sjećam se bijaše lijep dan
negdje duboko srcem zakopane
violine su svirale tango
vazduh je treperio milošću
ti se pojavila sa svjetlošću
što naglo obasja kalendare umorne
reče
ja došla
sakrih pogled
da ne vidiš suzu krvavu
u oku lijevom
onom na strani srca
što uvijek o ljubavi iskri
i kad boli
a ime ti ne smijem izgovoriti
grijeh je
nebu kriknuti
ostani
zbunih se
rekoh ili ti reče tiho
d'bro
smijeh djetinjeg lica
ili mekih bora
u uglovima očiju
ne sjećam se više
uzvratiš još tiše
dobro d'bro
kao da pitaš
koje ćemo sada slike bojiti
tvoje moje
ili naše
pa možemo i koju slomiti
šta fali
naslikaćemo ljepše
barem onu rubinovu
trnovitu
na kojoj zapisaćemo
neuzvraćena ljubav
a sjećanja ne blijede
i kad boli
a ime ti ne smijem izgovoriti
grijeh je
nebu kriknuti
ostani
sjećaš li se bijaše lijep dan…
a ime ti ne smijem izgovoriti
grijeh je
nebu kriknuti
ostani