Jutro sa Blekijem – Obala pusta

 

Obala pusta

ziskrila čuđenje

 

pitala si

zašto si ovdje

 

tada na obali vreloj

odgovor nisam znao

 

sada

ne pitaš

 

nema te

obala opustjela

 

kasno

odgovor prosim

 

vjetrom

da bih te milovao

 

jutrom

đul rosom umivao

 

danju

suncu se smješila

 

sanju

srce moje tješila

 

noću

ljubovala

 

mnome čednim

ludovala

 

more si kupala

dušu mi slupala

 

sve je ledom zasnježilo

meni te mila nebo otelo

 










											
Bookmark the permalink.

Komentariši