Şvojevremeno na mrežama je upriličeno druženje sa Stivenom. Dozvoljavali su vam da ga pitate šta želite. Mi smo to propustili, jer nemamo sluha za misaone ljude koji pogrešno procjenjuju neke bitne činjenice i zastranjuju.
Onda se popišmanimo i nakon protoka nekoliko stađuna ipak se odlučimo štancat ovo pismenije:
Malo dramatike za miran san
Mi imamo samo jedno pitanje za Stephana Hawkinga:
-Odakle razum?
Imamo i nekoliko neobaveznih poruka. Ako prodru dobro je, ako ne opet je dobro. U svakom slučaju ćemo imati miran san. Nažalost te poruke otvaraju toliko pitanja na koje ni Stiven ni njiegove kolege nisu spremni dati odgovore.
Čovjek već trideset godina Božjom miloću živi na kredit .Poslijednjih godina kategorično tvrdi:
„Nema Boga , ni raja.“
Knjiga Veliki plan 2010. i neki intervjui poslije toga su osnov za izrečeno.
I ne samo to!
Njegove apokaliptične, skoro zlobne, vizije kraja ljudske civilizacije i Univerzuma sve više su preokupacija njegovih misli. Vjerovatno to dolazi sa godinama. One produbljuju vjerovanje ili nevjerovanje, jer Bog je svestvorio u parovima.
To iz njega, hoću da vjerujem , probija ljutnja zbog teške bolesti koju ima.
Međutim , on kao naučnik koji je pisao o DNK , trebao bi znati da su kod bolesti, poput njegove, dlučujući faktori su geni , a oni se naslijeđuju. Pisao je i o uslovima mutiranja DNK , ali nikako da to poveže sa svojom bološću.
Ko je od predaka i na koji način uticao na gene (DNK) ne može se odrediti. To je uslovljeno ishranom, uslovima i načinom života svakog pojedinačnog pretka. Mnogo je faktora koji utiču na stvaranja predodređenosti za neku bolest. Nije nebitna činjenica da su njegov otac i majka radili u odjeljenju za prarazitologiju.
Na početku karijere je tvrdio da će za 1o-15 godina ,možda i koju godinu prije otkriti „sve fenomene Univerzuma“. Bio je mlad, pun poleta. Žurio je otkriti sve tajne od nastanka u okviru “Konačnog otkrivanje tog Božjeg plana „ i Teorije svega. Želio je da njegova buduća teorija bude ta „ koja će objediniti sve relevantne teorije od Ajnštana do današnjih dana.
U knjizi Kosmos u orahovoj ljusci (2oo1), ustvrdio je da se neke dešavanja u kosmosu jednostavno ne mogu naučno objasniti ni proniknuti, da postoji neki ključ, neki obrazac, neka šifra, koji drže budućnost odvojenu od prošlosti, da su mnoge stvari skoro neobjašnjive …
Sumnjajući da će i buduća nauka moći objasniti tajne savršenog nastanka i funkcioniranja kosmosa jedino moguće objašnjenje vidi u hipotetičkim uplivu „neke više sile“.
“Mi pokušavamo Ajnštanovu opću teoriju relativiteta kao i kvantnu teoriju ujediniti u jedinu jedinu – teoriju tzv. kvantne gravitacije…“
To „ujedinjavanje“ i ta teorija svega bi dovela do „spoznaje o Stvaranju univerzuma i zašto je to tako kako mi to posmatramo.
Zatim, Havkin priznaje da “naše teorije nisu još potpune“ i da se „ne zna kako izgleda ta formula“ poprilično siguran da će ona „sadržavati obje pomenute teorije.“
To bi bila skraćena verzija glavnih postavki u knjizi. Naišao je na probleme ,ali je i dalje optimist, samo umjereniji.
I pazite sada,u nastavku :„on dozvoljava da bi se tada moglo govoriti o Božjoj formuli“ i da će se ona , valjda , otkriti do kraja 2o stoljeće.
Nemoguće da je sve ovo je zaboravio. A možda samo želi sam sebe demantirati.
Danas izjavljuje da je nemoguće bilo kome spojiti te pomenute teorije ili otkriti tu božju formulu.
Njegov optimizam posustaje i polako se gasi.
Isto tako zaboravlja da je (hipotetično) kao dvadesetogodišnjak umro (a kada je po fiziološkim i liječničkim zakonima trebao umrijeti) za naučni , ali i ostali svijet on bi bio samo jedan anonimus.
