Budi u meni kao vječna kob bezbojnog vjetra,
Nikako prolazne stvari koje su – radost cvijeća.
Uzmi me u ljutoj samoći tamnih hridi
I pepeljastih voda
Nek bozi o nama nježno zbore u dane buduće
Sjenovito cvijeće Orcusa da te se sjeća.
pB
No comments
Category Archives: Magazin
Viktor Igo – Pjesnik poljem ide
Pjesnik poljem ide. Gleda i, bez riječi,
Divi se; i sluša: lira u njemu zveči.
Videć gde dolazi, cvjeće pred kojim
Rubin tamni, cvjeće koje bojama svojim
Sjaj potamnit može repa paunova,
Cvjetići od zlata i modri cvjetići mali
Dočekuju njega lica misaona
Il koketna, i vratom dok su njihat stali,
Ko da stoji cika: „Gle nam miljenika!“
Pun svjetla, sjene i žamora živih,
Puk veljih stabala, koji u šumi živi:
Svi ti starci: tise, lipe i javori,
Časni hrasti, vrbe s borama na kori,
Brest s crnim granjem: teški od mahovine,
Ko ulemi kad se pokaže muftija,
Onome, što ide, dubok poklon čine;
Glava od lišća i brada od bršljana se svija
K zemlji. I dok čela sjaj mu promatraju,
„On je! Sanjar!“ ide Šapat po vaskolikom gaju.
JULIJA DRUNJINA – Laka
***
Laka. Ciganski gorda
Glava joj zabačena.
S teksasom uska bedra,
Grud jedva naznačena.
Curetak, kevica, dočim
Kako je pogled zelen! –
Malo kose joj oči
Da je već žena vele.
Tu preti dubinom more,
Budućih bura odsev…
S tamnom kožom se spore
Pšenični prelivi kose.
Za leđima joj dva krila –
Nad tlem će prhnuti, laka…
Četrdeset prve zar bila
To od nas nije svaka?
<1945>
E , vi vidite šta vam je raditi / Dnevni igrokaz II na dan 6. Januar / Siječanj
Pjesma dana
Danas je Ponedeljak 6. Januar / Siječanj 2020. godine računate po Isusu Hristu,koji je rođen krajem proljeća ,a pučanstvo ima čast slaviti njegovo rođenje na paganski praznik , rođenje boga Sunca (Nativitas Solis Invicti – Rođenje nepobjedivoga Sunca) .
Ako smo dobro prepisali to bi bio 6. dan ove godine.
Do njenog kraja preostalo je još samo 359 dana. To je skoro 4 puta po devet dana pride nula.
Pošto je zakon komutacije primjenjiv i kod dana , znači ostalo je i 90 X 4 – 1 dana do kraja godine.
Ili ako vam je lakše računati 359 X 1 dan.
Čist račun duga ljubav, pod uslovom da niste uprljali obraz.
A to vam je lako. Ha, otvorite oči možete se oblatiti.Eto ,neko vam se juče zamjerio.
I to vam ne ide iz glave. I umjesto da oprostite, vi poželite zlo.
Zlo u vama misli : Božanski je praštati , a ljudski je griješiti.
A ono , tek polovično je tako.
Bog bezuslovno prašta, ali , uglavnom , ljudima čije je srce naklonjeno dobroti.
Ljudski je griješiti u neznanju. Sve mimo toga je grijeh.
Svjesno griješiti ne vodi nikamo. Osim u pržun.
Svjesno griješe zli , nesvjesni , zalutali, licemjeri i pogan.
Vi mislite da je ova riječ pogan ona od ružnih. Nije. Nema ružnih riječi.
Ne bi trebalo biti kod dobrih ljudi.
Riječ pogan obilježava stanje posebne vrstu ljudi.
Za bezbožnike kojima je mjesto tamo gdje niko nikad ne želi ići.
To mjesto je vatrom jarkom obasjano i zove se pakao.
Mi volimo reći pržun. Poetično je i mahalski.
