-Gdje su moji drotovi.
-Eno ih napolju.
-Što ne ulaze.
-Ne mogu.
-Zašto.
-Spengali se oko stuba.
-Kako i čime.
-Ne znamo ,nešto isprobavali i lisice se same škljocnule.Oni okrenuti bili jedan prema drugom ostadoše zavezani za znak.
-Što ih ne odvezaste.?
-Kako ćemo nema ključa?
-Moraju da ih imaju,sigurno su im u džepovima.
-Jesu rekli su nam.
-Što ih ne otključaste?
-Jest pa da nam neko prikanta đeparenje.Nismo ludi.
-Ne bi vam niko prikanto.
-Bi li nam vi prikantali ?
-Ja ne bih .
– A kad bi vam neko iz glavne komande reko: prikantaj im.
-Šta bi drugo radio nego vam prikanto?
Skonto komandir vidi finijeh in pametnih momaka,i ode otključat dva drota.Onaj treći se smiješi,ni jedne neprogovara.Smejucka i šuti. Lenji i Herco ga znatiželjno gledaju i šute.baška baŠa ga ne gleda, ali se smjehuri i šuti. Kod Lenjeg se šuha stvara,ali ne može da konta, mozak mu se smutio , odavno se nije ko bekan povalio.
Ulaze ona dvojica sa prugama i onaj sa dvije zvjezdice.Ovaj što se smijucka ima i jednu zvjezdicu in jedan papir u rukama. Nevješto ga krije i đep gornji lijevi,manji stavlja.
Progovara jedan od oni sa pruge.
-Hoćemo im dati.
-Nismo ih ni ispitali kako ćemo im dati.Ne batinjaju se ljudi bez veze,nego sa vezu.Ovo ti je socijalizam konju,nije staljinizam ili maoizam.
-Nisam na to mislio,nego na hljeb.
-Aba zo,hajd dajte konjima taj hljeb više dok mi se nervus simpatikus nije sav pokido.
Odoše njih dvojica do ostave i vraćaju se.Puna korpa okoraka,ne pitaj od kada ih ima.Drotovi pružaju Herci,Lenjom i Baška baŠi korpu.
Dvi zvjezdice glede u dvojicu sa prugama ..
-Jel to vi mene danas zajebavate?
-Nismo šefe žene nam vaše.
-Kakve veze ima moja žena sa vama i zakletvom?
-Nikakve šefe zvijezde petokrake mi.Mi to onako figurativno.
-Garant joj dobra figura -dobacuje Herco ,poznavo je,nije nam prijavio.Nije mu fer.Vidi Herco da ga mrko gledamo,pa se pravda
-Dobri je zna ,on joj tepo Mila moja takarenkica.Prvi je natakario (Šapće Lenjem ko fol Herco, i Deba ga u podrumu čuo .).
-Kakva vas sada mila i takarenke spopale.
Onaj sa dvije pruge uvlakački:
-Tako vam ženu zovu.
-Kako reče?
Onaj sa zvjezdicom se uvaljuje,presto da se smješi,on nije takario takarenkicu il nije smio priznati , pa se boji bruke. Ne boji se on dvije zvjezdice,taj se svoje odsviro,naletio na levat na Lucu pa mu ona pozorništvo sprema. Malo prije mu Luca rekla.
-Ma ništa šefe svijet je od milja zove mila,a jes vala mila,ne možete poreći . A ona takarenka mu dođe od taka i ren i kako naš vam narod voli zavrzlame, pa mu to ko biva znači ka ren taka ,hoće lju reći ljuta ko ren , pogotovo kada vas nema. Sve nešto dolazi ovamo,pa osoblje ljutito muštra baš ko vi li Tito. Konta popustila disciplina pa po nama, kratko i jasno:ti to, ti tu, ti ovdje, ti opet tu, ti gore, ti dole, ti ukrivo, ti ustranu. Oa opet, gore, dole, ukrivo i upravo, vas cijeli dan tako jednog,po jednog muštra dok se sve po P eS poso ne svrši. I blista sva stanica , sve i svi u stanici,a i ona sva blista,I kuka i cvrkuće:joj mamo mamice.
Dvije zvjezdice blistaju ,iako već sutra neće biti dvije zvjezdice nego dvije i dvije pruge.Dvije na lijevom,dvije na desnom ramenu, pozorničke trake .
-Taka je ona,kad joj nešta naum pane samo takari ko ren ljuta.Ja je ponekad u čelenku zveknut moram da je smirim.Ponekad promašim ,pa direkt ui oko.To ne valja.Gdje ćeš svjedok modru boju na insanu ostaviti.Hoće li vi tu panju konjima dati ili nećete.
Korpa sa hljebom se uporno gura prema jahačima.Ovi se izmiču.
-Šta je što to ne nosite konjima, pocrkaće?
-Dajemo neće da uzmu.
-Ko neće da uzme?
-Njih trojica.
-Kakve veze oni sa hljebom imaju?
-Ne znamo,vi rekli da im damo.
-Hajvanima,ne njima,magarci jedni konjski.
-Ako ne htjednu šta će mo sa hljebom raditi?
-Zabite ga sebi u guzicu.
Odoše pruge .Šef ljut , otpuhuje ko puh i nešto ,mu se čini da je ovo danas sve neka zajebancija urota na njegov račun.Četiri pruge koje će biti,odnosno dvije zvijezdice kojih sigurno neće biti se ushodale.Pruge se napokon vraćaju.Neuredni,upeksimljeni i brašnjavi.
