Dan petnaesti
I tada te vidim poslijednji put ljubavi moja.
Mrak usputne autobuske stanice.Usnula ljubičica.Uusnulo’ proljeća u autobusu.
Nježni smješak na licu zaljubljene mladosti.Lagano prekrštene ruke porigrlile lagano tkani bijeli džemper.Smirena bezbružnost na jedan dražesni,nestašni,skoro pa dječiji način spava.
Gledajući te,osjećao sam,cvjetna haljina se stopila sa djevičanskim mirisima tvoga toplog tijela.
Činilo se, mila moja sada sanja,negdje daleko među zvijezdicama,a možda i sanja nas dvoje na izvorima ljubavi.
Opraštanje je čudna stvar.Ima opraštanja,i ima opraštanja.To naše bilo je put krila leptira,ružine latice,tihe muzike anđela s neba il’ mjesečeve blagosti što nježi srce.
Ponekad vidim tu scenu.
Ponekad je sanjam.
Još češće mislima prizivam.
Kasnije,u nekim drugim životima četiri i po decenije Indexi,dvije slike,desetak pisama i je bilo sve što mi je ostalo od tebe.I mnogo sjećanja i ,ponekad mi se čini,mnogo mnogo više najuzvišenijih osjećanja.
Godine lete.I decenije.Anđele moj, tebe u njima za mene nema.A puno mi srce ljubavi,a puna mi duša tebe.Još uvijek imam barem pola od onih petnaest ogrlica u sebi.Svaka niska po trideset tri staklene perle,što nosile su vjeru,moju i tvoju.
One koje nemam u sebi sam izvadio,niti pokidao,staklene perle i velikodušno kao i ti meni, nekim drugim poklanjao
Tek deceniju poslije, poneka škrta ,teško stečena vijest o tebi.
Magloviti nagovještaji naglo prekinute mladosti.Zvršetak srednjoškolskog obrazovanja,humanitarna djelatnost tvoj odlazak ili bijeg na zapad..
Lete godine.
Koračaš polako ljubavi moja.
I još deset.I još deset.I još deset.
Još deset i nešto više preko prtine.
Pola vijeka,godina manje-više ljubavi i pjevanja tebi jedinoj, ljubavi moja .
Puno je to godina koje sanje proklizava u ono jednom trenu što sadašnjost se zove.
Mogao bih ja još pedest godina o nama pjevati i tebe sanjati.Ali neće moći.To me,to nas
Nebo zove.
A šta smo radili sve te godine?Pjevali i snivali o ljubavi i ljubav slavili.
Pjevali i pjesme snivali smo zajedno.Indexi,hmm,ti i ja,Davor,Dizdar i Monteno .Čak bi nam se i strogi mudrac Meša znao pridružiti.Uvijek se govorilo da Indexi rade uz Little help of the frend i sasvim normalno poetesa.Kemo je uz Maka,slovio kao jedan od najboljih prijatelja Indexa,posebice Pjevača.Zbog toga ga je bajka „nenadano“ ubacila u ovaj svoj završni krug proljeća-
U mome gradu,u mojoj zemlji zbio se i prošao je rat.Njemu u ovoj Bajci nije mjesto.Ovo je priča o tebi,meni i ljubavi.Ono zbog čega pominjem rat je to što sam u njemu izgubio tvoja pisma.I to je bilo jedino vrijeme kada te nisam mogao štiti.
U mom gradu,u mojoj zemlji u tom ratu su ginula i djeca.Četrdeset dva mjeseca dug dan je bio uvijek tmuran i siv.Stalno se mogla čuti jaka grmljavina i galebova i djece krik.
A ja sam imao dvoje,sina jedanaest i kćer četiri godine s početka rata.Morao sam svaku svoju misao,svaku moju molitvu posvetiti njima da ih zaštitim od zla.
Da li se mila moja?
Djecu treba samo voljeti i pustiti da se igraju i jure.
