Nije nam jasno / Igrokaz na dan 16. Jul / Srpanj

Danas je nedelja  16. Jul / Srpanj 2023. godine .

Ubijeđuju nas da i ovaj mubarek i hajirli dan , kao i svi drugi takvi dani , traje do 24 00 oliti ponoći.

A nastaje 00 00 časova.

E , sada nam nisu jasne  samo dvije malecke  stvari. Nije da smo odveć glupi ili tako to, i nepravimo se toše , ali eto voljeli bi kad bi nam neko , ko biva  pametan , napriliku ilmija, pop ili fratar ,  neko svešteno lice , a mere i i malo veći rang tih džabalebaroša i narodskih  gulikoža pojasni kako to funkcioniše.

Pod jedan ; kako uopšte mere biti oo oo časova ? I to baš svaku veče. Ko da dani imaju časovnike pa se navigavaju po njima?

Pod dva ; oklen oni znadu da poslije 24 00 dolaze neke  četiri nule? Zašto ne bi bilo recimo pe'šest  ili sedam/osam nula. Tako da svaku veče dani budu milioneri. A zaslužili su svaki dan pokupe koji milion zloća.

Mi bi predložili da se  za svakog zloću ili monstruma danima plaća bar 3 US $ , ili bolje švicarca. Jedan za promptno  eko djelovanje čuvanja zemljinog okoliša,dva za porobljenu i gladnu djecu i silovane žene. Šta će nam ekologija ako nam ljepote i nasljeđe mre?

Dužni smo vam ostali prepisivačku  informaciju:

Danas je 197 dan ove godine, a preostalo je dostatnih 168 dana do kraja godine.

Baš su Dani prolazni ,ali se svake godine obnavljaju. Neuništivi su. Godinama , decenijama , vijekovima ,milenijima je tako. Ne mre ih se čovjek ni ni čestito dodirnuti , ali ni dohakati im..

Što bi poete rekle:

Panta rei. Jednom će vas u svoj tok uvesti i nema vas.

U pevodu:

Svaka rijeka svome toku tečem ,   a ponekad se izlije.

Antonio Machado – XII

XII.





Ljubljena,to lahor zbori
o haljini tvojoj bijeloj.
Očima te vidjet neću,
a srce te moje čeka.

Donio je vjetar meni
ime tvoje u svitanje,
a koraka tvojih jeku
već ponavlja i planina.
Očima te vidjet neću,
a srce te moje čeka.

Sa tornjeva i zvonika
zvona zvone,zvona zvone.
Očima te vidjet neću,
a srce te moje čeka.

Udaranje čekićima
o crnome lijesu sluti,
a o grobu,a o grobu
udaranje lopatama.
Očima te vidjet neću,
a srce te moje čeka.

Ana Ahmatova – Dvije pjesme

 
1.

Jastuk je već vreo
s obiju strana.
I druga svijeća evo
gasne, i krik vrana
sve je čujniji, jasan.

Evo dočekah zoru,
kasno misliti na san…
Zastor na bijelom prozoru
bijel je i nesnosan.
Zdravo!

 

2.

Isti glas, isti izgled,
ista kosa kao od lana.
Sve isto kao lani.
Kroz staklo zraka danja već
po bijelome zidu bježi….
Ljiljani mirisno svježi
i iskrena ti riječ.










												

Miroslav Antić – Mali kameni nokturno

Nikad te niko neće ovako tesno grliti
uznemirenu i belu.

Ja sam mornar bez kompasa
kome uvek polude lađe.

Nikad ti niko neće
ovako u krvotok uliti
poslednju nežnost celu,
ni uspeti u tebi toliko tuge da nađe.

Nikada više nećeš
ovako divno truliti
u običnom hotelu,
a ne želeti ipak odavde da izađeš.

Ti si najukusnija krv sveta
koju sam upio hlebom
mog mrkog trbuha.

Ti si so sa oteklih usana
koje smo oljuštili očnjacima
i prosuli po mojim bedrima
i tvojim dojkama.

Ti si najbeskonačnije,
najubitačnije nebo
kraj mog rumenog uha.

Najbesramnija devojka
koju sam sreo među ženama.

