“Naprijed, laka konjico!”
„Puške puni!“ Rekao je.
U dolini smrti
njih šest stotina je jahalo.
“Naprijed, laka konjice!”
Neki nesvjesni čovjek?
Ne, čak i kad bi vojnici znali
to je bila glupost.
Nisu bili tamo da odgovaraju.
Nisu bili tamo da rasuđuju.
Bili su tu samo da pobjede ili ginu.
U dolini smrti
njih šest stotina je jahalo.
Prevod Bleki
Kad umreš, na odar će te izložiti,
a zatim će uspomena na tebe izblijediti,
jer ti ne bereš pijerijske ruže,
što cvjetaju radost sunca.
Tako ćeš nepoznata lutati po Hadovu carstvu
lebdeći kroz povorke mračnih sjena.
O, ne vjerujte noćnom dobu,
Jer zla ljepota njega ovi.
Tada su ljudi blizu grobu,
Čudno su živi tek cvjetovi.
Zidovi topli, puni sjene,
Odavno je kamin bez plama…
Nenavide cvjetovi mene,
Od njih se nadam izdajama.
Među njima mi mučno, vruće,
Miris im drzak, pun sparine,
Uteći im je nemoguće,
Izbjeć strijele nećeš njine.
I kroz krv svile na lišće svelo
Večernjeg svjetla zrak slijeće…
Oživljava nježno tijelo,
Probudilo se zlo cvijeće.
Na ćilim, kapi ravnomjerno
S otrovnoga kozlaca struje…
Sve tajnovito, sve nevjerno…
Kao da raspru tihu čujem.
Ono se njiše, diše, šumi
I, ko, ljekari, mene prati.
Sve zna i čuje – što naumim,
I htjelo bi me otrovati.
O, ne vjerujte noćnom dobu!
Ni zloj ljepoti što ga ovi.
Tada smo svi mi bliži grobu,
Čudno su živi tek cvjetovi.
Dok piješ viski, grickaš ribu ili gledaš na sat,
dok nameštaš kravatu, ljudi ginu.
Gradovi neobičnih imena, bombardovani nestaju u plamenu,
niko ne zna zašto, ali ljudi ginu.
U malim selima, nepoznatim, ali dovoljno velikim za uništenje
ne mogu ni vikati ni doviknuti doviđenja, ubijaju ljude.
Oni umiru, a mi biramo nove vođe;
ravnodušnost, suzdržavanja – jedini odgovori na toliko ubijanje.
Predaleko za ljubav komšije i brat Sloven,
tvoji plašljivi anđeli ne doleću njemu i tako ljudi ginu.
I dok se kipovi svađaju, pobeđuje Kain,
hiljade mrtvih postaju ulje motoru istorije.
Dok gledaš sport, proveravaš tekući račun ili pevaš uspavanku,
ljudi umiru.
Vreme krvavim perom deli ubijene od krvoločnih ubica,
a i tebe će uvrstiti u njihove saradnike.
Danas je četvrtak 25.avgust/kolovoz 2023 . godine , dosuđene po georgijanskom kalendaru, a bome i po julijanskom , se neznatnim otklonom.
Kada naštelimo periskop na današnji raspored otkrijemo da je zaronilo 336 dana ,.
Za porinuće čeka još 129 krhki dan. Valja ih potopiti bez posljedica.
Nadamo se dobrim vijestim, osim onih koji se ne nadaju.
A jopet, pola od onih koji se ne nadaju dobrim vijestima će strefiti jako loše vijesti. Vrlo vrele i
vrlo pržunske.Što bi mahalaši rekli roštiljski.
Restl od onih koji ne prođu dobbro , ipak će dobro proći.
Pazite sad.
-Vječna hladovine , rijeke raznih pića, razno voće ( povorće se podrazumjeva ) i ptičijeg mesa, a bome i
popriličan haremskih djevica i djevaca.
Pa vi pazite šta vam je raditi.
Što bi poete rekle:
-Šta radili radili, biće vam nanijećeno kako vam je suđeno.
U prevodu:
-Nemojte biti sitničavi i lahki .
Nisam ih više našao – tako brzo izgubljene
oči pune poezije, blijedo lice
u noćnoj ulici…
Nisam ih više našao – bijahu moji samo
zahvaljujući sreći, a tako sam ih lako izgubio.
Poslije sam žudio u groznici.
Oči pune poezije, blijedo lice
i te usne.
I nisam ih više našao…
moje majke jedini brat Lujo objesio se
za vrijeme šegrtovanja u jednoj kasabi
poslije čudnog ovog čina
sve je išlo naopako
sestra mu olga se razvela
sestra mu lucija nikad nije zanijela
naposlijetku moja mati mene rodila
iznad ognjišta umjesto ikone
ne stari slika Lujina
meni ne opraštaju
što nemam nešto važnije
u gaćama
vole me kad slažem
da se spremam
posjetiti im brata
sve te zavežljaje
ja čuvam
kao miraz
kad ih bude pun naramak
uteći ću
Danas je Ponedeljak 24. Avgust / Kolovoz 2023. potrebite godine.
Zapisničari su skontali da je ovo napriliku, a bome i mnogima na nepriliku , 236 dan take i takve potrebite godine.