-Dugo se zadržaste,dje ste dosad?
-Hajvani nisu htjeli,obajatio hljeb,mi ga sebi u guzicu gurali. Morali , vidjeli bijes vas spopo , loše nam se piše ako ne uradimo kako vi kažete..Ali ni nama ne ide, nismo ga mogli uturiti. Sramota nam u granap ići, kupiti vazelin.
-Marš stoko jedna i vodite ove konje u podrum kod one blentovije.
-Neće moći šefe- to se jedna zvjezdica javlja.
Šef se zbalenuo ,ovo danas sve poludjelo.Gubi on svoj autoritet,načisto. Još ne zna, ali saznače, samo što nije ; čim izgubiš autoritet ti si skro naskroz izgorio,
-To ti meni ko odbijaš narađenje.
-Jok ja Luca.
-Kakva te Luca jadna spopala.
-Nije mene nego vas sve mi ispričala.
Prepo se komandir, malo ublijedio,pa se skoro ulizički glasa:
-Šta ti je moj Eso to slagala?
-Meni ništa,ali vama poruku poslala.Odmah puštaj momke ili glava leti.
-Ne može ona meni tako.Ja komandir stanice,a ona sekretarica.
-Ne znam rekla da nazoveta Julija ako njoj ne vjerujete.
-A i neki Meho zvao i on isto reko.
-Ko je sad pa taj Meho.
-Predsjednik vrhovnog bosanskog suda.
Ispratiše vanka četvoricu jahača,oni konje odvezaše pa do Čekaluše.Tamo novi belaj napravili. To već postalje hronično; ne mere čovjek sve ni popisati.
Dobio Deba prekršajnu,bila velika novčana kazna,otac mu nije htio dati pare,on ih nije imao. Bilo ga stid priznati konzilijumu da je dekintiran .Proveo petnaest dana u centralnom zatvoru .To nije bilo prvi put da je u zindanu ograjisao.
Poslije došli brđani. Priznali da je sve bilo šala i da nikom ništa ne zamjeraju. Jedan od brđana bio Frkin otac Mito bekrija. Nekoliko stađuna poslije im tu uslugu ne bi učinio. To je sigurno; sazno nešto što je znao, i nije znao. Poslije Luca pričala da je to sve bila Dobričina ujudurma.
Htio se osvetiti dvjema zvjezdicama.cOvaj opaučio ženu kad ga ova na takarenje zvala. Nedelju dan iz kuće nije ogla izaći,oko oka plava šljiva ko modri patliđan.Platio on za iznajmljivanjje konja – rent a konji – Frkinom ćaletu i reko im gdje će naći konje, a oni ima da ih prijave drotovima
Esada Mrakoviću iz stanice na Bjelavama nagovorio da nazove Mehu, predsjedniku vrhovnog suda BiH, čim ih vidi da jašu prema stanici. To je onaj sa jednom zvjezdicom. Da li je još koju prikanto ili pricrvljio to ne znamo.
Dobričin otac bio u kumskim vezama sa Muratbegovićem.Tako se to uvijek rješavalo. Gdje ćeš državu u lične stvari petljat .
Eso ga nije poslušao već nazvo Julija Volfa iz SUP-a; tada glavnu foru za jalijaše iz mahale, a i za kriminalce. Njega nije dobio, ali javila se Luca. I sa njom u dobroj vezi bio. Kakvoj , to je krio, jako oženjen bio, a mi zaboravili da ga pitamo. Kako je od toga prošlo četeres i kusur godina možda ga žena neće ništa pitati. Valjda neće ograisati. Jes’ da je Čovjek sa planine , al’ žena sa kojom rodiš dvije kćerke je zakon. Ništ ti tu milicija ne pomaže. Oklagije nećemo petljat.
Tako se završilo jedno od njihovih jahanja konja. I tako je Luca, ljepotica malena u međ mahalaše ujahala a da to oni nikad nisu sazmali. Možda. Joj, kakva li je pusta? Da je vidiš ne bi oka sklopio čitav jedan stađun. Neki su noćne more imali stađunima i godinama, i preko toga.
Nije baš tako završilo. Pročulo se jahanje po gradu. Isti dan butum grad svu priču do u najmanju mrven znao. Luca pogurala, Julije potpisao.Odoše dvije zvjezdice u neku zabit za pozornika. Žena nije otišla sa njim; kaže noge je bole, neće moći hodati po vukojebinama.A i ona njegova šljiva što joj oko krasi mogla bi se prehladiti. I eto belaja, ko će hećime naplaćat. Nije smjela rijeti da je njena šljiva plaho svrbi, a u vukogrmovima nema ljudi samo međeda. On i muž joj gori od mešeda . Samo bi zimski san čitave godine sanjo . Nikakve fajde od njega .Šta je sa njih dvoje bilo to više nije dio ove priče. Uzgred i ona dvije anterije kupila, rubinovu i safirovu, misli da bijela više nije u modi , a i počela da se blajha .
Jel Mojsije harmoniku bacio ? – zamislio se Lenji.
-Ako nije, baciće, čim sazna da smo jahali brez njega – konta u samici Deba i malo je k'o zabrinut , – Vala sam se nešto plaho osamio ovih dana.