Bajka Petnaest dana proljeća XVI Dio

Dan petnaesti

I tada te vidim poslijednji put ljubavi moja.

Mrak usputne autobuske stanice.Usnula ljubičica.Usnulo’ proljeća u autobusu.

Nježni smješak na licu zaljubljene mladosti.Lagano prekrštene ruke porigrlile lagano tkani  bijeli džemper.Smirena bezbružnost na jedan dražesni,nestašni,skoro pa dječiji način spava.

Gledajući te,osjećao sam,cvjetna haljina se stopila sa djevičanskim mirisima tvoga toplog tijela.

Činilo se, mila moja sada sanja,negdje daleko među zvijezdicama,a možda i sanja nas dvoje na izvorima ljubavi.

Opraštanje je čudna stvar.Ima opraštanja,i  ima opraštanja.To naše bilo je put krila leptira,ružine latice,tihe muzike anđela s neba il’ mjesečeve blagosti što nježi srce.

Ponekad vidim tu scenu.

Ponekad je sanjam.

Još češće mislima prizivam.

Kasnije,u nekim drugim životima četiri i po decenije Indexi,dvije slike,desetak pisama i je bilo sve što mi je ostalo od tebe.I mnogo sjećanja i ,ponekad mi se čini,mnogo mnogo više najuzvišenijih osjećanja.

Godine lete.I decenije.Anđele moj, tebe u njima za mene nema.A puno mi srce ljubavi,a puna mi duša tebe.Još uvijek imam  barem pola od onih petnaest ogrlica u sebi.Svaka niska  po  trideset tri staklene perle,što nosile su vjeru,moju i tvoju.

One koje nemam u sebi sam izvadio,niti pokidao,staklene perle i velikodušno kao i ti meni, nekim drugim poklanjao

Tek deceniju poslije, poneka  škrta ,teško stečena vijest o tebi.

Magloviti nagovještaji naglo prekinute mladosti.Zvršetak srednjoškolskog obrazovanja,humanitarna djelatnost tvoj odlazak ili bijeg  na zapad..

Lete godine.

Koračaš polako ljubavi moja.

I još deset.I još deset.I još deset.

Još deset i nešto više preko prtine.

Pola vijeka,godina manje-više ljubavi i pjevanja tebi jedinoj, ljubavi moja .

Puno je to godina koje  sanje proklizava u ono jednom trenu što sadašnjost se zove.

Mogao bih ja još pedest godina o nama pjevati i tebe sanjati.Ali neće moći.To me,to nas

Nebo zove.

A šta smo radili sve te godine?Pjevali i snivali o ljubavi i ljubav slavili.

Pjevali i pjesme snivali smo zajedno.Indexi,hmm,ti i ja,Davor,Dizdar i Monteno .Čak bi nam se i strogi mudrac Meša znao pridružiti.Uvijek se govorilo da Indexi rade uz Little help of the frend i sasvim normalno poetesa.Kemo je uz Maka,slovio kao jedan od najboljih prijatelja Indexa,posebice Pjevača.Zbog toga ga je bajka „nenadano“ ubacila u ovaj svoj završni krug proljeća-

U mome gradu,u mojoj zemlji zbio se i prošao je rat.Njemu u ovoj Bajci nije mjesto.Ovo je priča o tebi,meni i ljubavi.Ono zbog čega pominjem rat je to što sam u njemu izgubio tvoja pisma.I to je bilo jedino vrijeme kada te nisam mogao štiti.

U mom gradu,u mojoj zemlji u tom ratu su ginula i djeca.Četrdeset dva mjeseca dug dan je bio uvijek tmuran i siv.Stalno se mogla čuti jaka grmljavina i galebova i djece krik.

A ja sam imao dvoje,sina jedanaest i kćer četiri godine s početka rata.Morao sam svaku svoju misao,svaku moju molitvu posvetiti njima da ih zaštitim od zla.

Da li se mila moja?

Djecu treba samo voljeti i pustiti da se igraju i jure.

