Autor
Hajro Šabanadžović
Ah, to proljeće U đardinu ljubavi sniježi
Raj
U vrtlogu mjesečine Zavjesa
Čari proljeća
Raskoš ljetnih velova Jesenje bujice
Mistično predvečerje Vjesnici zime
Zviježđe Konj Pogled kroz staklo
Tri lipe Cvijetna čarolija
U tihoj noći
mirisu ljeta
sjaju zvijezda
prepoznaću te…
U šapatu duše
treptaju oka
drhtaju dlana
prepoznaću te…
Oduvijek postojiš
tvoj se osmjeh
u moje oči
urezao…
Oduvijek te
poznajem
tvoj se osmjeh
u mome ogleda…
Oduvijek sam
te imao
dobijao
i gubio
jer svoje srce
sobom nosim
i tebe u njemu
I ti postojiš
čekaš nešto
što se odavno
dogodilo
samo treba
da postane
i sasvim je
jasno
sve dok sam
ti daleko
tada sam ti
najbliži
a ta zagonetka
i nije tako
teška
kada se sjetimo
da se u
Oceanu
mogućnosti
naše usne
sreću i
salijeću
svakog dana…
samo mito
još nismo
shvatili!
Plavet do plaveti
od modrine do nježnosti
prelijeva se muzika iskona
noseći slike Bosne
zemlje Božije milosti
putima vječnosti
Srce jeca
blagost
doziva
neko davno vrijeme
kad preci moji
Bogu mili
čest u Slavi Njegovoj
protiv pagana nosili
U plavetnoj nježnosti
na kraju beskraja
Sarajevo
Grad Čednosti slutim
kako bdije nad čednošću
Modrih rijeka bosanskih
a one boluju terete vijekova
ispisane na kamenim svjedocima
Bože jedini
hvala na milosti
a darivaš je nama neukim
Prevod
Hajro bleki
She Loves You
She loves you, yeah, yeah, yeah
She loves you, yeah, yeah, yeah
She loves you, yeah, yeah, yeah, yeah
You think you lost your love,
When I saw her yesterday.
It's you she's thinking of
And she told me what to say.
She says she loves you
And you know that can't be bad.
Yes, she loves you
And you know you should be glad. Ooh!
She said you were to know
That she almost lost her mind.
And now she says she knows
You're not the hurting kind.
She says she loves you
And you know that can't be bad.
Yes, she loves you
And you know you should be glad. Ooh!
She loves you, yeah, yeah, yeah
She loves you, yeah, yeah, yeah
And with a love like that
You know you should be glad.
And now it's up to you,
I think it's only fair,
If I should hurt you, too,
Apologize to her
Because she loves you
And you know that can't be bad.
Yes, she loves you
And you know you should be glad. Ooh!
She loves you, yeah, yeah, yeah
She loves you, yeah, yeah, yeah
And with a love like that
You know you should be glad.
Ona te voli
Ona te voli, ona te voli, ona te voli
Ona te voli, ona te voli, ona te voli
Ona te voli, ona te voli, ona te voli
Misliš da si izgubio svoju ljubav
Kad je juče sretoh
Ona samo na tebe misli
I rekla mi je da ti kažem ovo
Rekla mi je da te voli
I znaj da ne može biti loše
Da, ona te voli
Znaj to i budi sretan
Kaže da si je povrijedio
Skoro je izgubila razum
Ali ona sada kaže da zna
Da ti nisi takav gad
Rekla mi je da te voli
I znaj da ne može biti loše
Ona te tvarno voli
Znaj to i budi sretan
Ona te voli, ona te voli
Ona te voli, ona te voli
I kad imaš takvu ljubav
Trebao bi biti sretan
Sada je sve do tebe
Mislim da je to jedino fer
I iako si i ti povrijeđen ,takođe
Izvini joj se
Jer ona te voli
I znaj da ne može biti loše
Ona te tvarno voli
Znaj to i budi sretan
Ona te voli, ona te voli
Ona te voli, ona te voli
I kad imaš takvu ljubav
Trebao bi biti sretan
Dr.Menga
Autor : Vedad Šabanadžović –
Adaktiran i nogiran jedan drugom pjevaju u razdiok te ljubim.
Slobodno se može reći da su dvije prve riječi prethodne rečenice sinonimi mahalskom izrazu natandaren, ili onom pogubnijem natakaren.
