Deca kad se vole
ljube se stojeći
po kapijama noći
dok prolaznici ukazuju prstom na njih.
Ali decu kad se vole
Baš briga
da l’ ih ko vidi
jer tu su samo njihove senke
treperave u noći
koje izazivaju kod prolaznika
bes,
prezir,
smeh
i zavist.
Deca kad se vole
nisu ovde ni za koga.
Tada su dalje odavde
nego što je noć,
i mnogo dalje
nego što je dan.
Ona su
u zaslepljujućoj svetlosti
prve ljubavi.
Bio je neobičan,
čovjek, gotovo
vidljiv. Očito je
imao nešto sakriti,
s obzirom na to da je otvoreno
pričao o svemu. Bilo je
nemoguće znati koju je
tajnu sakrio
time što ju je ispričao.
Utkala u jezero zrake rujna zora.
Kroz zvonjavu tetrebi jecaju sa bora.
Plače negde žunja, u duplji se krije.
Samo ja sam veseo – do plača mi nije.
Znam, u suton ćeš doći daleko od puta,
sešćemo uz naviljak pored stoga žuta.
Ko cvet ću te skoliti poljupcima ludim,
bezumnom od radosti nikad se ne sudi.
Ti ćeš sama baciti bluzu razdragana,
odneću te opijenu u žbunje do dana.
Neka plaču tetrebi i neka romore,
grca čežnja vesela u rumeni zore.
5.
Niko nije zavirio – otkad Ovaj svijet posta –
za sudbine zastor, mada kušalo je ljudi dosta!
Sedamdeset i dva ljeta danju-noću ja razmišljam,
ali ništa ne doznadoh, neriješena tajna osta!
6.
Kakve nosi događaje ova noć – ne pitaj,
za sve ono što dolazi pa će proć’ – ne pitaj!
Ti ovaj čas upotrebi kao dobru zgodu:
što je prošlo, ne spominji, što će doć’ – ne pitaj!
*
Kupiću ti zlatnu grivnu,
Divnu
Grivnu!
Nek’ se niže, ružo b'jela,
Oko tvoga grla b'jela,
Pa kad skočiš, sele laka,
Neka čini, cika, caka,
Cika, caka!
Kupiću ti zlatnu grivnu,
Divnu
Grivnu!
A u grivni biće slova
Od bisera, alemova:
Ovaj darak onaj dade,
Što pred tvojim sjajem pade,
I što sniva bez pokoja
Do dva mila oka tvoja!
Kupiću ti zlatnu grivnu,
Divnu
Grivnu!
A svi snovi, želje moje
Nek’ u zlatnoj grivni stoje,
Nek’ ti šapću blago, ti'o:
“Zoro moja, danče mio,
Slatki raju moj,
Do groba sam tvoj, pa tvoj!…”
Spavaj sine,lijep san usnio
da ti majka tanku košu kroji
košu kroji a godine broji
jednu majka a drugu pomajka
treću teta materina seka
a četvrtu pupčenica baka
koja ti je pupak urezala
i na bile ruke dočekala.
Danas je 2. Jun / Lipanj 2019. godine najnovije ere.Kažu ima i stara era , a mi kažemo ima i najstarija , ona birvaktile era. Neko reče i Ponedeljak je . Eh kako im vjerovati. Sve manje ima rime sa ubitačnom rječi metak.
152 dana su već otpuhali vjetrovi , oliti bili su metkovani .. Njih 213 čekaju dvadestčetvoročasovne sunčanica,kiše , snjegovi i mrazevi. Džab- džaba svemu tome. Ne moš ti danima dohakat.Od kako je vijeka i zemaljskog svijeta svake godine se vraćaju ljepši i umiveniji. Skoro da su podmlađeni na fotošopu ili silikonski potkovani. Ali to njima ne treba. Nisu oni nerazumni insani. Prirodno je najljepše.
Neki od danaće se namirisati i lipa i ruža i voća. I . zanavijek ubrati sijaset ljudi. To im pored ljepote, radovanja glavni posao. Praviti red na zemlji.
Ako nam je suditi po kalendaru naših „dušebrižnih“ susedeca koju predvodi ona Grobarka ljudskosti Kolinda, po jednom časnom čovjeku prozvana neinteligentna krava, ovo je mjesec lipa.
To znači u ovom mjesecu lipe lipaju ,cvatu i ljepotom i mirisom dunjaluk raduju. Isto i dani. I neki ljudi.
