Jesenjin – Rastanak

 

Veče crne obrve natuštio
Usnule ptice pred kanonom stoje
Da nisam mladost  juče popio
Da se juče nismo rastali nas dvoje

Zaboravi mračne sile
Sto me bez milosti kidale i klale
Lik tvoj nježni i oči tvoje mile
U duši su mi jedino ostale

Pa i ako se zaljubim u drugu
I s njom u ljubavi , shvati
Pričacu o tebi svoju tugu
I kao nekad opet dragom zvati

Pričaču joj o nama koje kuda
I o životu sve sto bude htela
Glavo moja neizmerno luda
Do čega si ti mene dovela






												

Putnici za pržun / Igrokaz na dan 24 . april / travanj

Danas je Subota    25.  April  / Travanj 2026. godine.

Ovako su se dani  sučelili:

114  potraćena    kontra   251 dana u nedoumici . Sa danima se ne treba šaliti. Mnogi su  se na smrt natandarili. Što bi poete rekli: rijeke insana  bez povratka.

Sa danima se ne treba zezati. Mnogi su  se natakarili  , zauprave i za smrtno.

Čudno,  kontamo mi . Svake godine dan za danom riknjava.Nema nikakvog popusta ili preskoke.

Ovih 239 dana, što se skrivaju, napriliku čeka ista sudbina.

Ipak ,  oni će se debelo naplatiti  svoje nestajanje.Svaki će uzeti hejbet insana i povest ih sa sobom , na put bez povratka. A i besprekorni tajming u odrađivanju domaćeg zadatka im je dobra preporuka , da se vrnu nagodinu , svježiji , ljepši i horniji.

Vi , kao i neuki misliti da se mi podilazimo danima , ne bi li pribavili neki popust i odgodu.

Ih , što bi nam to dobro došlo!

Međutim sa dnima nema toga. Nisu oni ko Mara gatara , koliko joj platiš toliko ljepot budućnosti fasuješ.

Ako si u nekom danu zakantan ,  ne mo'š se saskriti ni odgoditi da ti je Tito kum. Ovu naciuonalističku siću i pržunce ne smijemo ni  pominjati . Jezik pregizo ko pomenuo. Nikako nisu dobra preporuka za gornje pute, osim za roštiljanje.

Što bi poete rekli:

Skrivali se ne skrivali, bićete crnom zemljicom pokriveni ili sprženi. Mnogo njih biće spaljeni, pa jopet sprženi.

U prevodu:

Nemojte biti dio pljačkaške   tronacuionalističke bagre, pijačarska fukara , robijašev rođobradi sin oliti bezusni robijaš. Tada vam je paklena vatra garant destinacija.

Herman Hese – Aprilsko veče

 

Boja plava i breskvinog cveta,
ljubičica i crveno vino.
Tako je cvetala,
tako je plamtela
vaša vatra u meni!

Kasno se vraćam u svoj dom
i dugo kraj prozora bludim,
osećam da san mi dolazi
a moje srce strepi.

Strepi od obilja i života.
Treperi duša u meni.
Kome da je poklonim?
Tebi, najdraža moja.






												

Sergej Jesenjin – Ja sam samo Sanjar

Šta sam? Ko sam? Ja sam samo sanjar,

Čiji pogled gasne u magli i memli,

Živio sam usput, kao sve da sanjam,

Kao mnogi drugi ljudi na ovoj zemlji.

 

I tebe sad  po navici ljubim, dijete,

Zato što sam ljubio mnoge , boleći,

Zato uzgred, ko što palim cigarete,

Govorim i šapćem zaljubljene riječi.

 

„Uvijek” i „ljubljena” i „upamtiću”,

A u duši stalno ista pustoš zrači;

Ako dirneš strasti u čovjekovom biću,

Istinu, bez sumnje, nikad nećeš naći.

 

Zato moja duša ne zna šta je jeza

Odbijena želja, neshvaćene tuge.

Ti si, moja gipka, leprtšava breza,

Stvorena za mene i za mnoge druge.

 

Ali, ako tražeć neku srodnu dušu,

Vezan protiv želje, utonem u sjeti,

Nikad neću da te ljubomorom gušim,

Nikad neću tebe ružiti ni kleti.

 

Šta sam? Ko sam? Ja sam samo sanjar,

Čiji pogled gasne u magli i memli,

I volim te usput, kao sve da sanjam,

Kao mnoge druge ljude na ovoj zemlji.

