Often rebuked, yet always back returning
To those first feelings that were born with me,
And leaving busy chase of wealth and learning
For idle dreams of things which cannot be:
To-day, I will seek not the shadowy region;
Its unsustaining vastness waxes drear;
And visions rising, legion after legion,
Bring the unreal world too strangely near.
I’ll walk, but not in old heroic traces,
And not in paths of high morality,
And not among the half-distinguished faces,
The clouded forms of long-past history.
I’ll walk where my own nature would be leading:
It vexes me to choose another guide:
Where the gray flocks in ferny glens are feeding;
Where the wild wind blows on the mountain side
What have those lonely mountains worth revealing?
More glory and more grief than I can tell:
The earth that wakes one human heart to feeling
Can centre both the worlds of Heaven and Hell.
Često ukoreni, uvijek se nazad vraćaju
Često ukoreni, uvijek se nazad vraćaju
Ti prvi osjećaji , koji su sa mnom rođeni
I traganje za bogatstvom i učenjem napuštaju
Zbog lakih snova o onome što ne može biti
Danas,ja ne tražim predjele sa sjenom
Njihovo beskrajno prostranstvo postaje turobno;
I raste vizije , legija za legijom,
Donose nestvarnom svijetu blizinu tako čudno.
Ja ću hodati, ne u starim tragovima herojskim
I ne u stazama moralnosti visokim,
I ne među raznim licima visoko uzdignutim
Prošlosti zamagljenim oblicima dalekim
Ja ću hodati, gdje ću svoje prirode biti vodeća:
Turobno mi je od drugog vodiča biti izabrana
Gdje sivim jatima u papretnim dolinama je hrana
Gdje divlji vjetar duva sa planinskih strana;
Šta će nam to usamljena planina proreći
Više slave i više tuge nego što mogu izreći:
Zemlju koja budi jedno ljudsko srce za osjećanja
Moguću središnicu oba svijeta i pakla i raja.
pB