Cveće zla X
Kao crna bura mladost mi prohuja
sa suncem što kadkad prosine sa svoda;
Od tolikih kiša, munja i oluja
malo u mom vrtu osta rujna ploda.
Sad dolazi jesen sazrelih ideja
kad grabulje valja uzeti u šake
i čistiti mulj s poplavljenih leja
gde voda izdubi rupe kao rake.
Al cvetovi koje sad sanjam nanovo
dal će u tlu, što je kao pesak jalovo,
naći sok da snagu vrati svakoj grani?
Bole, o moj bole! Vreme život mrvi,
mračni neprijatelj što srcem se hrani,
goji se od naše prolivene krvi.