Pitanje za Stivena Hovkina (Stephan Hawking ) – III dio(Stephan Hawking ) – III dio

 

Još neke neobavezne poruke S.H.

Ima jedna knjiga * koju dvije milijarde ljudi bezuslovno prihvataju kao dar Božje Milosti.

Knjiga je nastajala u periodu od 609 do 632. godine.Većina„istočnjaka“ ali još više „zapadnjaka“,nije upoznato sa njenim sadražajem i o njoj govore gluposti koje proističu iz neupućenosti i neznanja.

Ono što je važno treba i podcrtati:

Šesti vijek je period kada podjela rimskog carstva i nametanje hrišćanstva koje počinju gurati zapad u mrak i izolaciju srednjeg vijeka.Ostali dio svijeta je tonuo u mrak neznanja,varvarsta,razvrata i nevjerstva.

U takvim obeshrabrujućim vremenima  u središtu prvog monoteističkog Abrahamovog svetog hrama  objavljuje se Knjiga.

Ona će jednu bezumnu,surovu,barbarsku i mnogobožaćku prostor prosvijetliti do krajnjih mjera za samo tridesetak godina.Knjiga je bila krcata obiljem,blago rečeno,mudrosti koje navode na razmišljanje.i izazivaju preporod.

Za samo stotinjak godina taj preporod unosi mir u domove stotine miliona ljudi širom Azije, Afrike,Bizantije i Pirineja. Tokom potonjih četrnaest vijekova broj onih koji vjeruju Knjizi širom svijeta se povećao na preko dvije milijarde ljudi.

Mnoge mudrosti te knjige su pretočene u naučna saznanja i istine.Dobar diojoš uvijek čeka na spoznavanje.

Navodimo neke misli iz Knjige koje se mogu dovesti u vezu sa naučnim radom Stivena Hovkinga  i općenito naukama koje se bave Univerzumom :

-Njemu pripada vlast na  nebesima i zemljom.On oživljava i usmrćuje iOn može sve.

-On prethodi svemu i On zna svaku stvar,(On)će ostati iza svega,vidljiv je (po svojim djelima) i tajan ( nevidljiv po Svom biću).

-Što ne pogledaju u nebo iznad sebe,kako smo ga sagradili,a na njemu nema nikakve pukotine.

-On je stvorio za vas sve što je na zemlji,zatim usmjerio moć i naum prema nebu i stvorio ih sedmokatnim nebesima

-I Mi smo iznad vas stvorili sedam slojeva,i Mi nismo nepažljivi prema stvaranju(1*)

-U stvaranju nebesa i zemlje i izmjene noći i dana ima znakova za razumne.

-Mi smo stvorili nebesa i zemlju i ono što je međi njima u šest dana (vremenskih perioda)  i nije nas našao umor.

-Reci:“Zar vi uistinu poričete Onoga koji je stvorio zamlju za dva dana (vremenska perioda) i Njemu pripisujete drugove.To je Gospodar svjetova.

-I stvorio je na njoj nepomična brda iznad nje..,

-Zatim odluči (da uredi)  nebo,a ovo je bilo u plinovitom( stanju)

-I On ih odredio (da budu)sedam nebesa u dva dana (perioda) i odredio svakom nebu njegovu dužnost. Ukrasili smo najbliže nebo zvijezdama i čuvamo ih.To je odredba Silnoga i Sveznjućeg.

-Mi nismo stvorili  nebesa i zemlju i ono što je među njima za zabavu.

-Mismo ih stvorili  samo s mudrošću (svrhom) ali to većina ne zna (*2)

-Nema ni jedne životinje na zemlji,niti ptice koja leti krilima,a da nisu skupine slične vama (u stvaranju i održavanju) (*3)

-On je onaj kojim je spustio  vodu s nebesa.(*4)

-…Bog je dobročinitelj svim svijetovima.(*5)

-Mi smo stvorili na nebu zviježđa i ukrasili smo ih radi gledalaca (*6)

-Bogu pripada tajna nebesa i zemlje (*7)

-Zar ne vide oni koji ne vjeruju,da su nebesa i zemlja bili cjelina,pa smo ih Mi razdvojili,a od vode smo stvorili svaku živu stvar.Pa zar oni ne vjeruju?(*8)

-I on je stvorio noć i dan,i sunce i mjesec,u svemiru svi plivaju.(*9)

-…koji je stvorio svaku stvar,odmjerivši je mjerom (zakonom).(*10)

– Bog počinje stvaranje,pa ga ponavlja.(*11)

– Slavljen je Onaj koji je stvorio parove od svega…(*12)

-Mi smo stvorili nebesa i zemlju i ono što je među njima samo sa mudrošću i određenim rokom ,a nevjernici okreću glave od onoga čime im se prijeti.

Mi smo zaiste sve rodili prema odredbi (zakonu).(*13)

-I Sunce ide svom smiraju.To je odredba Jakoga,Znalca.(*14)

-Niti je Suncu potrebno da dostigne Mjesec,niti noći da pretekne dan,i sve u svemiru pliva.(*15)

-Tako mi neba punog putanja.(*16)

-Sunce i mjesec (se kreću) prema određenom računu (putanji)(*17)

-Kunem se zvijezdama koje se vraćaju/koje idu i koje se kriju! (*18)

 

Mali prilog teorijama sudnjeg dana;velikom(j) smrzavanju,sažimanju, rascjepu i promjeni:

-…i brda se prospu,i pretvore se u razasutu prašinu(*I)

-Onoga dana kada bude nebo kao rastaljena rudača,/a brda budu kao raspucana vuna(*II)

-Nebo će se tada raspuknuti.(*III)

-a mjesec se pomrači/i sastave se sunce i mjesec (na jednom mjestu i jednom            vremenu)/Ne,nema skloništa .(*IV)

-Pa kada se zvijezde ugase/i kada se nebo rastvori/i kada se brda smrve,..(*V)

-i nebo će se rastvoriti,pa će biti vrata/i brda će se pokrenuti pa će biti kao zračna opsjena (fatamorgana)(*VI)

-Kada se sunce smota/i kada zvijezde popadaju/i kada se nebo ukloni (*VII)

-Kada se nebo rascjepi,/kada se zvijezde prospu,/i kada se mora otvore(i spoje) /i kada se grobovi isprevrću(*VIII)

-Kada se nebo rascjepi/kada se zemlja izravna(nestane brda i planina) /i izbaci ono što je u njoj i postane prazna,(*IX)

-Mi vas možemo smotati u desnicu.

-u vama samima ima znakova za one koji razmišljaju

O vremenu

– danu koji je pedeset tisučća godina kako vi to računate

– danu koji je kao hiljadu godina kako vi računate

Još jednom moramo naglasiti da ove riječi dolaze sa početka sedamog vijeka.Dakle;izrečene su prije prije četrnaest stoljeća.Možete uzeti historiju i tražiti slične naučne i prosvetiteljske mudrosti.Do Kopernika i Galileja nećete ništa naći.Od njih;misao po misao otkrivaju se djelići nauka izrečenih u Knjizi koju vam preporučujemo.

Ja nisam naučnik,niti poznavalac rada S.Hovkina , osim onog uobičajeno površnog laičkog čitanja  štiva koja se nude. Znam da je on jedan od rijetkih naučnika koji se zista potrudio da svoje radove približi takozvanom običnom čovjeku.E,to je dostojno razmišljanja umnog čovjeka.

Nisam ni veliki poznavalac Kur'ana.Da li to iko to može reći za sebe kada se neke njegove Istine tek otkrivaju ili čekaju da budu otkrivene?Da li ikoima toliko sveobuhvatno znanje da ga shvati.

Ja sam  čitalac kome ne smetaju Hovkinove misli i riječi jer svako ima pravo da misli i da bude mislilac,kao što svako ima pravo da se kreće.

Netolerantni i nepodnošljivo iskljičivi način na koje su izrečene riječi o Stvoritelju i njegovom djelu smetaju me kao ljudsko biće koje vjeruje u Boga  Stvoritelja zemlje i nebesa.A ja sam samo jedan od milijardi,pa vidite koliko je to uvrijeđenih

Neobavezne poruke važe i za one komentatore i pobornike Stivena H. koji tvrde,da za  argumente za ili protiv njegovih stavova,uporište ne mogu pronaći u svetim knjigama.

Lipi pozdravi.

Vodič za neobavezne poruke Stephan Hawkinga

* Kur'an

**Historia est testis temporum,lux veritatis,vitae memorae,magistra vitae,nuntia vetustatis.

/ Historija je svjedok vremena,svjetlost istine,život pamćenja,glasnica starine./

 

*1 – 57.6.Kaf 2 i 3.// 2.El.Bekare29 /// 23.El-Mu'minun 17. isto i 67.Mulk 3.i.4.sa poučnim dodatkom:

nauka 20 vijeka dijeli atmosferu na:toposferu, stratosferu,mezosferu, ermosferu,

egzosferu, jonosferu i heterosferu.Sem toga broj 7 je na orijentu simboličan (formulističan)broj koji označava mnoštvo tako da se tu mogu priključiti i djelovi atmosfere poput Magnetosfere, Van Alenovih pojaseva zračenja ,pa čaki plutajuće plazma cijevi (u duhu Kur'ana : plivajuće plazma cijevi – što jeu kontekstu zemljinog okretanja oko osvoje ose adekvatniji izraz.)

*2 – 3.Ali-Imran 38.1/Kaf 38.//41.Fussilet (ES Seđde) 9-12. ///44.Ed-Duhan 36. i 39. i En.Nahl 3.

*3 – 6.El-En'am  38.(upućuje na zajednuičke osobine DNK)

*4 -6.El-En'am 99. / 16.En-Nahl 65.

*5 – 2.El-Be kar 251 (savremena nauka govori o mogućnosti života na drugim planetama,paralelnim svijetovima …)

*6 – 15.El-Hidžr 16 isto govori 25.El-Furkan 61) .( teleskop Huble dan za danom

otkrivao ljepote univerzuma ,a i ostali teleskopi ga slijede i potpomažu)

*7 – 15.El-Hidžr 77.

*8 – 21.El-Enbija  3o.

*9 –  21.El-Enbija 33. i 36.Jasin 40.

*10 – 25.El-Furkan 1.

*11 – 30.Er-Rum 11

*12 – 36.Jasin (muško-žensko,pozitivno-negativno,materija-antimaterija…)

*13 – 46.El-Ahkaf  3./54.El Kamer 49.

*14 – 36.Jasin 38.

*15 – 36.Jasin 40.

*16 – 51.Ez-Zarijat 7.

*17 – 55.ER-Rahman 5.

*18 – 81.et Tekvir 15.i 16.

 

*I – 56.El-Vakia 4 i 5.

*II  – 7o.EL-Me'aridž 8.i  9.

*III – 73.El-Muzzemmil) 18.

*IV – 75.El-Kij ame 8.,9. i 11.

*V – 77.El-Murselat8.9. i 10.

*VI – 78.En-Nebe 19. i 20.

*VII – 81.Et-Tekvir 1,2,11

*VIII – 82.El-Infitar1-4.