Dvoje djece

dva sunca

Kad pogledam u nebo

Moram oči sklopiti

Kad oči sklopim

Svoju djecu vidim

U polju sanja

Ljubavlju okupana

Trče,igraju se i jure

suncem o obasjana

Radosna

Nježna

Poput nas

Čedna

mirisnim ljubičicama

sanjaju i hrle

pa hajde

sad ti

ne gledaj u sunca.

Moje su molitve uslišene.Zato prepoznah svoj grad kao Sveti grad.

I za tebe sam se molio da budeš dobro,ti si bila ono moje malo dijete s kraja ljeta moga jedinog  proljeća.Sebi  ne bih oprostio i samu pomisao da bi ti se nešto loše moglo dogoditi.Tada spoznah drugo ime svoje zemlje;Zemlja Božje Milosti

A pokušavam se sjetiti da li sam ja tebi ikada oprostio ono što zapisano je u jednoj pjesmi:

Oprosti mi što ne mogu  ti oprostim

Ako ti oprostim

Tugu ili radosti

Ako ti oprostim

Smijeh ili ludosti

Ako ti oprostim

Šale ili nježnosti

Ako ti oprostim

Snove ili milosti

Ako ti oprostim

Ljubičice ili milovanje

Ako  ti oprostim

Stvarnost ili vjerovanje

Ako ti oprostim

Bježanje ili ostajanje

Ako ti oprostim

Vjernost ili nestašluk

Ako ti oprostim

kišu ili sunčev sjaj

Ako ti oprostim

Ono tvje nadanja znaj

Ako ti oprostim

Tugi ili žestinu

Ako ti oprostim

Usne ili istinu

Ako ti oprostim

Sve što si mi dala

Ako ti opreostim

Htjenje a nisi znala

Tebi neće ostati ništa

Mila moja.

Jer Mili Bog

Sve daje u parovima

Ti i ja

Sunce i mjesec.

Kada ti budem opraštao

Radosti i tuge

Kada ti budem praštao

Smjeh i suze

Kada ti budem opraštao

Šale i nježnosti

Kada ti budem opraštao

Milovanja i čednosti

Kada ti budem opraštao

Snove i bježanje

Kada ti budem opraštao

Stvarnost i ostajanje

Kada ti budem opraštao

Nadu i vjerovanje

Kada ti budem opraštao

Sjaj i kiše padanje

Kada ti budem opraštao

Nestašluk i tugu

Kada ti budem opraštao

Istinu i njenu drugu

Kada ti budem opraštao

Ono što si dala i mislila dati

Kada ti budem to opraštao

Tada ćeš moju ljubav znati

Meni ćeš uzeti sve

Milo moje

I zato

Oprosti mi

Što ne mogu

Ne,ne mogu ništa

da ti oprostim jedina

tada kao da nas nije ni bilo.

Tada saznah

još jedno ime

Moga  grada.

Grad čednosti.

Nekako mi se čini da dobro bez lošega

i nije neko po mjeri krojeno dobro.

Hvala ti proljeće moje

Za sve dane proljeća mog

Koračaj polako ka putevima mojim

Ka svim proljećima što njima dolaze

Spavaj mirno ljubavi moja.

Za sva proljeća koja si mi ili nisi dala

Sanjaj lijepe proljetne snove dobro srce moje

Za svaku staklenu perle u mojo duši nanizanu..

Tu i ti jedina ljubavi moja i spas

Svijet je bio prije i biće poslije nas

Samo neće biti tako mio i  čist bez nas

I zato hvala ti za ljubav Jedina ljubavi moja. Pogledaj dolje ka meni , sječanj je uvijek meni mio,  i sječaj me se čini to dok možeš. Zbogom zbogom dijete malo, zbogom zbogom moja djevojčice, radi mira u mome srcu  i tvome onog  vremena ljetnog. Ponovo pokušaj  ili  nemoj prizvati sjene, ali pazi život je lijep i  plači malo dijete za mene i tebe. Plači djevojčice plači, ja ne mogu ja sam svoje suze isplakao za ovih pedeset godina ljubavi, snova i  samoće.

Vesni S.

Bookmark the permalink.

Komentariši