Marina Cvjetajeva – Oteću te

Oteću te od svih zemalja, od svih nebesa,
Zato što šuma zipka mi je, šuma je i za lijesa.
Zato što mi na zemlji stoji tek jedna noga,
Zato što ću te opjevati ljepše od bilo koga.

Oteću od svih vremena, svih noćnih tmača,
Od svih zlatnih zastava, od svakog mača,
Baciću ključeve, psa otjerati sa trijema,
Jer psa vjernijeg no ja u zemnoj noći nema.

Oteću te svih drugim – od jedne, nikada
Nećeš biti ničiji ženik, ni ja ničija mlada.
Na posljednjem sporu – umukni! – uzeti hoću
Tebe od onog s kim se Jakov borio noću.
Ali dok ti prste ne skrstim na prsima –
O prokletstva! – ti sebi ostati ti imaš,
U eter naciljana su dva tvoja krila,
Jer svijet tvoja je zipka, svijet je i mogila!

												

Robert Lowell – Na prodaju

Ta jadna sramežljiva igračka,
uređena rasipnom odbojnošću,
nastanjena tek godinu dana –
vikendica oca moga u Beverliju
na prodaju je stavljena
mjeseca istog kad je umro.
Prazno, raskriljeno, prisno
njeno gradsko pokućstvo
ko da stojeć na vršcima prstiju
čeka špeditere
iza pogrebnika.

Spremna, u strahu da će
živjeti sama do osamdesete,
majka je izgubljeno na prozoru krzmala
kao da je ostala na vlaku
postaju više od svoga odredišta.


												

Robovlasnički sistem u SAD

Uvijek aktuelno

Iz Arhiva

BY ADMINMAGAZIN, RESTLOVI

Galveston , Teksas , Sjedinjene američke države, današnjica.

Dva  policajca , arijevca – kjuklus klanovca na konjima.

Između njih je  “rob” vezan konopcem , uz to duševni bolesmik

Predsjednik SAD Abraham Linkoln objavio je dekret prema kojem svi američki robovi postaju

slobodni građani od 1. januara 1863. godine.  Zbog toga je upucan.

Bijeli rasisti smatraju nema Linkolnma ,dekret mu ne vrijedi. nema prijetnje po

demokratski sistem , robovlasničkog stolovanja u SAD.

Zbog toga svaki čas upucavaju “crne” robove , ako na sekundu zaspu u automobilu,

jer u snu mogu napraviti nagle pokrete , opasne po demokratski sistem.

Svi zvaničnici koji su komentarisali slučaj,  kažu da je to nevažan slučaj.

I mi se slažemo da je to nevažan slučaj, jer u Sjedinjenim amerićkom državama ovo je sasvim

normalan pdnos / postupak  .

Svakodnevo se dešavajuma drastičnijih primjera egzekucije ,  kada robovi iz hira policajca bivaju

upucani ili obješeni, pa spaljeni.

Ameriko , kuda to ideš?

Zar ti nije malo stotine miliona ubijenih Indijanaca , djetinje duše, i skoro isto toliko ” obojenih”

robova afričkog i latino porijekla.

Ima jedan izreka :

-Kad tad , obrnuće se uloge.

Mi bi se zabrinuli.


												

Prever – Vrt

Ne bi hiljade i hiljade godina

dovoljne bile

da osjete

mali trenutak vječnosti

Kad si me poljubila

Kad sam te poljubio

Jednog svjetlucavog zimskog dana

U parku Monsuri u Parizu

U Parizu

Na zemlji

Na zemlji koja je samo jedno nebesko tijelo

Takarli sekiracije / Igrokaz na dan 8.Avgust/Kolovoz

Danas je utorak 8. Avgust/Kolovoz, 2023. stađuna  Gospodnjeg.

218 dana nema.  Otperjalo. Ne sumnjajući da će se vratiti ,gluho bilo da se ne vrate , predviđamo da do kraja godine , sa ovim današnjim  ima joj , još samo  okruglo 147 dana.