A jopet , ima ljudi koji koji nisu ljudi i oni ne mogu ni cvati, niti biti lijepi , još manje mirisati.Njima brabonjci iz usta i očiju vire. I u srca im se zakopitili.To vam je odlika bagre i fukare. Pogotovo pijačarske.Kad god zinu balegaju.Kad ne balegaju Burlaju ili Zlukačaju, oliti Dodik i Lukač , onda to nije dobro . Neko će biti smaknut.Jal dijete , jal biznismen koji im se petljaju u mafijaške računuce. A onda baleganjem providno zataškavaju ubistva, jal djece , jal odraslih. Znači saučesnici. I takvi nam vode državu.I malo im to, već korumpirane i potkovane Tegeltije hoće za premijere. Ista fela . Potkovana i balegarska , a pođeđe ubistvena.
Što bi poete rekle:
-Kadija te tuži, kadija te sudi. A bome često i ubija.
U prevodu:
-Zajaši te Kurto , kada sjaše Murto. U međuvremenu ubijaju. Ili tako nekako. Uvijek ista bagra i fukara.
Danas je 2. Jun / Lipanj 2019. godine najnovije ere.Kažu ima i stara era , a mi kažemo ima i najstarija , ona birvaktile era..
152 dana su već otpuhali vjetrovi. Njih 213 čekaju dvadestčetvoročasovne sunčanica,kiše , snjegovi i mrazevi. Džab- džaba. Ne moš ti danima dohakat.Od kako je vijeka i zemaljskog svijeta svake godine se vraćaju ljepši i umiveniji. Skoro da su podmlađeni na fotošopu ili silikonski potkovani. Ali to njima ne treba. Nisu oni nerazumni insani. Prirodno je najljepše.
Neki od danaće se namirisati i lipa i ruža i voća. I . zanavijek ubrati sijaset ljudi. To im pored ljepote, radovanja glavni posao. Praviti red na zemlji.
Ako nam je suditi po kalendaru naših „dušebrižnih“ susedeca koju predvodi ona Grobarka ljudskosti Kolinda, po jednom časnom čovjeku prozvana neinteligentna krava, ovo je mjesec lipa.
To znači u ovom mjesecu lipe lipaju ,cvatu i ljepotom i mirisom dunjaluk raduju. Isto i dani. I neki ljudi.
A jopet ima ljudi koji koji nisu ljudi i oni ne mogu ni cvati, niti biti lijepi , još manje mirisati.Njima brabonjci iz usta i očiju vire. To vam je odlika bagre i fukare. Pogotovo pijačarske.Kad god zinu balegaju.Kad ne balegaju Burlaju ili Zlukačaju, oliti Dodik i Lukač , onda to nije dobro . Neko će biti smaknut.Jal dijete , jal biznismen koji im se petlja u mafijaške računuce. A onda baleganjem providno zataškavaju ubistva, jal djece , jal odraslih. Znači saučesnici. I takvi nam vode državu.I malo im to, već korimpirane i potkovane Tegeltije hoće za premijere. Ista fela . Potkovana i balegarska .
Što bi poete rekle:
-Kadija te tuži, kadija te sudi. A bome često i ubija.
U prevodu:
-Zajaši te Kurto , kada sjaše Murto. Ili tako nekako. Ista bagra i fukara.
Ne daj da žeđam dok Vino na usni nosim,
Ni da s Kraljevstvom u svome Džepu – prosim.
Iz ciklusa ”Stihovi o divnoj dami”
U dokolici mladoj , u mekoti rasvita,
Duša je stremila uvis. Tamo Zvijezdu našla.
Bio je maglen dan, meko je padala sjenka.
Večernja Zvijezda ćutljivo je čekala.
Neuzbuđena, na tamne stepenike
Stupila si Ti, i, Tiha, zaplivala,
I lakom željom, sred mekote zorine,
Zvjezdanijem stazama Sebe si predala.
Proticala je noć maglom snoviđenja.
Mladost je ropska u željama bezbrojnim.
Bliži se zora.
Sjenki više nema,
Ti, Jasna, pošla si stazama sunčevim.
Sjećate se Balaševićevog strašnog pijetla.
E, taj je mala maca za ovog našeg čarobnjaka među pjetlovima.
Dugo smo se libili da vam ga pokažemo.
Bojali smo se ureći ćete ga.
A onda vidjesmo kako skače na sve živo što se ženskinjem smatra,
shvatismo, njemu nikakav urok ni čarala/barala ne može dohakati.
Jedino takar.
Mislimo takarli vremena,na krjau sezone takara.