Frans Van Mastrigt – Iluzije

 

(mnoga mjesta, Zemlja)

Sada te susrećem
samo u snima,
jer labirinti moga uma
još su poslijednja mjesta po kojima
zajedno sa mnom hodiš.

Ja često izgubim moj put
i lutam bez neodređeno
dok ponovo ne nabasam na tragove tvojih
koraka,
skrivene već iza slijedećeg ugla.

Grozničavo proganjam
tvoju sjenu
ali ona već nestaje
na jutarnjem suncu
i ja proklinjem novi dan
što mi uskraćuje  tvoje prisutnosti.

 

pB






											
Bookmark the permalink.

Komentariši