BAJKA SREBRENIČKA
MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE
( Poetski zapis )
****
„ Čitaj počinjući Imenom
svog Gospodara koji je sve stvorio. “*
Oh, moj Gospodaru
Svaki Tvoj dan je stvoren za rađanje.
Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.
Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.
Svaki Tvoj dan je prelijep za pjevanje.
O Tebi Bože Jedini.
O zemlji Tvoje Milosti.
O Tvome Gradu čednosti.
O Modroj rijeci bisernoj
O Gradu srebrenom Tvojem
O nama
O ljubavi
O oprostu
J o j samo treba da krene
ova blagorodna bajka
Oh , my Lord
Oh , my Lord
****
Poglavlje I
****
U ovom – od svih ratova
najhrišćanskijem
Majko Srerbrenička
Sestro Sreberna
Bosna
zemlja Božije milosti
klana je
četrdeset mjeseci
dan za danom
bez prstanka
Zemlja ista
imena ista
četrdeset godina poslije
istorija se ponavlja
protagonisti ko’ drugi ali nisu
samo dvije generacije
i šest vijekova mlađi su.
U zemlji srebrom optočenoj
U Zemlji Božje Milosti
Na brdovitom balkanu
deset i pol hiljada
djece-žena-ljudi
zvjerski je mučeno
pa onda ubijeno
u
jednom jedinom
najkrvavijem
od svih dana
monstruma danu
O Majčice draga
Majko Srebrenička
vodili su sela u potocima
sve odreda
žene – muškarce – djecu
Oj, Sejice mila
Sestro Srebrena
vodili su sela u žicama
žene-muškarce – djecu
ne ostaviše nikoga
Bijaše – nas deset i po hiljada
pod suncem
sleđenim
dođoše neki od srbalja –
ostavština homo primogeniusa
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni sa šest vjekova
tam – tam'a gusala
i kukavičluka
sa kosovskih ravnica
što dozivaju duhove mrtvih
dođoše srpske zvijeri
neljudi
Oj, Majčice draga
Majko Srebrenička
Sunce sleđeno –
kuda sa svojim hiljadama
Oj , Sejice mila
Sestro Srebrena
Sunce sleđeno
kuda sa svjim iljadama
Ostade – nas devet i po hiljada po putevima
krvavim
u žice vezanih
dođoše neki od srbalja–
ostavština homo primogenisa
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni’ sa šest vijekova
tam-ta'a gusala
i bijede
dođoše srpske zvijeri
neljudi
Oj ,Majčice draga
Majko Srebrenička
Putevi krvavi
Kuda sa svojim hiljadama
Oj ,Sejice mila
Sestro Srebrena
livade krvave
kuda sa svojim iljadama
0stade – nas 0sam i po hiljada
po gorama
zelenim
dođoše neki od srbalja
ostavština homo primogenius
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni’ sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i jada
dođoše srbi sa kandžama
neljudi
Oj, Majčice draga
Majko srebrenička
Gore zelene
kuda sa svojim hiljadama?
