Ah,kakav lijep dan

Dan je lijep i vedar.

Prethodnih dana nas je zima uplašila. Pomislili smo da se vraća da iskiše svoje . Izgleda na je otišla , a možda je svoje   odgodila j za neki drugi put. Provešće ona svoje. Kad tad. Na koji način i kada ? Mi to ne znamo. Nismo gatare.

Pitajte one is takozvane islamske zajednice. Oni su tata mata za sve. Tako im na neuki um palo.  Sihre i fetve bacaju, bajaju i kiše doziva.  Ako se neko drzne da mimo njih misli žigošu i anatemišu. Obzirom da su sa hanefijama u talu, uskoro bi mogli da ubijaju.

No,  o tom potom. Ako nam  Jedini Bog udjeli Milosti svoje moraćemo te samozvance  jopet protabiriti i muhure na djela  bricinog unuka, njegovog poslužitelja i njihove slugane . Muhur sad pa sad. Pa opet muhur sad pa sad.

Ne bojte se , neće nam nestati muhura. naši su jal od drveta jal od tuča. A ti su pojaki i poteški.

Kažemo dan je lijep. Nećemo žuriti pa reći krasan, jer sve je relativno. Nemo svane, nekom se smrkne.

Eto recimo na priliku , oni zlotvor ,  ona vukojebinjaška prokletinja, oni počkovički kasapin, oni zlotvrski jado,  se jutros probudio i namjerno ustao na desnu nogu. Džab – džabe mu.  Na stolu stoji ferman i tablete za smirivanje. Nisu se od juče makli. I ostaće mu pred nosom dok je vika i pučanstva. A onda će ići dalje . Bolje vam je da ne znate kakvo je to dalje.

Čuli ste za Etnu i Vezuv? ma sigurno jeste. Niste vi takoi neuki kako vlast hoće da budete. E , središta tih  talijanski mora su male umiljate mace naspram onoga što ono đubrište od nečovjeka čeka.

Ferman mu kaže kako neljudi i zločinci završavaju.

Ferman mu kaže vidi kako si radio i sijo tako će ti biti na ovom svijetu. Samovanje u  pržunu dok ne dok ne rikneš. Pogrešno smo se izrazili. To je mahalska poetika za čestite insane. Trebali smo reći dok ne crkneš. Tako završavaju sve niškoristi  i ljudska bagra.

A na onom  svijetu te čeka vječni pržun. Ponesi puno losiona i leda,mada ti neće ni zere pomoći, čak da sve ledenjake dunjaluka uprti na kukavička leđa.

Tablete su za stišavanje tonusa i za eventualne odluke tipa tvoga  bracike Slobodana Miloševića. Pregršt u ruku i prije odeš u pakao. Ljekari ti spase čast i kažu zločinačko srce prepuklo.

Kad nekom smrkne, nekom svane. Eto gospođa Ljiljanka  Zelena dušom dahnula. Molitve su joj uslišene. Više je nikad onaj počković neće pomokriti. Dosta je njegovog bilo.Trideset godina je svakog jutra ustajala počkana,  do za vrata.

U stvari nas pogan Radovan Karađić ne insteresuje. I nikad nije. Mi samo sekund lake dišemo. Jedno zlo je je maknuto sa dunjaluka. Jeste da  njegova genocidna tvorevina još postoji, ali neka. Neka je. Opomena svijetu na šta je zlo spremno.

Tu genocidnu tvorevinu Republiku Srpsku svaka haška osuda žigoše. Toliko je  zvaničnih osuda da cifra dostiže haman šestinu njenog  pučanstva. Kada bi se sve osudili broj bi se približio polovini po glavi genocidnog stanovnika .

 

Rakcije na katilov pržun , kao i sve reakcije na osude ostalih zločinaca genocidne tvorevine i šire.

Ne znamo zašto ljudi  uopšte  dižu džefu i reaguju.

Presuda je presuda i samo je druga sudska presuda može promjeniti , dok ona ne postane konačna.

Svi reaguju onako kako se to od njih očekuje.  I svi misle da elokventni, da pamet prosipaju i da su patrioti.

Ne, oni samo pokazuju da su glupi nacionalisti. I ovi i oni.  Zamazuju oči i kupuju poene  kod gladnog naroda kojeg terorišu i pljačkaju.

Pučke krvopije.

A obično pučanstvo, obično onaj dio od papanluka , nije bitno, gornjeg ili donjeg, kliče :

– Tako je.

Vjerujte nam ,   dan je  i dalje lijep i vedar .

U dilemi smo, možda se do kraja dana odlučimo i kažemo kako bi pjesnik rekao:

-Oh, kakav krasan dan.

A  život teče dalje.