Zaboravlja da mu je samom Božjom milošću data:
-šansa da proživi još 3o god.(do sada),
-da ima troje djece i unučad,
-da učestvuje u otkrivanju nekih tajni ovog našeg misterioznog Univerzuma,
-šansa da izgradi svoje naučno djelo i ime,
-šansa da bitno utiče na savremnu nauku i korespodnira sa njom,
-da utiče i mijenja svijest,mišljenje i razmišljanje miliona ljudi,
-da se svojom hrabrošću,koegzistentnošću i osebujnim humorom bori sa opakom bolešću
– da bude vodič u istrajavanju prebrođivanju nedaća,milionima onih koji imaju slične ili drugačije probleme
-da stiče nove blagodeti,slavu,nova iskustva,nova poznanstva,drugi brak…
Jao,koliko razloga ne samo za život već i za skrušene poglede ka nebu ili zemlji.
I umjesto zahvlanosti,za podareni, izuzetno bogat život u skoro svim njegovim sferama,Hovking u knjizi Veliki plan iznosi mnogo nelogičnosti,vrlo neumjesnih i neodgovarajućih tvrdnji.
Tvrdnji koje nisu dostojne njegovo uma.Uma koji je možda počeo pucati zbog nemogućnosti dubljeg prodora u svijet tajni Velikog Stvoritelja ,kako je to 8o-tih godina prošlog vijeka sebi zacrtao.
Neki bi pomislili da je to zbog stvaralačke senilnosti u koju je zapao. Možda želi još malo pažnje intrigirajući svjetsku javnost ,iako nije pohvalan način na koji to radi.
Ne,nije zbog toga.On samo ima (i uvijek je imao),sasvim oprevdano,strah da će umrijeti a ne završiti ono što je započeo.Njegov um nije bio nikad življi i funkcionalniji,vjerujem da radi punom stvaralačkom brzinom i kada spava.Upravo zbog toga on ga teže kontroliše.Od silne količina činjenica (znanja) i prevelike želje da što prije dođe do ključeva tajni Univerzuma , bježe mu djelići misli koji se trebaju spojiti sa glavnim postavkama.
Njegov šuplji zemljak bi rekao : “Od stabla ne vidi šumu.“
Kakva stupidarna „mudrost“ koja se može prodati samo, maloumnicima.
U slučaju S.Hovkinga ( nenalaženje nekih rješenja,nailaženje na poteškoće)objašnjenje je kompleksnije.
Stablo po stablo šuma, šuma po šuma ,brdo, brdo po brdo planina, planina po planina, kontinent, kontinent po kontinet sadam kontinenata. Kontinenti, Nebo, Zemlje – svijet. Svijet po svijet mnogo je to svijetova. Svijetovi po svijetovi Univerzum.
Vratimo se šumama i stablima. Svako stablo u šumi nije jednako. Neko je trulo, neko slabog korjena, neko je parazitsko, neko je besplodno. Druga stabla imaju druge inačice. Neko je ljekovito i žilavo. Neko je blagorodno i obiluje plodovima. Neko je razgranato i zaštitničko. Bez nekih stabala šuma može da opstane, dabuja i razvija se. Druga stabla održavaju šumu na životu. Stabla mogu biti zdrava i bolesna. Bolesno stablo, bolesna šuma. Zdravo stablo , zdrava šuma.
Mnogo šuma – nebo je puno putanja, odvalače pažnju od stabala znanja. Iza svakog stabla, iza svake šume, iza mnoštva šuma stoji njen Tvorac. Tajan ili Javan. Samo ga treba potražiti.
Ne treba se previše osvrtati i gubiti vrijeme u traženju Njega. On je bliži i mnogo dalje nego što mislimo. Sveprisutan.
Kada odvojimo bolesna i slaba stabla od zdravih završen je veći dio posla. Kadao dvojimo korisna i ljekoviti stabla, polako ćemo doći do dva blagorodna stabala i dva stabala znanja. Jedno je varka i lažno je. Drugo je neponovljivo i istinito. I vidite nema šume. Samo dva i dva stabla koja se opetuju. Neka mikrokrajnost poput DNK.
Ja se raspričao o stablima i šumama , a Stivena H. muče, more nadolazeći dani. Neka ga oni ne brine on je svoju životnu misiju skoro ispunio. Lični odabir nekih stavova će uticati na konačan učinak : da li je tu misiju i opravdao.
Skoro sve što govori o kosmosu u njegovoj novoj knjizi odiše savršenstvom stvaralačke moći, neke Uzvišene sile , neograničene moći. On to ne vidi, negira; iako na Božju formulu ukazuju većina njegovih radova, knjiga; htio on to priznati ili ne.
Kada god pomene neki obrazac, neku formulu, neki naučni princip, neku spregu poznatih i nepoznatih sila, kad nabraja naučne principe koje je „iznjedrila priroda ili haos koji prethodi harmoniji“; to Hovkin govori o uplivu jedne Više sile.
Kako se bez upliva stvara harmonija?