Računicu nas učile knjigovođe i prepisivači. Nema da se maši. Ništa drugo i ne znaju. Mi tako i tako. Nije da se falimo. Nikad ne mašimo. Tačno u sridu.

Joj , skoro da smo pametni.

Tko da zna.?  Šta bi bi, a šta će biti i ne pitajte. Nije dobro.

Mislimo jednog dana , kada  dođe oni vakat.

Nama treba predevarat i ovaj dan , pa noć. I idući , dan i iduću … valjda smo mislili na noć . Nikad nam se ne zna  i tako redom.

A u tim danima nanijetili puno ljubavi i takara.

Joj jeste vi,  svašta vam na um pada.

Mi govorimo o sekiraciji, takav vakat, takarli nekakav došo.

Vi mislili , mi   ‘nako po bosanski ,  koliko sati toliko … devera po glavi ,  jednog stanovnika.

Opet, mislimo treba se ponekad malo i odmoriti.

Ma ko frštulji odmor.  To je za besposlene.  Odmorićemo se tamo gdje se  insan nikad ne umara.

Ovođe se može na čas odmoriti  samo da bi se opet …, zaleglo i pomalo umorilo.

Čuj molim te odmor.  Kaki je to način?

Đardini vabe i mirisom magijaju , a tamo neki bi se odmora faćali.  Idite  boni pa se liječite.

Hoćete da se čuvarica đardin a i srca naših, razboli od našeg odmora.

A tijelo drhti, biba se pusto   i doziva:

-Dođi mili uberi me.

Nije da se nema izbora. Ali budaletinama.

Nama je  zaroniti u đardin , kao u ocean i mahnitati,   u ljepoti   rajskih đardina.

A oni nama nemojte zgriješiti.  Hadumi. Kada je ljubav bila grijeh.

Uranjajući ne bojimo se grijeha .

Što bi poete rekle:

-Uranjajte , mili , samo uranjajte. U uranjanju je spas. Normalno ko preživi prebibavanje.

U prevodu:

Bibaj se , bibaj. Do sudnjeg dana se bibaj , jer milina je , ne da mi se buditi  bez tebe.

Marianne Moore – Tišina

Moj otac je znao reći,
„Viši ljudi nikada ne čine duge posjete,
niti im se treba pokazivati grob Longfellowa
ni stakleno cvijeće u Harvardu.
Samopouzdani kao mačka –
koja odnosi svoj plijen k sebi
dok joj mlitavi mišiji rep viri kao žniranac iz usta,
oni katkad uživaju u samoći,
i mogu se ušutkati
govorom, koji bi ih očarao.
Najdublji osjećaj uvijek se odaje u tišini,
ne tišini, već u suzdržanju.“
A nije bio neiskren rekavši: „Neka moja kuća
bude tvoje svratište!“

Svratišta nisu stanovi.

Hafiz – Gazela 326

 

Očekujem spajanje s tobom,

da se života odreknem,

ptica sam rajska,

da iz zamke svijeta izletim.

 

Zaklinjem te, ko’ roba me svoga primi,

pa da se vlasti zemaljske odreknem.

 

O Bože, od oblaka vodilja kišu pošalji,

prije no što poput prašine nestanem.

 

Na mom grobu s vinom i sviračem sjedi,

da za mirisom tvojim iz groba plešući ustanem.

 

Ustani i pokaži se, o ljepoto krasna stasa!

da se života i svijeta odreknem, plešući ustanem.

 

Iako sam ostario, čvrsto me zagrli,

da kraj tebe zorom pomlađen ustanem.

 

Na dan smrti, daj mi da se časkom s tobom sretnem,

da ko’ Hafiz, od života se, i svijeta okrenem.