A prevodilac u suzama bi poželio:

-Eh, kad bi život bio tako sunčan, ali ipak prelijep je. Nemamo drugoga.

 


												

Nagrada za Vedada Šabanadžovića

Iz Arhiva

 

U Beogradu je prije nekoliko dana završen:

Konkurs salona stripa 2019

 

Broj pristiglih radova na konkurs: 404

Broj učesnika: 445

Broj zemalja iz kojih su radovi stigli: 26

Među dvadeset tri nagrađena učesnika ,  kreaciji bosanskohercegovačkog umjetnika Vedada Šabanadžovića  “Sedam minuta”  je pripala nagrada IZDAVAČKE KUĆE FORMA B.

Veoma lijep uspjeh za BH strip umjentost.

Nažalost , u BiH  je prošao  potpuno nezapaženo.

U utrci za klikove , BiH  mediji su izgleda izgubili  čulo sluh za umjetnost.

Skrenućemo pažnju ,  prošle godine na Drugom valjevskom strip festivalu , Valjevo 2018. Vedad Šabanadžović je   sa stripom “Život je bajka ” osvojio nagradu žirija za pripovjedanje.

U BH medijima ni jednog jedinog slova. Tuga!

Bosna i Hecegovina je mlada zemlja i  svaki uspjeh u inostranstvu , na bilo kom polju bi nas trebao radovati. Možda posebno na polju umjetnosti jer nam takva priznanja i nagrade veoma rijetko stižu. Možda (?) jednom godišnje. A eto naši mediji ne primjećuju takve “sitnice”.

Autoru iskrene čestitke na izuzetnim i zasluženim uspjesima.














												

Putevi popločani novcem vode u pakao / Igrokaz na dan 20.Januar / Siječanj

 

Danas je Petak  20.Januar / Siječanj 2023. ,druga puna dekada ove godine.

Dakle ,do kraja ovogodišnjeg stađuna,ako Mili Bog da,ostalo je je još samo  345  ,nadamo se, mirnih i lijepih dana prepunih ljubavi.

 

Kad osjetimo da nas godina miluje imamo osjećaj da stađuni mile, ali kao da stojimo na autoputu u kojem ima samo jedna traka i ne možemo se ni za tren zaustaviti.Ako stanete pokupe vas.

I nema više.

Tada vidimo samo sjenu prelijepe žene obučene u raskošni  crni ogrtač , koji skuplja duše umrlih.

Ako vidite tu sjenu uz cestu, naklonite joj se uz  dostojanstveno poštovanje možda okrene glavu na drugu stranu, jer nije uvijek  sve tako crno kako izgleda.

A kada upita : Dijete šta radiš ovdje , ova cesta vodi u pakao, u doline bogatih , pođi sa mnom.

Tada shvatimo da to lice poznajemo kao svoj vlastiti odraz u ogledalu , jer dolazi od svjetla iz naše nutrine.

I nemojte se plašiti. Sjena je samo  došla da vam pomognete da pređete na mjesto koje je mnogo ljepše i svjetlije  od ovoga, u kojem rijeke vječno teku.

 

I ni slučajno nemojte zalutati na autoput bogatih.

 

Što bi poete rekle:

Nijedan put ne vodi ka nebu, tamo se samo uznesete.

U prevodu:

-Kuku onim koji nastave pljačkaškim putevima bogatih , svi putevi popločani novcem vode u pakao.

 





												

Vesna Parun – Rijeka i more

on je rijeka a ja sam more.
njegov je nemir naglost voda
koje raspasuju travu. ja ih slusam
kako huce u tijesnom koritu
probijajuc se kroz duboki kanjon
snagom od koje sustaje moja blagost.

ja sam nestrpljivo more. on je rijeka.
njegove ladje nisu moje ladje.
njegove ptice nisu moje ptice.
ali njegovim ladjama ja sam sidriste
gjde je dopusteno sjesti uz vatru
i smijesiti se jednoj prici
zbog koje se zaboravlja smionost.
njegovim pticama ja sam klisura
koja ih sakriva u svoje stijene
misleci da ih otimlje oceanu.

on je prispjela rijeka. ja sam more.
moje obale postaju njegove obale.
moje oluje postaju njegovo uzglavlje.
moja beskrajnost postaje njegov mir.

 


												

Tagore – Gradinar 5

 

5.

Nespokojan sam. Žudim za dalekim stvarima.
Duša moja bludi u čežnji da dodirne rub tamne pučine .
O veliki drugi svete, o plahoviti doziv tvoje frule!
Zaboravljam, zaboravljam uvek da nemam krila za letenje, da sam prikovan za ovo parce zemlje za večita vremena.

