Insani i Dan razdvajanja / Igrokaz na dan 9. Jul / Srpanj

Dogodilo se na današnji dan

Danas je nedelja  9. Jul / Srpanj 2023. godine .

Besposleni su izbrojali da je ovo 190 dan ove godine.Šta sve ljudima neće pasti na pamet.

Broje i redaju dane ko da su cjepanice ili parket. A dani se sami poredali i vrlo kulturno, pristojno i sa ponosom sredili svoje međusobne odnose. Red i harmonija.

Eh,kad bi se ljudi ugledali na njih.

Ali jok.

Insan voli nered i haos. I prave se jako pamenti.

I najtužnije od svega je što radi protiv svih, na uštrb vlastitog uništenja; i  protiv svoga roda , i biljki i životinja i zemlje , i protiv univrezuma , i protiv…

Sve do jednom.

A onda dolazi Dan razdvajanja.

Neće to  biti lahak dan. Nikako to neće biti lak dan.

Kao ni  preostalih , naizgled  krhkih 175 dana što nam valja prodeverat do kraja ove mubarek 2023. godine računate po časnom čovjeku Isusu Hristu.

A lete dani , ne može ih čojek sve ni skontati, ni obuhvatiti.

Što bi poete rekle:

-Skontali ne skontali odoše, jedan za drugim.

Svaki dan je dobar  za nešto. Valjalo bi kada bi svaki bio za odmor ili spavanje. Onda bi se zasigurno našlo stvari i za druge stvari, ne samo za umiranje

U pevodu:

-Ljubav je najpreča. I ono što neizostavno ide uz nju.

Jesenjin – Pjesma o kuji

 

 

Jutros je kuja pri štali,

gde rogoz se zlati pod gredom,

oštenila sedmoro mladih,

riđih štenadi redom.

 

I jezikom, sve do tmine,

mati ih češljala nježna;

od trbuha njene topline

voda se topila snježna

 

A uveče, kao i vazda,

kad koke na legala kreću,

tmuran je stigao gazda

i strpao štenad u vreću.

 

Trčati snjegom je stala

sledeć mu tragove hoda

i dugo uz val do vala

hladna se mreškala voda.

 

A kad se od trcanja vruća

i znojna probi kroz sjene,

njoj se mjesec vrh kuća

ko njeno pricini štene.

 

U plavet je zurila jasnu

i cvilila nasred druma,

a mesec na putu kasnu

sakri se iza huma.

 

I tiho, kao kad s brega

za bacenim kamenom kreće,

ko zlatne zvijezde sred snijega

kotrljahu oči se pseće.


												

Lord Byron – Hoda u ljepoti poput noći

Hoda u ljepoti, poput noći
Klima bez oblaka i zvjezdanog neba;
I sve to najbolje od tamnog i svijetlog
Upoznajte se u njezinom pogledu i njezinim očima;
Tako se utopio do te nježne svjetlosti
Koje nebo gizdav dan poriče.
Jedna sjena više, jedna zraka manje,
Da je napola oslabio bezimenu gracioznost
Koji se talasa u svakoj gavranovoj šumi,
Ili joj nježno posvijetli lice;
Gdje misli spokojno slatke izražavaju,
Kako čisto, kako drago njihovo prebivalište.
I na tom obrazu i na onom čelu,
Tako meka, tako mirna, a elokventna,
Osmijesi koji pobjeđuju, nijanse koje sjaje,
Ali kaži mi o danima provedenim u dobroti,
Um u miru sa svima dolje,
Srce čija je ljubav nevina!
– Lord Byron

Rainer Maria Rilke – Iznova

 Iznova i iznova, međutim mi poznajemo krajolik ljubavi
i tamošnje malo crkveno dvorište sa svojim žalosnim imenima,
i zastrašujuće tihi ponor u koji su ostali
pad: opet i opet nas dvije zajedno izlazimo
pod drevnim drvećem, ležite iznova i iznova
među cvijećem, licem u lice s nebom.

Mika Antić – Ako odeš

Ako odeš, široko sivo stopalo gradskog neba zgaziće moju tršavu
glavu i razliti pločnicima. Razbiću čelo o bamdere i sva ću
pluća izjecati i izjaukati. Pokidaću košulju i kožu sa grudi
noktima koji su sada crni i zapušteni kao lišće koje po
ivicama polako počinje da truli.