A mahala je zakon. Tamo se ne može sakriti poganluk.
I eto vidite čemu nas pogančeri i zlo sile da pišemo.
Ko vam kriv, što pišete o tome, reći ćete vi?
A mi slegnemo ramenima, ne možemo više objašnjavati; ako ne pišemo mi ko će?
Svi se faćaju pogančerskih ili ulizivačkih tema i porezentiraju ih kao pamet.
Gdje god se okrenete, na koji god medij nabasate, sve sami poganluk , šupljanje ili crne rubirike.
Kažu moraju! To donosi lajkove, lajklovi popularnost i profit.
Hudi ljudi. Ne znaju da im širenje poganluka donosi pržun.
I ne samo medijašima, oliti javno mnijenjašima.
A lijep je dan. I onaj jučerašnji, i onaj prije njega je bio.
I sutrašnji će biti, i onaj poslije njega.
Svi Božiji dani su prelijepi. Poklonjeni su ljudima radi ljubavi i milosti.
Ljudi ne shvataju da je život stvoren u ime Ljubavi i Milosti.
Sve mimo toga je taština i samo taština. I šupljanje o ispraznosti.
A vodi onome o čemu smo pričali.
Pa, vi vidite šta vam je raditi.
Što bi poete rekle:
Ljubav je zakon.
U prevodu:
Vodite ljubav a ne ratove i poganluk. I budite milostivi.
Tisuću ena biser Bjelavskih mahala 751* – 756*
751*-Kao kokuz natakeren i si i vako i nako. Vako jer ne mereš ništa, nako jer te svako taslači.
752*Ako ikad Anđeli po zemlji budu hodali , biće to u Sarajevu , Gradu čednosti.
753* Svaki san je kao misao. Tako brzo odleti, da nam žao biva što ga nismo živjeli .
754* Koja umije u sve se razumije, a bome i “tvita” k'o singerica.
755* Ima mnogo onih kojima je pamet prohujala mimo moždane šupljine i ostavila dovoljno crnih rupa za idiotluk.
756* Sabur , saburli ,strpljen spašen i lijepi život ide dalje.
Ljermontov – Znam da je kraj
Znam da je kraj; al’ te ko san
s portretom nosim ja i sad:
Taj spomen bled na lepši dan
meni u duši vida jad.
I kad se novoj strasti dam
ne mogu biti bez sna tog.
Napušten hram je – ipak hram,
svrgnuti idol – ipak Bog.
Blagdani mota i mova /Igrokaz na dan 6.Januar/Siječanj
Danas je Petak 6. januar/siječanj, šesti dan 2023. godine. Do kraja godine ostalo je 359 dana.
Znači već je odletjelo šest dana. Kad prije? Nismo čestito ni odmamurali , ni umočili. Mislimo grlo u rasol.
A ono nema pet dana. vNogiralo se. Otfikareno. I šesti gre zalasku svome.
Nije to ništa , kad dođe nova ,ona još novija , najnovija godina , tek onda ćete pomisliti, zar već.
Oni koji budu te sreće da to mogu uzviknuti. Oni koji ne budu te sreće , biće neke druge sreće, a neki , zapravo mnogi i neće. Oni neće ništa uzviknuti. Oni će zapomagati.Ko da ih neko roštilja. A nije daleko od istinu. U pržunu, insanska koža cvrči ko janjetina na ražnju.
Ko im kriv? Hoće nacionalistička bagra pljačkat narodsko blago i tlačiti narod!
A opet nećemo ružnijeh rijeći.
Idem nam još jedan Blagdan u susret. Ovaj se slavi u oba etniteta.
Nije kao ona dva sebična Blagdana , koji se slave samo u jednom etnitetu. Na znamo što su ti blagdani taki, pa im se ne slavi u onom drugom etnitetu. Šta vi mislite – imaju li razloga za štrajk. Ili ih je neuka bradata pogan jednostavno protjerali sa tih dunjalučkih prostora..