Budan sam i pun žudnje; tuđinac sam u tuđoj zemlji.
Tvoj dah dopire do mene i došaptava mi nemoguće nade.
Tvoje su reči prisne mome srcu, kao njegove.
O meto u daljinama, o plahoviti doziv tvoje frule!
Zaboravljam, zaboravljam uvek da ne poznajem puta, da nemam krilatog hata.

Nespokojan sam, putnik sam u svom srcu.
U sunčanoj magli oklevajućih časova, kakvo je silno tvoje priviđenje u plavetnilu nebesnom!
O najdalji kraju, o plahoviti doziv tvoje frule!
Zaboravljam, zaboravljam uvek da su sva vrata zatvorena u kući u kojoj boravim sam.

 





Razmišljanje o Edgaru Alanu Pou

19.01.1809. rođen je američki pisac Edgar Allan Poe. Za života gotovo nepoznat, postao je jedan od najutjecajnijih pjesnika kada su vrijednost njegovog djela otkrili francuski pjesnici Bodler, Malarme i Valeri. U spisu “Filozofija kompozicije” analizirao je pjesnicki postupak najčuvenije poeme “Gavran”. Poovu poeziju karakterišu osjećanja duboke sjete i tuge i zvučnost i muzikalnost katkad čudesno onomatopejskih stihova. Tvorac je kratke pripovijetke strave, iz koje je nastala moderna kriminalistička i detektivska priča. Uticao je na francuske simboliste i engleske pjesnike Kristinu Roseti, Aldžernona Svinberna i Roberta Stivensona. Djela: poezija “Gavran”, “Anabel Li”, “Pobjednik crv”, “Zvona”, “Pjesme”, proza “Priče tajanstva i mašte”, “Avanture Gordona Pima”, “Filozofija kompozicije”.

Tako hroničari predstavljaju preteču suvremenih poetika.

Konzilij je imao mnoge učitelje. Sa nekima bi se mogao družiti sa nekima ne. Nisu prostor i vrijeme problem. Problemi su malo tananiji.

Recimo Edgar Alan Poe. Bio bi naš drug.Napisao je mnogo toga lijepoga i suptilnoga.

Nešto ezoteričnoga i transcedentnog.

Sve što je pisao skrojeno je savršenim stilom,veoma teškim za prevođenje. Lošiji poznavaoci engleskog su uskraćeni za ljepote njegovih stihova i riječi.

Sve Poovo nam je to blisko i dopadljivo.

Valjalo bi nam podjeliti i porediti iskustva. I neke od nas su dotakli velovi smrti i nestajanja.

Nije bilo teško dočarati susret.Pitanje je kako se susresti.

Po nije imao vremena za bilo šta,osim za traganje za mrtvim ženama svoga života.

Oca Davida je izgubio kad je imao godinu dana. Majku Elizabeth sa dvije godine. Malene, sestru Rosalie i Brata Wiliama nedugo zatim. Oca i brata nikada ne pominje.

Rođakinju Virginiu Klein ženi kada je ova imala 13 godina.Da li je bio dobri samarićanin koji je htio da je spasi bijede ulice i teške bolesti? Mnogi su se to pitali.

Mi ostajemo vijerni ljubavi i kažemo da je Edgar Alan Poe svim srcem volio malu Virđ koja je umrla u 24 godini.Toliko je imala i Poova majka kad je urmla.Tada počinje njegovo tragičko i samouništavajuće lutanje.

Pred  nesuđeno, novo vjenčanje nestaje na tri dana. Nađu ga skoro mrtvog i umire pod narazjašnjenim okolnostima.

Mi smatramo da Po umire u od tuge,jer se mrtvi ne vraćaju,a živi ne mogu dospjeti i njihov svijet. On to dobro zna. Svoj život je posvetio traganji za putevima koji vode u onostrano.

Kratko pred smrt,sluteći kraj, je napisao jednu od najčuvenijih oda ljubavi:

Anabel Lee

U carstvu kraj mora to bi,

Djeva je živjela koju su zvali

Imenom Annabel Lee;

S tek jednom je živjela mišlju:

Da voli i da se volimo mi…

Opičen čovo bio.Kako i ne  bi pored tolikuh tragedija.Ali ipak nove ljubavi tražio ne mireći se sa usudom.

Simbolisti ne bi ni počeli da nije njega bilo.Valeri je pokušavao dostići perfekciju njegovog stila,ipak nije uspio dospjeti nigdje do u strogoću stiha ,koje kod Poa nema.Nadrealisti ga svojatali dok se nisu “proslavili”, pa ga se odrekli.Teška je Poova sjena.

