Bleki – Djevojka iz Baba Višnjine 4

 

Ona budna sanja

Ljubav koja se ne prekida









Noćni nizovi

Modra rijeka moje mladosti

Rastanak









Vaskrsom 
u nizovima dana prije i poslije 
sjetim se prelijepe Radmile S.
jer svaki naš susret 
u trajanju decenija beskrajnih 
bješe vaskrsenje ljubavi i mladosti

*
  
U Baba Višnjinoj
gore na kraju
centra bijelog grada
gdje je nekad davno
nebo slavljem mirisalo
bješe   kućica mala
na broju 4
urešena
bojama meda  
uzdaha i ... snova
  
sve se bojilo ljubavlju
i šeri i slatko od višnjevače
i usne okusa
zrele trešnje
i jecaji sanja
i branje  moje mladosti
  
kose od ebanovine
grudi mramorne
oči modro zelene
nalik mojoj modroj rijeci
uranjale se u moje dodire
  
gitara i nježne balade
u rukama milovanja
umilni ženski glas
što ljubav žicama stere
i onu o boli i rastanku
ali i nadi i čekanju
  
jedno krhko djevojačko srce
milosti puno
prigrlilo
nestašno blentavo dijete
umiljato žgebče
iz jedne bjelavske ma'le
slične njenoj
zavoljela
  
Ah, usud
voljelo se dvoje mladih
dušmani im...
  
voljela ga
i poslije
kada već nikako
nije smjela ...
  
a blento dobri
šta sa njim
pitaće neko
  
tko da zna
  
 
poslijednji put
kada se javi
reče
dani milosni se ne vraćaju
ali u ljubavi
sjećanju
žive i bole 
zauvijek milujući žive rane damara
   
 

Ah , to proljeće

*













Dolazi proljeće

i cvijetni maj

budi uspomene

što rasle su

sa mirisom behara

i djetinjeg nehaja

u susret snenim godinama





Plamti nada

još par mi stađuna

u susret greju

da se oplemene

ovjekovječene

slovom i kistom





Gledam put neba

molim

donesi poznate susrete

milostiva lepršava lica

da žigošu otisnuti trag

u mojim grudima





A svakog cvijetnog proljeća

sve ponovo počinje

sanjajući prošle dane

koji nikad ne prolaze

spajajući nizove

blagorodnih uspomena





Kotrljajuči zvuk komadića stakla

sa neznanih i znanih slika

koje skršeno plaze

niz drvene skaline galerije

doziva jedno sneno trajanje

zvano

prelijepi život





O

Bog je milostiv

a gdje ste vi

*

Samo jednom se ljubi – navsegda

 

 

Suton okupan mirisom behara

 

Savršena ljubav

 

Cvijetna rapsodija u plavom

 

Tirkizni snovi

 

Cvijetna tananost

 

Prozračno i krhko

 

 

Nježnost leprša

 

Srce krhkog proljeća

 

 

Eh l'jube da si mi vjerovala

ti bi meni djetinje srce dala

a ja bih ti odao

tajnu veliku

ogromnu

samo jednom se ljubi

 

i ne pomišljaj da si besmrtna

ludice mila

 

na ovom svijetu

vrijeme leti

nema ga mnogo

a tamo daleko od zla

ja čekaću te

zauvik

 

samo šapni

d'bro i dobro

skoči u ocean

zaroni u život

dotakni mi dušu

opostiće ti se

jer samo jednom se  ljubi

 

popni se na trešnju staru

što bobe sa tvojih usana krade

sagradi novu kučicu

u cvijeću nevinosti svoje

dodirni me

jer samo jednom se ljubi

 

u sutonu blagom

objesi konop  o cvit masline

nabaci ljuljačku

poleti do neba

do zviježđa

poljubi me

jer samo jednom se ljubi

 

jedi šta ti prelijepa sjedalica zine

ne brini zbog sunca i pjega

ni valova mora plavetnog

podjeli blaga svoje djetinje duše

otvori mi bijele pupoljke svoje

rascvjetaj se

jer samo jednom se ljubi

 

sve je ostalo varka

zato

budi opičena

budi smjerna

budi tajanstvena

budi čarobna i snena

budi fatalna

budi sretna

budi ljubazna i pristojna

budi žena

moja žena

navsegda

jer samo jednom se ljubi

 

reci ovom berlavom

tebi nalik

da ga voliš

nemoj mu istinu krasti

pusti da te stigne

smirajem dana

u violetnom cvijeću

oživi snove tvoje

vremena se nema

predaj mi se

jer samo jednom se ljubi

navsegda

sve je ostalo laž

 














































												

Na odru bijelom spava Kosara Marija Magdalena





Danas je Uskrs

blagoslovljen je dan

a riječi mi bježe.

ljute se na mene.

skrivam se od njih

da mi dim cigarete

koje nema

i sunce koje ne sja

ne suze oči





Na odru ljubavi

u vjenčanici bijeloj

udovičkoj

okupana mirisom

djevičanskih ljubičica

spava Kosara

kojoj poklonih

djetinju ljubav svoju





Blagoslovljen ti Uskrs

Marija Magdalena

a još uvijek te volim

milo dijete moje

Bleki – Tiho klize noge moje

 