Jer sve na tebe liči. Ukus tvoje krvi prodavaće dečaci, sa kupinama,
pred mrak, po uglovima ovih ulica.

Razlivenu toplinu tvoje postelje vezaće u čvorove sestre u bolnici.
Dezinfikovaće smisao tvoga osmeha na čaši iz koje si pila
lekove. Obrisaće novinama reči koje si mi govorila kroz
prozorsko staklo. I sve će svesti na brutalno.

Ako odeš, ponećeš mene, a sebe ćeš ostaviti u oblicima moga sna i jave, koje će sažaljevati ili nepoznavati ljudi u prolazu.

Sve ću kuće ocrniti katranom i tući one koji ne umeju da nariču kad se spomene ttvoje ime. Jer laž su priče o ponovnom susretu, laž sve uspomene i posete rodbine nedeljom popodne. Nikad se više nećemo naći.

Ostaću sam pod svrdlom svetiljke sa tavanice iz koje će mi se stvarnost godina uvrteti u potiljak. I sve lepo će s tobom umreti.

I svakog će proleća krovovi dugo plakati suzama okopnelog snega.

Dani i časovnici / Igrokaz na dan 8. Jul / Srpanj

Danas je Subota 8. Jul / Srpanj  blagoslovljene 2023. godine , računatih po ni krivom ni dužnom Isusu Hristu.

Ovo je 189. okrugli  dan ove godine Šta se čudite. Svaki dan je okrugao. I to iz više uglove oliti ćoškova .

Jemate sat! Kazaljka se vrti ukrug  i kako dan odmiče zaokružuje se putanja.

Dva puta u toku dana.

Ako je sat cifrast  i ima brojčanik za lijene i neuke , kojima je teško naučiti satnu abecedu i on se vrti u krug, od 0 do 24 00. I tako se danima vrti u krug , dok se im se ne zamanta i ispadnu iz igre.

A kad ispadne iz igre eto belaje. Nema se ko vrtiti u krug i dokazivati da su dani okrugli.

Čista matematika. Sat dokazuje da je svaki dan okrugao. Dan dokazuje da je svaki sta glup, jer se stalno vrti u krug, ko pas za buvom u repu.

No zamalo zaboravismo ,   preostalo je  krhkih 176 dana. Onima kojima je do presotajanja. Onima kojima nije preostalo, ti su natakareni , jer im nije preostalo ni okruglo ni cifrasto vrijeme.

Itako , idu dani, sve po jedan u  nizu  poredani. napriliku ko gardisti na svečanoj smotri na plus četeres šest stepeni celzijuza , i onda toplotni udar. Jedan po jedan se niz  ledinu slažu.

Što bi poete rekle:

Lete lete, prebrzo.

Svaki dan je dobar za molitve.

Svaki dan je lijep za ljubljenje.

Svaki dan je velik za milodarje.

Ili u prevodu:

Milina je brate živjeti, samo pažljivo, nemojte presaugati.

Vesna Parun – Adam i Eva

Spustih glavu na njegovo rame
i on postade krošnjati hrast
a ja u njegovom stablu tiha grana
koja će sačekati lastavice.

Mračni i zagrljeni bijasmo nalik
drevnom sviraču koji sklopivši oči
na zlatnu harfu naslonjen, sniva
o jednom bistrom i blagom svemiru
u kome nema smrti. Samo tišina
beskrajnih cvjetnih polja. Svjetlost voda
koje teku bez prestanka. I ljepota
čovjeka i žene, mirna i blaga
u nepresušnom djevičanstvu ljubavi.


												

Pablo Neruda – Očajna pjesma





Izranja tvoja slika iz noći u kojoj jesam.
Rijeka sjedinjuje s morem svoju upornu tužaljku.

Napušten poput gatova u zoru.
To je čas odlaska, o napušteni!

Po mome srcu kiše studene cvjetne krunice.
O slivu ruševina, surova spiljo brodolomaca!

U tebi se skupljaju bitke i letovi.
S tebe se uzdižu krila ptica pjevica.

Ti si sve upila, kao daljina.
Kao more i vrijeme. Sve u tebi bijaše brodolom!

Bješe to radosno vrijeme juriša i cjelova.
Vrijeme zanosa što je gorjelo kao svjetionik.