Najstidljivija žena
koju sam sreo među devojkama.

Dani mehki ko pamuk il’ svila/ Igrokaz na dan 15. Jul / Srpanj

Danas je Subota 15. Jul / Srpanj 2023. godine računate po jednom časnom drvodelji.

A u stvari , ako ćemo po pravdi i istini , ne zna se koja je godina. Zna se da ih je bilo nemjeriljivo mnogo , ili kako bi u mahali rekli : hejbet.

Ali ljudi nekako izbrojaše je ovo  196 dan  tekuće godine, za koju se ne bi znalo koja je po redu ,  da nije na ljudski način žigosana.

Dobar ovi izraz tekući. Asocira na tekućine. Napriliku panta rei , kad se sipa u neku posudu. Ali problem nam je povezati godinu sa tekućinom, osim u slučaju: plače ko godina. U tom slučaju znamo da je godina nekoga načisto pokupila.

A  preostalo je  dostatnih 169 dana za usisavanje insana do  kraja godine.

A opet baš su Dani tihi i nenametljivi.  Mehki ko pamuk  il’ svila.  Godinama , decenijama , vijekovima ,milenijima je tako. Ne mre ih  se čovjek  ni čestito dodirnuti.

Samo skliznu , ko svilena haljina sa ženskog tijela i nikom ništa. Ono kad bi se zezali.Sa nagim ženskim tijelom neki bi znali simfoniju oadsvirati. a neki ne bi znali ni beknut.

A dane je teško svući ili bilo šta zapoćet. Dotakneđ ih , a ono  obajedne ih nejma  .

Što bi poete rekle:

Dirali ih ili ne dirali   isto vam se piše. Jednom ćete  ih dodirnuti  a nećete ni čuti  ni osjetiti da vas sa sobom vode.

Nekome će tada biti lakoća i iskupljenje , a nekome tegoba i žalost do neba ..

U pevodu:

-Bilo bi dobro ne misliti o tom vaktu, usporiti i cijeniti život i svaki poklonjeni dan.

Ibrica Jusić – Jubi san jubi vašu ‘ćer / Lyrics

Tili ste drugog od prvog trena
Čestitog momka iz najboje kuće
Niste joj dali da postane žena
Niste joj dali da je srce vuče.

Tili ste drugog, to ste joj rekli
I to da šoldi ne rastu na grani
Nego nek čuva sve ča ste stekli
I ča ste za nju čuvali na strani.

Jubi sam, jubi vašu ‘ćer
Ma niste tili marinera
Tili ste momka na svom mistu
Tili ste zeta inžinjera.
Jubi sam, jubi vašu ‘ćer
Ja koji ne znam di bi sada
Sad kad je davno tuđa žena
Ča vridi srcu da se nada.

Niste joj dali ni da mi piše
Kako se budi kad se svega siti
I kako more priča sve tiše
I kako često zaladi i liti.

Niste joj dali da sriću krije
A niste znali da u mraku plače
Za vas sam osta isto ka prije
Susidov mali sa četvero braće.

Raymond Carver – Pošao sam u šetnju

Pošao sam u šetnju tračnicama.
Slijedio ih neko vrijeme
i sišao kod seoskog groblja
gdje jedan čovjek spava između
dvije žene. Emily Van der Zee,
voljena supruga i majka,
s John Van der Zeeove je desne strane.
Mary, druga gospođa Van der Zee,
također voljena supruga, s lijeve.
Prva je otišla Emily, a zatim Mary.
Nekoliko godina kasnije i sam stari John.
Jedanaestoro djece rodilo se iz ovih brakova.
I ona bi sad također već trebala biti mrtva.
Tiho je ovo mjesto. Mjesto kao i druga, pogodno
da prekinem šetnju, sjednem i pripremim se
za vlastitu smrt, koja nailazi.
Ali ne razumijem, i ne razumijem.
Sve što znam o ovom lijepom i znojavom životu,
mojem ili bilo čijem drugom,
jest da ću se uskoro dići
i napustiti ovo čudesno mjesto
koje pruža utočište mrtvima. Ovo groblje.
I otići. Hodajući prvo po jednoj tračnici,
a onda po drugoj.