*IX – 84.El-Inšikak 1.,3. i 4.

 

Pitanje za Stivena Hovkina ( Stephen Hawking ) – II dio

 

 A šta Stephen Hawking  zna; možda ga je Bog ostavlja na životu  da otkriva još djelića misterije zvanog Univerzum? Da upoznavajući čedo Božjeg stvaranja , možda ,  spozna veličinu i savršenstvo Božje milosti i da to podjeli drugima.

Hovkin zna da je sve stvoreno od atoma.Upoznat je i sa  Standardnim Modelom. Zna i većinu ovoga što slijedi.

Standardni model  objašnjava masa drugih čestica ima 17 otkrivenih elementarnih čestica.

Femini,njih dvanaest čine sve tvari vildljivim;po šest kvarkova i leptona.

Pretpostavljenih pet bozona odgovorni su za svu silu u Univerzumu osimgravitacije.To su trebali biti:

G – gluon, (ok)

P –  photon  ili Ph  – photon  a nikako ne   y  – foton

Z –  bozon (ok)

W – bozon (ok)

Y  – bozon    a nikako ne   higgs bozon

Dvije na izgleda bezazlene greške,dvije pogrešne oznake čine da su desi veliki propust u modelu koji sva istraživanja  vodi u krivom smjeru.Kada propustite redosljed ,time poremetite harmoniju strune i izazove mali haosu teoriji koji opet sve uskomeša i zamuti.

Francis Englert i Peter Higgs su otkrili y bozon i za njega dobili Nobelovunagradu.Y  (Higgs)  bozon nikako nije tražena „božanska“ čestica.

Z i  W bozoni su čestice vrlo kratkog trajanja,odnosno brzina raspada u odnosu na momenat nastajanja im je skoro trenutna.Sile privlačenje (gravitacija) među njima su neumoljive,tako da dva bozona ne mogu opstati jedan bez drugoga.Zbo toga se poništavaju ili stapaju a njihovu masu i novi singularitet preuzima bozon Y (Higgs).Ubrzanje raspada i djelovanja gravitacije čestica Z i W  bozona plus njihova masa dobijetemasu bizona Y ( Higgs) koja je 130 puta teža od protona.

To je sedamnaest čestica.Nedostaje parna osamnaesta čestica stnadardnog modela i četvrti bozon.

To je  X – bozon, a to je nedostajuća  Božanska čestica,

X bozon bi po logici trebao biti parnjak bozonu Y ( Higgs).On to je jeste i nije.

Jeste, jer sve je u parovima.

Nije jer sedamnaeset ostalih čestica su pravi par bozona X.

Proračuni kažu da je masa bozona X  ekvivalentna masi ostalih 17 čestica standardnog modela.

Ja ne bih savjetovao traženje „božanske“ opasno je.Možda se ništa ne desi jer je raspad svake od čestica modela različit.A šta mislite da se u nekom opitu raspad poklopi,

I to bi trebala biti to.Upotpunjenje nedostajuće poveznice sa gravitacijom.

Sa X bozonom bi se zaokružio standardni model i bilo  bi lako povezati gravitaciju sa ostale tri fundamentalne interakcije između čestica od kojih se sastoji sva materija.

Rješenje problema  Standardnog modela bi zaokružila Teoriju polja,kvantnu mehaniku i teoriju relativiteta.Onda bi trebalo krenuti na mukotrpan put i povezati teorijou svega,teorijom struna i svim teorijama koje slijede.

Povezati ili odbaciti u zavisnosti od naučnih činjenica.

Samo zaboravite teoriju haosa ,uslovi ni terijski ni prektični za njeno saživljavanje i povezivanje sa drugim teorijama ne  postoje.

Kako je  je Bog jedini singularitet i stvoritelj svega ,to je on dao krilima leptira let.Svaki treptaj leptira ima svoju svrhu u Božanskoj harmoniji..

Bog u svojoj Bezgraničnoj Milosti ne bi dozvolio da sićušno biće nalik prekrasnom cvijetu napravi haos i pukotinu u savršenstvu njegovog stvaralaštva,već i radi ljepote  samog tog cvijeta.

Treba razmisliti i o mogućnosti da je Bog ostavio Hovkina da on; i pored uma  i života kojim je obdaren,kao neki slijepac ne prepoznaje i negira istinu koja mu je data. Možda Hovkin treba da  uveća balasti svoga nevjerstva i ovjeri svoju putovnicu za destinaciju sasvim suprotnu negiranom Raju.

Nikad ne budite sigurni u to šta je za vas dobro ili zlo.

 

 

 

 

 

Naš prijatelj Ivica M. večeras slavi Uskrs

Hala ti Gospode

Život je lijepNoć i Dan

  

    

Naš prijatelj Ivica M.  večeras slavi Uskrs.

Veselo i toplo je u njegovom  domu.

Uvijek je bilo.

I večeras će biti.

Blagdan je.

Ktomu će dom  biti pun dobrih djevojčica i ljudi.

Dobrica  je  naš Ivica.

Velika.

I samo se sa takvim ljudima druži.

Najbiolji prijatelj mu Esao Mrak.

Mrak –  ono po čaršijski. Ljudina.

Eso nije Ivici bio samo tast.

Bio mu je najbolji prijatelj, skoro  drugi otac.

Uvijek , svakodnevno nalaze razlog da se druže.

Dobro de , popije se , nome, koja.

Zašto ne veseli i dobri ljudi to zaslužuju.

I uživaju gledajući kako se njihove  grlice oko njih svijaju.

Možda će nas se sjetiti i nazdraviti nam za prošle dane.

I buduće.

I jedan i drugi.

Sretan je Ivica čovjek.

A nije  dobro krenuo njegov život.

Bio je dijete kada mu je umro otac.

Nije ga previše zapamtio  jer je radio  u tujini.

Morala je otići  i njegova majka , kad je ostala samohrana.

A Ivica?

Ne pitajte.

Ipak reći ćemo, iako ga boli , on to ne pominje.

Osta dijete kod rodbine, daleko od rodnog grada.

Nisu ni neka rodbina bili. Stranci ,komšije.

Rodbina je rodbina, a siroče je siroče.

Dijete je , odjednom,  samo .

Oca nema. Zna da se neće vratiti.

Majku ima, ali je daleko.

Ne zna dijete da se ona nikad neće vratiti.

Navraćaće jednom , ajd’ recimo dvaputa godišnje.

O , da.

Dobro se ona brine o njemu.

Sve on ima.

I igračaka više nego drugi.

I đeparac za dva-tri dječaka.

I novu vestu, pantalone i cipele.

Čak i sat.

Marvil ili darvil?

Obadva.

Jedan za jutanju  , drugi za onu laku noć suzu.

Ne , ne plače on.

Nikada.

Samo suze same kanu. Čiste i čestite kao kap rose.

Nisu baš poslušne te dječije suze.

Zar ne , Ivice ?

Mnogo bole.

I slane su.

A milovanje po kosi?

A poljubac za laku noć?

A dobro jutro sine, da li si lijepo sanjao?

Toga nema.

Insan se na sve navikne.

Dijete malo teže.

I ne zaboravlja.

Lažemo!

Bude toga .

Dvije sedmice ljetnog ferja.

Ponekad za Božić.

Za uskrs  ,  već ne.

Dođe novčana uputnica.

A uputnicu još nisu naučili da pomiluje i poljubac da.

Da zagrli, nemoćna je.

Da je priglliš srcu.

Ne ide.

Srce se nikad ne navikne na novac.

Ima i mnogo želja i pozdrava.

Bude na kraju i ono: Budi dobar.

Dijete slegne ramenima i pomisli:

Neuk svijet.

Šta mi drugo preostaje!

Jedino je Mili Bog stalno sa mnom i on me uči svemu.

Onako nježno. Roditeljski.

Odrasli znaju samo savjete davati.

Budi poslušan.

A svako dijete se rodi takvo.

Sa Božjom milošću i dobrotom.

Odrasli ih stegama kvare.

Ivicu nije imao ko da kvari.

Nažalost.

Ne sjeća se dobro dodira,milovanja i poljubaca u djetinjim danima.

Kasnije je odrastao,pa nije bilo zgodno.

Snova se sjeća. Svih.

Svi su vezani za majku , dodire, milovanja i poljubce.

Ti snovi najviše bole.

I ostaju urezani zauvijek, jer su neispunjueni.

Rekli smo naš Ivica je sretnik.

Sve je u parovima.

Usud uvijek plete mreže. Ali on samo izvršava ono što mu Nebo kaže.

Poslaše ga u naš grad.

Drugi i veći su bili bliži mjestu odrastanja.

Dobro je ispalo za Ivicu.

Poslaše ga u Sarajevo da uči i postane čovjek.

A Ivica  je postao  čovjek i prije nego što se ustoličio kao podstanar u našem gradu.

Grad i ljudi su mu u početku bili malo strani.

Barem neobični. Nekako su se složili.

Kasnije se navikao.

Usamljena djeca  se lako naviknu na sve.

Grad i Ivica su uticali jedan na drgugoga.

Podjelili su suđenu im dobrotu i plemenitost.

Usamljeno dijete je postajalo ljudina.

Falili su mu oni nedosanjanei valeri.

A onda je jedna grlica sletila u njegov zagrljaj.

Ne znamo,  ko kome nije dao mira i ko koga nije ni za tren puštao.

Šalimo se.

Za sve treba dvoje.

Ljubav im bila suđena.

I to je bilo to i ništa više.

Jedina i prava ljubav za čitav život.

Imaju dvoje djece. Dvije prekrasne grlice.

I tast mu Eso Mrak ima dvije djevojčice.

Jednu je Ivici od srca darovao.

Čestit Uskrs  Ivice ,

tebi i porodici.

Nećemo ti mnogo toga zaželjeti.

Samo zdravlje i sreće.

Ljubav i snove si sam sebi  uz Božiju  Milost ispunio.

Ne treba ti ništa više.

Pitanje za Stivena Hovkinga (Stephen Hawking )

 

 

Şvojevremeno na mrežama je upriličeno druženje sa Stivenom. Dozvoljavali su vam da ga pitate šta želite. Mi smo to propustili, jer nemamo sluha za misaone ljude koji pogrešno procjenjuju neke bitne činjenice i zastranjuju.

Onda se popišmanimo i nakon protoka nekoliko stađuna ipak se odlučimo štancat ovo pismenije:

Malo dramatike za miran san 

Mi imamo samo jedno pitanje  za Stephana Hawkinga:

-Odakle razum?

Imamo i nekoliko neobaveznih poruka. Ako prodru dobro je, ako ne opet je dobro. U svakom slučaju ćemo imati miran san. Nažalost te poruke otvaraju toliko pitanja na koje ni Stiven ni njiegove kolege nisu spremni dati odgovore.

Čovjek već trideset godina Božjom miloću živi na kredit .Poslijednjih godina kategorično tvrdi:

„Nema Boga , ni raja.“

Knjiga Veliki plan 2010. i neki intervjui poslije toga su osnov za izrečeno.

I ne samo to!

