Dvadeset prvi vijek. Pokušavaju nam podmetnuti novi svjetski poredak.
A u tom novom svjetskom poretku … kažu:
Čovjek je zakoračio u budućnost.
Smješe mu se Mjesec i Mars ,ni međuplanetarni prostor nije previše daleko.
A opet, samo malo niže, pogled u srce i slike se jave.
Užas!
Podsjećaju nas na našu i neke druge prošlosti, a opet stravičnije su jer Svijet šutke gleda kako djeca umiru od gladi.
Bogatima i demokratama, krojačima nobog svjetskog poretka to odgovara, oni su to zlo i stvorili i prikrivaju ga.
Što više ratva , ubijenih , silovanih i gladnih to je i mnogo više svećanih božićnih jelki i još više profita.
A mi : šta je sa nama…?
Vjerujemo u Boga Milostivog a mirno gledamo ubijanje ,silovanje djece, žena …
U svoj njihovoj tragediji voljeli bi da je Jemen izolovan slučaj koji će se svakog trena sanirati.
A nije i neće, jer šutimo i ništa ne činimo.
A moglo bi se sve riješiti , skoro u trenu.
Spasiti jedan život je kao ste spasili čitav svijet.
Nahranite gladnog, ako nije kasno, i možda se i vama Milostivi smiluje,
oprosti vam činjenje i ne činjenje.
Ali prvo treba da se probudite.
A to je najteže , jer zlo vas je uspavalo.