Od prvog dana pristupnice na društvenim mrežama (facebook i blogger, ba) sam se oglasio i zapisao kao:
Hajro Šabanadžović , rođen u Sarajevu , Bosna i Hercegovina 15.januara 1951. sa nadimkom Hajro Bleki.
S vremena na vrijeme , u u godinama društvene ” egzistencije ” sam se oglasio slikom , fotografijom , videom, , glasom i rječju o ostalim statusnim generalijama – sin i kćer, dva unuka, roditelji… Vremenom što prolazi i odlazi obznanio sam Božijom Milošću, prispjeće još pet unuka.
Nisam krio da sam slikar , pisac, pjesnik, prevodilac, …
Djeliće toga sam objavljivao na mojim stranicama
Bosna zemlja Božije milosti, ,Modra rijeka i facebook : slike , poezija i književnost. Grad čednosti Bosne zemlje milosti : ostali stvaralački opus , sa vrlo rijetkim kritičkim oglašavanjima o svijetu u kome živim . i to uglavnom o lošem pojavama. Argumentovani kritički pogledi na ta dešavanja su bila upućena isključivo onima koji bi kao, trebaliti muškići , a ponašaju se kao…, znate već.
Objavama , u kratkom protoku vremena sam otkrio da imam umjetničku galeriju Bosna zemlja Božije milosti i WEB stranicu-w w w Bosna zemlja Božije milosti. Adresa Galerije je bila objavljivana svake godišnjice , kao poziv dobronamjernim da je posjete i da se uvjere u njenu ljepotu i smjernost.
Pride jednom sam , nekim morbidnim nerazumnicima i bijednicima koji su životno prijetili mojim unucima , malenoj nevinoj dječici , učtivo napisao / ponovio adresu i dao upute kako da dođu i časno riješimo pitanja maloumnih prijetnji. Svi junaci nikom ponikoše.
U svojim pisanjima nikad nisam progovorio, lošim ili problematičnim riječima, verbe opscene ili vulgarizmima.
Čak i najoštrijim pisanijama moj riječnik je pristojan , kulturan , vaspitan , ne baš kolokvijalan, ali primjeren i dosta školovan. Kao neko ko je rođen u mahali i potekao iz nje , često se služim njenim vrlo lijepim , raskošnim i sočnim jezikom , izbjegavajući zamku pojedinih riječi koje bi zaparale slušne žice eventualnih čitaoca.
Dakle jedan od riejtkih “anonimnih” sudionika društvenih mreža koji je dao sve , ama baš sve generalije, fotografije, videa (već navedeno) tako da se niko , ama baš niko ne može dovesti u zabludu – ko je Hajro bleki.
Transparentnost i iskrenost je dio nauka. Hajro Šabanadžović bleki nema čega da se stidi. U njegovom životu , u ovih vrlo kratkih i letećih 75. godina nema ničega nečasnog i nepošptenog , Biserni izdanak svoj predaka. Ništa više.
Na mrežama sam upoznao mnogo divnih ženskih bića. Neke sam lično susreo i upoznao. Sve te prilijepe žene , djevojčice su ostavile dubok trag u mome srcu i sjećanjima. Uspomene na te anđele nikad neće izblijediti. Nadam se da niti jedna od tih posebnih grlica i labudica nema primjedbi na Galerijin i moj odnos prema njima i našu gostoljubivost i časnost.
Ipak jedna od tih milostivih djevojčica je ostavila zvjezdani i neizbisiv trag u Galeriji Bosna zemlja Božije milosti.
Za kraj sam ostavio jednu “digresiju”.
Vrludajući kroz život bio sam umjetnik, lutalica i vjernik. ne baš sklon institucionalnoj religiji, sveštenstvu i obrednim “formalnosti”. Znam dosta o svim religijama svijeta, kao i mojih predaka. Nekako , kroz život me pratila misao i nauk koju je propovijedao posebni i vrli Božiji propovjednik/prorok/pejgamber Solomun / Solomon / Sulejman .
Njegova Pjesma nad pjesmama i Knjiga Propovjednik su pratili moje padove i letove kroz život.
Poslije rata bijah poprilično umoran. Nesagledivo ljudsko zlo i licemjerje. Tada me spotakla ideja o otvaranju Galerije, prvenstveno da se odmorim od ljudi – dvoličnjaka.
Znao sam da umjetnost odbija i nervira neuke, posebice muškarce i da je se klone. I da ću u Galeriji naći željeni Ocean mira i tišine. I ono bitnije – poželio sam da se vratim odbjeglim korijenima, ojačam vjeru koja će me gurati taj malecki restlić puta, da malo zaboravim neka lošija tkanje pređašnjeg života :
Taština i taština , sve je taština.
Život je samo igra i zabava.
Da skratim , jer postoji poetičniji , nježniji zapis o djevojčici koja se ušunjala u moj život , da bi zauvijek ostala u njemu . Zapis koji će se kad mene ne bude, objaviti ili ne objaviti ( ispoštovan / neispoštovan raspored).
Milo dijete me , bez puno riječi naučila značenju uzvišenih misli koje sam nosio u sebi, još od Ezela vakta , Solomona i predaka ,a koje sam izbjegavao ne želeći huliti.
Bog je milostiv,
Poštuj i moli se Bogu Jedinom,
Blagosloveljen nek je Gospod zauvijek ,
Gospod je dobar onima koji Ga zovu,
Nema posrednika između Boga Jedinog i čovjeka,
Svi ćemo se njemu vratiti…
Svojim radom i poimanjem Boga Jedinog pomogla mi je kao niko dotad. Svojom vrijednoćom i požrtvovnosti u kreaciji galerije nadomjestila je najačeg mogućeg hamala. Njene male nježne ruke još uvijek bride na tahtama koje je profilirala , oplemenila i učinila Galeriju svjetlosnom.
Ne sjećam se, mnogo čega. Ni koliko vremena smo bili zajedno! Ni kako smo uspjeli napraviti to divno čedo, ni kako je dobilo ime – Galrija Bosna zemlja Božije milosti. Vrijeme je bilo stalo. Stvaranje galerije je bio jedan san , koji je prošao kao jedan Ezan , koji se na tren zaledi u vremenu i odlebdi među zviježde, u vječnost.
U životnim padovim i letovima nisam bio loš čovjek. Ali upoznavši Nju, naučio sam šta znači biti dobar čovjek i Božiji rob.
I kao svi anđeli , pomogla je da se ja, posrnuli i nesvjesni podignem. Prenijela je svoj nauk i otišla sa jednostavnim i lakim riječima rastanka , kao da je to sasvim normalno:
-Ja vam više ne trebam. Odoh ja.
Možda se našalila : Odok ja. Uvijek bila vesela i razigrana. Izuzetno pametno i impresivno dijete.
Ne znam da li sam ih sebi umislio , ali nosim u srcu njene riječi:
-Vratiću se svaki put kad vam budem trebala i reći samo dvije riječi – Ja došla.
Dolazila je triput . Da mi vida teške rane. Četvrti put nije. Ne znam da li se umorila od davanja ili je nekom drugom pomoć bila potrebnija. Tri mjeseca su me vile nosale i anđeli bdili kraj postelje. Mislim da ih je ona poslala.
Od tada rijetko napuštam Galeriju. Pravim se da imam mnogo posla. U svitanje svakog dana se probudim ili prekinem rad, pitajući se da li je to ovaj dan. Siđem, otključam ulazna vrata. Ostavim ih odškrinuta. Sigurno je , sigurno. Može se vrnut. Anđeli sve znaju.
Onda ponovo zaspim .
I sanjam ,
Ona došla !
*