Njegove apokaliptične, skoro zlobne, vizije kraja ljudske civilizacije i Univerzuma  sve više  su preokupacija njegovih misli. Vjerovatno to dolazi sa godinama. One produbljuju vjerovanje ili nevjerovanje, jer Bog je svestvorio u parovima.

To iz njega, hoću da vjerujem , probija ljutnja  zbog teške bolesti koju ima.

Međutim , on kao naučnik koji je pisao o DNK  , trebao bi znati da su kod bolesti, poput  njegove, dlučujući faktori su  geni , a oni se naslijeđuju. Pisao je i o uslovima mutiranja DNK , ali nikako da to poveže sa svojom bološću.

Ko je od predaka i na koji način uticao na gene (DNK) ne može se odrediti.  To je uslovljeno ishranom, uslovima i načinom života svakog pojedinačnog pretka. Mnogo je faktora koji utiču na stvaranja predodređenosti za neku bolest. Nije nebitna činjenica da su njegov otac i majka radili u odjeljenju za prarazitologiju.

Na početku karijere je tvrdio da će za 1o-15 godina ,možda i koju  godinu prije otkriti „sve fenomene Univerzuma“. Bio je mlad, pun poleta. Žurio je otkriti sve tajne od nastanka u okviru “Konačnog otkrivanje tog Božjeg plana „ i Teorije svega.  Želio je da njegova buduća teorija bude ta „ koja će objediniti sve relevantne teorije od Ajnštana do današnjih dana.

U knjizi Kosmos u orahovoj ljusci (2oo1),  ustvrdio je  da se neke dešavanja u  kosmosu  jednostavno ne mogu naučno objasniti ni proniknuti, da postoji neki ključ, neki obrazac, neka šifra, koji drže budućnost  odvojenu od prošlosti, da su mnoge stvari skoro neobjašnjive …

Sumnjajući da će i buduća nauka moći objasniti tajne savršenog nastanka i funkcioniranja  kosmosa  jedino moguće objašnjenje vidi u  hipotetičkim uplivu „neke više sile“.

“Mi pokušavamo Ajnštanovu opću teoriju relativiteta kao  i  kvantnu teoriju ujediniti u jedinu jedinu – teoriju tzv. kvantne gravitacije…“

To „ujedinjavanje“  i ta teorija svega bi dovela do „spoznaje o Stvaranju univerzuma i zašto je to tako kako mi to posmatramo.

Zatim, Havkin priznaje da “naše teorije nisu još potpune“ i da se „ne zna kako izgleda ta formula“ poprilično siguran da će ona „sadržavati obje pomenute teorije.“

To bi bila  skraćena verzija glavnih postavki u knjizi. Naišao je na probleme ,ali je i dalje optimist, samo umjereniji.

I pazite sada,u nastavku :„on dozvoljava da bi se tada moglo govoriti o Božjoj formuli“ i da će se ona , valjda , otkriti do kraja 2o stoljeće.

Nemoguće da je sve ovo je  zaboravio. A možda samo želi sam sebe demantirati.

Danas izjavljuje da je  nemoguće bilo kome spojiti te pomenute teorije ili otkriti tu božju formulu.

Njegov optimizam posustaje i polako se gasi.

Isto tako zaboravlja da je (hipotetično) kao dvadesetogodišnjak umro (a kada je po fiziološkim i liječničkim zakonima trebao umrijeti)  za naučni , ali i ostali svijet on bi bio samo jedan anonimus.

Zaboravlja da mu je samom  Božjom milošću data:

-šansa da proživi još 3o god.(do sada),

-da ima troje djece i unučad,

-da učestvuje u otkrivanju nekih tajni ovog našeg misterioznog Univerzuma,

-šansa da izgradi svoje naučno djelo i ime,

-šansa da bitno utiče na savremnu nauku i korespodnira sa njom,

-da utiče i mijenja svijest,mišljenje i razmišljanje miliona ljudi,

-da se svojom hrabrošću,koegzistentnošću i osebujnim humorom bori sa opakom bolešću

– da bude vodič u istrajavanju prebrođivanju nedaća,milionima onih koji imaju slične ili drugačije  probleme

-da stiče nove blagodeti,slavu,nova iskustva,nova poznanstva,drugi brak…

Jao,koliko razloga ne samo za život već i za skrušene poglede ka nebu ili zemlji.

I umjesto zahvlanosti,za podareni, izuzetno bogat život u skoro svim njegovim sferama,Hovking u knjizi Veliki plan iznosi mnogo nelogičnosti,vrlo neumjesnih i  neodgovarajućih  tvrdnji.

Tvrdnji koje nisu dostojne njegovo uma.Uma koji  je možda počeo pucati zbog nemogućnosti dubljeg prodora u svijet tajni Velikog Stvoritelja ,kako je to 8o-tih godina prošlog vijeka sebi zacrtao.

Neki bi pomislili da je to zbog stvaralačke senilnosti u koju je zapao. Možda želi još malo pažnje intrigirajući svjetsku javnost ,iako nije pohvalan način na koji to radi.

Ne,nije zbog toga.On samo ima (i uvijek je imao),sasvim oprevdano,strah da će umrijeti a ne završiti ono što je započeo.Njegov um nije bio nikad življi i funkcionalniji,vjerujem da radi punom stvaralačkom brzinom i kada spava.Upravo zbog toga  on ga  teže kontroliše.Od silne količina činjenica (znanja) i prevelike želje da što prije dođe do ključeva tajni Univerzuma , bježe mu djelići misli koji se trebaju spojiti sa glavnim postavkama.

Njegov šuplji zemljak bi rekao : “Od stabla ne vidi šumu.“

Kakva stupidarna „mudrost“ koja se može prodati samo, maloumnicima.

U slučaju S.Hovkinga ( nenalaženje nekih rješenja,nailaženje na poteškoće)objašnjenje je kompleksnije.

Stablo po stablo šuma, šuma po šuma ,brdo, brdo po brdo planina, planina po planina, kontinent, kontinent po kontinet sadam kontinenata. Kontinenti, Nebo, Zemlje – svijet. Svijet po svijet mnogo je to svijetova. Svijetovi po svijetovi Univerzum.

Vratimo se šumama i stablima. Svako stablo u šumi nije jednako. Neko je trulo, neko slabog korjena, neko je parazitsko, neko je besplodno. Druga stabla imaju druge inačice. Neko je ljekovito i žilavo. Neko je blagorodno i obiluje plodovima. Neko je razgranato i zaštitničko. Bez nekih stabala šuma može da opstane, dabuja i razvija se. Druga stabla održavaju šumu na životu. Stabla mogu biti zdrava i bolesna. Bolesno stablo,  bolesna šuma. Zdravo stablo , zdrava šuma.

Mnogo šuma – nebo je puno putanja, odvalače pažnju od stabala znanja. Iza svakog stabla, iza svake šume, iza mnoštva šuma stoji njen Tvorac. Tajan ili Javan. Samo ga treba potražiti.

Ne treba se previše osvrtati i gubiti vrijeme u  traženju Njega. On je bliži i mnogo dalje nego što mislimo. Sveprisutan.

Kada odvojimo bolesna i slaba stabla od zdravih završen je veći dio posla. Kadao dvojimo korisna i ljekoviti stabla, polako ćemo doći do dva blagorodna stabala i dva  stabala znanja. Jedno je varka i lažno je. Drugo je neponovljivo i istinito. I vidite nema šume. Samo dva i dva stabla koja se opetuju. Neka mikrokrajnost poput  DNK.

Ja se raspričao o stablima i šumama , a Stivena H. muče, more  nadolazeći dani. Neka ga oni ne brine on je svoju životnu misiju skoro ispunio. Lični odabir nekih stavova će uticati na konačan učinak : da li je tu misiju i opravdao.

Skoro sve što govori o kosmosu u njegovoj novoj knjizi odiše savršenstvom stvaralačke moći, neke Uzvišene sile , neograničene moći. On to ne vidi, negira; iako na Božju formulu ukazuju većina njegovih radova, knjiga; htio on to priznati ili ne.

Kada god pomene neki obrazac, neku formulu, neki naučni princip, neku spregu poznatih i nepoznatih sila, kad nabraja naučne principe koje je „iznjedrila priroda ili haos koji prethodi harmoniji“; to Hovkin govori o uplivu jedne Više sile.

Kako se bez upliva stvara harmonija?

Ja to ne neću objašnjavati, jer je to nemoguće.

Hovkin se nije trudio objasniti , jer zna da je to nemoguće.

Kad god tvrdi o nemogućnosti pronicanje u srž nekih krucijalnih pitanja i zamki koje tvori bitstvo univerzuma, uvijek iznova i iznova on nameće pitanje:

“Zar se se tu ne radi o Božanskom ključu?“

Ključ je to kojim su neka znanja zaključavavaju u trezorima najvećih istina, koja su smrtniku nedostupna.

Radi razložnosti , slijedi digresija koja može objasniti mnogo toga. Ali i ne mora. Čovjekov um je čudna biljka. Prihvata samo ono što želi, ono na šta je svik'o i ono što mu odgovara.

Pa gledajte pogubne i smtronosne zamke koje je čovjek napravio. Zamke koje vise kao dvosjekli mač iznad čovječanstva, svijeta i svjetova.

Da li Hovkin misli da bi mogao čovjek biti savjestan , odgovoran i dosljedan u vršenju svetih dužnosti kada bi mu se dali ključevi znanja Zemlje i Nebesa, Univerzuma?

Da li bi se čovjek mogao suspregnuti u morbidnom htjenju da se igra rimskih bogova?

Čovjeku je dato znanje atoma. Od atoma je i univerzum sačinjen. Atomi su sićušna ali najbitnija  karika bitstva Univerzuma.

Naveli smo atome, a to je nauka.

Fizika je fisija.

SAD-Hirošima -Nagasaki. Odbrana demokratskih civilizacijskih načela ? Dalje slijede hidrogeni, pa neutroni…Črnobilj,Fukušima…laseri,kvarkovi…

Hemija je hemijsko oružje.

Iperit,Ciklon B. Njemačka-rješava ratne i rasne probleme, jevrejsko pitanje i pitanje svih neprijatelja arijevaca-odabrane supreiorne bijele rase. Dalje preuzima Zapad i Istok, manje Sjever i Jug.

Bilogija je biološko oružje.

Patogeni mikroorganizmi. Zapad kolijevka civilizacije. Poligon svijet, probni dio Afrika i Azije. Ebola, hiv, gripe ,mutacije. Producenti u bijelim mantilima i latex rukavicama nikad ne posustaju. Izvršni producenti i  režiseri se cerekaju, čiste zemlju od ljudskosti.

Dodajte tome DNK i medicinu.Nesagledive i pogubne mogućnosti.

Pozitivne (?) domete moći mogu će koristiti samo svjesni i odabrani. (Termin nekako poznato slovi).

Tehnološki dometi  u naoružanju ,nano i robo inžinjering ne i manje pogubljni su uglavnom vidljivi a tajne dokučive, jer njih je teže čuvati u tajnosti. No to ne znači da su manje ubojiti.

