Ima još još nečega u tom navodno –  haotičnom ,nasumičnom umiranju.

Zaboravlja se da raj mora imati insana svih doba.

Šta vi mislite kada bi tamo borvili samo đuturumi kako bi to izgledalo?

I ljudi tuguju kad neko ode.

U redu je i ljudski tugovati.

Ali ima li smisla tugovati?

Onima dobrim je lijepo.

Tamo gdje su oni nema boli i patnje .

Samo tišina , mir i ljubav.

One koji nisu bili  dobri ne treba žaliti.

Oni imaju vječni roštilj.

Oni su svjesni svojih dijela.

Nismo im  to mi izmislili ili poželjeli.

Lijepo piše okretaće se na jednu i drugi stranu i biće prženi.

A šta je to nego roštiljanje.

Tješite  se što je roštiljanje namjenjeno trezorđijama,

njihovoj djeci koja skupljaju vreće sa narodskim blagom i zlatom.

Onim što obećavaju zlatne kašike. Pa se popišpmane ,  za sebe  otimaju i zlato i kašike.

Kontaju, šta će narodu zlatne kašike  nije sviko, mogu kontejnere i rukama prebirati.

Isto pržunanje  sljeduje sluganima , hanefijskim ilmijama  i zadriglom sveštenstvu , jer se  radi sitnih šićara  pridružuju onima koji vode nacional torove iz pljačke i propast.

Na ovom svijetu se oni ne boje Boga Uzvišenog.

I na kraju krajeva ne treba im vjera za slanje naroda na kontejnere.

Oko njih ima dovoljno vjernika , stida i drhtave ruke.

Zaista je dobro rečeno.

I od ovih će pržuni najviše koristi vidjeti.