okean,cunamije, Jelstounske mega vulkane, ,rasjede,tornada i još mnogo prirodnih ljepota i sila. A i sa neba ponekad nešto hekne, dritou Ameriku. Pitajte diniosauruse.

Nebo je uvijek znalo riješiti probleme nevinih i odvojiti ih od silnika i iskvarenih ljudi. Ovi potonji i ne vide, ali je razdvajanje počelo. A i nisu neki ljudi. Prije bi se reklo neljudi.

Poslije razdvajanja dolazi samo jedno , joj , sa ili bez : mamo mamice.

Što bi poete rekle:

Kuku kukavicama sinjim

U prevodu:

Ipak će pučanstvu jednom svanuti , svanuti svanuti …

Naravoučenije:

Pazite s kim tikve sadite. Mogle bi vam se o glavu obiti .

   

Ko se štuka taj zlo ne misli

I tako , rađaju se i odlaze ljudi.

Ko im kriv što se rađaju?

Pa šta ? Nikakvo čudo. Uvijek je , od pamtivijeka tako bilo.Da se nisu rodili ne bi ni otišli.

A šta je prije pamtivijeka bilo?

Pitajte naše Praroditelje. Pramajku nam nešto dobrano , plaho zasvrbjelo. A u raju se me mreš počešati. Ono moš je'nom i nogatrans.

Hvala Pramajci. Za vjeke vjekova. Jes da nas iz miline u belaj uvalila. Da nije Eva , neka bi nas duga majka  u takar uvalila . Mora žensko zasvrbjeti; sad pa sad.

Tako su za nas nastala takarli vremena. Oliti beterna.

Ali šute ljudi. Zahvalni su . Mogu se  češati koliko god hoću, niko im ne brani , osim licemjernih nevjernika , hadumskih ili tetkastih svećenika i ilmija i ostale bradate bagre i fukare, što se u torove radi zla zbijaju.

Što bi poete rekle:

Ko se štuka taj zlo ne misli.

U prevodu :

Ne budite ribolovci. Štukajte se , ništa vam se ne m're desiti, svakako ćete riknuti. A mere bit da bidne odavriječiti. A jope’ neki vole crknuti. A jema ih pa krepaju. A na priliku i nepriliku ima ih …hej mahalašu , curik , doklen više nabrajalice, skrati malo.

Jednostavno da jednostavnije ne mre biti : štuko se il ne štuko isto vam se piše , ima da te nema i to ti je to! Pa vi vidite šta vam je raditi. I nema tu ture jazije , hoš – neš , već kako ti u zvijezdama zapisano (merel vako) .

Joj , što volim zvjezdice.

Ih kaki ste. Nemojte biti na kraj srca! Ništa loše i bedasto ne mnijem , samo izražavam zahvalnost što sam napućen šta mi je radit. I vako i nako.


												

Basna o Noju

Basna o Noju

Baška Baša svog ; anamo onog, zvao noj.Svjestan je on, nimalo poetski ali realistično. Njegov,  ko svaki  noj,  uvijek tražio neku rupu da glavu sakrije. Njegove ženske se nisu bunile kad je glavu sakrivao, ali im nije bilo pravo što mu je dao tako trivijalno i stranjsko  ime nadjenuo. Tražile  tajm aut i izmjenu imena, ali on ne da progovoriti .

Kažu one;  makar da ge labudom ili mišom nazove. I to su neke plahe životinje, koje su sa rupicama bliske, a i sa našeg su dunjaluka. Pričale mu priču o Ledi i Zevsovom labudanju.

Jok ne da on progovoriti. Noj bio i noj ostao.

One okrenule na šalu. Onaj vic o Muji i Fati.  Ona se prvi put takari ( ono ko fol), pa ga  “neupućena i uplašena” pita koji je to glavonja što je gledi. On joj kaže ; ne boj se to je moj drug miš i traži…,da skratimo. Miš tražio i nalazio rupicu više puta. Mujo se malo umorio i  zaspo,a Fata ko Fata nestašna i znatiželjna, zavirila i gledi miša i vrišti:

-Mujo bolan šta ću sad ja . Crko ti miš.