Žudnja pilota, bjesnilo slijepa ronioca,
mutno pijanstvo ljubavi, sve u tebi bijaše brodolom!

U djetinjstvu magle duša mi krilata i ranjena.
Izgubljeni otkrivač, sve u tebi bijaše brodolom!

Privinuo si se uz bol i zgrabio si želju.
Oborila te žalost, sve u tebi bijaše brodolom!

Uèinih da se povuče bedem sjene
i pođoh mnogo dalje od želje ili djela.

O meso, meso moje, ženo koju sam ljubio i izgubio,
dozivam te i pjevam u ovom vlažnom času.

U tebi se, kao u čaši nastanila beskrajna nježnost
i beskrajni zaborav razbi te kao čašu.

Bijah crna samoća, crna samoća otoka
i tu su me, ljubljena ženo, primile tvoje ruke.

Bijah žeđ i glad, a ti si bila voće.
Bijah tuga i ruševina, a ti si bila čudo.

Ah ženo, ne znam kako si me sačuvala
u zemlji svoje duše, u križu svojih ruku.

Moja želja za tobom bijaše kratka i užasna,
zbunjena i pijana, okrutna i pomamna.

Groblje poljubaca još gori u tvojim rukama,
još gore grozdovi koje kljucaju ptice.

O izujedana usta, o izgubljeni udovi,
o izgladnjeli zubi, isprepletena tijela,

o luda vezo nade, o luda vezo snage
što poveže nas dvoje i dovede do očaja.

I nježnost lagana kao brašno i voda,
i riječ tek započeta na usnama.

Takva mi bijaše sudbina i u njoj je bila čežnja,
i u njoj se srušila žudnja, sve u tebi bijaše brodolom!

O slivu ruševina, u tebi sve je padalo,
koliku si bol iscijedio, kolika te bol ne utopi.

Od pada do pada još si gorjela i pjevala.
Uspravna kao mornar na pramcu nekog broda.

Još si cvala u pjesmama, još razbijena u strujama.
O slivu ruševina, bunaru gorak i otvoren.

Blijedi i slijepi gnjurče, nesretni strijelče,
istraživaću izgubljeni, sve u tebi bijaše brodolom!

Sad je vrijeme rastanka, čas okrutan i hladan
koji noć nalaže svakome voznom redu.

Bučan opasač mora steže obalu.
Izviru hladne zvijezde, odlijeću crne ptice.

Napušten kao gatovi u zoru.
Jedino sjena treperi i drhti u mojim rukama.

Ah, dalje od svega. Dalje od svega.
Sada je čas rastanka, o napušteni!

Marina Cvetajeva – Noćna mjesta

 

Najtamnije od noćnih

Mjesta: most. Ustima u usta!

Zar ćemo svoj krst

Nositi na mjesta ružna i pusta.

 

Tamo: u uveseljavajuću plimu plina

U očima, u plinu…U Sodomu gdje sve se plaća?

Na postelju, gdje toliko nas ima.

Na postelju, gdje nismo samo par.

 

Ni mi, ni iko…Gasi se svetiljka.

Savjest će usnuti-možda!

(Od svih mjesta noćnih je najsigurnija

-Smrt!) Od plaćenih tjeskoba

Noćnih- blaža je voda!

Voda-glatka, bez neravnine!

Voljeti-o, kakav hir i bjeda!

Onamo- put hladne modrine!

 

Da nam je da u vjeri vjeka

Ustanemo! Ruke sklopimo!

(Tjelu je laka-rijeka,

I bolje da spavamo-no da živimo!)

 

Ljubav: groznica uz hrbat goli!

Ljubav: usijanja bijela!

Voda- svršetke voli.

Reka-voli tijela.

 










												

A.B.Šimić – Zima









Moju je dušu izmučila ljubav
Moja je duša bolesna
i sniva

Ne budite je: svaka miso boli

Moja je duša tamno golo jezero
u ladnom bijelom danu
Ne lete ponad vode bijeli galebovi
Ne šume ispod neba plavi oblaci

O kako stoji sve
ukočeno oštro bijelo!

Na blize kuće nebo palo
Na kuće nebo naslonjeno sniva

Pustite neka danas stoji sve i sniva

Danas svaki pokret boli