Oj , Sejice mila
Sestro Srebrena
Gore zelene
kuda sa svojim iljadama
Ostade – nas sedam i po hiljada
po poljima
Zlaćanim
dođoše neki od srbalja-
ostavština homo primogenius
kanibalisa
oni'sa vjekovnim ludilom
oni’ sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i čemera
dođoše srbi sa rogovima
neljudi
Oj, Majkčice draga
Majko Srebrenička
Polja zlaćana
kuda sa svojim hiljadama
Oj Sejice mila
Sestro srebrena
Polja zlaćana
kuda sa svojim hiljadama
Ostade – nas šest i po hiljada
na tratinama
Rosnim
dođoše neki od srbalja-
0stavština homo primogenius kanibalis
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni’ sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i čemera
dođoše srbi sa kamama
neljudi
Oj, Majčice draga Majko Srebrenička
Tratine rosne krvave–
kuda sa svojim hiljadama
Oj Sejice mila
Sejo Srebrena
Tratine rosne krvave
kuda sa svojim iljadama
ostade – nas pet i po i hiljada
po njivama
Plodnim krvlju uzoranim
dođoše neki od srbalja-
ostavština homo primogeniusa
kanibalisa
oni’ sa sa vjekovnim ludilom
oni’ sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i ropstva
dođoše srbi sa sjekirama drvosječkim
neljudi
Oj,Majko draga
Majko Srebrenička
Polja plodna krvlju uzorana
kuda sa svojim hiljadama
Oj, Sejo mila
Sestro srebrena
Polja plodna krvlju uzorana
kuda sa svojim hiljadama
ostade – nas četiri i po hiljade
pod nebom
Plavim žalosnim
dođoše neki od srbalja-
ostavština homo primogeniusa
kanibalisa
oni'sa vjekovnim ludilom
oni sa šest vjekova
tam-tam'a gusala
i vukoderina
dođoše srbi sa žicama bodljikavim
neljudi
Oj, Majčice draga
Majko Srebrenička
Nebo plavo žalosno
kuda sa svojim hiljadama
Oj, Sejice mila
Sestro srebrena
Nebo plavo žalosno
kuda sa svojim hiljadama
Ostade – nas tri i pol hiljade
Kraj potoka
Bistra krvava
dođoše neki od srbalja
ostavština homo primogeniusa
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni’ sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i sluganstva
dođoše srbi sa žicom bodljikavom
neljudi
Oj, Majčice draga
Majko srebrenička
Potoci bistri krvavi
Kuda sa svojim hiljadama
Oj , Sejico mila
Sestro srebrena
Nebo bistro krvavo
kuda sa svojim hiljadama
0stade – nas dvije i pol hiljade
na polju ljiljana
Bijelih krvlju orošenih
dođoše neki od srbalja
ostavština homo primogenius
kanibalis
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni'sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i mržnje
dođoše srbi sa tri prsta u ime krsta
neljudi
Oj, Majčice draga
Majko srebrenička
ljiljani bijeli krvlju orošeni
kuda će te sa svojim hiljadama
Oj , Sejo mila
Sestro srebrenička
ljiljani bijeli krvlju orošeni
kuda će te sa svojim hiljadama
ostade nas još hiljadu i petsto
žena i djece
kraj izvora
krvlju okupanim
dođoše neki od srbalja-
ostavština homo primogenius
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni'sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i mržnje
dođoše srbi sa testerama čeličnim
neljudi
Oj , majčice draga
Majko srebrenička
o izvori krvlju okupani
kuda ćete sa svojom hiljadama
Oj Sejice mila
Sestro srebrena
o izvori krvlju okupani
kuda ćete sa svojom hiljadama
Ostade petsto djece – Majčice draga !
Pet stotina nevine djece – Sejica mila!
Na mirisnim đulama – Majčice voljena!
Na djevičanskim ljubičicama – Sestrice voljena!
Dođoše neki od srbalja-
Ostavština homo primageniusa
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni'sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i zlobe
dođoše oni’ – neljudi
zakrvavljeni srbi od serbalja
dođoše zvijeri sa lomačama
dođoše sa kamama
i
poklaše djecu nevinu
djecu blaženu čistog srca
Aj,Majčice mila
Majko Srebrenička
Aj , Sejice mila
Sestro Srebrena
Đule mirisne
Ljubičice djevičanske
Kuda sa svojim dječicom nevinom?
Kuda sa djecom blaženom čistog srca?
