Noćna svjetlost
Stablo
Ona sa cvijećem u kosi
Milodarje
Bosno moja zemljo Božije milosti
Sarajevo moje Grade čednosti
Modra riojeka Bosne moej
Plavetna duga
Uzbibanost
Vesna Moreno S.
Drveće pored toijeke
Duša boli
Svijet ruža
Mali Princ
Svjetlost na kraju puta
Na domak Aleje Platana
tri kilimotra duge
pored blistavog Izvora
Rijeka je zeleno Modra
nalik onoj blistavoj
što Zemlji mojoj jedinoj
po njoj je ime dato
Prije slikarevog mosta
gradić jedan u sjećanju osta
Umoran
U umornom gradiću Most čežnje
Na mostu čežnje
Mali Princ tuguje
Tugujući princ gleda i traži
Željezni most
Razdora
Na mostu razdora magla
Razorna
Ispod magle razorne
Rijeka željezna
Pored rijeke željezne
Livada cvijetna
Na livadi cvjetnoj
kuća oronula
Kuća oronula ima dva ulaza
Sumorna
U jednom ,sumornijem
ima prvi sprat
Strepnje
Na spratu strepnje jedna vrata bijela
Iza vrata bijelih soba snježna
Sanja
U sobi sanja tugom obojen ležaj
Duge
Na ležaju duge žena spava
Bolna
U bolnoj ženi nevina djevojčica usnula
U usnuloj djevojčici snovi
Nemirni
U nemirnim snima bajka
Prastara
U prastaroj bajci
Aleja je platana
Duboka
Na početku Aleje duboke Izvor
Veliki
Izvire izvor veliki iz gromade kamene
Gromada kamena samuje
Okamenjena samoća kazuje
Bila jednom nekad davno Aleja platana
Odmah počinjala tu kraj Izvora
pa se i završavala
Ta aleja platana
što počinjala je odmah kraj Izvora Istine
kojem je djevojčica pješke hodila
na kojem je djevojčica neutoljivu žeđ gasila
pored koga je djevojčica mirisave ljubičice milovala
u kosu mirise stavljala
iza kojeg je djevojčica šarene krajolike dočaravala
iznad kojeg je prelijepe nove bijele Dvore svome princu gradila
Ta Aleja platana
ne završava odmah,tu kraj Izvora Tuge
u kojem je djevojčica biciklom brodila
Snove odmarala
pored koga je djevojčica Tugu polagala
iza kojeg je djevočica Suze sakrivala
iznad kojeg je djevojčica suze raspršivala
Ta Aleja platana
tri kilometra duga od Izvora bola
kojem je djevojčica motorom plovila
Na kojem je majku tražila
pored kojeg je djevojčica svoju nevinost u duši nosila
iza koga je djevojčica ocu ne ocu bježala
Iznad kojeg je djevojčica Princa malog čekala
pa se Aleja i završavala
Bila jednom nekad davno jedna Aleja platana
odmah počinjala tu kraj Izvora Duge,
tri tisuć metara dugačka pa se i završavala
Ne hodi više Alejom djevojčica mala
što put šarenih leptira je žeđ gasila
nježne ljubičice milovala
prelijepe krajolike dočaravala
snove odmaral
tugu polagala
suze sakrivala
samoću raspršivala
nemajku tražila
od nemani se sakrivala
Princa malog dozivala
kraj izvora
tu gdje počinjala je Aleja platana
Bila jednom nekad davno
jedna Aleja platana
odmah počinjala tu kraj Izvora duge
tri kilometra dugačka pa se i završavala
Ta aleja sada šuti
najljepše snove o djevojčici snuje
Izvor joj pomaže
žubor muzikom
Jedne veoma tužne zimske noći
još tužnijeg majskog dana
umorna žena neka u Aleju kroči
lik i stas Aleji znan
ali sumoran
nešto sporiji i teži
od nečega očito bježi
I ta Aleja platana prepoznaje misli
što se roje
iza očiju nevinih
zvjezdane boje
riječi samoće stoje
Ljubavnu žeđ ugasila nije
šarene krajolike poderala
ljubičice milovati zaboravila
ljudima zdravlje darivala
Sebe bradatom dripcu jednom dala
ali čedna kao i prije ostala
Majku pronašla,bolje da nije
Otac je nije stig'o da gvozdenom stegom je bije
Jedino što ljudskošću svojom dva pupoljka ima
klavir kćerkicu i vrijednoga sina
A snove pokopala
A suze zaledila
A tugu prigrlila
O‘ nda razmislila
J'oj ljubav je možda odbacila
Bila jednom davno jedna Aleja platana
odmah počinjala tu kraj Izvora suza
tri tisuće metara suza dugačka a se nijemo završavala
Poklanjajući misli toj aleji platana
kao nekad,do Izvora stiže
na nijemi upit istinu reče
Princa malog srela je nekako slučajno
sa sladoledom u ruci
u rano Proljeće Radosti
jednog toplog ljeta
jedne prelijepe Ružine Godine
kada su ove počele cvati ljubavlju
več u avgustu ljubičica
poslije januara plača
prije maja nevinosti
Upooznah ga
ali ne prepoznah
kad mi ljubičice
ruže srca svoga
nježno sneno poče poklanjati
I još k'tomu sa usana i sa grudi
i sa tijela i đardina
što već bješe moja sreća
moja želja
poče isto cvijeće brati
mirise upijati
Kada stade
da bi jošte više zaiskao
htio suze moje odlediti
tugu otkloniti
nježnost tkati
ljubav poklanjati
snove sniti
pjesme liti
Mene mladu poče radovanjem svojim zvati
hrabrost davati
ljubav tražiti
Uplaših se jako bome
Pobjegoh malenom gradu svome
Zaključah se u malu sobu snova,
legoh na ležaj boli i duge
Usnih i tek tada
o koje li tuge
ja ga spoznah ali dockan
jer ga ubih
pa ga doklah Princa Malog dosanjanog
i u njemu svu čestitost i njegovu a i svoju
Bila jednom nekad davno jedna Aleja platana
odmah počinjala tu kraj Izvora boli
Tri kilometra dugačka bila pa se i završavala
Danas
Umire ta Aleja platana
Djevojčica slomljena živi sa uspomenama
teškim tri tisuće metara
na kraju trinaestog dana proljeća
poslije četrnaest i pola dana ljeta
k'tomu četrdeset osam
i na kraju još sasvim nešto malo više
Godina Samoće
Ponekad samo sjedi
uspomene lijepi
neke hoće da izbriše
kao začarana igrom Staklenog života
Sjedi kraj druga svoga Izvora
na kojem je žedna ljubavi
iza koga je nevinost titrala
pored kojeg su ljubičice uvenule
iznad kojeg bijeli Dvor sanja
srušene pute njene.