Nikad se ne zna da li je nešto dobro ili zlo!

Možda su to samo pripreme za konačno rješenje rak rana zapadne civilizacije: prenapućenost Zemlje; konačno rješenje svih arijevskih : rasnih,religijskih,spolnih i drugih problema.

I prije je povijest  krcata primjerima masovnog uništavanja u svim smjerovima.

Sredstva uništavanja su bila mnogo morbidnija i jezovitija; masovna ali skoro neučinkovita u poređenju sa savremenim. Međutim vremenima u kojim su se rabila sasvim efikasna i odgovarajuća. Čerečenje, zoo-arene, razapinjanje na krst, nabijanje na kolac, lomače,sirove kože…

Mora se priznati da ljudima nika nije nedostajala morbidna i horor mašta.

Ne treba zaboraviti CERN i slične pokuse!

Eksperimenti vam pameti.

Čovjek traži, čovjek hoće da simulira božansku česticu, traži neke kvarkove, inducira minjaturne crne rupe, antimateriju, tamnu stvar i tamnu materiju, vrijeme i antivrijeme…

Suvremena nauka o tim stvarima nema i nema blage veze. Luta u dalekim, nejasnim, maglovitim obrisima i pred, pred,…predznanjima o tim pojavama.

Pošto je sve stvoreno u parovima vjerujem da je ovaj svijet svjetla tvar i svjetlamaterija. To tako i treba da ostane.

Sve što je u parovima se stapa (poništava).

Šta ako se u planinama Švicarske otvori procijep pa makar on bio veličine 1 na – 273,15?

Veličina tačke iz koje je krenuo Veliki prasak. Tako bara tvrde.

Vjerujem, u svom blaženom neznanju, da bi i procjep manji do od jedan  na minus 273,15 mogao biti poguban za Univerzum i izazvati Veliki tajac.

Ako je ta ljudskom umu ta nezamisliva minimalnost bilo dovoljno za stvaranje Univezuma kako bi se ona, manja ili nijansu veća odrazila na Zemlju, Sunce, Mliječni put, Univerzum.

-Šta ako se otvori procjep za dotok antimaterije?

-Šta ako se otvori ulaz u crnu rupu.?

-Šta ako izazovemo stvari o kojima nemamo pojma?

Povijest pokazuje da čovjek još nije pokazao da je dostojan, da zaslužuje dveri koja vode sveobuhvatnom znanju. Odabrani pojedinci dobijaju djeliće toga da bi se čovječanstvu olakšalo , ali i iskušalo.

Lljudi uvijek i iznova padaju na ispitu.

-Šta mislite kad bi se čovjeku dalo konačno znanje: putovanje brzinom većom od svjetlosi, crnih rupa, rađanje zvijezda, tamne tvari i tamne materije, kvarkova,bozona…?

-Kako bi se on ponašao?

-Da li bio pažljiv, mudar i oprezan sa novostečenim znanjem?

-Da li  bi se i dalje igrao  antičkih bogova kao do sada?

-Da li bio smrtonosna mašina kao i uvijek, ili bi postao još smrtonosnija?

Ili jednostavno:

-Šta bi uradio sa tom silnom moći?

Izvinjavam se starorimljanima, prošlost je pokazala da od svih osobina ona nema onu najznačajniju: magistra vitae. Time se dovodi u pitanje legimitet ostalog djela poslovice koju su skovali stari Latini, varalice povijesti, a čovjek je po svojoj prirodi nemaran učenik. (No,o tome neki drugi put.)

Historija nije čovjeka naučila ono osnovno : Biti čovjek.

Latini su imali i dobrih poslovica: Homo homini lupus est!

Međutim čovjek je još gora zvijer: homo paklenikus krvnik est!.

Neke od izrečenih pretpostavki, premisa,navoda i konstatacija navode na postojanje ozbiljnih problema, sumnji i vizija apokaliptičnih konotacija kad je čovjekovo djelo u pitanju.

Ta razmišljanja me navode da postavim drugo iskreno pitnje na koje bi Stephen Hawking trebao da da odgovor:

Da li bi on da  posjeduje, ključeve Nebeskog znanja i tajni povjerio i jednom jedinom čovjeku?

Odgovarajući na to pitanje i on sam dobija odgovor zašto Univerzum nije spreman da otvori svoje Dveri i Dvore i podjeli tajne sa Zemljanima.

Ja njegov odgovor znam. I odričem tih ključeva. Ne zarad sebe i Stivena H., već zarad budućnosti Zemlje i Svijetova.

I da, i ja se bojim robota – ali smo zbog toga što ih je čovjek stvorio i on upravlja njima.

Kažem bojim se vještačke inteligencije, ali mnogo više, strahobalno se  bojim čovjeka i onoga što može da stvori i učini.

Stvoritelj bolje poznaje ljude od mene. On ih je stvorio.

Šta na kraju reći  Stivenu Hovkinu?

Neke njegove riječi nisu dostojne njegovog uma i njegovog života.

Pa, nije valjda toliko  zvizn'o da sebi dozvoli da  sada počne seniliti ili da pomisli da je njegov posao dovršen. Može on još dosta toga da uradi, da uči i poduči. Ne može,ako se prepusti beznađu?

Sve polazi od relativiteta i uglavnom se njime i nadom završava.

Čak i sama pomisao da se najsavršeniji i nakompleksniji naučni zakoni i obrasci po kojima je ustrojen Univerzum i po kojima funkcioniše, stvaraju nasumično , sami od sebe, dali iz  harmonije ili haosa , zvuči bedasto.

A šta reći o samom životu i onome što je neodvojivi dio nas.

Religije su bile savršeno zamišljene i osmišljene; po mjeri čovjeka.

Religije su postale nešto što se davno udaljilo od Boga i čovjeka.

Religije su postala izbor grupe, čopora željnih vlasti i moći.

Religije su postale sredstvo zvijeri kojim ona nameće  podjela, uništenje i smrt. Običan smrtnik to ne vidi.

Zamagljen mu je i ispran um.

Vjerovati (i kako vjerovati) ili ne vjerovati je prvo osnovno pitanje?

I to je stvar ličnog izbora. O tome ne treba raspravljati.

Progovarati o nepostojanju Boga i Raja na arogantan i isključiv način na koji  to Hovkin čini vrijeđa  lična osjećanja milijardi onih koji u Boga i raj bezuslovno vjeruju. Na to se mora reagovati.

Čudesni su, prelijepi i savršeni Božji putevi i vrlo često nedokučivi.

Stiven Hovkin je sićušni dokaz toga.

/Nastavak slijedi 24. 04. 2016. u 12 00 /

Bajka o Sarajevu Gradu čednosti Bosne zemlje Božije milosti / Riječ autora

Riječ autora

Jedan  Kameni spavač (*1) , neke druge ratne epohe ,  reče da je čovjeku potrebno najmanje petnaest do dvadeset godina , da  se ratna dešavanja prebole, raščiste, iskristaliziraju, pročiste. Tek onda, lišena subjektivnih trauma doživljenih grozota, ljudska svijest postaje vjerodostojni svjedok tih stravičnih događaja.

Kao živi i još uvijek prisutni svjedok – nalik Kamenom spavaču – ovaj autor se poslije dvadesetak godina budi  , oslobađajući zepretene  misli .

Misli  o boli, ljubavi i tuzi, istovjetne i sveprisutne na svakom hodištu i svakom zakutku ove Bosne – Bogu Mile Zemlje , ali i planete zemlje , jednog od čuda stvaranja Milostivog Gospodara.

Misli, riječi i molitvi zahvalnosti Svevišnjem Gospodaru na spasu Bosne, njene plemenite djece, Anđela Blaženog Srca, a i Plave planete.

Snova i nada u vaskrsenju  Svetosti Grada  Srebrenog , Sarajeva Grada Čednosti i Bosne  Zemlje Božje Milosti  na putevima ljudskosti, dobrote, samislosti i oprosta je sveopšta.

Oslobođene misli prenešene na hartiju u onom slijedu kako nastaju, bez korekcije i uljepšavanja postaju svjedočanstva o zlim vremenima i nekim zlim ljudima .

Trajna opomena onima koji naslijeđuju ovu zemlju..

Neko će se upitati zašto se ovoj bajci kao glavni protagonisti pojavljuju  Indexi i Pjevač ?

Na prste jedne ruke se mogu izbrojati ljudi koji su  poslije II svjetskog rata, zadužili i slavom ovjenčali Sarajevo – Sveti Grad Čednosti  i ovu predivnu  Bosnu – Zemlju Božje Milosti,

Index i  Pjevači  već  pedeset tri godine čašću,  ljubavlju i poetikom slave  Grad i Zemlju! I još uvijek ne posustaju!

Plemenita  poetika uokvirena vanvremenskim aranžmanima, maestralno izbrušenih do najmanjih sekvenci , do  doba Indexa nepoznatih za  rok muzike, učinili su ,da se  Indexi sasvim objektivno svrstavaju u vodeće svjetske bendove.

Čaršijo, Ćaršijo, najstroža Čaršijo.

Uz  Selimovićevu i Makovu, skoro istovrsna liričnost ,  pjesma Indexa je ono što odražava srž ove  predivne Bosne i plahog Bosanskog bića:

-Usud ; nijemo osluškivanje, čekanje i podnošenje onoga što neizbježno mora doći.

-Teško, mukotrpno otkrivanje i oslobađanje suštine bosanske duše i podneblja.

-Duše zaljubljene u ljubav , duše predane ljubavi kao najvećeg oslonca apsolutnoj istini,.

-Duše zaljubljene u podneblje: sveto i iskreno, prelijepo i vječno, miomirisno i modro zelenog kao i izvor i rijeka po kojoj ime dobi.

Od postanka Indexa 1962. do danas je prošlo pedeset četiri (54) godine. Statistički gledano Indexi su svirali trideset devet godina (39) godina.

Sve ove godine su svirali nesmanjenim žarom. Životi miliona ljudi su prodefilovali kroz pjesme Indexa. Svi oni  koji su damarom osjetili i  prihvatali iskrenost  nenadmašne muzičke poetike.

Indexi, to je ova Bosna   da prostiš,  sneni i  prkosni od sna i muzike te.

Indexi , to je ona plemenita pozdrav ruka sa stećaka , koja moli da staneš i razmisliš o htjenjima tvojim. To je ona zlatna pjevača ruka što prijateljstvo pruža i širi.

Indexi su uvijek bili  kao pet prstiju jedne ruke.Svaki prst svoju ulogu ima i dopada se svima.

Indexi su sinonim bosanske duše,  kojoj sevdah dozvoljava da  prenese patos ljubavi, čeznje i snova u dušu i nevino je ponudi svima, voljenim i zaljubljenim, i onim ostavljenim i tužnima.

Indexi su bili utjeha mnogim divnim generacijama i iskrena nada. Uz njihovu muziku je svijet bio  plemenitiji, ljepši i nježniji, i niko se nije stidio pustiti koju suzu, onako za svoju dušu i radi nje same.

A tko će ti reći šta je duša?

To samo Bog zna!

I možda Indexi i djece Grada čednosti Zemlje Božje milosti.

