Category Archives: Restlovi

Danas je Četvrtak , 29. maj/svibanj 2025.

Samo nam šapnuše  da je ovo  149. dan 2023. godine.Koliko je ostalo moramo sami izračunati.

Abakus u kvaru.Izvalila se jedna žica.Perle se rasule.Eh ,da su barem biserne.

Čak nisu ni drvene.Plastika i sintetika.Ko sve u današnjem vaktu. Od perli do sisa , guzova i usni ; čak i anamo one . Grehota vam bonićke ljepotu kvariti.

Sve manje je prirodnog.Kada pogledamo žene dugo razmišljamo koliko je njenog,

A koliko plastičnog. Najčešće se  ne možemo uhavizati.

Kako smo gentlemani po prirodi navalimo im komplimente ko da su prave polovnjače.

A na njima sve poskakuje i biba se. I vanka i unutra. Glava boli od bibanja. Najčešće sintetičkih .

Prsti nam zaigraše i sami izračunaše da do kraja ovogodišnjeg vakta ima čitavih 216. Dana.

Čuj čitavih?

Ja kakvi će biti!

Neće valjda biti okrnjeni , kada su novi novcati, ka jungfrajlice  sva 24 sata koliko dišu.

A za uzvrat mnoge insane  prevare i ovi zaborave da udišu areu.

Jerbo se opet tribaju tornirati idućeg stađuna.

.

Baš su ovi ljudi ponekad jako čudno zaboravni.Najčešće na svoju štetu. Corpus delicti. I Corpus sinteticus delicti .

Što bi poete rekle:

-Što ti je nauka. Od ženska napraviše sintetiku. Na smiješ je poljubiti , barknuti ili sačuvaj me tlih pomisli , natakariti . Namah se prosipa silikonska tečnost.

U prevodu :

-Čisti poganluk . Galaktički zakoni univezuma.Hoćete vi kvariti insane ? Eto vam ga …

 Danas je Srijeda 28.Maj/Svibanj 2025.

Do danas je 147.dan položio oružje , odnosno dvadesetčetvorostni  akreditvni primat , što zanči da bi po svim mogućim rezonima , do kraja godine trebali pregrmjeti još samo 218 dana.

Ali ipak nikad se ne zna.

Bumo vidjeli!

Kako ko?

Neki i ne budu vidjeli.

Naše je da se molimo i nadamo da nismo na ovogodišnjim  spiskovima    putnika za onostrano. Pogotovu ne  za onu vreliju stranu onostranog.

Prema našim saznanjima ta je rezervisana za vlastelu i sveštena lica. Đah ovu , đah onu, đah teću i inu. I za silnike svih fela.

Sve sama pogan i licemjeri.

Što bi poete rekle:

-Lice mjeri il ne mjeri, za pogan je kasno  .

U prevodu:

-Biće prevedeni po činjenju i nečinjenju bezličnog i bezbeožnog  lica svoga.

Danas je Utorak 27. maj/svibanj, 2025. godine.

146 dana otperjalo , 219 dana se kani doperjati.

Vako vam to u životu insana gre . Odi mi, dođi mi.Neko biva, pa ga nema,ko da ga nikad nije ni bilo. Jopet  a neki zalud bivaju.

A jopet ima ih , bivaju , žive a ne znaju da su mrtvi. Dišu  na škrge , a ribe nisu. Jedu na slamčicu , a ne primaju infuziju. Obijesno mašu  ušima , a nisu hajvani. Kleče i mole se, ali Boga Milostivog ne pominju.

Pogađate koji su to?

Ma , razmislite malo!

Pomoći ćemo vam :

Imaju Kainov znak na ćelu, vreće opljačkanog blaga , riđu bradu, razrookost pijačara, upraviteljstvo konc logora , a svi vezani sa robijom, jal’ porodično jal’ lično. A vjerujemo da će im se osmjehnut sreća,  da će nagovoriti  sudbu da ih  nagradit dugotrajnom robijom, za činjenje i nečinjenje.

A  posebice im je , za utjehu ,  nagrada vječnim pržunom. Što njima to i bijednim sluganima njinim priprada.

Što bi poete rekle:

– Puti ka nebu su tako jednostavni i nepozlaćeni.

U prevodu:

-Pljačkaška bagra i fukara nikad se nauka dohvaizat ne m're. Slijepi , gluhi i nijemi.

