Jesenja čarolija

Jesenja milina

Ponekad nas , malo češće nego smijemo to sebi dozvoliti, ljudi zadeveraju nekim svojim izjavama.

Evo , na primer mnogi kažu da ne vole jesen.

Kako ga boni nećete voljeti ?

Ili bilo koje godišnje doba!

Prvo, iz ličnih razloga.

Četvrtina svakog života obitava u jeseni. To nama znači ne voljeti sebe za svo to ljepotom bogato vrijeme.

Da malo zraknemu tu ljepoticu ,

JESEN

Prelijepo, umilno , zlaćano godišnje doba –

Nećemo ga prljati uobičajenim osvrtima na insane ili hajvane. ne zaslužuje to.

Rijeke kola , pretrpane nasušnim , životu prijeko potrebnih bogatstava slijeva se u domove potrebitih. Poslije će doći i do većine insama , čak i do domova koji ne vole jesen.

Svi volimo slatko i slano , i ono što manje volimo. Moramo da jedemo.

Godišnja doba se pobrinu da se ostvare Milodarja Boga Milostivog, a jesen je konačnica njihovog djelovanja.

Jesen je ugodna i blaga. Titrava i uzbibana. Prelijepa. Pada lišće zlatno, sve se stapa sa zalazećim suncem u jedan nestvarni kolorit koji nas opija i zavodi. Boje pripisujemo magiji , Te , nestvarne čarobnice Žene i poželimo da se nikad ne mjenjaju. Ni žene , ni te jesenje boje . Da uvijek nose radost našim srcima .

Zamjerka jeseni je da nosi kišu i tmurne, nešto hladnije dane.

Šta će tek reći kada dođe bjelina snene zime.

Kiša. Kapljica . Svaka kap je jedan život. Jedna radost. Ljubav.

A ta ljepota , to milodarje ne može nastati iz vedra neba. Moraju se stvoriti ti, plodonosni, budućim životom obilni oblaci. I oni su radi ljudi, kao i sve na ovom dunjaluku i univerzumu.

Ako dobro brojite, kiša i tmurni oblaci su samo povremeni . Mnogo je više jesenjih dana obasjanih suncem nego vlagom.

Hladnije. Šta to znači?

Da li je to radi oblačenja koje krpice više?

Ne , mile naše. Nije.

Domovi su puni jesenjeg obilja, ljudi su sitiji i usporeniji. Ali nije vrijeme za pripremanje uslova za zimski san. Za spavanje,To nije za insane. Njima je nanijećeno ono najljepše. Vrijeme je za ljubav.

Milostiv je odredio da uvijek bude vrijeme za ljubav. I svako godiišnje doba ima svoj način da nas zavede i uputi na ljubav.

Jesen to čini raskošem boja i plodova, kišom i hladnijim vremenom.

Tada poželite da imate nekoga, da se stisnete uz nju, zagrlite , milujete , mazite. I još svašta nešto. To svašta nešto ostavljamo u privatnosti domova. Toplih od jeseni i ljubavi. Možda blagorodne jesenje noći ( a bome i dani) doneseu nove plodove, koji će u naše domove unijeti ciku i vrisku, i radovati nas krož život.

Mi se nisamo ni dotakli jeseni i njenih milodarja , a moramo prekinuti, da bi mogli uživati u jeseni kako dolikuje našim ljubama.

Molimo vas , nastavite razmišljati o jesenjoj ljepoti i darovima tamo gdje mi stadosmo.


												

Tatjana Lukić – Strah – od ravnice

 

II

 

prije nego je glasno izustim

moram razvlačiti s usne na usnu

riječ

 

da joj drhtaj osjetim

korijenje da joj presiječem

nikne li slabašnog jeka

 

da je se same najprije nasitimžkad posluša meži izleže se

jeidno preda mnom pitoma i smjerna

 

da joj usnom blagosiljam znanje

 

prohtjev moj

nad rječju mojom

i šapatom

nikada nije dopuštala ravnica

 

poslije njenih pohoda

duboke brazde-rane

usne su ostale

 

neću joj se vratiti ni koraknuti

dok je svu ne prekriju suncokreti

dok se ne bud eu šta imala zalijetati riječ

kad joj volje bude

i jek mi vraćati










												

Dotične godine / Igrokaz 22.Septemar/Rujan

 

Danas je Srijeda  22.Septembar/Rujan 255 dan dotične 2023. godine., uz nadolazeći restl obaveznih 110 dana (za nadati se).