P.S.

Prošlo je petnaest  godina od smrti Velikog Čovjeka ,  Davorina Popovića Pjevača koja je označila kraj rada neprestižnih Indexa kao vokalno instrumentalne grupe.

Maestralni gitarista Slobodan Kovačević mu se pridružio tri godine kasnije nikad ne prebolivši svoj odlazak iz Sarajeva tokom rata.

Čvrsti a nježni đez-rok-simfonijski  virtuoz Đorđe Kisić je umro prije jedanaest  godina ; zgrožen i  izgrižen spoznajom da su  neki od pripadnika njegovog naroda ubijali njegov Grad i njegovu Zemlju.

Poslije umiru Nedo Hadžihasanović (2006. g.), Đorđe Novković (2007.g) i Enco Lesić (2013.g.).

Polako nas napuštaju jedan za drugim.

E”’ , Bogami  dobar dio nas u kolonama polako za njima, iako su mnoge, još  od 1992-1996. g.nestali.

Mrtvi su a žive!

Slava i Hvala im!

 

Kazalo

(1*) Erih Marije Remark

Kazalo :

*Alek 1

*Hud 14

*Jovan 11. 1.i 2.

*Isaija 14.22

*Isaija 24.16.17.

** U bajci korišteni nazivi pjesama, riječi, katkad stihovi  umjetnika i osoba navedenih u bajci , pa stoga  smatram da ih ne trebe posebno označiti jer su lako prepoznatljive.

Imamo primjedbe nekih guglatora da su pojedini tekstovi nejasni ili manje jasni zbog upotrebe manje poznatih riječi, kolokvijalizama, provincijalizama, šatro i retro priče. Po nama ništa nije ostavljeno neobjašnjeno. Vremenski raspon tematskih jednica sežu do desetine tisuća u prošlost i do 3356 god. u budućnost. Dalje nismo mogli , jer je dalja budućnost zaključana .

Riječnik manje poznatih riječi i pojmova za Bajku o Gradu Čednosti Zemlje Božje Milosti

Ubavo (mak.) – lijepo

I am (eng.) – ja sam

Tisuć’  – hiljada

Hrliti  – žuriti , juriti

Cvetajeva –Marina Ivanovna Cvetajeva (1892-1941.) ruska pjesnikinja

Po – Edgar Allan Poe (1809-1849.) američki pjesnik

Jesenjin – Sergej Aleksandrovič Jesenjin(1895-1925.) ruski opjesnik.

Majakovski – Vladimir Vladimirovič Majakovski (1893-1930.) ruski pjesnik

Ahmatova – Ana Andrejevna Ahmatova (1889-1966.) ruska pjenikinja

Monteno – Kemal Monteno (1948-2o15) bosanski pjesnik, kantautor , kompozitror

Mak – Mehmedalija Mak Dizdar (1917-1971.) svjetski i bosanski (i samo bosanski) pjesnik

Prever – Jacques Prevert (1900-1977) francuski opjesnik

Mali Princ – La petit Prince(1943…) – čedno čedo univerzuma

Đenis – Janis Joplin (l943.-1970. maestralna pjevačica, djete cvijeća

Hendriks- Jimi Hendrix (l942.-1970.) crni vituoz na gitari, djete cvijeća

Morison – Jii Morrison ,(1943-1970.) frontmen fenomenalnih Dorsa, djeca cvijeća

-7 veličanstvenih Indexa:

Pjevač – Davorin Popović (1946-2001-)

Bodo – Slobodan A.Kovačević(1946-2001.)

Đoko –  Dorđe Kisić ( 1934-2005.)

Fadil Redžić

Ranko Rihtman,

Miroslav Šaranović

Nenad Jurin

Broj 7 svojom orijentalnom simbolikom formulistično označava neodređeno mnoštvo,kojim se  uključuju i svi ostali učesnici, polaznici i prolaznici muzičke akademije zvane Indexi.

Orleanka – Jeane de Arc (1412-1431.), svetica,  blažena čista srca koju je inkvizicija spalila na lomači

Ledi Dee – Ledy Diane Spencer (1961-1997.),  princeza,koju ubiše zbog otkrivanja iskrene predanosti Bogu.

17. Isra 58. Nema nijednog mjesta a da ga mi nećemo uništiti prije Sudnjeg dana ili ga kazniti žestokom kaznom. To je zapisano u Knjizi.(#15.)

Par ekselans (p.Par excellence fr.) – naročito,izvanredno

Kom si kom sa (fr.) – tako – tako

The (eng.) – određeni član

A (eng.) –neodređeni član

Papak –  je papak

Šlepađija (mah.) – papak,suvišan teret, neugodni primitivni privjesak

Šenkrat eno kiselico(slov.) – još jednu kiselu

Klipača(žar.) – piva u boci od ½ l

Hablečina (tur.žar.) = blentovija (žar.) – budala,mediokritet,može i papak

Mamlaz  – glupan,blesav

Homo paclenicus (lat.) –pračovjek,čovjek pakla

Et(lat.) – i

Est(lat.)- je

đek (jack) trbosjek –  ozlogašeni  koljač,mala maca u poređenju sa balkanskim koljačima

Paganin –nevjernik,bezbožnik

Kameni spavač –  prkosni, sneni,svevremenski svjedok krstaških ratova i svih zala Vatikana i ostalih,Mak Dizdar

Tam-tam (urođ.) –  od postanja način komuniciranja najprimitivnijih plemena

Zabobonjavati – brabonjci izlaze iz usta ( mah.)

Cikče,rokče,skiće = varijacije glasanja jedne domaće životinje

Mah.- mahalski

P.S.G. et p.et u.

Nije Paris Saint Germaine ili papci-seljaci-građani; već Post Scriptum , glibonje ( papci, koljači i grmalji ) = genocidne ubice dio teksta koji je delaturiran iz potskog zapisa zbog nedoličnosti i neetičnosti, čiji je jedan dio dat u prethodnom tekstu.
Dio koji nedostaje ćemo malo umiti,zakovrnuti ,ublažiti i naknadno objaviti. Zaključni dio tog pisanija smo vać objevili pod nazivom glibonje.Čudite se što smo malo ublažili. Nismo vjerujete. Obavijestićemo vas kad dođe vakat pa se bude objavljivao glavni dio.

a vi vukojebinaši

i vi davolja sorto

da  i vi tamo – što se smijete

i vi dalje – što se cerite

pa i vi mnogo niže

što se kofrčite

i još niže

što se krijete

i sa brabonjcima valjate

šta vi čekate

zar vas – bar malo nije stid.

Guglator  – pretraživač,surfer po google.

Sežu – dostižu,dohvataju,zahvataju.

Delatur –  izbaciti  u korekturi

Bajka o Sarajevu Gradu čednosti Bosne zemlje zemlje Božije milosti

 

**

Hala ti Gospode

 

Život je lijep Zlaćano Sarajevo Grad čednosti  Molitva za ljubav

 

 

 

Ovih dana se dešava dan koji će neuki označiti kao dan rođenja našega Sarajeva, Grada Čednosti.

Sveti grad je  rođen neznano kad. Milenijima prije, i još malo preko toga.

O njemu Svete knjige pišu i slave ga.

Moramo i mi.

Našu Bajku  o Bijelim dvorima smo vam već predstavili.

Nije na odmet da je ponovimo , u tri – četiri  dijela narednih dana u u 12  oo.  Muzika je dekor, jer naš grad je   čisti sevdah.

Možda vam se svidi.

Ako ne , pa pokušali smo.

 

Bajka o Sarajevu  Gradu Čednosti Bosne zemlje Božije milosti

 

„  Čitaj  počinjući Imenom

svog Gospodara koji je sve stvorio. “*

                                                                                                    Oh, moj Gospodaru

Svaki Tvoj dan je stvoren za rađa

Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.                                                                                                                  Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.

Svaki  Tvoj dan je prelijep za pjevanje.

                                                                                                    O Tebi Bože Jedini.

                                                                                                    O  zemlji Tvoje Milosti.

                                                                                                    O  Tvome gradu čednosti.

                                                                                                    O  nama

                                                                                                    O  Pjevaču i Indexima

                                                                                                    O  ljubavi

                                                                                                    O  oprostu

                                                                                                     J  oš samo treba da krene

ova blagorodna bajka

 Oh , my Lord

 Oh , my Lord

Nekada – davno

Bajka ova

Tvojom milošću

rukom nevještom

pisana strancu

znancu i neznancu

dobronamjernom

zlopočinitelju

sanjala je ubavo:

Jedan Grad Čednosti  

        da prostiš

svako dijete znade u

Zemlji Božije Milosti

Tvojom plemenitošću  imade.

Grad

Zemlje

da prostiš

prkosni od Sna

Pjesama

Ljubavi.

 

I.Poglavlje

         NAŠE DOBA

Tako malo

puno

sneno

samo malo

mrven

se htjelo

Gradu Čednosti.

Zemlje Božje Milosti.

Anđela

Blaženih

čista srca

na ovoj

ledom

krvlju

okovanoj  planeti.

U    Naše doba          All we need is love

Naše ljubavi             Love    love     love

Naše pjesme             Love is all we need

Naši snovi                  Love somebody.

Ti si mu bila u svemu naj.

Ova

ista bajka

sada

od kraja – počinje

zvjezdana prašina

sve je.

I am zabezeknuta –

šuti pjesma

Sono io zabezeknut –

rekao bi pjevač

Ž’ zabezeknut –

u nevjerici -ko’ fol pjesnik

 Vremena teška                           

dani sjećanja

na ljubav

počinju pjesmom:

         Snijeg pade na behar na voće

iznenada ,

godine doba novog

prve

mjeseca ljubavi

prvog

umro je Pjevač

naj’ prvi

dio nas.

Kažu – umro je

kažemo – živi

Veliki –

         Da sam ja netko

Pedeset četiri godine

tisuć’ ljeta

hrlio pjesmi –

Bog'me i ona njemu

velikodušno

ljubavnica neka

Modrom rijekom

Bosanskom Jordanom

rijekom-vječnom

pokraj

Grada Čednosti

Saraj Nazaretom

zadivljujućom milošću

Zemljom Božje Milosti

korača

tužnim koracima

Tajac

Umro je  živi

Bard

       Pružem ruke 

od Dženis – Morisona – Hendriksa

samo – dvaput

imao je više

ljeta

ljeta pjevanja

nama

o nama

sa nama

o ljubavi.

II.Poglavlje

  SVE OVE GODINE

Sve ove godine

Kad smo cvijeće brali

voljeli

k'o konji

voljeni

k'o delfini bili

Sve ove godine

kad viđali smo ga

dvadestsedmogodišnjaka

il’ nešto mlađeg

susretali

dijete u njemu

dječak – ljudinu

i maestralne

Indexima za njim.

Rodonačelnici

Grada Čednosti.

oko malih stvari

svađali se

i većih

i najvećih

svih nepravdi i zala

najčešće  našeg svijeta

Sasvim normalno

E”’  i mi za njima

čak i bunt

Cadilak svirke

iza željezne  zvjese.