Sartr ga uvijek zvao u pomoć .,kada je nekom  pokušavao glavu otfikariti.Borhes je svoje ” carevo novo ruho” pokušao obići u Poovu poetiku, ali  je dospio do vrata, na kojima imaju samo dva prazna slova ili dvije okrugle cifre.

Nama žao što Eđi nije stigo na naša druženja.

Mi bi ga  posjeli kraj šadrvana što lagano hladi flaše sa pićem .

Na sofru iznjeli ,daj nam svega Maro bona.ba.,i rujjnog vina.Napose kutjevačke graševine in – ui , kurvoazije.Iako je bio tanak na klopi  zadeverali bi ga   bubrežnjacima  i brizlama.Popili koje piće,pa mu izrekli kompilaciju pisanija,znajući da ne pije vode:

-Imaš jedan život i ludo ga bacaš,jer ne vrijedi plakati.Moraš samo sanjati da novu grlicu  i ona će dolepršati, da se volite vi. A jednoga dana kada  kreneš na visoke pute,mogao bi svijetu,testament sa osmijehom ostaviti;tih godina sam sve volio,a Bogami su i one voljele mene.

On bi klimnuo glavom,a u sebi ćutao bol i mislio da li postoji staza na koju nije kročio ,u potrazi za izgubljenim senima.

Edgar Alan Po je znao da bi mu to bilo rečeno na našem zajedničkom druženju.Zato i nije dolazio,a i vremena nije imao trošiti ga sa zgubidanima koji , doli đardina i ljubavi , ne vide šume gore maslinove.

 

 

												

Prever – Šumovi noći

 

Vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

A ja se šetam i budim u noći

Vidim sjenke čujem krike

Čudne krike

A vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

To neko pseto urla na smrt

To neka mačka mjauče na ljubav

Neka pijanica izgubila se u nekom

prolazu

Neka luda na svom krovu svira u gitaru

 

Čujem takođe i smijeh neke djevojke

Koja da bi zadovoljila  svoga gosta

Pretvara se da je vesela zadovoljena

I na postelju se zavaljuje urlajući

A vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

Ali odjednom gosta hvata strah

I u noći on urla kao kod zubara

Ali postaje  je još strašnije

Kada se ispod ispod kreveta pojavljuje čovjek

I sasvim lagano približava njemu

A vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

I gost koluta očima u noći

Siroti čovjek koga drugi čovjek ubija

Zbog beznačajnog problemčića novca

Nesretne male sume novca

Možda četiri pet ili šest stotina franaka

A vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

I gost prevrće očima u noći

A sutra će njegova porodica biti u crnini

I sve će biti gotovo

 

A vi spavate na oba uha

Kako se to obično kaže

 

 

 


												

Đes ‘ ba vidio poštenja u čestitog  lopova / Igrokaz na dan 19. Januar

Danas je Subota  19.Januar / Siječanj  2023 ..

Sutra će biti dvadeseti,pa onda 21. , pa 22., pa 23.,24….31,

i tako dalje sve do 365 dana, ove jako prestižne godine..

A za sada, u ovom trenu ,  ovog momenta , u ovoj današnjici i stvarnosti nam je  ostalo samo 346 dana.

Kokuzno, a baš su vremenai kokuzna i baksuzna.

Ne za Dinu i Bregu, i tronacionalističku mafiju.

Dino i Brega  još uvijek kraduckaju i prave se umjetnicima, i uspjevaju da se prodaju,jer su drugi još gori od njih. Totalno nepismeni i muzički i vako i nako .

Oprostilo bi im se ,al’ su obadvijica cicije, braćo mila.   Škoti im nisu ravni. Pitajte   Merlinovce i Dugmiće.

A  jopet, ni zera  sadake dunjaluku ne more od njih  zapasti.

Zato i izgledaju kao da ih je poplava izbacila, izobličeno, bez obzira što su šešire natakarili.

Eto jedan se kleo da negdje nikada neće zapjevati , zbog domoljublja. I šta ti  je  domoljub?

Ha su mu ponudili   dobre penezi  ,  zaboravio na rane domovine i zapjevao pred njenim ubicama i njihovim potomcima i sljedbenicima.

Drugi je ,opet, čitav rat teferečio među ubicama svoje domovine. Sam priznaje igrao lopte dok su mu

prijatelji milionima granata spaljivali grad i ubijali nejaku djecu i žene.

Sada rodni grad navrati kad mu zafali koja kinta ili pokuša osnovati furndaciju iz koje će poput

Kusturice lovu sisati i obraz prodavati za siću. Zaboravila cicija   da Romi nisu vesla sisali.

Što bi poete rekle:

-Nema ljudskosti i imana u cicije, jes tako nam dina.

U prevodu:

-Đes ‘ ba vidio poštenja u čestitog  lopova.