Ipak usud nametnut proklinjati ne zna
Oh jadne li djevojčice šumi Aleja platana na umoru
još uvijek tri tisuć’ metara duboka
Oh,žalosne li žene
žubori Izvor studeni
Aleja i Izvor okreću leđa ženi
šute i bleje put uplakanog neba
Bila jednom davno jedna Aleja platana
odmah počinjala tu kraj Izvora sastanaka
tri tisuće metara dugačka bila
pa se i završvala.Aleja dugo umirala
Izvor nešto duže izvirao
djevojčica,dijete Malog Princa
nikad više dozvala nije
Princa malog
njegovoj bajci odaslanog
Aleje platana odjednom ne bi više
Izvor prestade da žubori i diše
Okamenjena gromada nevinosti
djevojčicinog lika
i dalje ne doziva Princa malog
od htijenja njenog palog
Bila jednom nekad davno jedna Aleja platana
odmah počinjala tu kraj Izvora vječnosti
tri tisuće metara visoka
pa se i zavšavala
Neznano poslije
vjekovima možda
ispredala se priče i legende
nekad oživljene,češće zaboravljene
Tko je ta djevojčica da prostiš
i k'tomu čiji je taj Princ Mali bio
Jednom davno poslije
ljubavnici besprizorni neki hodiše
putem negdašnjim Aleje platana
što počinjala je odmah tu kraj Izvora
Života tri kilkometra epoha dugačka bila
pa se završavala
kod Okamenjene gromade djevočicinog Krika
pored nestalog Izvora Ljubavi
što počinjao je na početku iščezle Aleje platana
A šta se zbi sa Princem malim
nezrela ljubavnica kao da se pita
Baš me briga
spreman odgovor hita
bradatog ljubavnika ogromne ćele
Ko ga šiša, iskre pakosti u oči sjele
Ko ga šiša odjekuje
dok brada ljubi sirovo
grli surovo
i gazi neke nove
tek narasle djevičanske ljubičice
Bila jednom nekad davno jedna Aleja platana
odmah počinjala tu kraj Izvora ponovnog postanja
tri kilometra vijekova dugačkog nijećenja
pa se završavala
Ta se javi vapaj tihi
lijepo molim pomenute ljubavnike gore
i još gore malo više,navedene
majku,oca čak i kćerku,sina.molim:
Ne spominjite nikad više
Princa malog
odlutalog
za vaš život nedoraslog
Pustite ga ga neka sanja
da me voli
da me bere
da mi bere
ruže snene
nježne moje mirisave
ljubičice djevičanske
pa i ruže procvjetale
Samo jednu kaznu
slomljenog srca mog i njegovog
ja mu želim
kunem i proklinjem
neka sanja,
u snovima pjesme
ljubavi i bajke piše
J‘oš neka sanja
nema može
jasno mora
dječačkim srcem svojim
A prečistom dušom svojom
A bez suza i bez tuge
A čvrsto štiti,brižno čuva,nježno mazi
O ljubav iskrenu našu vječnu
J‘ edinu mirisavu
djevičansku ljubičicu svoju
zadirkuje ktomu igra se i juri
Vrišti okamenjena gromada Nevinosti djevočicinog lika
Od primalnog krika poteče
Izvor ponovnog susreta
odmah netom
vjetrom nošen
olista nagovještaj one Aleje platana
što počinjala je tu kraj izvora Ljubavi
tri kilometra dugačka bila
pa opet počinjala
Ima jedna nova aleja platana
u kojoj jedna Bajka prastara svoje snove odmara
i počinje da sanja
tu odmah kraj Izvora Vječnosti
o nekoj drugoj
J ‘oš neznano dugoj
A prelijepoj bajci djevojčici miloj veseloj
A o ruži čarobnoj najljepšoj ,mirisnoj ljubičici najnježnijoj
O krajoliku najsjajnijem nevinom
O ljepoti duge u očima snene djevojčice i Princa malog
O nevinosti tuge gdje sreća samuje,igra se i juri
J‘er nikad ne završava bajka koju ljubav ljubavi piše
Onako po dječiji rečeno
ljubav ne mogu ubiti
ni tri tisuće vijekova
što prijeteć Aleji platana
podmuklo kruže oko Izvora ljubavi
Ispričavši svoju bajku,
djevojčica danas plače prvi put.