Ja to ne neću objašnjavati, jer je to nemoguće.
Hovkin se nije trudio objasniti , jer zna da je to nemoguće.
Kad god tvrdi o nemogućnosti pronicanje u srž nekih krucijalnih pitanja i zamki koje tvori bitstvo univerzuma, uvijek iznova i iznova on nameće pitanje:
“Zar se se tu ne radi o Božanskom ključu?“
Ključ je to kojim su neka znanja zaključavavaju u trezorima najvećih istina, koja su smrtniku nedostupna.
Radi razložnosti , slijedi digresija koja može objasniti mnogo toga. Ali i ne mora. Čovjekov um je čudna biljka. Prihvata samo ono što želi, ono na šta je svik'o i ono što mu odgovara.
Pa gledajte pogubne i smtronosne zamke koje je čovjek napravio. Zamke koje vise kao dvosjekli mač iznad čovječanstva, svijeta i svjetova.
Da li Hovkin misli da bi mogao čovjek biti savjestan , odgovoran i dosljedan u vršenju svetih dužnosti kada bi mu se dali ključevi znanja Zemlje i Nebesa, Univerzuma?
Da li bi se čovjek mogao suspregnuti u morbidnom htjenju da se igra rimskih bogova?
Čovjeku je dato znanje atoma. Od atoma je i univerzum sačinjen. Atomi su sićušna ali najbitnija karika bitstva Univerzuma.
Naveli smo atome, a to je nauka.
Fizika je fisija.
SAD-Hirošima -Nagasaki. Odbrana demokratskih civilizacijskih načela ? Dalje slijede hidrogeni, pa neutroni…Črnobilj,Fukušima…laseri,kvarkovi…
Hemija je hemijsko oružje.
Iperit,Ciklon B. Njemačka-rješava ratne i rasne probleme, jevrejsko pitanje i pitanje svih neprijatelja arijevaca-odabrane supreiorne bijele rase. Dalje preuzima Zapad i Istok, manje Sjever i Jug.
Bilogija je biološko oružje.
Patogeni mikroorganizmi. Zapad kolijevka civilizacije. Poligon svijet, probni dio Afrika i Azije. Ebola, hiv, gripe ,mutacije. Producenti u bijelim mantilima i latex rukavicama nikad ne posustaju. Izvršni producenti i režiseri se cerekaju, čiste zemlju od ljudskosti.
Dodajte tome DNK i medicinu.Nesagledive i pogubne mogućnosti.
Pozitivne (?) domete moći mogu će koristiti samo svjesni i odabrani. (Termin nekako poznato slovi).
Tehnološki dometi u naoružanju ,nano i robo inžinjering ne i manje pogubljni su uglavnom vidljivi a tajne dokučive, jer njih je teže čuvati u tajnosti. No to ne znači da su manje ubojiti.
Nikad se ne zna da li je nešto dobro ili zlo!
Možda su to samo pripreme za konačno rješenje rak rana zapadne civilizacije: prenapućenost Zemlje; konačno rješenje svih arijevskih : rasnih,religijskih,spolnih i drugih problema.
I prije je povijest krcata primjerima masovnog uništavanja u svim smjerovima.
Sredstva uništavanja su bila mnogo morbidnija i jezovitija; masovna ali skoro neučinkovita u poređenju sa savremenim. Međutim vremenima u kojim su se rabila sasvim efikasna i odgovarajuća. Čerečenje, zoo-arene, razapinjanje na krst, nabijanje na kolac, lomače,sirove kože…
Mora se priznati da ljudima nika nije nedostajala morbidna i horor mašta.
Ne treba zaboraviti CERN i slične pokuse!
Eksperimenti vam pameti.
Čovjek traži, čovjek hoće da simulira božansku česticu, traži neke kvarkove, inducira minjaturne crne rupe, antimateriju, tamnu stvar i tamnu materiju, vrijeme i antivrijeme…
Suvremena nauka o tim stvarima nema i nema blage veze. Luta u dalekim, nejasnim, maglovitim obrisima i pred, pred,…predznanjima o tim pojavama.
Pošto je sve stvoreno u parovima vjerujem da je ovaj svijet svjetla tvar i svjetlamaterija. To tako i treba da ostane.
Sve što je u parovima se stapa (poništava).
Šta ako se u planinama Švicarske otvori procijep pa makar on bio veličine 1 na – 273,15?
Veličina tačke iz koje je krenuo Veliki prasak. Tako bara tvrde.
Vjerujem, u svom blaženom neznanju, da bi i procjep manji do od jedan na minus 273,15 mogao biti poguban za Univerzum i izazvati Veliki tajac.