Čudno, mislimo mi , šta se sve može ukantati u termin pod ad akta.
Samo adaktiranje je jako intrigantna radnja .
Dok adaktiraš hejbet bilo čega, ono prošo tren, a niko ni da zvrcne : oprezno.
Valjda prezaposleni.
Ili se plaše dana koji trebaju sa sobom povući što više insana.
To im je , izgleda, glavni pos'a.
Strah !
Nije bitno od čega.
Što bi poete rekli:
– Plašio se ili ne, bićeš adaktiran.
U prevodu:
-I poete su ljudi, pa često zaborave da bušilica nikom ne prašta.
Prkoseci tako godinama smjelim
Zivjeli smo srcem jednostavne dane
I bilo je nebo rascvjetanih zvijezda
I daleka jedna, izazovna cesta, I mi I nas dvoje.
I tom svijetu je to puno cudnih stvari
Mi smo mozda duso dali srce svoje
Jer toliko rijeci ljubavi smo znali
Pa kako to danas da smo tako sami,
I mi I nas dvoje?
Kako to da danas
Ja vise ne znam
Ni gdje si, ni s’ kim’ si,
Sto mislis sto sanjas?
I ne samo misli
I ne samo snove
Ja sad’ vise ne znam
Ni haljine tvoje.
I ko ima pravo da nam sudi sada,
Kad’ se rijeka, nasa, prelila u more
Gdje tolike ladje usamljene plove
I idu bez cilja, ne znajuc’ za snove
I mi I nas dvoje.
Kako to da danas
Ja vise ne znam
Ni gdje si, ni s’ kim’ si,
Sto mislis sto sanjas?
I ne samo misli
I ne samo snove
Ja sad’ vise ne znam
Ni haljine tvoje.
Majčina duša
Suze majke duboke ko uzbirkano more
Majčina brižnost
Majčina tuga
Majčine suze
Majčina svjetlost
Majčina radost
Majčina ljubav
Majka
Prođoše godine
sretnik a siroče
još uvijek tuguje
majku svoju
usnulu
nerazumom njegovim
ima vremena
a nema
nikad nema vremena
nikad dovoljno izrečenih riječi
nježnosti i ljubavi
dodira
a jednog dana tuga navre
rečemo biva iznenada
i doziva sretne dane djetinjstva
samo četiri riječi
volim te majko mila
kucaju na penđer
kućerka starog
u mahali pustoj
majka ne otvora vrata
predugo čekala
pa se umorila
nebeski sanak usnila
siroče željnog njenih riječi
nježnih milovanja
tužnog ostavila
eh mati mati
da ti je samo znati
koliko je ljubavi i časti
utkano u me tvojom blagošću
oprosti mi na tuzi
proći će znam
jer bijahu sretna vremena
hvala ti
jer i sada
želiš radost
na licu mom
tako si me učila
mrijeti se mora
da bi se drugi rodili
radosti Božije darivali
Smiraj
Majčina duša
Suze majke duboke ko uzburkano more
Rastanak
Dvorište djetinjstva
Rajske dveri
Otvori majko otvori mi
ne kuca stranac na vrata
kucam ti ja majko
tvoj otkazani sin.
Ustani majko slatka
i vrata mi otvori
da te zagrlim i poljubim
tvoj otkazani sin.
Otvori majko otvori
ne kuca stranac na vrata
kucam majko kucam ja
tvoj otkazani sin.
Dugo si bila sama
za mene suze lila
zaboravi prošlost majko ti
i oprosti mi.
Otvori majko otvori mi
ne kuca stranac na vrata
kucam majko kucam ja
tvoj otkazani sin.
Čovjek mi sada kaže
ne kucaj nikoga nema
niko ne živi prazno sve je
ona je u grobu svome
niko ne živi prazno je
ona je u grobu svome.
Mojim pjesmama pisanim izrana
Kad nisam ni znala jesam li poeta
Pjesmama što liče na mlazove fontana
Na iskre raketa
Što se pokraše kao đavoli zlosti
U svetilište tamjana i snova
Mojim pjesmama o smrti i mladosti
Punim nepročitanih stihova!
Razbacanim po podrumima i prašini
Gdje ih niko ne čita i ne prelistava
Mojim pjesmama kao starim vinima
Doći će dan slavlja.