Ja sam bijedno zrno pšenice na putu
djevojke koju volim.
Ja, koji bijah
poput lava hrabar i ponosan,
sada sam malen slavuj u krošnjama,
koji tiho pjeva svoje ljubavne pjesme.
Nazad na vrh Ići dole
No comments
Category Archives: Magazin
Osip Mandeljštam – Od utorka
Od utorka do subote je
Pustinja sama nepregledna.
O, dugi preleti! Na sedam
Tisuću vrsta – strijela jedna.
I laste kada su letjele
U Egipat vodenim smjerom,
Četiri dana su lebdjele,
A ne taknuše vodu perom.
Neobjašnjivo a čudesno
Svijet je pun neobičnih , neobjašnjivih ali čudesnih pojava.
Vjerujemo da su one Božji znaci i poruke i opmene nevjernicima.
Fascinantno
Prosudite sami.
Ljepota i drž Božijeg stvaranja i milosti.
Jesenjin – Rastanak
Veče crne obrve natuštio
Usnule ptice pred kanonom stoje
Da nisam mladost juče popio
Da se juče nismo rastali nas dvoje
Zaboravi mračne sile
Sto me bez milosti kidale i klale
Lik tvoj nježni i oči tvoje mile
U duši su mi jedino ostale
Pa i ako se zaljubim u drugu
I s njom u ljubavi , shvati
Pričacu o tebi svoju tugu
I kao nekad opet dragom zvati
Pričaču joj o nama koje kuda
I o životu sve sto bude htela
Glavo moja neizmerno luda
Do čega si ti mene dovela
Putnici za pržun / Igrokaz na dan 24 . april / travanj
Danas je Subota 25. April / Travanj 2026. godine.
Ovako su se dani sučelili:
114 potraćena kontra 251 dana u nedoumici . Sa danima se ne treba šaliti. Mnogi su se na smrt natandarili. Što bi poete rekli: rijeke insana bez povratka.
Sa danima se ne treba zezati. Mnogi su se natakarili , zauprave i za smrtno.
Čudno, kontamo mi . Svake godine dan za danom riknjava.Nema nikakvog popusta ili preskoke.
Ovih 239 dana, što se skrivaju, napriliku čeka ista sudbina.
Ipak , oni će se debelo naplatiti svoje nestajanje.Svaki će uzeti hejbet insana i povest ih sa sobom , na put bez povratka. A i besprekorni tajming u odrađivanju domaćeg zadatka im je dobra preporuka , da se vrnu nagodinu , svježiji , ljepši i horniji.
Vi , kao i neuki misliti da se mi podilazimo danima , ne bi li pribavili neki popust i odgodu.
Ih , što bi nam to dobro došlo!
Međutim sa dnima nema toga. Nisu oni ko Mara gatara , koliko joj platiš toliko ljepot budućnosti fasuješ.
Ako si u nekom danu zakantan , ne mo'š se saskriti ni odgoditi da ti je Tito kum. Ovu naciuonalističku siću i pržunce ne smijemo ni pominjati . Jezik pregizo ko pomenuo. Nikako nisu dobra preporuka za gornje pute, osim za roštiljanje.
Što bi poete rekli:
Skrivali se ne skrivali, bićete crnom zemljicom pokriveni ili sprženi. Mnogo njih biće spaljeni, pa jopet sprženi.
U prevodu:
Nemojte biti dio pljačkaške tronacuionalističke bagre, pijačarska fukara , robijašev rođobradi sin oliti bezusni robijaš. Tada vam je paklena vatra garant destinacija.
Đura Jakšić – Kroz ponoć
Kroz ponoć nemu i gusto granje
Vidi se zvezda tiho treptanje,
Čuje se srca silno kucanje –
O lakše samo kroz gusto granje!
(…)
Pašću, umreću, duša mi gore,
Rastopiće me do bele zore,
K’o grudu snega vrelo sunčanje –
O lakše, lakše kroz gusto granje!
Herman Hese – Aprilsko veče
Boja plava i breskvinog cveta,
ljubičica i crveno vino.
Tako je cvetala,
tako je plamtela
vaša vatra u meni!
Kasno se vraćam u svoj dom
i dugo kraj prozora bludim,
osećam da san mi dolazi
a moje srce strepi.
Strepi od obilja i života.
Treperi duša u meni.
Kome da je poklonim?
Tebi, najdraža moja.
Sergej Jesenjin – Ja sam samo Sanjar
Šta sam? Ko sam? Ja sam samo sanjar,
Čiji pogled gasne u magli i memli,
Živio sam usput, kao sve da sanjam,
Kao mnogi drugi ljudi na ovoj zemlji.
I tebe sad po navici ljubim, dijete,
Zato što sam ljubio mnoge , boleći,
Zato uzgred, ko što palim cigarete,
Govorim i šapćem zaljubljene riječi.
