Tatjana Lukić – Spomen na djetinjstvo I

 

neko je sliku prelio

šakom hladne vode

 

otekle su duge

šaren-laže licitar

i vrtuljci

 

nije se vodi dala samo

glava ludog mitra skitnice

 

rijetki lasi straha

mrkom vlati pokojom na sliku prenesenižu nju su se slili

 

širi se platnom naginje i kalti

rascvjetala glava mitrova

 

hoće li ga sveg prekriti

hoće li se oteti

i iznova pohoditi

prva strepnja djetinjstva?


											
Bookmark the permalink.

Komentariši