Dara Sekulić – Periferija

 

Vozovi i danju prolaze ali danju ih ne primjećujemo
zato oni noću u nas ulaze, čujte im piskove:

to je mog sina nešto pregazilo
to je mog dragog nešto zabolelo

to mog brata vode na robiju
to svjetovi pobješnjeli ratuju

to sestru moju četa razbojnika siluje
to kćer moju nerođenu nebo čelom miluje

to moja mrtva majka ime moje izgovara
to mene tama na zločin nagovara

to ja umirem uz pisak
dok voz jedan nekud u noć odlazi

to nas živi spominju
to nas mrtvi opominju
to naš život prolazi.


											
Bookmark the permalink.

Komentariši