Ako je ta ljudskom umu ta nezamisliva minimalnost bilo dovoljno za stvaranje Univezuma kako bi se ona, manja ili nijansu veća odrazila na Zemlju, Sunce, Mliječni put, Univerzum.
-Šta ako se otvori procjep za dotok antimaterije?
-Šta ako se otvori ulaz u crnu rupu.?
-Šta ako izazovemo stvari o kojima nemamo pojma?
Povijest pokazuje da čovjek još nije pokazao da je dostojan, da zaslužuje dveri koja vode sveobuhvatnom znanju. Odabrani pojedinci dobijaju djeliće toga da bi se čovječanstvu olakšalo , ali i iskušalo.
Lljudi uvijek i iznova padaju na ispitu.
-Šta mislite kad bi se čovjeku dalo konačno znanje: putovanje brzinom većom od svjetlosi, crnih rupa, rađanje zvijezda, tamne tvari i tamne materije, kvarkova,bozona…?
-Kako bi se on ponašao?
-Da li bio pažljiv, mudar i oprezan sa novostečenim znanjem?
-Da li bi se i dalje igrao antičkih bogova kao do sada?
-Da li bio smrtonosna mašina kao i uvijek, ili bi postao još smrtonosnija?
Ili jednostavno:
-Šta bi uradio sa tom silnom moći?
Izvinjavam se starorimljanima, prošlost je pokazala da od svih osobina ona nema onu najznačajniju: magistra vitae. Time se dovodi u pitanje legimitet ostalog djela poslovice koju su skovali stari Latini, varalice povijesti, a čovjek je po svojoj prirodi nemaran učenik. (No,o tome neki drugi put.)
Historija nije čovjeka naučila ono osnovno : Biti čovjek.
Latini su imali i dobrih poslovica: Homo homini lupus est!
Međutim čovjek je još gora zvijer: homo paklenikus krvnik est!.
Neke od izrečenih pretpostavki, premisa,navoda i konstatacija navode na postojanje ozbiljnih problema, sumnji i vizija apokaliptičnih konotacija kad je čovjekovo djelo u pitanju.
Ta razmišljanja me navode da postavim drugo iskreno pitnje na koje bi Stephen Hawking trebao da da odgovor:
Da li bi on da posjeduje, ključeve Nebeskog znanja i tajni povjerio i jednom jedinom čovjeku?
Odgovarajući na to pitanje i on sam dobija odgovor zašto Univerzum nije spreman da otvori svoje Dveri i Dvore i podjeli tajne sa Zemljanima.
Ja njegov odgovor znam. I odričem tih ključeva. Ne zarad sebe i Stivena H., već zarad budućnosti Zemlje i Svijetova.
I da, i ja se bojim robota – ali smo zbog toga što ih je čovjek stvorio i on upravlja njima.
Kažem bojim se vještačke inteligencije, ali mnogo više, strahobalno se bojim čovjeka i onoga što može da stvori i učini.
Stvoritelj bolje poznaje ljude od mene. On ih je stvorio.
Šta na kraju reći Stivenu Hovkinu?
Neke njegove riječi nisu dostojne njegovog uma i njegovog života.
Pa, nije valjda toliko zvizn'o da sebi dozvoli da sada počne seniliti ili da pomisli da je njegov posao dovršen. Može on još dosta toga da uradi, da uči i poduči. Ne može,ako se prepusti beznađu?
Sve polazi od relativiteta i uglavnom se njime i nadom završava.
Čak i sama pomisao da se najsavršeniji i nakompleksniji naučni zakoni i obrasci po kojima je ustrojen Univerzum i po kojima funkcioniše, stvaraju nasumično , sami od sebe, dali iz harmonije ili haosa , zvuči bedasto.
A šta reći o samom životu i onome što je neodvojivi dio nas.
Religije su bile savršeno zamišljene i osmišljene; po mjeri čovjeka.
Religije su postale nešto što se davno udaljilo od Boga i čovjeka.
Religije su postala izbor grupe, čopora željnih vlasti i moći.
Religije su postale sredstvo zvijeri kojim ona nameće podjela, uništenje i smrt. Običan smrtnik to ne vidi.
Zamagljen mu je i ispran um.
Vjerovati (i kako vjerovati) ili ne vjerovati je prvo osnovno pitanje?
I to je stvar ličnog izbora. O tome ne treba raspravljati.
Progovarati o nepostojanju Boga i Raja na arogantan i isključiv način na koji to Hovkin čini vrijeđa lična osjećanja milijardi onih koji u Boga i raj bezuslovno vjeruju. Na to se mora reagovati.
Čudesni su, prelijepi i savršeni Božji putevi i vrlo često nedokučivi.
Stiven Hovkin je sićušni dokaz toga.
/Nastavak slijedi 24. 04. 2016. u 12 00 /