 

Lijep zvuči ovaj narodski  izraz dotična.Znači voli se doticati.Dodiruje nas.Ili mi nju dodirujemo. Uzajamno se dotičemo. Svakodnevno i svakotreno .

A svašta se može doticati i desiti u doticanju .Pitajte dotične ako ,po običaju nemate veze s vezom.

A vjerovatno nemate pojma jer ne mislite. Vama su zabranili,naredili,platili kontejnerskom  sadakom

da ne mislite.I u tom nemislenju zapadne vas vaša dotična godine. Šteta. A mogli ste živjeti život

dostojan čovjeka. A vako nit ste insan , nit ste hajvan. Ma, čak ni srednji rod. I vaša maloljena djeca su

pametnija od vas. najiskrenije se nadamo.

 

Sve dotične godine su prelijepe , ali imaju jednu kvalitetnu ,po ljude pogubnu manu, svih 365 dana ,

pride jedan svake četvre godine doticanja.U svakom danu zakantnao hejbet imena koji morju ići sa

tim danima.Kažu zapisano im.

 

A ljudi ne vole ići tamo gdje im zapisano jer nisu činili šta treba, ili su nečinili šta ne treba.A i ti je

zapisano.Časni pisari svaku riječ, svaki mig zapisuju.I imaju specijalnu vagu ,koja to činjenje i

nečinjenje  prevedno mjeri.

I Džab-džabe  , opominjani ili neopominjani insani sami sebi vatrene ogrtače kroje.

 

Što bi poete rekle:

-U besmislu ljudi postaju  zaboravni .

U prevodu:

Džab – džabe im , sve se piše , bome i zapisano je.


												

Jesen kuca

Jesen kuca.

Malo stidljivo.

Ali ne bojimo se.

Grunuće ona.

Ljepotom i kišama.

A opet žao nam ljetnih ljepota.

Neka,  mislimo  vrnuće se.

Ako Bog da.

Sve u svoje vrijeme i vakat.

Svako godišnje doba treba da nam podari svoje ljepote .

Karakter im ljubimo.

Kako se dani tanje to postaje beternije.

I vremenski i očevidno.

Počele su kiše .

Još uvijek to nisu one hladane dosadne jesenje kiše,

kad  insan ne može nosa promoliti.

Mi skontamo, hajmo se fatat priprema za  lendohavizanja.

Idemo tabiriti šta se to u kišnim danima nalik potopnim dešavalo u  minulim vaktima , koji se neće vratiti. I bolje.

Za neke dane kažemo nikad se ne vratili i ne ponovili.

Druga vremena a toliko zvjerinja da glava boli.

Da se možemo terminatora igrati sredili bi neke stvari.

Ali to je samo američka morbidna opsjena koja nema veze sa stvarnošću.

Danas nećemo kao obično vršiti redaljku po danima i sjećanjima. Idemo mešetarit. Malo je interesantnije , i nije pregledno.

Antonio Machado – U plavetnilu

U plavetnilu jato
crnih ptica, što kriješte
lepršaju i sjedaju
na topolu ukrućenu
… Na goloj topoli
ozbiljne vrane, mirne i šutljive,
kao crne, sleđene note
ispisane na zapisu februara.
Polje
Večer lagano mre
ko što se sirotinjsko ognjište gasi.
Gore, na brdima,
pokoja iskra zaostaje.
A ono polomljeno stablo na bijelome putu
tjeskobom suze izaziva.
Dvije grane na ranjenom truplu, po jedan
list, suh i crn, na svakoj grani.
Plačeš? … Među topolama zlatnim,
daleko, sjena te ljubavi čeka.

BELA AHMADULINA – SNI O GRUZIJI

 

Sni o Gruziji – eto radost!
I toliko je čista prije
Jutra grožđana ova sladost
Što ispunila usta mi je.

Ničega više ja ne želim,
Niti i za čim više žalim
I u zlatnoj Sveti-Choveli
Jadnu svijeću evo palim.

U Mcheti hvalu i čast slovom
Kamenčićima svim odajem.
Gospode, nek je vječno ovo,
Baš tako kao što sada je.

Nek uvijek mi budu novost
I nek mi budu ko vradžbine
Domovine mile surovost
I nježnost tuđe domovine.

<1960>










												

Vesna Parun – Za sve su kriva djetinjstva naša

 

Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
Zapuštenih predjela mašte
Nenavikli na poslušnost zlu.