Ovo napriliku je relativna stvar. Kom si kom sa, ili ke sera sera.Ova stranjska šicanja meru se u nekom dalekom smislu prevesti na mahalsku neopamet:
-Ko kevari taj i dalje kevari.Ko ne kevari taj je svoje iskrevario , ili ima stomačnih, bolje reči crijevnih problema.
Čistom astrologijom , moramo prizanti da je preostalo otprilike krhkih 129 dana.I u njima će biti kom si, ke sera i kevaranja. Naročito od strane dežurnih vladajućih pogana, koji pojedu sve što istovare. Tako im halni bazd iz usta nanijetio.
Ko uče bila Nova godina , a danas ostalo , sada već samo 130 dana do kraja godine. I taman insan pomisli baš ovi dani brzo lete, kad ono nije tako. Oni pošteno odrade svoja 24 sata , ni sekund gore ili dole, i sklone se. To što ljudi ne znaju da ih optimalno iskoriste, to je njhihov problam.
Ljudi zauzeti trkom za nešto prefirno. Kao što je lova i status ili uvlačenje u sjedalice pahana , oliti garantovanih putnika za pržun. Za djecu u ljubav nemaju vremena.
I zamislite glupaka , kada ih nešto poklopi , onda se za glavu fataju.
Što bi poete rekle:
Fato se ti ne fato , glava će biti na ramenu sve do jednom. A onda kasno za bilo šta.
U prevodu:
Izvuci glavu , smanjite brzinu ili sve ode gdje ne treba.
Vi se sećate.
Da, vi se svega sećate,
Kako sam stajao
Uza zid netramice,
A vi se uzrujano po sobi šećete
I nesto ostro
Bacate mi u lice.
Govorili ste
O rastanku, jer patite,
Jer vam se smučio
Moj život prljav,
Da je već vreme da se poslu vratite,
A moj udes,
Da sve dublje srljam.
Voljena moja!
Niste me voleli.
Vi niste znali, u svetu sto vrvi
Bejah kao konj pod konjanikom smelim,
Mamuzan i zagnan do krvi.
Vi niste znali
Da usred tog blata,
U životu sto biju vetrovi,
Zato se mucim, sto neshvatam,
Kuda nas nose sudbe tokovi.
Licem u lice,
Lice se nevidi.
Veliko se vidi na ostojanju.
Kad more kipi od hridi,
Brod je u kukavnom stanju.
Zemlja je brod!
Odjednom neko
Velicanstveno brod upravi
U pravi orkan bure, preko,
K novom životu, novoj slavi.
Ali ko od nas na palubi golemoj
Padao nije, uz psovke i bljuvanje?
Malo je iskusnih, sto nemo
I junacki podnose ljuljanje.
Tada i ja
U divljoj buci,
Al zrelo znajuci znanje,
Sidjoh na brodsko dno u muci,
Da ne gledam ljudsko povracanje.
To dno je bilo,
Ruska krčma, dim.
I ja nad casom klonuh u miru,
Da, ne pateci ni za kim,
Utopim sebe
U pijanom viru.
Voljena moja!
Muci sam vas,
Videla se seta
U oku sto zebe,
Dok sam naocigled sveta
U skandalima traci sebe.
Ali niste znali
Da usred tog blata,
U životu sto biju vetrovi,
Zato se mucim, sto ne shvatam
Danas je srijeda 23. Avgust / Kolovoz 2023. nasušne godine.
Ovako su se dani podijelili: 234. dana se laganice zamrznulo i tiho otperjali u prošlost.
Do kraja godine još 121 dan čeka što rujanje što smrzavanje , što prosijavanje.
Njih takođe čeka odmor. Jedan dan će se odmarati duže od ostalih. Napriliku, pride tri godine.
I taj dan uvijek muči prepisivače. Ne znaju kako ga skontati. Jal ga ima , jal ga nema.
Najradije bi ga ukinuli.
Čudno, mislimo mi , dani su k'o leptiri procvjetaju u jednom danu i nestaju kao pupoljci, pri kraju istog dana. Nikad niko nije zabilježio da jedan dan traje dva dana. Pupoljci se, daleko od ljudi , pretvaraju u prekrasne mirisne ruže. Kada procvjetaju eto ih jopet na dunaluk.
I insani se onda čude kako su dani uvijek tako lijepi i učinkoviti. Ne mogu da shvate da nisu samo žene zavodnice.
A dani na nepažnji nisu baš svima nagodni. Dosta hajvana bude zatečeno, kada ih dani uvele nesrećne putanje, kojima povratka nema. Oni dani koje se jave slijedeće godine pod istim datumom ni su ni blizanci proteklih. To su oni sami. I to je tako jednostavno da mu tetovac nije ravan.
Ljudi i ne shvataju kako su zaboravni.
Niko nije nepametan da svake godine stvara nove dane.
To vam je isto ko svake godine stvarati novu ženu. Mnogi bi htjeli , ali motoričke sposobnosti su uvijek slabije od želja.
Vrlo pametno, čista logika.
To je glavna odlika ljudi koji baljezgaju. Sve rade napamet i čisto od logike. Zato se hvale ,da je u njih sve pamet i logika.
Što bi poete rekli:
Dani su su pahuljasti ko leptiri, a ljudi ovce ko bekani.
U prevodu:
Vela havle. Ove blese od uvodničara , počeli mahnitati k'o proroci .