IX.Poglavlje
MI SMO HTJELI UVIJEK LJUDI
MA DA DAMO
Mi smo uvijek htjeli ljudima damo
što imasmo što nam Bogom dano
Pa čak i mnogo mnogo više
Zbog četrdesetodnevne kiše
Jer’
Vrijeme tuge naše
vrijeme je praštanja
Istine Božje radi..
A
ruže samo što su znale
O vratit se neće
Bez broja
Anđela
bajka zvjezdana
izgubljeni san
J ‘oš
i
Pjevač
samo
ovaj jedan
pa čak i Indexi
sa mirisom
žutih dunja
što širili su se
uvijek
njihovim i našim
SVETIM GRADOM ČEDNOSTI.
ZEMLJE BOŽIJE MILOSTI
Jutro će promijeniti sve
kobna tišina
oglašava
nemoguće
se ne dešava
Pjevač
samo sklapa
oči umorne
Jer
sve će proći
osim bajke
O
Indexima
Davorinu Popoviću
Čovjeku
Ljudini
I balada
O
Nama
Ljubavi
I poeme
zapisane u snu
ko’ fol pjesnika.
J ako tužnog,očajnog svjedoka
svih ovih naših godina .
Kažem tužnog
Ali i sretnog
Kad tako malo
samo malo
se htjelo
davno
tamo
negdje na kraju
u zatišju
Pjevaču
neponovljivim Indeksima
nepodnošljive ljepote…
lakoće sviranja
nama
našim srcima
Ljubavi
Gradu Čednosti Peace brother peace
Naše doba All we need is love
Naše pjesme Love Love Love
Naše ljubavi Love is all we need
Naši snovi Love somebody.
Hajdemo !
Naše doba za Svirače
All we need is love…
Dan sa jutrom se rađa
Pease sisters – Mir…
Ruke gore !
Naše doba za Pjevača
All we need is love…
Da sam ja netko
Peace brother – Selam…
I ponovo,
Naše doba za sve nas
All we need is love…
Život počinje nov
Mir – Bosnia – Selam.
I iznova
i opet
i ispočetka
Pjevač i Indexi
i sve Pjesme naše
i mi sa njima i za nas:
Nek ćute bol…
( o, nemojte mi sad tu jecati)
nek ćute bol…
Vrijeme tuge naše je vrijeme praštanja
Istine Božije radi
Nek ćuti bol
u pjesmi – ko fol pjesnika
koju – Pjevač gore
među anđelima pjeva
nama
i
njoj – samo njoj
Bosni predivnoj
u kojoj
život su premnogi
(bez suza molim)
oni – nestali.
Mi smo uvijek htjeli ljudima da damo
Ljubav mir i snove.
Dok teku ove riječi
-dobro znane
-dobro znano
Zaista je ovo
– u stranicama prijašnjim.*
X.Poglavlje
PRAŠTANJE
Lebde sjećanja
Muk muči
Tišina tišti
Ali ne!
iako
noć je ušla u nas
i svud mir je oko nas
sad kad nema Pjevača
sad kad nema Indexa
a kad ne bude ni nas
o’ kada dođu neki drugi dječaci
ko’ mi
uvijek
kliktaćemo – svijetu
za čitav svijet
kliktaćemomo moru
od bola
do pola
od tuge
do neba
do sunca
do zvijezda
i dalje
i sve dalje
i još više
i od srca
do putanja i maglica
do
Boga Jedinog
Do Gospoda.
Ustaću ja na njih
Veli Gospod nad vojskama,
vavivlonu zatrću ja ime i trag njegov
I sav narod i potomke njegove,
govori Gospod.*
Gospod
Svemogući-Dobročinitelj
Gospod
Mudri – Pravedni – Milostivi
Najveći Oprosnik
Koji nas uči
Moli
Koji nam reče
Ima da volite
Morate da praštate.
Oh, my Lord
Oh, my Lord
„Oče,
oprosti im“
( ruke i duše – krvave)
„jer ne znaju šta čine !?“
Pjesma – Pjevač – Indexi –Mi
I kad nas ne bude više
Amanet.
Kao i uvijek
Blaženi čista srca Ruke pružamo Ljubav je sve što želimo…
Ruke trebamo ruke praštamo ljubav ljubav ljubav …
Pjesma smo mi-ja i ti –malena baš zato sve što želimo je ljubav…
Veseli-ljubavi predani-predivni jer sanjamo voljeti nekog…
K'tomu u snu neko veče
dobri Serjoža nam reče:
„Tih godina smo mi sve voljeli
a tako malo su voljeli nas.“
il’ nešto slično
baš o nama lično
Oh- my Lord
Oh- my Lord
Nema Boga do Tebe
Ja Jesam Jedinog.