Prvo ,recimo, kako ću ga labud zvati. Jes da je lijep ko labud, ali je nježnoji i baršunastiji od labuda i goluždrav baš ko nojev vrat.Labud urijetko zaroni glavu i to  samo kad je gladan i  ribe ganja. A njegov noj se zarovi i  zaroni ha se ribici nešto prisni. I kod njega to ronjenje nema veze sa njegovom  glađu. Možda ima, onako figurativno, ali  sa njegovom alavom  izabranom  ribicom.

A  onaj Mikelanđelo Ledu i Labuda sparivo. Nema veza, znamo da je to samo figurativno i da je to bio onaj grčki pohotljivac Zevs. Ali kako će bolan ženu zavest Labud. Evo pitam ja njih:

-Da li bi voljele da ih kljuca neko samo kad je gladan i kad se  njemu perje digne i koji se boji ukvasit ili uprljat?

-Ili bi više voljele nekog ko bi uvijek spreman bio kad se njihovo paperje nakostriješi i koji se za njihov hatar , bio spreman ne samo se pokvasit i uprljati već živom glavom u đardine, dul bašće i maglice jurišat i minimum nerješen rezultaj izvlačiti. I opet i opet, sve isponove.

Vidi se da je Mikelnanđelo pederčina bio. Šta on zna šta je žensko i ća njoj triba. Čuj molim te labud. Neka njega labudaju kad je taki , misle normalne ženskinje.

Kao drugo, đe će ga mišom zvati, kad mu miš nije ni do koljena. I miš ti brate moj,  u rupu se sakrije čim ga ga nešto preplaši i mnogo je plašljiv.A ovaj njegov  slunto ko da mozga nema,  ništa  i ničeg se ne boji. Pa ni mraka. Jok nimalo.

Koje je on Scile i Haribde prodevero, ni broj im se ne mre izbrojati.I ništa mu. Ponekad se ko pravi mornar malo ispovraća i onda obeznani. Al čim sebi dodže nastavi jal sa plivanjem i ronjenjem;može i liguranjem. Kad zimu pomenusmo , kaže Baška Baša, drag mu je i džidži midži.

I neko bi njegovog noja sa onim jadom od miše poredio. Nije to ljucki ni hajvanski. Joj svaka bi žensko čeljade  od njega pobjeglo kad bi im reko da mi se mali zove miš.Ne samo da bi pobjegle ,već bi se razvalile od šege.

Vidi čo'eka od skoro metar i devedeset ,a mali mu ko miš. Joj kolicki je tek kad krepa, a mora krepat svako malo. I sve bi po čaršiji rastubili o njegovom mišu i on se nikad ne bih bilo kakve mišice ili rupice ženske  dohvatio. A kamoli đardina ili dul-bašče nauživo.

Kad se ko mornar vlada što ga ne nazoveš mornar; pitala ga neka.

On kaže,nisam blesav.  Mornar ti po mjesec dva, ponekad  i po godine ne vidi nikakvu hajvanku da se u njoj sakrije i blagodeti duboke hladovine traži. A moj bi ti noj presvisnuo , kad ne bi negdje glavu svaku noć u tamu sakrio.

Mogo bi ja,  kaže Baška Baša nabrajti do sutra i prekosutra,čak i do nakosutra  zašto sam blesimetra svog nazvo Noj, ali neću. I ovo je dovoljno za basnu i pouku. Neki drugi put nastavim priču,ali vam ja ne mogu dugo pričati inače ću riknuti od gladi. I onda mi džabe sve muka oko noja. A i bijeli bubrezi se hlade.

Dakle , naravno naukovanje ( naravoučenije op.a.):

Dobro promislite i pripazite kako će te neke stvari osloviti oliti imentovati. Mere vas na loš glas iznijeti ili vam se o glavu slomit.

Ne onu  nojevsku, sasvim izvjesno i  normalno.