Šarl Bodler – Duellum

Cveće zla XXXV









Ratnik na ratnika jurnu u jarosti;

Sevnuše mačevi kroz vazduh pun graje.

Ta buka i dreka behu krik mladosti

koja se žestokoj ljubavi predaje.





Slomi se oružje! Ko što se, o dete,

skrši naša mladost! Al poraze njene

sad nokti i zubi hteli bi da svete.

– O, besna su srca ljubavi ranjene!





Tu, gde ris i tigar kruže, u tu crnu

jamu, hrvući se, borci popadaše,

tu će koža da im procveta na trnu.





– Pakao proguta prijatelje naše!

Amazonko, i mi hajmo s njima, neka

plamen naše mržnje potraje doveka!

Erih Maria Remark

22.Juna / Lipnja 1898.- Rođen je njemački pisac Erich Maria Remarque. Postao je poznat po antimilitarističkom romanu “Na zapadu ništa novo”, koji je preveden na mnoge jezike i filmovan, a u Njemačkoj zabranjen po dolasku Hitlera na vlast.

Erich Paul Remark je rođen u Osnabrück-u u katoličkoj radničkoj porodici. Sa osamnaest godina mobiliziran je i poslan na front  u vrijeme Prvog svjetskog rata, gdje je ranjen komadićem gelera . Nakon rata promijenio je prezime u Remarque, što je i bilo prezime njegove porodice, dok ga njegov djed nije promijenio. Poslije rata radio je različite poslove, između ostalog bio je bibliotekar, učitelj, preduzetnik, novinar i izdavač.

1929.-godine objavljuje svoje najpoznatije djelo Na zapadu ništa novo (Im Westen nichts Neues), pod imenom Erich Maria Remarque (mijenjajući srednje ime u čast svoje majke), roman koji daje prikaz okrutnosti rata iz ugla devetnaestogodišnjeg vojnika. Slijedi pisanje izvjesnog broja djela sličnih karakteristika, koje jednostavnim i emotivnim jezikom daju sliku ratnog i poratnog vremena u Njemačkoj. Kao komparacija suprotno viđenje se može naći u djelu Oluja čelika (In Stahlgewittern) od Ernsta Jüngera.

1933.-godine Nacisti zabranjuju njegova djela i vrše zapljenu istih. Paralelno s tim kreću s propagandom kako je Remarque ustvari porijeklom francuski jevrej i da je njegovo pravo ime Kramer (što dobijemo u slučaju da izgovaramo prezime Remark unatrag). I u današnje vrijeme, u pojedinim biografijama ovog pisca stoji ova tvrdnja, sa već navedenim primjerom kao dokazom.

Od 1931 godine živi u Švicarskoj, a 1939 godine emigrira u Sjedinjene Američke Države, zajedno sa prvom ženom Ilsa Jeanne Zamboui (s kojom se vjenčao i razveo dva puta), i njih dvoje postaju naturalizovani građani ove zemlje.

1948.- godine se vraća u Švicarsku,i nakon par godina se razvodi od Ilse.

Godine 1958 .oženio se holivudskom glumicom Paulette Goddard, i ostao oženjen njom sve do kraja života 1970 godine,kada umire u Locarnu    u 72 godini. Sahranjen je na groblju Ronco u Ticinu, Švicarska, a na tom groblju je također sahranjena i Paulette Goddard.

Malo pisaca je pisalo na autentičan način o ratu i poratnom beznađu čitave jedne generacije uništene na putu borbe za „slobodu“ Za „slobodu“ po mjeri bogatih, a to znači fašista i arijevaca.

Djela:

“Postaja na obzorju” (1927. / 1928.)

“Na zapadu ništa novo” (1929.)

“Povratak” (1931.)

“Tri ratna druga” (1937.)

“Ljubi bližnjega svoga” (1941.)

“Slavoluk pobjede” (1946.)

“Iskra života” (1952.)

“Vrijeme života, vrijeme smrti” (1954.)

“Crni obelisk” (1956.)

“Nebo nema miljenike” (1961.)

“Noć u Lisabonu” (1962.)

“Sjene u raju” (1971.)

Sve do jedne knjige treba pročitati.

Po našoj ličnoj ocijeni trebao je dobiti Nobelovu nagradu prije 9o % dobitnika. Međutim kritičari

bešćutnog svjetskog poretka se uvijek guraju u stranu .

Što bi Remark rekao “na zapadu ništa novo”.

