Mnijemo , svi ljudi su od iste pramajke i praoca rođeni, a opet svi su tako različiti u svojoj bitnosti i još više u svojoj nebitnosti.
Kažu – stvar genetike.
Da, da!
Atavizam predaka obilježava svaki korak.
Zagovarajući sveobuvatnost pouke vanvremenske priče o Kainu (Kabil) i Abelu (Habil) nema se mnogo toga dodati.
Oduvijek ostoje dobri i loši ljudi.
U svim vremenima persistiraju plemeniti i zli ljudi.
Zapravo podjela je jednostavnija :
Imaju ljudi i neljudi.
A bivaju i izrodi i abortusi tame.
Bogobojazni i pogan.
Iskonska priča o žitu i kukolju.
Javna fizička golotinja je postala skoro ništa.
Trenutak bijede koja se ne mora ponoviti. Opetovanje ili ne opetovanje je samo stanje duha.
Duhovna giolotinja je uglavnom očitija i trajnija. Reklo bi se konstanta individualne bijede i siromaštva duha.
Sve počinje sa rječju.
Ima starinska narodna izreka:
Progovori i reći će ti se ko si i šta si!
Dodajemo : I kako živiš!
Po govoru je lako razlučiti ljude od onih koji to nisu .Ili onih koji su manje vrijedni časti – biti čovjek.
Bogobojazan ,iskren , čist, plemenit i uzvišen govor i djelo Nebo sa blagonaklonošću gleda i prima. I uslišava ga.
Pogan,primitivan,ružan , zao i ružan govor i nedjelo Nebo je žigosalo kao nečist i prokletstvo. I odbacuje ga.
Kakva duša , takva riječ.
Sve je u parovima.
Bogatstvo i siromaštvo!Dobrota i zlo!
I još nešto:
Bog Milostivi je u Svojoj uzvišenosti i ljubavi ostavio čovjeku slobodu izbora i kretanja.
-Ići pravim putem ili skretati .
Što bi poete rekle:
-Dobrota ili kretenizam.
Meni je lako, jer mi nije dato pravo izbora.
Uz pomoć Boga,predaka i svih onih koje su mi poklanjale bezuslovnu ljubav , nevinost , plemenitost i milost , meni je u duši, u srcu,u damaru , u iskonu zapisana lijepa ,umilna i iskrena riječ.
Za sve nesporazume :
-Izvinjavam se.
-Oprost molim.
Bog je milostiv.
Hvala Gospodu.
Amin!