XII.
Ljubljena,to lahor zbori
o haljini tvojoj bijeloj.
Očima te vidjet neću,
a srce te moje čeka.
Donio je vjetar meni
ime tvoje u svitanje,
a koraka tvojih jeku
već ponavlja i planina.
Očima te vidjet neću,
a srce te moje čeka.
Sa tornjeva i zvonika
zvona zvone,zvona zvone.
Očima te vidjet neću,
a srce te moje čeka.
Udaranje čekićima
o crnome lijesu sluti,
a o grobu,a o grobu
udaranje lopatama.
Očima te vidjet neću,
a srce te moje čeka.