Znao je

i Indexi

Put

Plime

biti

o ljubavi sniti.

Ispod,između i iznad

oblaka

Sanjam

svim onim divnim

Ana  Lee – Bel Snjeginim

prošli dani

Nevinosti Tanjama

Gordi Sanjama

Jasni Hanama

Zvjezdani Vesnama

radi

Josipe

Krivac si ti

Barbare

Draga Senka

Biser i Nada i Rada

tanana bića

nježna snena

Sanjao.

Ona ili one – svejedno je

         Bacila je sve niz rijeku

         Pogledom ugasila je plamen  svijeća

         Da voli

         da se volimo mi

Naše jedine ljubave.

Uprkos i unatoč u inat-

i  inad svemu i svima

zavisti  i šlepu

papcima i bilmezima

Pjesma Indeksi Pjevač i mi

uvijek isto

Love Love Love…Love somebady

„Tih godina smo voljeli sve

 a Bogami su i one voljele nas“*

u svemu naj naj…

III.Poglavlje

  PREDAJ SE SRCE

   

Predaj se srce

opet

i opet

i  joj-pet

a  samo on je znao

a i Indexi

bol srca svog

i ruže bijele

a i crvene

mi našeg

i ruže crvene

a i bijele

zajedno

„bez tuge

bez bola“

Sa pjesmama ljubavnim

i ružama

svih boja-

duginih.

Sa kosom plavom

i smeđom

kosom dugom

i  kraćom

kosom sijedom

bez brkova

naočala

bora

sa čašama i mikrofonom

sa nama – par ekselans.

Sa brkovima

naočalama

borama

sa čašama i bez mikrofona

bez vas

kom si kom sa.

U pantalonama dugim

širokim

pantalonama uskim

kratkim

bez sakaoa

u odijelu bez kravate

Sa sakaoima

bez odijela sa kravatom

Sa kragnom ruskom

Maj'com rolkom

uvijek sa radošću

koš igre

uvijek sa osmijehom

lopte plave.

Ali,

sa bolom

sa tugom

uvijek  lako

nepodnošljivo lako

sa ljubavlju

i zaista nekako

osebujno

lično

         A osobno za nas – personalno;

 bilo

glasom dječačkim

bilo

glasom žestokim

bilo

glasom promuklim

bilo

glasom raspuklim

bilo

glasom opijenosti

bilo

glasom nježnosti

pravio  feštu

neprekidnu

živu

smjelu

gradio  muziku

nježnu

plesnu

snenu

pjevao pjesme

uvijek zelene

plave

 nam’  je lijepo                                                   

Joj,mamo mamice

 

Pjesmama snivao

Beat i bit

o životu

nama

ljubavi

uz plemenitu orkestraciju

Meštar Svirača

Velike muzučke akademije

  • Veličanstvenih Indexa

nemjerljivih indeksa

with the little help of the

Kamenog spavača

poetese

poeta

muzikanata

za bulumente prijatelja

ali neznajuć’ il’ nehajuć za:

The i A šlepađije

iz opanaka

u lakovane cipele.

Sa pijetetom

prijatela                Daj m svega!

– Valja ova

Duplog štoka, molim!

Može i klipača!

I bocun koji – vina!

Znanim –

dobrim

veselim-zgodnim

srodnim.

‘put poeta   Poa    poezije

Cvetajeve            Jesenjina

Ahmatove           Prevera

Maka

Stake S                Meše

Parun V               Montena

Majakovskog

Egziperija    i       Malog Princa

tužnim

zaljubljenim

sjetnim

nadasve

uvijek

zelenim

pjevao

vremenima

Sretnim.

Bez pijeteta –

A i The šlepađijjama

iz opanaka u lakovane cipele

tri kutije prazne molim-šibice

šenkrat eno kiselico prosim lepo!

Gle čuda

uvijek nekako

baš za prst mali

staniol kuglica se lepi

i uzimaj

hablećinama baksuznim

pretilim  bijednim  ružnim.

Od  Sloge – Fisa  – Skenderije – Zetre

Neumoran

Vječni Kozer

Boem

bez poze

sa gardom

i ga'rdom

ine gradove sa Meštar Sviračima

sa  nama

opijeni jesenjom ljubavlju

kafiće i kafane a i bircuze

ophodio

svoj marindvorski svima poklanjao

širom dunjaluka

tražeći onu  il’ one

Svejedno je.

Da  ,

Budu kao more

Da budu

Jedan čovjek i jedna žena

Jedine ljubavi

Ipak – nekako

perone za svaki slučaj izbjegavao.

Ali’  volio!

E”j'…

baš tako

Volio i volio.

nekako i teško

a i lako

prečesto

gledajuć svitanje

il’

Dan sa jutrom se rađa.

svejedno je.

/   nastavak slijedi

IV.Poglavlje

 

TREBA POMEST MANIJAKE

( Boj na mišaru ili đek trbosjeci ponovo kolju )

A tada

vremena bijedna

najave smutnje

povratak savlovih učenika

raspomamljenih đekova trbosjeka

oni svoju tamu nude

javi se

zavist

u nekim mozgovima malim

u nedostatku velikog

na ispitu ljudskosti palim

ne mogaše

ne prepoznavši

ne htjedoše

pratit

Pjesmu

nas i  beat

života bit

siročad života

što na ljubav nisu svikli

vjekovni kokuzi

umorni od bijede

u zatvorima i javi

postajući homosi

bez ljudskosti

okrutno-

politični

nacional-

osvješćeni

mamlazi-

ublehe

I još…

kahve minderpuze

munafici

mnogi od njih

turobne kukavice

pobjegulje.

bez  tjeskoba pljačkaši

naroda zulumćari.

I jošte…

komunistički slugani

doušnici

papske – đavolje sorte

poklonici

mnogi od 4S + triprsta

prokletnici

I napose…

ugroženi prokletnici

krvavi – gladni

iskonski koljači skinuše maske

otkriše ružno lice svoje

Ma’ kako ružno

ko fol pjesniče ne budi blag

pređi uljudnosti prag

i reci koljača

najkrvoločnija

najružnija

đek trbosjekova

zvijeri lica svoja

A   Pjevač

Dijete

Dobrota još

Indexi

E” i mi sa njima

Blaženi čista srca

mnogo  prije

Nadaline jaja mutili

Opijeni jesenjim rujanjem

Svake zimske bjeline

Svakog mirisnog proljeća

Svakog bremenitog  ljeta

za Torte od badema

sa njihovim

Mamama

Sekama

čak i Kćerkama

il'obrnutim redom

Uh – svejdno je

Sele moja

Još mnogo toga

        

         O’ dušice moja

Još više toga

 

Joj,mamo mamice,

Uh !

Uh!i ..

Uh

Hu.

preko – nekoliko puta.

Ha !  Ha (j)!

tandaraj

tamburaj

said the klaun

like Đ-(iha) Braun.

A moglo nam se

U mozgu povisoQi

U srcu  poširoki

U izgledu Bogu'mili

Normalno zna se

U grudima zlu ne trebalo pojaki

Niže prepona romantično opaki.

Uvijek se moglo

i višlje

i iako trebalo

nije nam dano

i dalje.

Vremena Nostrodamusa poročanstva

dođoše zla

 

da se zbude

što pisano je i ranije

 

u knjizi staroslavnoj

 

 „Ustani i izmjeri hram Božji i oltar

i  izbroji one što se klanjaju u njemu,

ali  predvorje hrama ne izmjeri,

jer je ono dano paganima

i oni će sveti grad

četrdeset dva mjeseca gaziti.“ *                                        

Pjesma

Pjevač

Indexi

mi

vidjesmo nesreću

veliku – ogromnu

našeg pobratima

i opet

našeg pobratima

Suncegrad zidine

po'dno Srđa

s’ vrha brda

horde crnila

tamo daleko

kraj mora

ubijala.

Htjedosmo pomoći…

Ali'…

Ali’.

/nekad,ne tako davno

treći pobratim bješe

Divni grad bjeline/

Sada iz bele

selendre

i šire okoline

što posta uža

a mere bit’ i najuža

naciforija izbijala

iz crne jugoslavije

gore srbije

dva u glavi oka

što ‘no postaše razroka

ko’ neki političari zli

poteče zlo neviđeno

dvostrukog SS divizion sa sela

asvaltnog blještavila grada radi.

Netom ovdje

zakrvavljenih očiju

homo paklenicus

Homini

Ovacama

Konjima

lupus est

et – i

krvnik.

Djeci

Ledi Di

Đenis  Đ.

J.Orleanki

Besi S.

sličnim

što nevina

što nespretna

ljubav znala

trešnje brala

skloništa pravile

nespretna

od kartona

ispod mostova boli i tuge

prostirala

ispod sanja i duge

preteški ležaj

nemoći

druge

pod glavu lepršav jastuk

od snova

prekrivač

plaht a plava

neba ova

u kosi im

sunčev zrak

mirovaše

osmijeh

šarenih leptira

darovaše.

 

Bajka o Sarajevu Gradu čednosti Bosne zemlja Božije milosti / Završna poglavlja

 IX.Poglavlje

   MI SMO HTJELI UVIJEK LJUDI

MA DA DAMO

 

Mi smo uvijek htjeli ljudima damo

što imasmo što nam Bogom  dano

Pa čak i mnogo mnogo više

Zbog četrdesetodnevne kiše

              

          Jer’

            Vrijeme tuge naše

   vrijeme je praštanja

   Istine Božje radi..

 

          A

ruže samo što su znale

 O vratit se neće

Bez broja

Anđela

bajka zvjezdana

izgubljeni san

      

              J ‘oš

i

Pjevač

samo

ovaj jedan

pa čak i Indexi

sa mirisom

žutih dunja

što širili su se

uvijek

njihovim i našim

                           

                             SVETIM GRADOM ČEDNOSTI.

ZEMLJE BOŽIJE MILOSTI

Jutro će promijeniti sve

kobna tišina

oglašava

nemoguće

se ne dešava

Pjevač

samo sklapa

oči umorne

          Jer

sve će proći

osim bajke

          O  

Indexima

Davorinu Popoviću

Čovjeku

Ljudini

I  balada

                    O        

Nama

Ljubavi

I  poeme

zapisane u snu

ko’  fol pjesnika.

          J ako tužnog,očajnog  svjedoka

svih ovih naših  godina .

Kažem tužnog

Ali  i sretnog

Kad  tako malo

samo malo

se htjelo

davno

tamo

negdje na kraju

u zatišju

Pjevaču

neponovljivim Indeksima

nepodnošljive ljepote…

lakoće sviranja

nama

našim srcima

Ljubavi

Gradu Čednosti      Peace brother peace

Naše doba              All we need is love

Naše pjesme           Love   Love   Love

Naše ljubavi           Love is all we need

Naši snovi              Love somebody.

Hajdemo !

Naše doba za Svirače

All we need is love…

Dan sa jutrom se rađa

Pease sisters – Mir…

Ruke gore !

Naše doba za Pjevača

All we need is love…

Da sam ja netko

Peace brother – Selam…

I ponovo,

            Naše doba za sve nas

All we need is love…

Život počinje nov

Mir – Bosnia – Selam.

