Aco Šopov – Prikovani pogledom u crnu Afriku

 

Ovo je kamenje ocean izbacio na obalu,

izbacio ga ovdje na otok odakle su nekada,

smjerne i lijepe mladiće i djevojke prikovanog oproštajnog

pogleda usvoju Crnu Afriku,

galijama ispraćali kao živo crno roblje na tuđe kontinente

 

Ocean im je postajao i dom i nemilosrdna sudbina,

dok se jedva u daljini nazirala nepoznata zemlja

koja im je obećavala dane crnije od njihove kože.

Nepoznata zemlja je ostala tuđa i neznana,

a tuga za rodnom grudom kamenila je njihove dueš,

koje su se otkidale od tijela.Osušena tijela

lažala su kao prazni riblji kosturi na tuđoj zemlji,

a skamenjene duše oštre i iglaste kotreljale su se do oceana.

 

Nemilosrdni ocean ih je dočekivao kao najbrižniji roditelj,

grlio ih svojim rukama-valovima i nosio natrag,

natrag prema Goreu odakle su ih nekada

kao smjerne mladiće i djevojke ispraćale galijama

u nepoznate i daleke tuže kontinente

a sada su kamenje izbačeno na obalu,

neprestano prikovanog pogleda u svoju Crnu Afriku,

sada su kuće robova.

U nijemom i prisnom dodiru sa potomcima

razgovaraju i počivaju.

 


												

Aleksa Šantić – Emina

 

Stari most

 

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,

Prođoh pokraj bašte staroga imama;

Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,

S ibrikom u ruci stajaše Emina.

 

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,

Stid je ne bi bilo da je kod sultana!

Pa još kad se šeće i plećima kreće…

– Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!…

 

Ja joj nazvah selam. Al’ moga mi dina,

Ne šće ni da čuje lijepa Emina,

No u srebren ibrik zahitila vode

Pa po bašti đule zalivati ode;

 

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste

Rasplete joj one pletenice guste,

Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,

A meni se krenu bururet u glavi!

 

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,

No meni ne dođe lijepa Emina.

Samo me je jednom pogledala mrko,

Niti haje, alčak, što za njome crko’!…


												

JELENA GURO – GRAD

 

 

Miriše na krv i sramotu klanice,
Bezrepi pas pripija ismijan zadak uz stub.
Pravilne su i mirne tamnice.
Šeširi dama s cvijećem, u čipkanom oblačiću dima.
Pogledi s krastama, pogledi beznadni
Preklinju kamenje, preklinju dželate…
Gužva, tramvaji, auta ne daju
Da u zaplakane oči zagledate.
Prolaze, prolaze sivoslučajno,
Kartonski im pogled nikad preinačen.
Govori se grozno, govori se tajno:
”Nečiji se čas i sramota primače”.

Ljepota, ljepota u vječnom treptanju,
Stvara se ljubavlju i stvara iz snova.
I prenosi u svakom disanju
Sliku obeščašćenih visova.

… Tako dočekajte svakog pjesnika ismijavanjem!
Udarajte ga bičem!
Nek prihvati pjesmu svoju ko na oltaru žrtvovanje.
U carstvu vaše vlasti nek ide s okrvavljenim licem!

Da u času kad pred ulicom što laje
Sa obraza mu poteče krv, shvati
Da je u svijet mesara i automata
Došao ljubav propovijedati!

Da je ljubav svoju, ljubav vječnu,
Prodavao, ko bludnica, uz rug i ispljuvke njine –
A oni se kikotali, kikotanjem opijene,
U pravo na ubijstvo odjevene dobričine!

Da kad se, sve svršiv, već iznemogao, sruči
Svima na smijeh, na kamenje polupijan –
U očima, pod modnim šeširom zasmijanim ne trepćući,
Odrazi se uvijek ista kartonska praznina!

 


												

Prever – Obletao je oko mene

 

 

Obletao je oko mene

Za vrijeme mnogih mjeseca dana i časova

I stavio najzad ruku na moje grudi

Nazivajući me svojim malim malim srcem

Istrgao mi je obećanje

Kao što se istrže cvijet iz zemlje

I zadržao ga u svome sjećanju

Kao što se čuva cvijet u zimskoj bašti

A ja

Zaboravila sam na svoje obećanje

I cvijet je brzo uvenuo

Oči mu se iskolačiše

Pogledao me je popreko

I uvredio teško

A drugi je došao i nije mi ništa tražio

Ali me cijelu obuhvatio pogledom

U času za njega bila sam naga

Od glave do pete

I kada me je svukao

Dopustila sam mu da od mene čini šta hoće

A nisam ni znala ko je on

 

O dojenju / Možda niste znali

  Nijanse ljubavi

 

Djeca koja doje imaju manje problema u ponašanju

 

 

Novorođenčadkoja su hranjena isključivo majčinim mlijekom , tokom prvih šest mjeseci života ,  ima manje problema u ponašanju u potonjem životu. Naročito u dobi između sedam i 11 godina, a posljedično i kasnije u kasnijem životu.

