Autor
Hajro Šabanadžović
Zaljubljen u plavo
Viletni izvor u plavom
Bijelo i palvo
Raskoš plavog dana
Cvijeće u plavoj milosti
Žuto i plavo
Ćežnja u plavom
Plavi pejsaž
Plavo i tačkasto
Ona spava u plavom
Ona je plavetni đardin
Plavetna iluzija
Plava staza
Plavetni nizovi
Plavetni sni
Plavi svijet
Ona pod velovima plava
Obletao je oko mene
Za vrijeme mnogih mjeseca dana i časova
I stavio najzad ruku na moje grudi
Nazivajući me svojim malim malim srcem
Istrgao mi je obećanje
Kao što se istrže cvijet iz zemlje
I zadržao ga u svome sjećanju
Kao što se čuva cvijet u zimskoj bašti
A ja
Zaboravila sam na svoje obećanje
I cvijet je brzo uvenuo
Oči mu se iskolačiše
Pogledao me je popreko
I uvredio teško
A drugi je došao i nije mi ništa tražio
Ali me cijelu obuhvatio pogledom
U času za njega bila sam naga
Od glave do pete
I kada me je svukao
Dopustila sam mu da od mene čini šta hoće
A nisam ni znala ko je on
U gradu ima rijeka
pored rijeke klupa
na klupi čovjek sjedi sam
samac ne lista novine
novine su sutrašnje
sutrašnji ga broj loza koji dobija ne insteresuje
svoj je glavni zgoditak izvukao
smrt ga zagrlila
ljubavnički se smiješi
veresije nema
Love story
Where do I begin to tell the story
Of how great a love can be
The sweet love story that is older than the sea
The simple truth about the love he brings to me
Where do I start?
With his first hello
He gave new meaning to this empty world of mine
They'll never be another love another time
He came into my life and made the living fine
He fills my heart
He fills my soul with very special things
With angel songs and wild imaginings
He fills my soul with so much love
That any where I go I'm never lonely
With him around who could be lonely
I reach for his hand
He's always there
How long does it last?
Can love be measured by the hours in a day?
I have no answers now
But this much I can say
I know I'll need him until the stars all burn away
And he'll be there
Ljubavna priča
Odakle da počnem kako bih vam ispričala priču
koliko ljubav može biti velika i sjajna,
slatka ljubavna priča,koja postoji duže i od mora,
to je prosta istina o ljubavi koju mi on daje
Odakle da počnem?
Sa prvim “Zdravo” koje je izgovorio,
Dao je novo značenje mom praznom životu,
za mene nikada neće postojati neka nova ljubav,
ušao je u moj život i napravio ga divnim
On ispunjava moje srce
nn ispunjava moje dušu veoma posebnim osećanjima,
anđeoskim pesmama,
i neobuzdanim maštanjima
on ispunjava moju dušu sa toliko ljubavi,
da gde god da odem nikad neću biti usamljena
ko bi pored njega mogao da se oseća usamljeno?
samo posegnem ruku ka njegovoj,
i on će uvek biti ovdje
Koliko to traje?
Može li se ljubav meriti satima koji prođu?
Na ta pitanja nemam odgovore,
ali ovoliko mogu da kažem:
znam da će mi biti potreban dokle god
zvezde gore na nebu.
A on će biti ovdje…
Autor
Hajro Šabanadžović
Josipa lisac i Indexi
O jednoj mladosti
Jedna mladost, jedan svijet nade
Raste tiho u srcu tvom
Drugi za te ovaj svijet grade
S malo prave istine u tom
Pričaju ti priče te
I svaka ima svoj sretan kraj
Al’ prešucuju da taj svijet krade
Baš tvog sunca sjaj
Jedna mladost jedan san sreće
Al’ do nje još dalek, dug put
I dok srce na svoj put kreće
U taj svijet ocvao i žut
Odjednom ćeš shvatit sve
Kako nigdje nema plamena tvog
Poput mrtve rijeke svijet teče
Bez cilja svog
Tko zna, možda na me čeka neki drugi svijet
Tko zna, i u mraku kadkad nikne divan cvijet
možda, tko zna, jedna od sretnih
Jedna od tisuću bit ću baš ja
Tko da zna
Eto, ima svakakvih ljudi, luđaka, akademika, naučnika, prevaranata…
Najviše je ipak, mislimo , hablečina.
Znate onu o bubrezima?
Ne znate!
Ko vam kriv.
Mi smo fin kulturan svijet, nećemo vam prodavati priče o bubrezima.
A ima ih i bijelih.
Svi oni debelo kidišu na naš mozak.
Sa tim bijelim.
Ko vele ; slična boje neće se primjetiti.
Filuju nas svim i svačim.
Eto oni nama otkrivaju toplu vodu:
Smrti nema.
Jesu nas plaho obradovali.
Namah smo roštilj nabacili i turili bijele bubrege na žar.
Joj ,jeste mahniti. Ne naše. Već ovčije, teleće, a bome poneko ima i volovske.
Kod nas dijete čim se dofati sise skonta da smrti nema.
Đe će ba biti smrti pored te ljepote što ti u ustima život daje.
I dite se počne češkati. Ajd’ pogodite kuda.
Poslije dolaze i one druge, finte, pardon ljepote.
Đe ćeš ba umrijeti pored tih silnijeh ljepota za održavanje život.
Mi se ne smijemo počeškati. Sad već znate kuda.
Moramo otrpiti koji minut.
Joj rahatluka i radosti naše.
Sve je fino što se fino… Hajd reciti i vi je'nu.
Ne moramo se mi vazdan uvaljivati.
Hoće neko pomisliti samo nam one stvari u glavi. A jesu.
Povazdan i obnoć. Ne mrda nam iz blentare.