              I iznova

i opet

i ispočetka

Pjevač i Indexi

i sve Pjesme naše

i mi sa njima i za nas:

Nek ćute bol…

( o, nemojte mi sad tu jecati)

nek ćute bol…

Vrijeme tuge naše je vrijeme praštanja

Istine Božije radi

Nek ćuti bol

u pjesmi – ko fol pjesnika

koju – Pjevač  gore

među anđelima  pjeva

nama

i

njoj – samo njoj

Bosni predivnoj

u kojoj

život su premnogi

(bez suza molim)

oni – nestali.

Mi smo uvijek htjeli ljudima da damo

Ljubav mir i snove.

Dok teku  ove riječi

-dobro znane

-dobro znano

Zaista je ovo

– u stranicama prijašnjim.*

X.Poglavlje

             PRAŠTANJE

Lebde sjećanja

Muk muči

Tišina tišti

Ali ne!

iako

noć je ušla u nas

i svud  mir je oko nas

sad kad nema Pjevača

sad kad nema Indexa

a kad ne bude ni nas

o’ kada dođu neki drugi dječaci

ko’ mi

uvijek

kliktaćemo – svijetu

za čitav svijet

kliktaćemomo  moru

od bola

do pola

od tuge

do neba

do sunca

do zvijezda

i dalje

i sve dalje

i još više

i od srca

do putanja i maglica

do

Boga Jedinog

Do Gospoda.

Ustaću ja na njih

Veli Gospod nad vojskama,

vavivlonu zatrću ja ime i trag njegov

I sav narod i potomke njegove,

govori Gospod.*

Gospod

Svemogući-Dobročinitelj

Gospod

Mudri – Pravedni – Milostivi

Najveći Oprosnik

Koji nas uči

Moli

Koji nam reče

Ima da volite

Morate da praštate.

                       Oh, my Lord

                      Oh, my Lord

               „Oče,

oprosti im“

( ruke i duše – krvave)

„jer ne znaju šta čine !?“

Pjesma – Pjevač – Indexi –Mi

I kad nas ne bude više

Amanet.

Kao i uvijek

Blaženi čista srca                          Ruke pružamo       Ljubav je sve što želimo…

Ruke trebamo                               ruke praštamo        ljubav ljubav ljubav …

Pjesma smo mi-ja i ti –malena     baš zato                 sve što želimo je ljubav…

Veseli-ljubavi predani-predivni  jer sanjamo             voljeti nekog…

              

K'tomu u snu neko veče

dobri Serjoža nam reče:

 

„Tih godina smo mi sve voljeli

a tako malo su voljeli nas.“

il’ nešto slično

baš o nama lično

                          Oh- my Lord

Oh- my Lord

              

               Nema Boga do Tebe

               Ja Jesam Jedinog.

 

Bajka o Sarajevu Gradu čednosti Zemlje Božije milosti / Nastavak

 

VII.Poglavlje

DA SAM JA NETKO

/ Igre bez granica /

 

Vremena svođenja računa treba da počne

sa kraja XX vijeka računatog po krstjadnima

da ‘proste čestiti hrišćani

da ‘proste vjerni krstjani

da ‘proste davalice za pare njihove.

Prizori što nettom slijede

Jad i čemer ljuske

ljuske bijede

farizeja književnici – ništavila filozofi – maliciozni kritičari

rakomorni predsjednici – ocavali lordovi – korumpirani političari

uštogljeno ravnodušni –  bespolno obamrli

zombiji kolonama –  humanoida besprizornih

GRADOM ČEDNOSTI – ZEMLJOM BOŽJE MILOSTI

Marširaju,prolaze i gaze!

Četrdeset dva mjeseca.

Da – gaze li gaze

Ljudskost

I još godinama poslije,

Neprestano gaze

Nasmješena lica

Avetinjskih vilica.

Počinje prva prava strahobalna žurkata na akrepite i

Zmiu'ga

bijedni svijete bez made samo nastavi igru bez časti i

papi'ga

krsta đavoljeg poborniče – bijedni potomče zlih ratova i

dede’ nam našega

pušite i samo se cerite.

Ne primjećujuć dugu

Ni dječiju tugu

Ni jastuke snova

Ni plavetnila ova

Ni sunčev sjaj

samo lovu lovu daj

dolar funtu uzimaj

broj brže otimaj

Pljačkaju,pljačkaju,pljačkaši i dalje

Pljačkaju.-

Strava,jama i zamka

Pred tobom su,

stanovniče zemlje.*

Ni briga vas

Za Izlaska Dan

Za šarene leptire

Svetog Grada Čednosti

Zemlje Božje Milosti

Snene

ubijane

Ponosne

Te

umorne

Konje

naivne

Pa

nježnu

Janjad

prelijepu

O

tamo neku

Djecu

čednu

predivnu.

što i znajuć da ih ubijaju

samo su o Bogu Jedinom

o mirisnim ljubičicama

ružama ljubavi sanjala.

       O  tuge naše      tako je to bilo        sve ono što je lijepo ubijate                                    

       O  jadi naši       nije nam se snilo   zar ne o beščutni zli svijete                

      J’ er  ni briga svijet tame

         za sve

     O ne kojima je ova zemlja

         mjesto neizrecive Božije Ljepote i Ljubavi

         za sve

     O ne koji vi ne možete uništiti

         Svakako znajte

         predanoj ljepoti ljubavi

         ničim pa ni slom

ne možete nauditi

     J ‘er ‘nako

         iskreno rečeno

to – Sarajevo

                    ta – Bosna

                                   da prostiš

  navjek – Bogu  Jedinom Mili

                                           bili

          a zvijeri rekti

                        i

                          svetoj šćemlijici

                         ocvalojšestokrstoj kurvi

                         oku novčanice pentagrama

                         koljaču hugenota

 dosad’ 

vjeke vjekova

        kost u grlu bili.

 

VIII.Poglavlje

           JA JESAM

Šta nam to učiniše

O  –Sveti Grade Čednosti

Sarajevo – jedino

Ljubavi moja

U svemu naj naj

Šta nam to uradiše

O – Zemljo Božije Milosti

Bosno divna – mila

Zemljo moja

Iz koje sija vječni sjaj.

Krvava duga –

preduga je – noć,

Četrdeset dva mjeseca-

Ubijana je

Mnoga sjena u dnu bregova.

Mnoga sjena sa ulica Prkosa

Mnoga sjena ispod zvijezda

Da bi preostale

Mnoge sjene na domak anđela

Mnoge sjene zagledana u noć,

Mnoge sjene zagledana u nebo

Ponizno

u molitvi

predano

zagledano u

               

            JA JESAM

Neizmjerno.

           JA JESAM

           Milostivo

Postade Svjetlost

Svejtlost-

iznova

i iznova obasjava

Ljubavlju

Sjene male

Na dnu bregova

Sjene male

Sa ulica prkosa

Sjene male

Na domak anđeala

U Gradu Čednosti

Zemlje JA JESAM MILOSTI.

        Jer

        O ‘naj ljiljan plavi

O’ni ljiljani bijeli

        O ‘ne ruke nježne

        J er one ruka zlatne

        i

onaj kameni spavač

            i

            svi skamenjeni svjedoci

        ‘O  sve ruke naše

        ‘O  kraj Modre rijeke

        ‘O  kraj muzeja

         J  ‘oš

Uz  JA JESAM  naredbu

i višekrilih anđela pomoć

     „Kažu vam da stanete

      zamislite se nad rukama vašim

      i ne dadoše vam dalje….“

Bajka o Sarajevu Gradu čednosti Bosne zemlje Božije milosti

V.Poglavlje

 

NA  ZAPADU I BALKANU NIŠTA NOVO

 

/Kameni cvjetovi/

 

A vremena paklena

Nisu bitna

 

 Mentoru pantagramu

‘avetinji od inostranu zvijer – zlokobnu netajnu

‘umanitarcu st.šćemlijice – podmuklu pretamnu

 

rulji bjelosvjetskih kurvi vatrom obasjanih

da ‘proste proste prodavačice ljubavi njihovih

 

ni Dijana

ni Đenis

ni Besi

ni Žana

 

pogotvu djeca ta

Blažena

Čista srca

i gladna

i bosa

i bolna

i žedna

a čedna

nježna

prelijepa

i snena

ubijana što su

dok ležeć

uporno sanjala:

 

Sveti Grad Čednosti

Dvor svoj divni mili

Zemlju Božje Milosti

Bosnu svoju

Love ana Peace

modrozelenih polja

zlatnih ljiljana i

djevičanskih ljubica

 

i                                                 

 

Pjevača kako pjeva

Sa horom Romkinja

Prelijepih anđela:

 

„ Konji i Ovce umorno stoje

Po jaucima granate broje

Jerbo more ih smrtu žeđu i gladu

Djeca smurt umjesto kokoši kradu

Sve što konji i ovce od života imadu

Gitara nek plače violina svira

Oj lele

Oj lele

Oj lele

 

To je ciganska noć

 

Njiihhaa-Beee

Njiihhaa-Beee.“

 

i      murtvi

u Boga Jedinog

ne gubeć nadu

Bleju nebu.Nada  da će možda proć

O krvavo preduga   +  zverinja noć.

 

Život predivni

život žalosniji

život černobiljniji

Život nagasakiji

život hanojnii

život hirošimniji.

 

Život je kratka ”’

kak’ bi rekla filozofi

op-op-op

Opet

opet

i – opet

bez prestanka

teroro mnogih od srbalja

-grmalja

 

fiijjuu grrrum Njihhaaa

fijjuu grruuhhaaa Beee

J upi du

Jupi du

Jupi du

kako vivo pakleno

Stupidu

Stupidu

Stupidu

kako bijedno žalosno.

 

 

Sve

baš sve

pa i ova mora

mora proć’

pa to je samo izrod ljudi

duža noć.

 

Pjevajte svi

I vi vjerni cigani  naši jerbo

Sad  Blaženi redom lete u nebo.

 

Pa poneki naivni Davor

pa poneki dobri Đorđe

pa poneki šeret Fadil

Pa poneki smiješni Hakala

Pa poneki vjernik Levi.

 

Čudna  Ana

Još čudnije Anđele

Hana  i Sonja

Fali tu nevinost još neka

I bez broja anđela

 

Nebom poslani

Životom odabrani

Ne želeći

Ne hoteći

 

Grudima ugrabiše-

noževe.

Glavama pokupiše-

metke.

Vratovima dozvaše-

Sjekire.

Pokretom nazvaše

mine.

 

Aj – lele aj-lele

 

Ajlele-ajlele

 

Ajle-le Ajle-le

Bolji – bolji

 

Bože Dragi

Bože Jedini

 

pomozi

kako to samo silno

 

booljljii. ”

 

VI.Poglavlje

  KAMENI SPAVAČ

    /Praznici/

Tih – sinova kamenog spavača

tri i po Godine

                

                  U SVETOM GRADU ČEDNOSTI

                  ZEMLJE BOŽIJE MILOSTI

Na usnuloj planeti

polako – usporeno

sa nama
koračaju

jauci i

Tišine

dok čutimo bol

i Smrt

 

A

U  nom pokretu ruke

                U onoj uzdignutoj šaci

                U onih pet raširenih prstiju

okenutih nebu

okrenutih Bogu

što vrište:

zaustavite – smrt

zaustavite – bol

zaustavite…

zaustavite…

Tih – kamenih spavača

tri i po Godine

Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

na modroj planeti

jauci

tišine

Tajac!

