Tatjana Lukić – Strah – od visine

 

 

IX

 

 

zime si prolepšala

u zidu zatvorena

 

nedirana tvojim zvherkanjem

imala sam mjesta za slobodan kret

 

skušenog leta

mora da si svih minulih časova

smišljala iznenadni izlazak iz zida

i potonja slijetanja

 

nije ni mene zavelo kruženje

kojim ispunjah klijet

 

znam da je zazvonilo za povlačenje hladnoće

za koji čaš izleći ćeš se

pripravna

 

i prozore i sve dveri

raskririla sma širom

za dugo izbivanje pripravila sve

 

korakni samo iz zida izmili

ni krila nećeš stići raširiti

već ću ti uteći

 


											
Bookmark the permalink.

Komentariši