Nećemo reći šalu na stranu, jer one stvari nisu za na stranu, ni za šalu , nego drito u sridu,
ali moramo vidjeti šta nam sada poručuju.
Nauka se zabavila. Pa ovo pa ono, normalno ili nenormalno.
Izmislili i njaku riječ paranormalno.
Mi u prvi mah mislili neko nešto para, treba mu za novo pletivo.
U prugi mah pomislili evo para, što za nas jope’ nije normalno.
Onda nam objasne to je nešto tik pored normalnog.
Mi se ne havizamo , kažemo pa to je nenormalno. Ma nije to, nego pored normalnog.
Lakne nam. Dobro je , neka njima to more, a nama nek ostave ono u sridu.
Valja ova, pajdo.
A mi kao mali uzeli Veliki Kitab. Nije baš da ponekad nije bilo milom.
Ono jes šipka, tanka ko prst, a savitljiva kao žena uz šipku, radila ,
dok nauk nismo prifaćali kako triba.
I prvo što naučimo je da nema smrti.
Kako će bolan biti smrti kada ima raj i pakao?
Dženet i džehenem.
Istovremeno i milina i da se naježiš.
Pa vi vidite šta vam je raditi.
lutala sam dugo svetom tim,
nosio me vetar kao dim,
a'l na svakom putu mom,
ja sam znala gde je on.
sanjam,sanjam te uvek u poljima,
negde u zelenim travama,
vidim te kuco moja.
aa..ej,sanjam,sanjam te uvek u poljima
negde u zelenim travama
vidim te kuco moja.
lutala sama dugo svetom tim,
nekad sasvim sama, nekad s'njim
al’ na svakom putu tom,
ja sam znala de je on.
sanjam,sanjam te uvek u poljima,
negde u zelenim travama,
vidim te kuco moja.
aa..ej,sanjam,sanjam te uvek u poljima
negde u zelenim travama
vidim te kuco moja.
Često sjednem kraj prozora
zagledam se u zvijezdice
čujem šapat glasa svog
a pitam druge zlaćane
da li sam pogriješio
žmirakaju kao i uvijek
slušaju tugu
u vrisku ljubavi tvoje
i moje
što gasne srce Crveno
smješkaju se
ali nijeme
morao sam te pustiti
labudice moja
boljela me mladost tvoja
lepršava i čedna
kao sjenka ljubavi
u sijedim pramenovima
u svakoj smiješnoj bori
koje si milovala i voljela
nevinošću djetinje duše svoje
oprosti mi krhko ružo
odlazim bez oproštaja
ne želim da ti se srce muti
dockan shvatih
da kapi tvoje rose
ubijaju časnost dana
zapisanih da me bole
do poslijednjeg lista kalendara
a odleprša nošen ehom
imena tvoga
A znam koliko si me voljela
ljepoto moja
ludice mila
****
Prevod nježne pjesme Lare Fabijan
Volim te
Slažem se, bilo je drugih načina
Za odlazak
Neka slomljena čaša
Mogla nam je pomoći
u ovoj gorkoj tišini
Odlučila sam da oprostim
greške koje smo pravili
voleći se previše
Slažem se,
mala devojčica u meni
te je tražila skoro kao majku
Ti si me ušuškavo, čuvao
Bila sam ti u krvi
koju nikad nismo smjeli da delimo*
Bez reči, za snove
Vrištaću
Volim te, volim te
kao luda, kao vojnik
kao filmska zvezda
Volim te, volim te
kao vučica, kao kralj
kao muškarac iako ja to nisam
Vidiš, toliko te volim
Slažem se, posvetila sam ti
sve osmehe, sve tajne
čak i one kojima je jedino brat
nezvanični čuvar
U ovoj kući duhova
Satana je gledao naš ples
Pa sam poželjela borbu
ovih tijela što su željela mir
Volim te, volim te
kao luda, kao vojnik
kao filmska zvezda
Volim te, volim te
kao vučica, kao kralj
kao muškarac iako ja to nisam
Vidiš, toliko te volim
Vidiš, toliko te volim
Ты, Душа моя, – косолапая,
Что болишь ты у меня,
Кровью капая?
Кровью капая, в пыль дорожную,
Не случилось бы со мной
Невозможное.
Кровью капая, в пыль дорожную,
Не случилось бы со мной
Невозможное…
Я люблю тебя – ты судьба моя,
Без тебя мне жизнь моя, –
Опостылая.
Без любви мне жить – только маяться.
Так у нас – у нас с тобой,
Получается.
Без любви мне жить – только маяться.
Так у нас – у нас с тобой,
Получается…
Ты, Душа моя, – косолапая,
Что болишь ты у меня,
Кровью капая?
Кровью капая, в пыль дорожную,
Не случилось бы со мной
Невозможное.
Без тебя мне жить – только маяться.
Так у нас – у нас с тобой,
Получается.
Ti dušo moja
Ti, moja duša – plavokosi
Što buljiš u mene,
Krv vri?
Krv vri, vatra u meni
To se meni ne dešava
Nemoguće.
Krv vri, vatra u meni
To se meni ne dešava
Nemoguće
…
Volim te – ti si moja sudbina,
Bez tebe moj život –
Ne postoji
Bez ljubavi, moj život je – samo patnja
Tako je meni,u meni s tobom
Razumljivo
Bez ljubavi, moj život je – samo patnja
Tako je meni , u meni s tobom
Razumljivo
Ti, moja duša – plavokosi
Što buljiš u mene,
Krv vri?
Krv vri, vatra u meni
To se ne dešava sa mnom
Nemoguće …
Bez tebe moj život – je samo patnja
Tako je meni,u meni s tobom
Razumljivo