Ovo su rezultati studije koja je provedena u Južnoafričkoj Republici na 1500 zdrave djece , od kojih je 900 isključivo dojeno majčinim mlijekom.

 Ona djeca koja su dojena šest mjeseci, što je razdoblje koje preporučuju pedijatri, imala su 56 posto manje rizika da razviju probleme u ponašanju na početku osnovne škole,  od onih koji su hranjena kraće od mjesec dana, Utvrdili su naučnici čiji je rad objavljen u američkom časopisu Plos Medicine.

 “Hranjenje isključivo majčinim mlijekom ima puno veću važnost nego se smatralo i to za više aspekata razvoja djeteta”, rekao je Tamse Rochat iz Durbana, glavni autor studije.

 Problemi s ponašanjem u djetinjstvu mogu dovesti do agresivnog i asocijalnog ponašanja. To utječe na učenje i odnose s bližnjima i može dovesti do problema sa samopouzdanjem i sa psihičkim zdravljem. Sve to može rezultirati profesionalnim neuspjehom kasnije u životu, pojašnjava Rochat.

 Studija je također pokazala da djeca koja idu u jaslice kroz najmanje godinu dana imaju 74 posto više izgleda da će bolje mentalno funkcionirati.

 Isto tako, djeca koja kod kuće imaju dobru intelektualnu stimulaciju – primjerice razne igre – imaju 36 posto više izgleda za bolje funkcioniranje mozga.

***

Blekičilijev institut  za istinu , proučavao je Kur'anske ajete i zaključio da oni nalažu:

Da bi djeca bila zdrava i u bespijekornom mentalnom i fizičkom  sklopu za

mukotrpnu utrku  života potrebno je da doje dvije godine.

Ako ste vjernici, znate šta vam je raditi.

 

Ujedno, time učite mušku djecu pravilnom rodnom usmjerenju,

jer ni jedno muško se nikad ne bi odvajalo od ženskih grudi.

Nisu ludi.

Hem ljepota ,hem milina, a bome i radovanje usnama i rukama.

 

Žensku djecu  navikavate osjećaju  kako to izgleda kada vas neko doji.

Kada odrastu i one doje.

I malu i veliku djecu.

Sa izuzetnom pažnjom i zadovoljstvom.

 

I još nešto veoma bitno:

Dojenje održava mladost , svježinu i čvrstoću grudi.

 

A dojenje zavisi i od drugih faktora: Glad, neimaština , bijeda, nebriga;

nedostatak usana, dodira , nježnosti, ljubavi…

 

Stidi se svijete.

 

 

 


												

Varlen – Sumornost

 

Ruže sve bjehu crvene,

bršljani su bili u crnini.

 

Draga, čim lik se tvoj pomakne,

mene sav očaj opet primi.

 

Nebo je plavo, nežnost što zrači,

more zeleno, zrak je tako blag.

 

Stalno strepim (šta čekat znači!):

opet opet je tebi  zameten trag.

 

I zimzelena listova sjajnih,

i božike sam sit postao,

 

i polja ravnih i beskrajnih,

i svega, osim tebe, jao!


												

Roštiljanje / Dnevni igrokaz na dan 19. Decembar / Prosinac

 

Pjesma dana

 

Danas je Ponedeljak ,prvi post-vikendni dan. Niko ne posti.  To obično znači da se radi. Ne rade neradnici . Nacionalistička bagra i sveštena lica. Oni mimo svijeta ponedeljkom  prave obračun. Valjda dok drugi rade, oni daleko, a na očigled očiju javnosti , u trezoriskim dubinama lične svojine , na društvenom nivou  , broje efektivu , može i aktivu ,opljačkanog narodnog  blaga.

Dotle niko ne primjećuje da je na stranici kalendara  zapisan datum:

19.Decembar / Priosinac 2022.

Na njemu ne piše,ali vas obavještavamo da je danas okruglo  353 dan ove godine. Do kraja godine  je ostalo;  po vojnički : „sitno“, samo 12 dana. Nekima je bilo taman dana . Ni malo ni dosta. Ti su se utamanili. A utamanjenih je bilo hejbet.

Mi dopisujemo da je  i Prosinac u igri. Ne zato što prosijava, ništa ne pada danima ove kasne jesni. Već zato što je to normalno .

Bosna je poliglotska zemlja. Svaki njen stanovnik ha  proguguće, špreha tri do šest jezika.

