Category Archives: Umjetnost

Danas je Utorak 26. Novembar / Studeni 2019 ,godine i traje koliko mi znamo do ponoći (24 oo h).Kako meteorolozi kažu,a veterinari se slažu da je to 330 dan u godini.onda mi nruke izračunali da je do kraja ovog lita ostalo još tri'set pet snježnih dana.

Oni tako kažu.

Kako oni znaju da je to 2019. godina po bilo kome ili bilo čemu.

Nekome je to prva , nekome 65, rijetkima preko osamdeset,na prste brojeni preko stojanke , a još nam  kažu,  nekome mere biti  511 , 666 ili više godina. Ako toliko doživi. A ne postoji mogućnost,još uvijek.Samo je jedan Metuzalem i par njegovih najdirektnijih potomaka.

Ono mogli su ljudi nakantat hejbet godina. Zauvijek. Možda i u beskonačnost stići. Ali vole voće. Jabuke i tako to. Bitno da je zabranjeno. Što veći veto , to je slađe.

Koga briga za reprekusije. Ne m're se odoljet.  O kaznama poslije , kada glava zaboli. A i mi kontamo, kako ćeš joj ba odoljeti. Obla , sjajna , mehka ko duša,  čvrsta ko kamen. Drhti i biba se ko rosa na jutarnjem povjetarcu. I slasna . Duša čovjeka da zaboli.

Šta to? Kontate vi.

Ma voćka ta. Svaka. Ima ih tone i nijedna ista, a sve nalik jedna drugoj.

Da li ste vi ikad vidjeli dvije iste voćke, pogotovu one zabranjene?

Normalno da niste. I nećete. Doklen god živjeli.

Radi njih čovjeku biva žao ,što ne m're nakupiti Metuzalemove godine, barem.

Joj što bi to bila fešta od vočki. Čovjek da poludi.

Neke blentovije načisto polude. Izguibe se i ne znaju kako brati voćke. Radi njih je  i zmišljena sprava blesimetar. Kad god ne uberu neku voćku, a to im se nikad ne dešava, blesimetar zazvoni. I ne samo zazvoni nego se valja od šege i štanca poruku ko brzojav:

-S.O.S. joj levata S.O.S majko mila, manaite mi S.O.S Nek se blentovije  podave, podave .

Po računici , koju smo blesimetrom provjeravali, danas  je 274,   dan  u godini. Po računici koju nismo blesimetrom  skontali,  do kraja te iste gopdine ostalo je još 91 dan.

Taki vam je i odnos blentovija i onih koji zamalo nisu blentovije.

Pa vi vidite šta vam je raditi.  Ako ste već iz rahatluka radi ljepote prognani , iskoristite vrijeme i naučite se brati voće. To vam je najpametnije. Inače sve ostalo je šuplja priča.

Što bi poete rekle:

Snijeg pade na behar na voće.

U prevodu:

Joj ,levata majko mila. Ne obraše voće na vrijeme.

Čovjek i svijet

114.

Kad jednom na zemlji ne bude nas – svijet će biti svijet,

Kad nam se izgubi i trag i glas – svijet će biti svijet.

I prije nego što smo bili mi – svijet je bio svijet,

I nama kad kucne zadnji čas – svijet će biti svijet.

135.

Bez moje sam privole na svijet došao,

I na njemu život u čudu gledao;

Protiv volje idem: dakle šta je svrha

Dolaska, odlaska – ja bih rado znao?

Čovjek i svijet

106.

Niko nije zavirio, otkad ovaj svijet posta,

Za sudbine zastor, mada kušalo je ljudi dosta.

Sedamdeset i dva ljeta ja danju i noću razmišljah.

Ali ništa ne doznadoh, neriješena tajna osta!

112.

Kakve nosi događaje ova noć – ne pitaj,

Za sve ono što dolazi pa će proć – ne ptaj.

Ti ovaj čas upotrijebi kao dobru zgodu:

Što je prošlo ne spominji, što će doć – ne pitaj!

56

Kad svetlost poželim da ublažim tamu,

nekad jarost tešku, nekad ljubav samu,

ako u kafani samo za tren zasja –

biće mnogo jača no u praznom hramu.

57

Znajuć’ tvoje zamke i vatreni meh

da l’ opasnom stazom lutati ja smeh?

Ti me nećeš, ipak, Sudbom oboriti,

želeći da pad moj pretvoriš u greh.

70

Pokajanje moje osjećam k’o teg.

Možda to moj bješe u pijanstvu bjeg.

Jer – proleće dođe i ruža procvjeta,

pa kajanje moje nestade k’o snijega.

71

Iako je vino zaručnik izdaje

Pitanje moje vječno će da traje:

Može li vinar sebi da kupi

pola vrijednosti onog što nudi?

pB

68

Pepeo mog tela kad pokopan bude

k’o mirisna zamka privlačiće ljude.

Čak iskreni vernik zastaće nesvesno

da udahne vazduh kada prođe tude.

69

Idolima davah svoju veru čednu,

sad sliku o meni načiniše bednu:

U plitkome vrču čast mi potopiše,

prodavši moj ugled tek za pesmu jednu.

64.

O krčmaru mrkom kod koga sam pio

jedan mi prošapta: „Đavolu je mio!“

Na to iskušenje, s prezirom uzvratih:

„On je dobar drugar, i uvek je bio!

65.

Uzdaha teških ćupu se iskralo:

„U staroj glini vlage je nestalo.

Daj mi da srknem voljenog soka.

Živnuću, možda, malo po malo!“

52

Izvrnutu kupu što nad nama sja

zovemo Nebo. To je mudrost sva.

U smrtnome času tu pomoć ne traži:

ono je nemoćno, kao ti il’ ja.

53

Ljudski lik je stvoren od praha zemljana,

kad su zadnje žetve zrna posejana.

Šta je prvo jutro Postanja pisalo

znaće zadnja zora Sudbinskoga dana.

54

Na vatrenom ždrepcu* ovom, sred nebeske tmuše,

Plejade** se Jupiteru po pleći rasuše.

Mada beše određeno da sâm budem tamo,

uđoše u moj perivoj od praha i duše.

55

U vinu je odgovor gde istina niče.

Sufija se tome ruga – koga se to tiče.

Od kovine moje duše biće skovan ključ

što otvara vrata pred kojim on urliče.

361*Ruži i ženi reba samo jedno srce da ih voli i jedna duša da ih miluje.

362*Ako čovjek riješi problem strana i nauči razlikovat lijevo i desno , po nauku srca on postane vjeran samo sebi,ali ne i doslijedan,jer voli krivine.

363*Što ti je insan? Malo ga radosti u malu krvavu grudu strefi , i on namah um gubi.

364*Prošlost je izgubljena,budućnost je neizvjesna ,sadašnjost ne postoji ; samo smijeh , igra i ljubav . Mnogo radosti , svjetlosti i ljubavi . I to je to. Sasvim dovoljno za prelijepi život .

365* U polumraku , uz svijeću je najugodnije sjediti . Misli su sporije , manje teške i ne vide se .

366* Život nije metalni strug što stišće , već grlica bijela što pokušava da leprša .