Što mi te imat potrebno bilo,
dijete ti lijepo, dijete ti milo,
meni mladoj djevojci, i nevjenčanoj materi? —
Otac su kleli, bili me,
nada mnom mati jadali se;
moji su srameć se skrivali,
drugi me prstom kazivali.
On, što je bio dragi moj,
on, što je pravi otac tvoj,
Bog zna kud svijetom luta sam;

Danas je Ponedeljak, 26. maj/svibanj tekuće 2025. godine

Dobar ovaj izraz tekuća godina. Zapamtimo ga za drugi put. Sada nam Žosefna kliče , fatajte se Bonaparte, previše se osilio.

A sa danima uvijek isto. Neki nam odljaze, neki nam priljaze, što bi rekli naši, malo  istočniji susjedi republjikanci, mešu kojima ima i baljista.

145.isteklih dana se kofrče naspram 220. kojima je nanijećena ista takarli  budućnost.

Mnogima se posreći pa ih skinu sa kalendara, a mnogima i ne.Nećemo suditi ko bolje prolazi.Ovi ili oni potonji.

Znamo da  nikako  ne prolaze dobro putnici za pržun .Ni riknuti,ni oni koji će riknuti. Sa znanjem ili brez.

A prepisivači nam nude bivše medijske slastice na današnji dan. Počinjeno sa Napoleonom:

1805.-Napoleon Bonaparte proglasio se kraljem Italije.

1806.-Napoleon Bonaparte okupirao je Dubrovačku Republiku.

Lako je njemu bilo- Ako mu se svidi neka zemlja ili barem neka ženska u toj zemlji on je osvoji. Pitajte Maiju Valevsku i Poljake.

Pametan neki čovo. Ipak imao jednu manu. Kao mediteranski čovo , pride otočanin , nije  podnosio zimu.

I kako to obično biva , uvijek nas natakari ono što ne volimo.

Optimista krenuo u sred ljetne žege  u Rusiju . Ruska stepa nepregledna , ruskinje sočne i mile, zadržale regimente  dok ih zima , koja tamo brzo naleti,nije spotakla i onda je sve već stvar historije.

Napoleon se debelo natakario u  ruskim pustopoljinama. A nije stigo da upozna ni Anu Karenjinu. I tako od slave do Albe ga samo korak kazačoka dijelio. Ko mu kriv što je samo salonke na ratiđte  ponio?

Što bi poete i Žozefina rekle:

-Bon-a-parte est Bon-à-rien” („Bonaparta je dobar ni-za-šta”).

U prevodu:

-Ni salonke nisu što su nekad bile! Ali Žosefina se u salonima , a bome i budoarima  savršeno snalazila bez a parte od  Bonaparte i najčešće bez ičega na sebi. Što bi špageti poručili : tante za ntante.

Često se pitamo : a  šta sa nama , ljudima.

Da li smo dovoljno uživali u poklonjenim danima , ljubavi , bližnjima?

Kako ćemo nadoknaditi propušteno?

Ima li nade za nas?

Ili će nas , jednom, neprimjetno , nedodirnute milinom Božijeg stvaranja neki od dana pokupiti i

odvesti

tamo gdje ćemo vječnost proboraviti.

Čovjek nije stvoren da bude biće od žurbe. Stvoren je da vječno živi i uživa u Božijim blagodatima.

Neizmjerno mnogo ljubavi , milosti i darova , svaki dan nas sustiže , a samo jedan ,

više molba nego uslov.

Volite se i molite  Boga Jedinog.

A šta mi radimo?

Klanjamo se nekim lažnim idolima kao da su bogovi i činimo od sebe bića nedostojnim

Božije milosti.

Nećemo vam pametovati.

Molimo vas; zavirite u svoju dušu, nemojte srce , ono je varljivo .

U tananosti duše  se nalaze svi odgovori koje trebate. Ona  vas nikad neće prevariti.

Što bi poete rekle , prepisujući iz Svete knjige:

-Malo vam je znanja dato o duši.

Ili u prevodu:

Volite  Boga Milostivog  i njegova stvaranja.

Danas je 25 . Maj/Svibanj.

Decenijama , od 1947 do 1988 . god. je 25.Maj  imao posebno , praznično obilježje.

Prvotno se slavio rođendan Josipa Broza Tita , najvećeg čovjeka koji su ovi prostori imali, a onda je od 1957. godine postao Dan mladosti.

Glavna scenografsko modna obilježja :

Crvena marama,plava kapica bijela košulja i tamna donja odjeća i tisuće lepršavih,jugoslovenskih zastavica.

Glavna ikona: Tito i njegovih hiljade štafeta.

Atmosfera :

Vjerujte na riječ svjedocima kad kažu bilo je zaista svečarski , uz sveopšte oduševljenje velikim , dobrodušnim ali čvrstim  čovjekom.