Svo to vrijeme sunce bolno kretalo
Zatim se pojavio rasplakani mjesec
Zatim su zvijezdice izbezumljene plutale
Zatim se mjesec sakrio
Zatim je Dince jaukalo
Zatim su se zvijezde izbezumljene vrištale
a oni neljudi
zakrvavljeni srbi od serbalja
zvijeri sa lomačama
monstrumi sa kamama
zakrvavljeni srbi od serbalja
dođoše zvijeri sa lomačama
dođoše sa kamama
u ime krsta sa tri prsta
su klali klali klali
klali klali, klali
bez prestanka
Oj , Majčice draga
Majko Srebrenička
O Sejice mila
Sestro srebrena
svijet pretvoren u noć
nebo dolina suza
oblaci zid plača
vaseljana oaza boli
Pod suncem sleđenim
Na putevima krvavim
Po gorama zelenim
Po poljima zlaćanim
Na tratinama rosnim
Na oranicama plodnim
Pod nebom plavim
Kraj potoka bistrih
Na poljima
Ljiljana bijelih
Đulala mirisnih
djevićanskih ljubičica
neutješnih
ne osta više niko
– Majčice draga
sve ih nestadoše
– Sejijce mila
Zverinje ih pokla
Ko bijesni vukovi
– krv
usred ljudskog zbijega
– im popi
Ništa ne osta
– Majčice draga
Niko ne osta
–Sejice mila
Samo praznina
Bol – tišina
Muk – tuga
I prokletstvo
Veliko – najveće
Božije – vječno
Za vjeke vjekova
****
****
Poglavlje II
****8
I mene Maksumčeta
Majčice draga
i mene Malog princa
Sejica mila
međ tisućama
kamama sasječenim
macolom zatučenih
testerom metalnom prepolovljenih
sjekirom drvosječnom pogubljenih
među tisućama bagerima zatrpanim
mene ko janje
ko kurbana
nedozrela preklaše
preklaše zvijerinje
Majčice
preklaše trinaest i po nedužnih godina mojih
Sejice
preklali a nedoklali
u žurbi živog zakopali
u grob zajednički
u jamu tavnu – u planini
nestali
od deset i pol hiljada
blaženih čista srca
srbalji što poklaše
dio nas baciše
Hiljadudvijestotinečetrdesetri
odrasla muškarca
i
tristotinadevedesetdevet
što žena što nejake djece
jetima – majčice draga
od dva mjeseca do moje dobi
u sumrak –Sejice mila
u jame pobacali
bagerom zatrpali
bagerom zatrpali – tenkovima poravnali
da nam traga ne ostane
u zlaćani sumrak
sa lišćem zelenim
lišćem kravavim
sa travom zelenom
travom krvavom
sa zemljom crnom
zemljom krvavom
u duboku jamu
jamu krvavu
krečom posuli
krečom krvlju zagašenim
bagerom zatrpali
pored neputa
ispod nemosta
gdje prolazi malo vode
gdje protiče mnogo krvi
bagerom krvavim
uz gusle
pijane horda zla – srpske
orgije pravila
umoran sam ti Majko
godinama hodim i lutam
sa rukom na preklanom vratu
ni šala nema da ga vežem
ruku jednu na njemu držim
drugom jetima nekog uvijek tješim
prolazim pored mrtvih
žicama bodljikavim vezanih
prolazim pored mrtvih
bajonetom preklanih
prolazim pored mrtvih
u rukama što nose glave
drvosječkom sjekirom odrubljenim
više ne obaziremo jedni na druge
svako se o svom nestanku zabavio
> susprežem se dati kažem Majko
e imadoh ni četranaest godina
kad me preklaše
sve sam znao
a ništa počeo
tek neki stih
o ljubavi
O
Milosti Božijoj
i dobroti
i srcu zaljubljenom
dječačke snove nedosanjane
pjesme neispjevane
pjesnik – poeta – Majčice draga
to sam htio biti
sanjar – snivač – nikad neću postati Sejice mila
**** 9
Aj Mačice mila
O Majko srebrena
Kako da ti kažem – Majko
Mimoilazim se sa duhovima mrtvih
Što obilaze Srebreni Grad
livade rosne njegove