Što bi poete rekle:
-Blentovije ne znaju šta rade.
U prevodu:
Prevodilac u nedoumici. Nije mu jasno ko su blentovije, koji blagdani ili koje bradate kreature ima ih hejbet.
Ah, taj mirisni razdiok / Igrokaz na dan 6. Avgust/Kolovoz,
Danas je 6.avgust/kolovoz, 2023. Ljeta Gospodnjeg.
Sa danađnjim 217 dana daun. Ne sumnjajući da će se vratiti ,gluho i ćoravo bi bilo da se ne vrate , predviđamo da do kraja godine ima joj 148 dana.
Joj , jesmo pametni u mirisni razdiok vas ljubimo, mile grlice.
O onom istovjetnom do godine danu još uvijek ne razmišljamo. Nismo ludi. Treba prvo potrošiti na najnježniji i najljubavniji način dane i noći ove godine.
Konzumirati onako po bosanski , koliko sati toliko …ćeifa. A šta ste vi mislili. Vjerovatno vam neke takarli stvari pale na neuki um.
Mi jopet, ne mnijemo da treba ponekad malo ohanuti.
Ma koga briga za predah. Predahnuće se tamo gdje se ne umara. Ovdje se može predahnuti samo da bi se opet …, nepredahnulo.
Tražiti predah , a đardin svojom raskošću i milinom mami? Čuvarica njegova čeznutljivim pogledomm poziva?
-Dođi mili , uberi me.
Nema se izbora. Već se zaroniti u đardin , kao u ocean i mahnitati kao dijete u moru nejuzvišenijih želja.
Prelijepi su ti đardini. Od neba stvoreni. Za dušu i tijelo mirisom i čarolijom okupani.
Uranjajući ne bojimo se grijeha .
Voljeti nije grijeh i nema ograničenja.
Što bi poete rekle:
-Đarini , đardini mili , u tebi su svi snovi moji.
U prevod:
-Lipo mi je , ne da mi se buditi,
želim da probuđena ljepota traje i sni,
zauvik jubim te ja.
I još poete kažu:
Milina je , dušo moja.
Ljubav , ljubav , ah ta ljubav.
Zar vam i za ovo treba prevod? Joj levata ljudi mili.
Aleksa Šantić – Badnje veče
Večeri sveta, hoću li te i ja
slaviti pjesmom radosti i sreće?
U mome oku, evo, suza sija,
i moje rane postaju sve veće.
Tvoj zlatni pohod i ubogu godi,
i vidi Boga u časima ovim;
Nada mnom samo mrak studeni brodi,
i dušu bije nemirima novim.
U pustoj sobi sam, kô sjenka bona,
u sebi slušam zvuk pogrebnih zvona
i stiskam srce jadno i kukavno.
Večeri sveta, dođi! Tiho, tiše!
Jer ovdje niko ne čeka te više –
svi moji mili zaspali su davno.
Cesar Vallejo – Rastanak sjećajući se na jedno zbogom
Na kraju, na koncu, konačno,
vraćam se, vratih se i okončavam se i plačem dajući vam
ključ, svoj šešir i ovo pisamce za sve vas.
Na vrhu ključa je kovina u kojoj smo učili
kako se zlato lišava zlata, i pronalazi se,
na vrhu mog šešira, ovaj jadni mozak, slabo počešan,
i posljednja čaša dima, u svom dramatičnom papiru,
počiva svoj praktični san duše.
Zbogom, braćo sveti petri,
herakliti, erazmi, spinoze!
Zbogom, tužni biskupi boljševici!
Zbogom, vladari u neredu!
Zbogom, vino, koje si u vodi kao vino!
Zbogom, alkoholu u kiši!
I sebi samome istom kažem zbogom,
zbogom formalnom letu miligrama!
Također zbogom, na isti način,
hladnoći hladnoće i hladnoći toplote!
Na kraju, na koncu, konačno, logično,
granice vatre,
rastanak sjećajući se onoga zbogom
pB