45 dana , dan za danom , štafeta je razdragano nošena širom Jugoslavije, da bi se 25.maja uručila slavljeniku na stadionu JNA.

Historijska utemeljenost:

Da li je to bitno , obmana, šarena laža, hljeba i igara ,ako je u zemlji vladao ; mir, prosperitet ,suživot i tolerancija, a vjerujemo , dobrim dijelom i poštovanje i ljubav. .

Osjećaj da je na djelu bratstvo – jedinstvo svih naroda i narodnosti ispunjavao je pučanstvo , sa izuzetkom fašista i zločinaca koji su se krili u najtamnijim vukoderinama bivše nam majke Jugoslavije.

Nostalgija:

Nemoguće je vratiti prošlost, ali sjećanja o nekim mirnim i humanijim vremenima su i te kako živa.

Žal za izbrisanom mladošću i sretnim vremenima nikada ne prestaje.

A danas , trideset  i kusur godina poslije ukidanja štafete?

Ne pitajte!

Jad i glad , bijeda i smrad, torovi i konc logori.

Sve sami fašisti i nacionalisti ,, bjelogardejac , balija , balista, i napose četnika i ustaša.

Bagra, fukara ,karikature i ljudski  abortusi  vladaju i uništavaju podaničku raju , urnišući svijetlu prošlost.

Ipak za vjek vjekova ostaće upamćeno:

Drže Tito mi ti se kunemo ,

i

od Vardara pa do Triglava.

Sretan praznik Maršale i Jugoslavijo, zemljo moja , ma gdje god bili!

Bilo je časno živjeti u vašem vaktu.

Danas je Subota  24. Maj/Svibanj  2025. godine.

Kažu da je ovo 144. dan ove tekuće godine. Restlovanje je onda lako, ali ćemo vam pomoći, ostalo je još okrugli 221 dan do isteka tekuće.

Tako poete razmišljaju . Tekuća godina. Tekuće godine . Ko  biva dani teku . Vakti teku .  Kao rijeke ili druge vode. Kao svi kružni tokovi u univerzumu. Sve ima svoj početak i svoj kraj. I onda ponovo. Panta rei.

Bog Mudriosti i Milosti stvori  univerzum na principu Pepetum mobile. A insan nikako  da to shvati i primi se prave vjere.

Jedina izvjesnost i datost u u Univerzumu i svim svjetovima je Jedini Bog i njegovo stvaranje.

Što bi poete rekle:

Hvala Bogu Gospodaru svijetova.

U prevodu:

Ne budite slijepi, gluhi i nijemi.Na priliku i nepriliku , garant vam je bolje.

Život je lijep.

Ali , ponekad , iza te maske kriju se tužne priče, tagedije,

monstruozni činovi i nerazum.

Boli glava.

Vrijedi se podsjetiti zla koji uvijek vreba.

Radi pouke .

Nigdje kraja ljudskoj gluposti i svireposti,

i zahvaljivanja Stvoritelju što naš spašava od nas samih.

Danas je Ponedeljak  19. Maj  / Svibanj 2025. godine.

Ovako  se dani  jedan drugom suprostavljaju:

137 dan   se razvjenčalo pd ove godine, 228 preostalih čekaju razvodne papire  .

Čudno,  pomišljamo , dani ko neke ko neke blentovije se razvjenčavaju od godine, dogodina, svake godine ,a godina ni habera.

Valjda voli biti crna udovica. Ne znamo da li je upoznata sa činjenicom da nestanak  poslijednjeg ženika znači njenu smrt. To je vrlo smrtonosna činjenica  .

A možda se umori od nabijanja na kolac milona ljudi, pa još smiraj dobro dođe. Bolje i taj izraz, nego nataslačila , oliti odradila svoje i dobila nogu.

Kažu naslijednica je nova i ljepša- Aha , kako ne. Mi sve nešto dumamo ; da se i stara godina dobro kamuflira , bez hirurško biteksne korekcije ko danađnje hibridne silikon ljepotice , sa besramnim usnama nalik  – ogromnom , bestidnom pozivuna pušenje.

Ne srame se ni izlagati gologuzavo tijelo , zaboravljajući da su to grci i latini zvali prostituto , a od toga izveli konačnicu ženskog roda : prostitutke. U bukvalnom prevodu to znači : izlagati pogledu svoje tijelo

Što bi poete rekli:

Udovica ne udovica i godina je smrtnica.

U prevodu:

Budite oprezni. Nemojte se zamjeriti godini. Vraća se preobučena u novo ruho, i zna biti osvetoljubiva, naročito poganima , ali i boteksovim pušačicama napućenih usana .