Pjesma dana ,
samo za pripadnike tronacuionalističke pljačkaške bagre i fukare i sveštenstva , oliti ilmija. Da proste izuzeci koji potvrđuju pravilo .
Danas je Srijeda 17. dan Januara / Siječnja 2018. Reklo bi se da ima još guta do kraja godine. Cirka 348 dnevnih jutrenji na vas cijeli dan. A nije to hejbet to očas bude , pa ne bude. Dani ko ljudi. Saa in vidiš, sad ih nevidiš.
Jes kako nije.
Nisu dani blesavi ko ljudi. Ono malo proteferiče na vom dunjaluku. Recimo dvadeset četiri sata. Pa onda duškaju godinu dana. Ali se vrate. Uporno i noviji i lhjepši. I tako eonima.
A ljudi se natandare na dunjaluk pa provedu nešto vreme . Misle niko ko oni. I puf. Odjednom nema ih.Nakon nekoliko dana niko ih se ne sjeća. Ko da nisu bili. Baš su blesavi. Umjesto ko dani provedu koji tren, odu negdje gdje nema frke, duškaju, pa sve vrate. Jok. Oni zatarabe za sva vremena.
Hajd , ima pametnih pa skontaju još za života , da se može i tamo duškati u hladovinimm kraj bistrih izvira i tanana šadrvana. Sa nađoeskim družicama sa obje strane, A ima onis , silnih a glupih ko noć,koji ništa ne skontaju.koji se odjednom nađu tamo gdje niko ne bi volio biti. U pržunu.
A znate li vi šta je pržun. Jok , čini nam se . Inače velika večina ne bi radila to što radi.
Pržun vam je , na priliku jako beterno mjesto. Svega ima, samo gladovine , vode i mira nema. Recimo ima mnogo roštiljanja. I mnogo vatre i vreline Na sve strane cvrći insansko mesa. Ko biva oni se vrte na ražnju. A pomoći i poštede nema. Kako će biti?
Jesu li oni koga pomagali i dobra činili?
Nisu!
Jesu li oni koga štedjeli i opet dobra činili?
Nisu, nikako nisu!
Jesu li zlo i bogatstva zgrrtali i sijali?
E cala, ova valja, jesu!
Da i mi jedared o njima nešto potvrdno kažemo.
E sada recite vi nama jesu li ti zaslužili to cvrčeće i veselo mjesto?
Vala , jesu, svaki dan od vječnosti koliko će se pržiti.
Eto vidite, nismo mi tako loši.
Kod nas nema cile mile. Ni po babi , ni po materama.
Kod nas je razmišljanje ko po zapisima.
A znate li vi šta su zapisi?
Dabome da ne znate. Većina. Inače ne bi išli putima na čijim krajevima se vrelina plaho smješka i uživa u novim pripadnicima troglavate nacionalističke pljačkaške bagre i fukare.
O zapisima i fz+ukari drugi put.
A ako vas interesuje, pa ima o njima mnogo zapoisano,
Ali ne pomaže.
Znate onu
Bagrta ostaje uvijek bagra.
I fukara se rodi,i umre ko fukara.
I sa smrću ne prestaju da budu bagra i fukara,. Jok. I u pržunu ostaju taki. Bijednici. Samo kukaju kako im je prevruće, a vode za ilađa.
Još nije zasjeklo kako treba ,a prošla polovina januara. Malo zasjeklo , a ljudi kukaju. Te hladno ,te mrazevi. Nema vam boni zime bez tri-četiri metra snježnih padavina i -42 stepena, da se nafajta danima. Pa jal naše Mraztište jedno od centara svijeta ili nije.Partizani su i udove davali da to potvrde.
Neka ,nemojte previše kukati požurivati. Ko velite što prije dođe prije će i proči. Pred nama je i veljača.Tada mačke i psi polude.Moraju.Napolju biva toliko hladano ,da se jedino takarli jurnjavom ,krv može održati u životu.
Jesu ovi ljudi svakakvi.Nikad nisu zadovoljni. Nevaljaju im mrazevi. Još manje očekivani pržuni. Baš su se osilili.
Crnogorci mirno spavajte ,tek je 09 00. Udarac o verige u 12 01 će roknuti znak za ustanak,pardon ustajanje. Mili Prvom Đukađiniju još nije vrijeme za pržun. Ni našem riđokosom šiptaru, ni razrokoj fukari, ni nesuđenom robijašu. Polahko. Sve u svoje vrijeme. Zapisano im.
Ali te vesele hajvanske igre,dobro bi bilo da ih ljudi slijede,i prividna uspavanost susjeda, iz kojih potajno vrebajuneofašističke (da li baš neo?) ,ne mogu nas spriječiti da vam iskantamo da nas nije zanimalo zašto je Kitarevička danas tu.