Da ,Da

šta mogu

kad

tiho klize noge moje

kroz plišano polje ljubičica

kao juče

tijelo tvoje preko moga

tango tvoj i moj

ih nosi

lakoćom snova

ove noći

kad bol sve je

i radost

 

dok plešem

od večeras

samotnjak

pokraj Modre rijeke

svoj poslijednji tango

sa ljubavlju u naručju

i tvojim srcem na usnama

Nebo je podiglo velove

da tvoja duša može odlepršati

jer je sve svoje plesove odsanjala

 

No, no

šta mogu

kad

srce tvoje

veselica moja me učila

 

već na slijedećem uglu

iza mraka

dolepršaće

vrckava grlica

ko djeva bajna

nalik meni

 

za ruku te prima

osmijehom tugu razgrće

rukama te privlači

 

eh

ti cvrčiš

joj mili moj

grudi joj se bibaju k'o moje

tijelo te povija ko mramor moj

 

ljepota mi šapuće

ništa se ne brini

samo ova noć je naša

poslala me ona tvoja

jedina

da ti dušu liječim

 

jer

vollio si je do kraja života

a i Godo

svakako nema namjeru doći

i nemoj mi sada pizdun biti

 

Ne ,ne

ništa ne mogu

kad

malena sa božurom u srcu

vatru razgorjeva

 

proljeće je i snježi

a život ide dalje

 

iza ugla se

meni sudba smješi

a trešnja cvjeta

u naručju nekog sutrašnjeg sunca


























												

Bleki- Sutra ću nakon vremena

 

Sutra ću nakon vremena

otvoriti svoje kutije

u sehari

gdje mi stoje čipkane haljine

neobuvene i mirisne

mojom čednošću obojene

obući svilene čarape

sa djevičankom podvezicom

svečanu haljinu od kristala

slomljenog srca tkanu

davno zaboravljenu

 

navučiću raskoš

na bijelo neljubljeno  tijelo

podignuću kosu

ljubičicu u nju zadjenuti

samo rosom lice umiti

sutra  je poseban dan

i zato

staviću crveni ruž

boje trešnje

ne da mi se dive

već ću sanjati jedinu noć

sa tobom

u kojoj mi skidaš crvenilo

dok ne osjetiš

život da se životom

u usnama budi

 

Večeru i svijeću

laganu muziku

tango ili bolero

svakako

tebi za rođendan

poklaniću bez računa

sutrašnjeg dana

darivaću  ti i noć

a ti smisli sta cemo

jesti i zboriti

zaboravi tvoju

dame biraju

ova ti se poklanja

a  poslije…

 

smislićemo  već nešto

zar nije lijepo sanjati

čarobno sutra

a budem sebi

i tebi lijepa

 

posebna princeza iz bajke

koju poljubcima budiš

iz sna svakog jutra

dok ona već sanja novu noć

 

pomisliš

šta ti više treba

srećni mahalašu

da li ti  ikad ljubavi

dosta biva

 














												

Bleki – Razgrćući pepeo djetinjstva













Razgrćući pepeo djetinjstva

posipam se njim

sve žešće ostajem sam

da znam kako

ostao bih neoplakan

i radostan





Razgrćući pepeo djetinjstva

sve češće nedostaju

sličice i klikeri

bojeni srećom

kikice i ručice

osunčane ljubavlju

i nježnošću đardina





razgrćući pepeo djetnstva

uspomene pretvaram u konfete

i bacam nebu

da mi ih vrati

kao čaroliju duge

koja nestašno treperi

i ljepotom ledi vrijeme









												

Bleki – Svikla si

 

Kada čujem gitare zvuk

i krletke grdelina poj

sjetno pogledam u nebo

osunčano osmjehom djetinjim

 

osluškujujući tvojih krila lepet

u meni zima je

pomalo snježi

a ti u satenskoj haljini

sa čipkanim bretelama lebdiš

 

nije te strah visina

hladnoće još manje

svikla si  

raskošnom ljepotom nimfe

u krpicama novim

zavoditi

opijenog vojnika strasti






























												

Vrime ko vrime , ljubav se zove









Vrime ko vrime

i odlaskom

ljubav se zove

neumitno ka sudba

zalasku slazi

čovik je sam

na svojoj stazi





Kojim će putem

krenit

ne zna

ni on ni zviježđe

što ga sa cvijetnog neba

ljepotom svojom

miluje i gledi

zavodljivo žmirka

modrozelenom krajoliku vabi





A tamo u beskraj

na domak snova

jedna je žena

pružila ruku

onu od srca

u njoj je nada

mirisnoj ruži

što bolom cvjeta

kristalnoj kapi rose nalik





Ruka u ruci

i korak laki

naprijed i nazad

i nježni okret

to je već tango

za njih skladan





Oh jube jube

tijelo uz tijelo

usana dodir

ljubav se rađa

iskonu zadnja





A…





Traje jedan san

traje jedan san

bar jedan dan

bar jedan dan…