Dvoje djece
dva sunca
Kad pogledam u nebo
Moram oči sklopiti
Kad oči sklopim
Svoju djecu vidim
U polju sanja
Ljubavlju okupana
Trče,igraju se i jure
suncem o obasjana
Radosna
Nježna
Poput nas
Čedna
mirisnim ljubičicama
sanjaju i hrle
pa hajde
sad ti
ne gledaj u sunca.
Moje su molitve uslišene.Zato prepoznah svoj grad kao Sveti grad.
I za tebe sam se molio da budeš dobro,ti si bila ono moje malo dijete s kraja ljeta moga jedinog proljeća.Sebi ne bih oprostio i samu pomisao da bi ti se nešto loše moglo dogoditi.Tada spoznah drugo ime svoje zemlje;Zemlja Božje Milosti
A pokušavam se sjetiti da li sam ja tebi ikada oprostio ono što zapisano je u jednoj pjesmi:
Oprosti mi što ne mogu ti oprostim
Ako ti oprostim
Tugu ili radosti
Ako ti oprostim
Smijeh ili ludosti
Ako ti oprostim
Šale ili nježnosti
Ako ti oprostim
Snove ili milosti
Ako ti oprostim
Ljubičice ili milovanje
Ako ti oprostim
Stvarnost ili vjerovanje
Ako ti oprostim
Bježanje ili ostajanje
Ako ti oprostim
Vjernost ili nestašluk
Ako ti oprostim
kišu ili sunčev sjaj
Ako ti oprostim
Ono tvje nadanja znaj
Ako ti oprostim
Tugi ili žestinu
Ako ti oprostim
Usne ili istinu
Ako ti oprostim
Sve što si mi dala
Ako ti opreostim
Htjenje a nisi znala
Tebi neće ostati ništa
Mila moja.
Jer Mili Bog
Sve daje u parovima
Ti i ja
Sunce i mjesec.
Kada ti budem opraštao
Radosti i tuge
Kada ti budem praštao
Smjeh i suze
Kada ti budem opraštao
Šale i nježnosti
Kada ti budem opraštao
Milovanja i čednosti
Kada ti budem opraštao
Snove i bježanje
Kada ti budem opraštao
Stvarnost i ostajanje
Kada ti budem opraštao
Nadu i vjerovanje
Kada ti budem opraštao
Sjaj i kiše padanje
Kada ti budem opraštao
Nestašluk i tugu
Kada ti budem opraštao
Istinu i njenu drugu
Kada ti budem opraštao
Ono što si dala i mislila dati
Kada ti budem to opraštao
Tada ćeš moju ljubav znati
Meni ćeš uzeti sve
Milo moje
I zato
Oprosti mi
Što ne mogu
Ne,ne mogu ništa
da ti oprostim jedina
tada kao da nas nije ni bilo.
Tada saznah
još jedno ime
Moga grada.
Grad čednosti.
Nekako mi se čini da dobro bez lošega
i nije neko po mjeri krojeno dobro.
Hvala ti proljeće moje
Za sve dane proljeća mog
Koračaj polako ka putevima mojim
Ka svim proljećima što njima dolaze
Spavaj mirno ljubavi moja.
Za sva proljeća koja si mi ili nisi dala
Sanjaj lijepe proljetne snove dobro srce moje
Za svaku staklenu perle u mojo duši nanizanu..
Tu i ti jedina ljubavi moja i spas
Svijet je bio prije i biće poslije nas
Samo neće biti tako mio i čist bez nas
I zato hvala ti za ljubav Jedina ljubavi moja. Pogledaj dolje ka meni , sječanj je uvijek meni mio, i sječaj me se čini to dok možeš. Zbogom zbogom dijete malo, zbogom zbogom moja djevojčice, radi mira u mome srcu i tvome onog vremena ljetnog. Ponovo pokušaj ili nemoj prizvati sjene, ali pazi život je lijep i plači malo dijete za mene i tebe. Plači djevojčice plači, ja ne mogu ja sam svoje suze isplakao za ovih pedeset godina ljubavi, snova i samoće.
Vesni S.