Dani snivaju po ledinama
snijegom zapretenih
okova sleđenih sjećanja
plašim pitati a gdje si ti
jer nepoznati ljudi reći će mi
ubijaš tugu bolujući usne moje
Uskoro će jasmini mirisati nebom
ispod zvijezda sa mjesecem koji tuguje
a nema nas u đardinu ljubavi
tada bih u odrazu sunca
što pravi tvojim skutima hlad
sahranio snove o ljubavi
moj lipi anđele
i jutrom tužnim
jubin te više od sebe