Bogata je ova Bosna  . Toliko bogata da je ne mogu opljačkati ni sve nacionalističke bagre zajedno,ni sve zločinačke udruge pojedinačno.

Toliko je bogata da je ne može pobiti ni jedna fašistička neman.

A o ljepoti i ne sluti.

Dah zastane od miline i dobrote.

Zapadaće snijeg. I prosijavaće, kad tad. Obećavamo . Ima da nas nema , ako tako ne bude. Đes, ba  vidio Jelku bez snijega . I da nije okićena. Joj ,što  ih mi volimo kititi. Jelke još više. Ima tu mnogo posla, kititi jelku. Može i neka druga biljka, samo nek je ženskog roda.

Sve što je ženskog roda, a ima noge treba kititi. Šta vas briga kol'ko ima nogu. Joj , levata sve ih intersuju. Zato što pojma nemaju. Čuj kol'ko insanke imaju udova.

Ženski rod nije isto što i muški, pa da imaju ud pride. A nije ni ud. Nema kostiju. Đes’ ba vidio ud brez kostiju.

Čuj , ud bez kostiju. Kojih li hablečina. Još će reći da papalina nije ribica. Jes da voli papati, ali nije samo zato riba. Riba je zato što je neko uvijek r'iba. Po naški grdi. Po mahalski kara.

Dobacuju i zato što se tuca. Joj, budala. Gdje si vidio ribu tucati. Moš je natakariti na ono , kako se ono zove, hajd ele nejse …aha na ražanj ili roštilj,mere bit i gradele, natakariš drito u sridu. Zašto ne može ukrivo?  Joj , budala, ljudi moji. Jašta da može.

Kad može razroka budala ne pogodit u sridu čitav život , onda drugi   moraju pogađati  u njegovo krivo da on ne to vidi.

A ribama paše da je nabodu    i u krivu i svakako, i vako i nako , samo nek se dobro nabode. da ne spada, ako spadne onda ispadne, a to je jazuk , niša od roštiljanja. Samo se ne voli  ukrivo gradelisati.  Samo pravo. Obrni, okreni.  Gore dole.   Dok ne porumeni ko rumeninge.Ili poreši ko naša ljubimica Rešada. I ona se voli roštiljati.

Zato su muškarci bolje roštiljđije od žena.Barem tako tvrde.Merak im roštiljati ribe i sve što se pod to može svesti, odnosno strpati.

I zapjevati ko poete:

-Joj meraka u večeri rane…

U prevodu:

-Roštiljali ,ne roštiljali bićete utamanjeni , a mnogi i na roštilj vječni nabačeni  ;  pa vi vidite šta vam je raditi.


												

Rabindranat Tagore – Kakva Si Da Si, Dođi

 

Gradinar 11.

 

Kakva si da si, dođi, ne oklevaj pri oblačenju.

Neka ti je kosa raspletena, i razdeljak zamršen,

i jelek otpučen, šta to mari.

Kakva si da si dođi, ne oklevaj pri oblačenju.

 

Dođi hitrim koracima po travi.

Ako rumenila s tvojih nogu nestane,

jer je rosa pala,

ako se prstenovi oko tvojih nogu rašire,

ako biser poispada iz tvoje grivne,

šta to mari.

 

Dođi hitrim koracima po travi.

 

Gle, oblaci se na nebu gomilaju.

Jata ždralova doleću sa dalekih obala,

i vetar duše na mahove preko pustinje.

Preplašena marva beži pojatama u selu.

Gle, oblaci se na nebu gomilaju.

 

Zalud užižeš žižak na stolu radi svoga gizdanja –

dršće i gasi se na vetru.

Ko vidi da na kapcima tvojim nema crnila?

Oči su tvoje tamnije od tmurnih oblaka.

Zalud užižeš žižak na stolu radi svoga gizdanja


												

Ana Ahmatova – Novogodišnja balada

 

Mesec kroz oblake što se roje

baci u sobu svoj mukli pogled

Šest pribira na stolu stoje

I samo jedan prazan, proklet

 

To moj muž, i ja, i prijatelji

Dočekujemo Novu godinu

Zašto su mi prsti krvavi i crveni

I zašto osećam otrov u vinu?

 

Domaćin, podigav punu čašu –

Bio je važan i tvrd ko zid:

”Pijem za zemlju rođenu našu

U kojoj ležimo svi!”

 

A moj drug pogleda u mene

I, setivši se nečega živo

Uzviknu: ”A ja – za pesme njene

U kojima svi živimo!”

 

A treći, ne znajući ništa od toga

Ni koga nema, ni ko ode

Uz istu misao uhvati mi pogled

I prošapta: ”Moramo i za onoga

Koji bi, da je živ, bio ovde!