Tin Ujević – Okrutno sunce

 

Sunce je žarko veliko oko,

dalje od više dohvata koplja.

Ono je povrh žutoga snoplja

visoko,

visoko…

 

Ali svak jednako njega ne vidi.

Mene žeže u mozgu, u glavi.

Mnogo se sunce tlapi i previdi.

Ono me u meni stravi

kao sjajna rupa što u grud se savi.

Ja vidim sunca u vodi, na travi;

Ja sanjam mnoga sunca na javi.

 

Ne mogu ga ubiti praćom,

sunce s njegovom braćom.

Ne mogu ga vući u mreži.

Ne mogu ga iscrpsti iz mlake.

A ima sunca u vlage svake,

u staklu, u ogledalu leži.

 

Potajno sunce svaki je alem,

suze su sunčev debeli kalem.

Ono je sašlo u duboku školjku,

ono sja u dnu kristala i ruda,

blista u hladu špilja i duda,

sunce je ispeklo debelu boljku.

Za me je šaren plašt svjetla i sjene,

i igra pikanja što žegu zjene,

za me je sanja očne mrene.

 

Za me je sunce u pijanoj mašti,

te se u zraku paluca i lašti,

za me je sunce u obmanskoj bašti,

i s velikim suncem mi smo tašti;

ono prašti.

 

Gledam ga kroz prste, ispod ruke,

gledam ga žmirke i s dosta muke.

Sunce je silno svemirsko oko,

a ja sam tanka optička leća

s bistrim žarištem u moru cvijeća,

a ja sam providno more duboko,

duboko…










												

Žak Prever – Ptica

Ptica koja leti tako nečujno
Plica crvena i topla kao krv
Ptica tako nežna kao ismijavač
Ptica koju nenadano obuzima strah
Ptica koja samu sebe tuče
Ptica koja bi htjela pobjeći
Ptica usamljena i izbezumljena
Ptica koja bi htjela živjeti
Ptica koja bi htjela pjevati
Ptica koja bi htjela vrištati
Ptica crvena i topla kao krv
Ptica koja leti tako nečujno
Oh to je tvoje srce lijepa djevojko
Tvoje srce koje krilom tužno udara
O tvoje čvrste i bijele grudi.

 

pB

Pablo Neruda – Ne zaboravi biti sretan

 

Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvata pomoć.
Lagano umire onaj koji je pretvoren u roba navika
postavljajući vaki dan ista ograničenja.

Onaj koji ne menja rutinu,
onaj koji se ne usudjuje obući novu boju,
i ne priča s'onima koje ne poznaje.

Lagano umire
onaj koji beži od strasti
i njenog vrela emocija
onih koje daju sjaj u očima
ili naputenim srcima.

Lagano umire onaj koji ne menja život
kada nije zadovoljan
svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima,
onaj koji neće dozvoliti
ni jednom u svom zivotu
da pobegne od smislenih saveta…

Živi danas, učini danas, reskiraj danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!










												

Desanka Maksimovic – Strepnja


Ne, nemoj mi prici! Hocu izdaleka
da volim i zelim oka tvoja dva.
Jer sreca je lepa samo dok se ceka,
dok od sebe samo nagovestaj da.

Ne, nemoj mi prici! Ima vise drazi
ova slatka strepnja, cekanje i stra’.
Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
o cemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prici! Nasto to, i cemu?
Izdaleka samo sve k'o zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek’ mi ne pridju oka tvoja dva.






												

Herman Hesse – Usamljenje

 

Volim da slušam vjetar i kišu i da sam
Lutam unaokolo kroz šumske ugrijane tmine.
Kad oblaci nebom zaplove, ja sve njine
Nade bih htio i sve ciljeve da znam.

Mirim se kad kao putnik u neki strani stan
Kroz prozor gledam: tiho sav taj svijet nepoznati
Posmatram kako živi i sretan je a i pati,
Pa, negledavši se, sve to nosim u svoj dan.

Al`noću, kada zvezde gledaju u moj log
I kad nemilosrdno sude nad mojom glavom,
Zebem u dnu svog bića i posmatram sa stravom
Tuđinu silnu i pustoš usred samog srca mog.

 

pB






												

Verlen – Green

 

 

Evo lišće i cvijeće, grane, plodovi zreli,

evo i moga srca što samo za vas bije.

Nemojte ga raniti rukama svojim bijelim,

i ovaj skromni darak neka vam mrzak nije.

 

Dolazim prepun rose, po meni kapi mnoge,

od vjetra na mom čelu hvata se inje lako.

Pustite da moj umor, smiren uz vaše noge,

sanja časove sretne i da se odmori tako.

 

I po gradima vašim nek moja glava pliva,

koja od poljubaca sva šumori i pada.

Od te oluje krasne nek tako otpočiva,

i da trenutak zaspim kad i vas umor svlada.






												

Vesna Parun – Zagraljaj

 

Što šapću tvoje oči brzim
pticama s dalekih obala?
Nevidljiva u djetelini
na tvojim usnama treperi večer zvjezdana.

Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad.
Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka
i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici
prikrivam tjeskobu golog cvijeta.

Ti me tješiš osmjehom
što blješteći baca tamnozelenu sjenku
na ostavljeno jezero.

Večer je crvenozlatna
i tako bliska javi.
Ptice prelijeću nad nama zamišljeno.
Dan se blagim žalima produljuje u nepoznato.






												

Federik Garsija Lorka – ŽELJA

 

 

Samo tvoje toplo srce,

i ništa više.

Moj raj je polje

bez slavuja

i lire,

s jednom skromnom rekom

i malenim jezerom.

Bez ostruge vetra

u granama,

bez zvezde što bi htela

lišće biti.

 

Golema svetlost

koja bi bila

varnica

druge svetlosti,

u nekom polju

skrušenih pogleda.

 

Čisti počinak

i tamo poljubi naši,

zvonki mladeži jeke

rastvorili bi se

u daljini.

I tvoje toplo srce,

i ništa više.






												

Pierre Seghers -Necu izmisljati za tebe

 

novu stvarnost, poklonit cu ti stare bubnjeve
izdubljene vatrom, njihove ce usne
odzvanjati nasim zaboravljenim novostima,
sjecanje njihovog jezika mozda ce te dostici.
Ako si pobjegla svojom stranom bunar djetinjstva
nece vise vidjeti svojim vodenim okom
nebo u pokretu
i ti ces zivjeti u pustinji, u tebi pustinja
bez odjeka. Na vrscima tvojih prstiju
necu vidjeti vise nedodirljivo, iz celije mudraca nestat ce zlato
tvojih ociju.
Ni ti ni ja nismo zamisljali takvu udaljenost.