Tajac kažem,

i još jednom –

Tajac!

-Ogromni !

-Veliki.

A  odmah zatim

Pjevačeva ruka

Kamenog spavača ruke

Skamenjog svjedoka

Ruka Djedovske hiže

iz Mila

 A

U srce svetog Grada Čednosti

Zemlje Božje Milosti

Zlatne ruke pjevača

Stisnute u pest

O ‘krenute ponoru

O ‘krenute zverinju

O ‘krenute vukojebinama

J  ‘asno.

Da prijete

Da plaše

Da um lede

mnogim od srbalja

-grmalja

i ostalog zverinju tame.

Tih  –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

tri i po Godine

muče

huču

jauču

U  Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

životom jedinoj planeti

jauci – tišine

Vremena – stoje

Teku – godine

samo praznici prolaze

i praznici pesaha

beskvasnog hljeba

granate

odjekuju-ubijaju

krvlju škrope

dovratke i pragove

Dvora

izraeljaca nema

šal'om

skoro svi – odoše

(Hvala – onima što ostadoše)

na očigled i u zagrljaj

humanitarca pljesnivog.

Tih –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

tri i po Godine

huču

buču

jauču

U   Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

Na  ljubavi planeti

jauci

tišine.

Vremena stoje

teku godine

samo praznici prolaze

i praznici uskrsa/vaskrsa

šarenih jaja

krvlju – išrani

asvalti – vriju

komadima tjelesa.

hrišćana – skoro da i nema

pa neka

većina ode

(Hvala onima što ostadoše)

na očigled i u zagrljaj

kastrirane ljudskosti.

Tih –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

tri i po Godine

huču

buču

jauču.

U  SvetomGradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

Na ovoj Milostivog planeti

jauci

tišine.

Vremena stoje

a teku godine

samo prolaze praznici

i praznici olimpijskog duha

vječne vatre bezbožničke

dok u gradu čednosti vatre –

proždire nevinost

ljudskost

olimpijaca nema

pa neka

velja š'teta

skoro svi olimpijskom brzinom

odoše – pobjegoše

ne bješe ovo njihov rat

na očigled i u zagrljaj –

Olimpijske vatre

saučesnika pakla

zaprisegnutog goniča pravovjernih

Savla

samoprisegnutog apostola

paklenog  Pavla

Poslije se vratiše

Ko muhe sjatiše

humanitarci bijede

kradući što se jede.

Tih –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

Tri i po Godine

huču

buču

jauču

 U  Svetom Gradu Čednosti

Zemlji Božje Milosti

Na ovoj Učitelja  planeti

jauci

tišine.

Vremena stoje

praznici prolaze – osim

Praznika kurbana

neštedimice – nemilosrdno- neprestano

mnogi od srbaljskog zverinja

raspomamnjenom radošću

ubijaju-kolju-nestaju

kurbane-

Janjad –

Ovce –

Konjine-

Blažene čista srca

kukavičkih trezora izroda

kahve minderpuza roda

nigdje nema

da se Bog'do ne vratiše.

pobjegoše pobjegulje

na očigled  – i zagraljaj potomaka

nije važno koga i čijeg.

jer

Bog Silni

sve zna

vidi.

Tih –

Kamenih spavača

Okamenjenih svijedoka

Te –

tri i po godine

huču

buču

jauču

U Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Bižije Milosti

na ovoj Dobročinitelja planeti

jauci

tišine.

Tuga – bol – praznina

Tuga

Bol             Praznina

Jauk

Tama

Tišina

Tajac.

          Ehej!

                   Nebo! 

Ehej.

Tama

tišina

Tišina

tama

Tama

tišina

Tajac.

Gluho

 

      Vasiona spava.

Mir?

Mir?

NE!NE!NE!

Ne

ne

neee!

Tih kamenih spavača godina

Skamenjenih svjedoka vremena

Svaki dan isto

Krv-klanje.

Opet –

opet –

opet!

Krv –  klanje

Pa nestajanje.

I opetovano

Jopet i jopet

zabrabonjijevaju

veseli jurišni pokliči

abortusa tama

iz tam-tam gusala

sa mišara boja

proklete

sanu srbalja

genecidne sorte

što se ceri

cikče-rokće-skiče

slušajuć’ naredbu:

radovanija slobo slobodo

mladiću na i za miru i bilju

vukojebinaši,počkovići,

cvajtaši i pljačkaši

maloumnici,samoubice,

bezđetke  i djecoubice…

učenici dantea ,šekspira,getea,njegoša

mržnje mraka vatre i pakla

i ostalih savletvoih sljedbenika

i Djecu

kad nestane

Konja –

Ovaca –

slobodno koljljii!

Ću’ Pjesma

za tren pobježe

pa se vrati inatna

Ću’ Pjevač

zajedno sa restom od Indexa

i sa nama

i problijedi

mozak sledi.

Ću’ ko fol pjesnik

Srce skoro ubi

zanijemi  i osijedi

I vrisnuše     i     kriknuše

Jooj –

jooj –

jooj.

Jebo’ te!

Jebo’ te.

Jebo’ te.

Vapaj – psovke:

žive esencijalane-

sasvim čovječne

čaršijski iskrene-

usporeno nadrealne

lagano banalne-

blago strukturalane

lirski skeptičnie-

pomalo konceptualne.

Pjesmo! Pjevaču ! Pjesniče!

Ne kukajte

Ne psujte

Budite mirni –

Dostojanstveni

-fini.

Oprosti  Bože Jedini,

i  vi Anđeli

moramo

to duša boli

stravične čini .

„Gledajte

zvijezde su opet obezglavili

i nebo okrvavili od pokolja!“

Drvodeljina poema – VI dio

 

 

Da li ste ikad razmislili kako da ja otkupim vaše grijehe?

Koliko grijeha mogu podnijeti moja pleća?

Milijarde je grešnika,a to je mnogo više grijehova.

Koji se to silnik drznuo da naplaćuje iskupljenja u moje ime?

I ko ima pravo oprosta osim Boga Jedinog Milostivog?

 

Pokazuje historija koja nikoga neukog i slijepog ne uči ,

unazad iskona što ih ljudi pišu

silnicima  pripada samo jedno mjesto bez pomisli o oprostu,

napose  od vremena Nabukodonosora.

Oni što protiviše se Bogu jedinom

i još se tako nazvaše bezumnici

Izrailjci – oni koji se bore sa bogom

kažnjeni zbog nasilja lutahu tri milenija.

I opet će pitanje je dana, bezumnici zaboravljaju,

čim ih  Jedini Bog malo milosti da,

oni  sada   oni drugima ne daju mira.

Čineći što je njima činjeno bilo

otimajući tuđe  oni gube svoj mir ka šeolu se kreću.

Oni su šaka pjeska koje će lahorac rasijati,

jer tako nebo sa stisnitim rukama radi.

 

Poslije njih, oni sa bludničkih sedam brežuljaka:

oni što se časnom  materom mojom kunu

i u moje ime zaklinju  nevjernička  zvjerstva čine.

A ne  prevariše ih farizeji i izrailjski žreci

ni onaj što je Sodomi pristajao,

onaj što nije gledo jel pod njim je žensko il muško.

Ne prevariše jer oni  znaše za spletke i Bogohuljenja

da se moje učenje makne od Svetog hrama i Zida plača.

 

Nije onaj, ime mu se ne pominjalo,  moj apostol ,

on je progonio i zatvarao moje učenike.

Mnoge je pobio i netragom nestao.

Zar nije on bio Kajafin sluga i žbir?

Zar nije  samo prvosveštenika Izrailjova i Irodova nedjela  izvršavao?

A  to vam je oni Kajafa  što me Pilatu predade.

Zar ne zapisaše , zaboravljajući da će ih istina stići:

„Međutim Savle,još odišući prijetnjom i ubistvom protiv učenika Gospodnjih,

Otiđe prvosvešteniku i izmoli od njega poslanice za damaštanske sinagoge,

u svrhu da ako nađe pristaše nove nauke,

ljude ili žene,da ih svezane dovede u Jerusalim …“

I gle čuda,neposredno poslije  susreta sa prvosveštenikom,

Kajafom I njegovim povjerljivim pisarom Teofilom

Savle je  susreo mojega  duha,

oslijepio na tri dana,   preobratio se i postao moj apostol.

Ma hajte molim vas! Ne budite djeca!

Ja i moh duh. Dovodi me do smijeha.

Izgleda da smo mi stalno iz grmlja iskakali,

kad god je to farizejima iz Jerusalima ili Vatikana trebalo.

A šta vi znate šta je duh?

Nije sigurno ono o čemu vas uče.

A Savleti  posvjedoči, da je mog duha sreo i zanijemio,

neki Ananije , učenik.

Koji crni Ananije, šta je učio  i odakle,  sad,  on ispliva?

Moje ga se pamćenje ne dotiće.

Ispliva tako neki nepoznati učenik i bi vjerodostojan svjedok.

To je isto ko da ste Barabu uzeli za svjedoka.

A možda je to Baraba bio, volio je taj krasti i lagati.

Za srebrenjake bi sve učinio.

Ali sigurno nije dobio  trideset svjetlucavi, pomalo zelenih.

Previše je za tu očitu laž.

Ko odluči da je vjerodostojan?

Kajafa prvosveštenik, ona pogan  Teofil

i ova pogan što je bolešću svojom muške žigosala.

Ne vjerujem da je to bio onaj Danilov Ananije.

Zasigurno to znam ,jer ja sam Božiji poslanik.

A koga Bog odredi za svoga pomazanika,

taj je upućen u mnoge tajne , zemaljske i nebeske.

Nije to bio onaj Danilov Ananije

zasigurno to znam

jer ga i vrijeme i mjesto odvajaju od pogana.

Nije to bio onaj  Ananije iz vremena Nabukodonosora,

zasigurno to znam , jer je taj častan čovjek bio.

Jedino čovjek Savletovog kova bi mogao biti „ vjerodstojan „ svjedok.

Lažov , prevrtljivac i sodomit.

 

Eakva je postala i crkva izgrađena na mojem nauku,

čistom od svih onih riječi i potvore što Rimska bludnica iznese na me.

Iskušavo je mene Đavo u pustinji.Ništa neviđeno.

Svakog dana, u svim vremenima ,svakog čovjeka Đavo  iskušava.

To mu je jedini posao i zabava otkako je sklonjen iz Raja.

Mnogi dođu u napast i pokleknu njegovom zavođenju.

Crkva sa Sikstinskom kapelom je bila lak plijen.

A Đavo  se samo okrene i ode od njih ,smijući se.

Uperavo im je gadarije prodao za dobar nauk.