Danas je Ponedeljak 31.Jul / Srpanj 2023. godine računatog po Isusu Hristu. 212 je dan , sa nestrpljenjem se očekuju još 153 kakvoćom sasvim neizvjesna dana do kraja ove godine.
Ljudi misle, dani ko dani,prolaze nikad im kraja. Ali nije tako.Nisu dani ko dani i nije svaki isti.Svi su oni dobri , lijepi , obojeni koloritom godišnjeg doba kome pripadaju.
Dani imaju noći. Noći su prelijepe, žene ih više vole.
Muškarci manje, ne daju im noći mira, a moraju prepisivati. Tuđom pameću se ktiti da budu …
Ne znamo šta.
Oni će nama reći znanje. Taki su vam te neke kreature, što se u čopore zbivaju i poganima umjesto Bogu Jedinom se klanjaju.
A u noćima…
Eeehej , mile.
Mi ćemo po mahalski, joj mamo mamice.
Znate onu štoriju o crvenom feskinu.
Niste čuli.
A di vi živite.
Ista vam je na vlas,ko ona o Nadalini, malo sočnija, na šeret sevdalinci ljepotu prosipa.
Poslije takvih noći , moramo one prepisivače da pitamo :
-Šta se vama sinoć desilo.
Imali ste kružok? Možda vam se posrećilo? Mislimo , perom napasti nezaštićeno žensko.
Bljutavilom i plićakom malog mozga svoga. Veliki očito nemate.
Ako vam se nije posrećilo , ništa neobično niko vam nije dao ideju, a svojih nemate.
To vam je u krvi. Tješite se, ima još mnogo noći do kraja godine. Možda uspijete. Ako ne , ima još godina pred vama.
Ako i njih ponestane , baš ste baksuzi. Ili stidljivi. Ili ste zauzeti prepisivanjem od prepisivača. A možda to jednostavno imate strah od blizine. Strahom od žene, pa frustracije rješavate nečuvenim bezobrazlukom nedodostojnim maloumnika. Sa strahovima dolaze besanice i more. To se obično dešava hadumima i tetkicama.
Šro bi poete rekli:
-Baksuz jednom uvijek zli baksuz.
U prevodu :
-Ružnoća duše se ne može ni u virtueli sakriti. Kakva duša takvo lice.