 


												

Marina Boroditskaya – Toliko nježnosti od nepoznatih muškaraca

 

 

Toliko nježnosti od nepoznatih muškaraca
bez nekog posebnog razloga
jednom mi se u Parizu konobar obratio
nemoj zaboraviti cigarete, draga!

Tražeći gramofonske ploče u Londonu
na nekoj sam tržnici zalutala
lokalni trgovac je, uzdišući, rekao
što mogu, ljubavi, kad im je cijena porasla!

A u New Yorku, u zračnoj luci,
pokazujući mi izlazna vrata,
postariji crnac stalno je ponavljao
samo me slijedi, bez panike, mala!

Toliko nježnosti od nepoznatih muškaraca
što sam im to, kvragu, učinila?
ostani samo na nebu, Mjeseče
mirno spavaj, biseru, na dnu oceana.

 






												

Blaise Cendrars – Ti si puno ljepša i od neba i od mora

Kada voliš treba otići
Ostaviti ženu ostaviti dijete
Ostaviti prijatelja ostaviti prijateljicu
Ostaviti ljubavnicu ostaviti ljubavnika
Kada voliš treba otići
Svijet je pun crnaca i crnkinja
Žena i muškaraca muškaraca i žena
Pogledaj sve te fine dućane
Ovaj fijaker tog čovjeka tu ženu taj fijaker
I svu tu prekrasnu robu koja se prodaje
Postoji zrak postoji vjetar
Planine voda nebo zemlja
Djeca životinje
Biljke i kameni ugljen
Nauči prodati kupiti i preprodati
Davati uzimati davati uzimati
Kada voliš treba znati
Kako pjevati trčati jesti i piti
Fućkati
I treba znati raditi
Kada voliš treba otići
Nemoj se smijati kroz suze
Nemoj tražiti zaklon u njenim njedrima
Udahni hodaj iziđi idi
Dok se kupam gledam
Vidim usta koja poznajem
Ruku i nogu i to oko
Dok se kupam gledam
Cijeli svijet je uvijek tu
Život pun čuda
Izlazim iz ljekarne
Baš sam sišao s vage
Težim uobičajenih 80 kilograma
Volim te

Charles Bukowski – Umirovljen





svinjski kotlet – rekao bi moj otac – obožavam
svinjske kotlete!

gledao bih ga tada kako zbija svu onu mast
u usta.

palačinke – rekao bi on – oh, palačinke
sa sirupom, maslacem i slaninom!

gledao sam kako mu zubi vodu čine
i bubri gubica.

kava – rekao bi – volim kad je tako vrela
da mi sažeže grlo!

ponekad bi i bila toliko vrela
da bi je ispljunuo preko stola.

pire krumpir s umakom – rekao bi – obožavam
pire krompir s umakom!

gušio se u svemu tome obraza nadutih
kao da ima zaušnjake.

grah s chillijem – rekao bi – obožavam
grah s chillijem!

nagutao bi ga se i onda glasno prdio satima
keseći se nakon svakog plotuna.

a tek kolač od jagode – rekao bi – sa sladoledom
od vanilije – to je način da se začini obrok!

i uvijek je pričao o mirovini, o svemu
što će raditi kad se jednom
umirovi.
kad nije govorio o hrani, govorio je,
i to neprestano,
o mirovini.

ali mirovinu nije dočekao; umro je jednoga dana
stojeći pokraj sudopera
s čašom vode u ruci
koja se punila.
uspravljen kao pogođen metkom u leđa
ispustio je čašu
i stropoštao se
koliko je dug i širok
tako da mu je kravata
skliznula nalijevo.

kasnije su ljudi pričali
kako to jednostavno
nisu mogli vjerovati.
izgledao je
odlično;
s onim markantnim sijedim
zaliscima i kutijom cigareta
u džepu košulje uvijek spreman da izvali
kakvu šalu, možda malo bučan
i možda malo gadne ćudi
ali
sve u svemu
naizgled zdrav
pojedinac

koji nikada ni dana
nije izostao s posla.