„Uvijek” i „ljubljena” i „upamtiću”,
A u duši stalno ista pustoš zrači;
Ako dirneš strasti u čovjekovom biću,
Istinu, bez sumnje, nikad nećeš naći.
Zato moja duša ne zna šta je jeza
Odbijena želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, leprtšava breza,
Stvorena za mene i za mnoge druge.
Ali, ako tražeć neku srodnu dušu,
Vezan protiv želje, utonem u sjeti,
Nikad neću da te ljubomorom gušim,
Nikad neću tebe ružiti ni kleti.
Šta sam? Ko sam? Ja sam samo sanjar,
Čiji pogled gasne u magli i memli,
I volim te usput, kao sve da sanjam,
Kao mnoge druge ljude na ovoj zemlji.
Ali, ako tražeć neku srodnu dušu,
Vezan protiv želje, utonem u sjeti,
Nikad neću da te ljubomorom gušim,
Nikad neću tebe ružitii ni kleti.
Šta sam? Ko sam? Ja sam samo sanjar,
Čiji pogled gasne u magli i memli,
I volim te usput, kao sve da sanjam,
Kao mnoge druge ljude na ovoj zemlji.
pB
Pol Verlen – Pariški kroki
Mjesec je oblivao bojom cinka splet
tupih uglova
Perjanice dima,kao cifra pet,
vijorile ,crne , sa oštrih krovova.
Nebo bješe sivo.A a plač vjetruštine
ko fagot, u basu.
Jedan premrzli mačor iz daljine
mjaukaše tanko, sa tugom u glasu.
A ja sma išao, misleć o Platonu,
o ljepiti Fidijasa
i o Salamini i o Maratonu
pod treptavim okom jezička gasa.
Sve žene ponekad budu bekanke
Oštroumlje i pronicljivost izraženi u jednoj jedva prosto proširenoj rečenici zadivljiju i zaslužuje sve čestitke . ali su nas natjerali da zavirimo u svoje sehare sa zakopanim mahalskeim crticama i ogledtima , a koje skrivaju mnoge neobjavljene tajne (?) , nalik na neobično putovanje kroz prošlost , sadašnjost i ( gluho bilo ) budućnost.
“Sve žene ponekad budu bekanke !” ( Senorita Bandida )
Opis u koji se mogu ogledati i naći skoro sve ovozemaljske žene , od pamtivijeka do današnjih , a vjerujemo i i do konca budućih dana .
Senzibilitet većine žena potiče još od Edenskih vrtova . U njemu je iskonom utkana neraspletiva žudnja za ljubavlju , nježnošću , milovanjem , dobrotom. i iskrenom predavanju koju samo toplina i čarolija ljubavi može pružiti.
Mo'šte misliti koliko je šansi imao naš praotac Adam / Adem ispod stabla sveznanja . Ha se Eve pjavila u svojoj nepatvorenoj , svevremenskoj ljepoti! i dodiru kraljevske kobre , zalego je ko kurban , zakovrno očima i bez riječi ili straha se predao guštu zabranjenih voćki kojim ga Hava neštedimice i sa ljubavlju hranila.
Nažalost , po ateritanju na Zemlju , kombinovani Alter ego rajskih đerdina i pržunskih tegoba , zlohude muškinje su preuzele dešavanja iz ženskih srdaca i skuta u svoje mačom i stegom okrvavljene ruke i ” inkvizicijske ” tokove misli , kojima treniraju strogoću nad mislima i isjetilima nemoćnih i slabijih , napose ženama i djeci..
U tom užurbanom svijetu muške nepameti Ženama sve više nedostaju Edenske radosti , nježniost i bezbrižnost dana koje ta blagodarja nose.
Eva nikad nije zaboravila edenski nauk . Adam , zbog nedostatka rebra ne može punim plućima udahniti zemaljsku ariju i život i opustiti se . Ta falinka nemogućnost dubokog disanja ( a bime i izdisaja ) je kod većine njegovih muštih potomaka izazvala užurbanost i bijeg od svakodnevne potrebe za dodirima i ljubavlju.
U tom užurbanom i posivjelom svijetu mjesta za stvarnu , iskonsku ženu sa sasvim prirodnim potrebama mjesta je sve manje. Užurbanost , prijetvornost , iskorištavanje , ponekad i samoća i beznađe “tjera ” žene da bježe od stvarnosti , stvaraju svijet iluzija u kome vlada mir , ljubav , dobrota i iskrenost.
I onda se neuki čudom čude kad neku ljepot ženu zvanu Hanifa il’ Hnakija , svejedno je ( sve su žene iskonske ljepot žene ) ubere tamo neki naivni mahalaš ili samozatajni i čednii , ali dobri Mali princ .
Eh , tu nema nikakvog čuda . Sve je zapisano u genima . Ni mahalaši , ni Mali prinčevi nisu zaboravili čudoređe i čaroliju branja naše pramajke Eve / Have , i blagodati zabranjenih voćki koje Hankije i Hanife bezuslovne nude .