 

Ali, ako tražeć neku srodnu dušu,

Vezan protiv želje, utonem u sjeti,

Nikad neću da te ljubomorom gušim,

Nikad neću tebe ružitii ni kleti.

 

Šta sam? Ko sam? Ja sam samo sanjar,

Čiji pogled gasne u magli i memli,

I volim te usput, kao sve da sanjam,

Kao mnoge druge ljude na ovoj zemlji.

pB






												

Pol Verlen – Pariški kroki

Mjesec je oblivao bojom cinka splet

tupih uglova

Perjanice dima,kao cifra pet,

vijorile ,crne , sa oštrih krovova.

 

Nebo bješe sivo.A a plač vjetruštine

ko fagot, u basu.

Jedan premrzli mačor iz daljine

mjaukaše tanko, sa tugom u glasu.

 

A ja sma išao, misleć o Platonu,

o ljepiti Fidijasa

i o Salamini i o Maratonu

pod treptavim okom jezička gasa.










												

Sve žene ponekad budu bekanke

Oštroumlje i pronicljivost izraženi u jednoj jedva prosto proširenoj rečenici zadivljiju i zaslužuje sve čestitke . ali su nas natjerali da zavirimo u svoje sehare sa zakopanim mahalskeim crticama i ogledtima , a koje skrivaju mnoge neobjavljene tajne (?) , nalik na neobično putovanje kroz prošlost , sadašnjost i ( gluho bilo ) budućnost.

“Sve žene ponekad budu bekanke !” ( Senorita Bandida )

Opis u koji se mogu ogledati i naći skoro sve ovozemaljske žene , od pamtivijeka do današnjih , a vjerujemo i i do konca budućih dana .

Senzibilitet većine žena potiče još od Edenskih vrtova . U njemu je iskonom utkana neraspletiva žudnja za ljubavlju , nježnošću , milovanjem , dobrotom. i iskrenom predavanju koju samo toplina i čarolija ljubavi može pružiti.

Mo'šte misliti koliko je šansi imao naš praotac Adam / Adem ispod stabla sveznanja . Ha se Eve pjavila u svojoj nepatvorenoj , svevremenskoj ljepoti! i dodiru kraljevske kobre , zalego je ko kurban , zakovrno očima i bez riječi ili straha se predao guštu zabranjenih voćki kojim ga Hava neštedimice i sa ljubavlju hranila.

Nažalost , po ateritanju na Zemlju , kombinovani Alter ego rajskih đerdina i pržunskih tegoba , zlohude muškinje su preuzele dešavanja iz ženskih srdaca i skuta u svoje mačom i stegom okrvavljene ruke i ” inkvizicijske ” tokove misli , kojima treniraju strogoću nad mislima i isjetilima nemoćnih i slabijih , napose ženama i djeci..

U tom užurbanom svijetu muške nepameti Ženama sve više nedostaju Edenske radosti , nježniost i bezbrižnost dana koje ta blagodarja nose.

Eva nikad nije zaboravila edenski nauk . Adam , zbog nedostatka rebra ne može punim plućima udahniti zemaljsku ariju i život i opustiti se . Ta falinka nemogućnost dubokog disanja ( a bime i izdisaja ) je kod većine njegovih muštih potomaka izazvala užurbanost i bijeg od svakodnevne potrebe za dodirima i ljubavlju.

U tom užurbanom i posivjelom svijetu mjesta za stvarnu , iskonsku ženu sa sasvim prirodnim potrebama mjesta je sve manje. Užurbanost , prijetvornost , iskorištavanje , ponekad i samoća i beznađe “tjera ” žene da bježe od stvarnosti , stvaraju svijet iluzija u kome vlada mir , ljubav , dobrota i iskrenost.

I onda se neuki čudom čude kad neku ljepot ženu zvanu Hanifa il’ Hnakija , svejedno je ( sve su žene iskonske ljepot žene ) ubere tamo neki naivni mahalaš ili samozatajni i čednii , ali dobri Mali princ .

Eh , tu nema nikakvog čuda . Sve je zapisano u genima . Ni mahalaši , ni Mali prinčevi nisu zaboravili čudoređe i čaroliju branja naše pramajke Eve / Have , i blagodati zabranjenih voćki koje Hankije i Hanife bezuslovne nude .