Iznikli smo pokraj drumova
I s nama rastao je strah naš
Od divljih kopita koja će nas pregaziti
I od kamena međašnih koji će razdvojiti
Našu mladost.

Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce
U kojem se nije zaustavio jauk.

Svijet je u nas ulazio neskladno
I ranjavao naša čela
Zveketom svojih ubojitih istina
I bukom zvijezda zakašnjelih.

Starimo. A bajke idu uz nas
Kao stado za ognjem u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi.
Oteščale i tužne.










												

Kipling – Ako

 

Ako možeš ostati miran kada na tvome putu
svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe;
Ako sačuvaš povjerenje kada svi ostali sumnjaju;
Ako možeš čekati a da se ne umoriš čekajući;
Ako ne lažeš kada čuješ laž,
Ako ne mrziš kada tebe mrze,
I ako se ne praviš suviše dobar,
niti govoriš suviše mudro;

Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš, i misli ti ostaju uvijek čiste;
Ako znaš prihvatiti , i pobjedu i poraz;
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
varalice iskrivljuju da bi lakše prevarili budale;
Ako vidiš kako u djeliće razbijaju tvoj cilj,
I miran se sagneš da pokupiš ostatke;

Ako možeš sakupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
I izgubiti, i početi ponovo ispočetka;
Ako možeš prisliti svoje srce, živce
i svoje mišiće da služe tvojim ciljevima,
i kada su malaksali,
I ako ustraješ kada sve zastane,
Osim Volje koja ti govori: “Drži se dobro”;

Ako možeš hodati s kraljevima i ne izgubiti ljudskost;
Ako te ni prijatelj ni neprijatelj ne mogu povrijediti;
Ako svaki čovjek znači nešto za tebe,
ali ni jedan suviše;
Ako znaš dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem;
Tvoja će biti zemlja i svo njeno blago,
Jer
Biti ćeš Čovjek, sine moj!














												

Dani ljubavi /Igrokaz na dan 21. Septembar / Rujan

Danas je  Četvrtak  21.Septembar/Rujan ove , ko biva  2023. godine.

Minulo je 262 dana ,za minuće još sitno  dana. Vi se sigurno pitate koliko?

Eto , sada nam lakše što možemo od srca najaviti dolazak 102 prelijepa dana do kraja ove nazoćne godine, ako je vjerovati kilometraži koja je obrće jal po ekvatoru , jal po polovima..

Vama ko biva fali jedan dan. A …?

Uvijek zaboravljata ovaj dan u kome ste , takvi kakvi jeste. Ili dobri ili nadrdani.. Što bi u mahali kasli: ili blečci ili natakareni. I on bivstvuje sa vama , ali samo u ljubavi i dobru. Sve drugo mimo toga je vaš izbor.

Uživajte  u njemu kao i svim drugim dnaima. . Radujte se  i živite.

Život je ovaj , kako reče Propovjednik , stvoren samo radi zabave i igre. Sve stalo je taština i samo taština.  ( Dašta nego prepisao od …,a bome šta on tu  može . Zapisano davno , vrlo davno prije njega

Pogledajte današnji dan. Svi su takvi.

Prelijep je. Vedar i osunčan, nježan i blag  , Božjom milošću i svjetlošću sjaji.

Takva je i vaša duša. Ali većina ne zna. I prljaju je jedom i čemerom.

I to nije najgore. Mimo zaboravljene , u stranu potisnute duše , se može roditi veliko zlo. I rađa se.

Ali nećemo zlom bojiti današnji dan. Ni potonje. Mi to ne radimo. Mi ljubav slavimo.

Danas je dan za ljubav i radost. Kao i svi dani u životu.

Poklonite jedni drugima koju lepršavu riječ. Koji mirisni cvijet. Zagrlite one koji su pored vas. Recite im da ih volite. Onima koji su malo dalje poručite da mislite na njih. Pošaljite im riječi milosti , ljubavi i nježnosti.

Ako sijete ljubav i dobro , oni će vam se vratiti. Multiplicirani . Vjerujte na riječ.

****

Što bi peote rekli:

Ljubav nije san ,

ljubav je svaki dan

i svaki dodir.

U prevodu:

Sve je u Ljubavi. Bespogovorno. I milosti.

Ostalo se od prilike do neprilike rađa.

(E, vala , mogli bi i vi nešto prevesti , a ne samo se preslagati.)