Vilijam Batler Jejts – Ostrvo na jezeru Insfiri









Ustaću i otići, otići na Inisfri,

i tamo kolibu dići od gline i pruća, znam;

Gajiću leje pasulja i košnice, imaću, tri,

i živeću srećan i sam…





Tamo ću imati spokoj jer sporo rominja mir,

kaplje s velova jutra u cvrčkov raspevan žbun;

Tamo je blistava ponoć, podne uz purpuran vir,

a sumrak lepršanja pun…





Ustaću i otići… jer stalno čaroban šum

pljuskanja jezerske vode slušam za jave i sna;

Taj šum, dok pločnike gazim i siv prašnjav drum,

srce mog srca zna…

Milan Kundera – Zašto si tako lijepa

Zašto si tako lijepa?
Ne budi tako lijepa.
Hoću da budeš od mesa,
ne od sunčevog sjaja.
Zašto si tako lijepa?
Kad bi bar imala pjege
da ih vječno po tvom licu skupljam.
Kad bi bar bila razroka!
Cjelog bih života na koljenima
ubjeđivao razroko oko.
Ali, ti si lijepa.
Da, od sunčevog si sjaja.
Ali ja ne mogu stalno živjeti u tom sjaju.
Ne mogu na pozornici živjeti.
Sve mi se vidi!
Sva moja ružnoća.
Svaki posrtaj.
Ne mogu živjeti pod reflektorima.
Shvati to.
Nemoj plakati.
Ne mogu živjeti s tobom.
Suviše si lijepa.

Jovan Jovanović Zmaj – Poneari

 

Tiho teku razne reke
Uz gradove i kraj sela,
A mutne su, krvave su, –
Sobom nose mrtva tela.

Jedni leže licem gore,
Oči su im otvorene;
A drugima – svejedno je –
Oči dole oborene.

Oni jadni ka da šapću:
Je l’ to bila Božja volja?
Oni drugi ka da kunu:
Nije Božja, već đavolja!

Kad su reke moru stigle,
U more se hučno slile:
Lešine se ukrstile,
U vrtlogu zagrlile.

More slano, isplakano
Dočeka ih čudnim zborom;
More suza, njinih suza,
Dočeka ih sa prekorom…

 

 

												

Sergej Jesenjin -Ne dozivam





Ne dozivam, ne žalim, ne plačem,

ko s jabuka belih cvetni kad –

sve će proći. Suvim zlatom načet,

nikad više neću biti mlad.





Više nećes treptati ko ptica,

srce, zimom dotaknuto zlom.

Ni zemlja me brezinoga cica

ne namami bos da lutam njom.





Duše skitnje! Sve me redje preneš,

sve mi ređe pališ usta plamna.

O svežino moja izgubljena,

oči bujne, poplavo pomamna!





Na željama škrt sam ko na zlatu,

moj živote beše mi tek san?

Ko na rujnom da projuri atu,

u proleće kad zarudi dan.





Lisća bakar tiho kaplje s klena,

na tom svetu prolazno je sve…

Nek je svaka stvar blagoslovena,

sve što dođe da cveta i mre

Tisuću ena biser Bjelavskih mahala 841* – 846*

841 * Najuzvišenije je oprostiti , sve ono što se misli da se nekom može zmajeriti.

842* Zauvijek je mislena vremenska odrednica . Samo je pitanje koliko traje to zauvijek. .

843 * Ko se posljednji smije među zadnjim se nogira.

844 * Ko  prvi tone, sa sobom lavinu hajvana u vreli vulkan vuče. Naravoučenije :Ne toni ako ne znaš plivati i ne skači u vulkan ako nemaš htz odijelo.

845* Dani veoma ozbiljno i seriozno rade svoj posao. Nema popuštanja , nepotizma i štela. Samo pravilno čitanje zapisanih imena i odredište. A imaju samo dva odredišta .Imate pravo pogađati samo jednom . Orjentir : vrelina – hladovina.

846 * Srce je hladno ko suncokret u ponoć , duša prigrli tamu nebeskog kamenja bježeći od zlatnih dveri , što epp su zvjeri sa Tijarama od zlata i dragulja.

Rabija el-Adevija – Ljubav prema Gospodaru

Ja Te volim dvjema ljubavima:

ljubavlju koja teži sreći mojoj i

ljubavlju koja je doista dostojna Tebe.

Što se tiče ljubavi za moju sreću,

to je ljubav da ja mislim samo na Tebe

i ni na koga drugog. A što se tiče ljubavi

koja je dostojna Tebe, to je da

koprene padaju i ja Te vidim.

Nikakva slava meni ni zbog jedne

ni zbog druge ljubavi, nego slava Tebi,

i za ovu i za onu.

Rainer Maria Rilke – Ernste Stunde / Ozbiljan čas

 

Wer jetzt weint irgendwo in der Welt,
ohne Grund weint in der Welt,
weint über mich.

Wer jetzt lacht irgendwo in der Nacht,
ohne Grund lacht in der Nacht,
lacht mich aus.

Wer jetzt geht irgendwo in der Welt,
ohne Grund geht in der Welt,
geht zu mir.

Wer jetzt stirbt irgendwo in der Welt,
ohne Grund stirbt in der Welt:
sieht mich an.

 

 

Ozbiljan čas

 

Neko sada plače negdje u svijetu,
bez razloga plače negdje u svijetu,
nada mnom plače.

Neko se sad smije negdje u noći,
bez razloga se smije negdje u noći,
meni se smije.

Neko sada ide negdje u svijetu,
bez razloga ide negdje u svijetu,
ide ka meni.

Neko umire sada negdje u svijetu,
bez razloga umire negdje u svijetu:
gledajuć mene.