Kako da ti kažem – Majčice
Babu nam Ibrahima u žice vezaše
u žice bodljikave – Sejice
žicom bodljikavom on Mamo draga oči iskopa
oči iskopa Sejo moja oči svoje iskopa
Da ne vidi kako mene ko jagnje
Ko kurbana na panj položoše
i preklaše trinaest i po nevinih godina mojih
prekla srpska zverinjad
trinaest i po ih vijekova zlo pratilo
preklaše nedoklaše
živog me u jamu baciše
kako mi se krik iz preklanog grla oteo
kad babi Ibrahimu – Majko
zverinje glavu podsječe
sjekirom – Majčice
Joooj ,Sejice
teškom drvosječkom sjekirom
II Dio kako da ti kažem majkom
aa babinu glavu nogom
niz strminu šutnu – srpsko zverinje
dokotrlja se mila glava do mene
njegovog preklanog mezimčeta
a iz očnih šupljina
krvavih šupljina bez očiju
žicom iskopanih
zasja svjetlost,čuh riječi
sa usana jož živih
ništa se ne boj Isa – sine
Bog je jedan
nema Boga osim Alaha
****
****
Poglavlje III
****
Žedan sam ti – Majčice
Klečim na izvorima,a ne mogu piti
Grlo mi preklali
ko kurbanu– Sestrice preklali
Znam Majčice
U h kam si se pretvorila
U h kam kameni
Majko mila – Srebrena
Znam mila
U h led si se pretvorila
U h led ledeni
Sestrice mila – Srebrena
Boli me – Majčice
Mnogo me boli – Sesstrice
Trinaest i po godina mojih
Samo trinaest godina imah
I ljubav jednu neizljubljenu
Čuješ li Majko kako vjetar jauče
Čuješ li Sejo kako nebo urliče
Umoran sam ti Majčice
Umoran od lutanja Sestruce
Sna – smiraja ja nemam
Poljima lutam – Majko
Šumama lutam – Sejo
Oj Majčice
Majko Srebrenička
Majko skamenjena
Oj Sestrice
Sejo Srebrena
Sejo sleđena
u krajičak neba krvava
zelen-zemlja crvena
osušeni tragovi suza poljima neobranih kukuruza hode Aj Srebrenice – Vaj Srebrenice
Vaj i ti ptico ševo – nesretnice
Ljudskom roku –kraj ti slutiš
Zašto sada pusta šutiš
Oj ,majčice
Majko Srebrena
skamenjena
Oj sestrice
Sejo Srebrena
sleđena
dvadeset jednu godina hodim
hodim kroz tišinu
nikoga i ničega nema
samo sjene male
izgubljene
i tišina
ukleta tišina
sjene poput mene
iskasapljene
okrvavljene
tužne lutaju
mira nemaju
lutaju
neka bez nogu
neka bez glava
neka bez ruku
neka sa crijevima i – i iznutricoma
u rukama
neka sa srcem u rukama
neka sa mozgom razlivenim
najtužnije su one bez očiju
to tijela tragaju za dušom
to duše tragaju za tijelom
kada se tijela i duša napokon nađu
sjene se smire
i nestaju put svjetlosti
Ne ne i dječije sjene
oništa ne znaju
nema ko da ih vodi
njihove sjene su još tužnije
skoro
od onih najtužnijih bez očiju
djeca mala hode
hode i plaču
traže roditelje svoje
ne znaju da su mrtva
ponekad se skupe
I hoće da se igraju
I samo što počnu
sjete se roditelja
I počnu da vrište
I vrište I vrište
I vrište
Il’ vide krv
Na grudima
Na rukama
Na stomacima
Na nogama
U grudima
U mozgu
U grlu
I nastavljaju da vrište
I vrište I vrište
I vrište
pomoć traže
aha dobiće je
jes kako ne
od koga
svi poklani
****
Poglavlje IV
****
Licemjerne demokrate
arijevski zapad za otpad zreo
fašistička neman Vatikana
bludnice sa sedam brežuljaka
ubijaju porobljavaju
i rekoše
embargo siroćiću
golorukoj žrtvi
još samo treba vezati ruke pomisli neko
onak’ hrišćanski
i sasvim očekivano
vezaše
i još rekoše
kakva zaštićena zona
kolji redom
na upiri prstom na nas
poslušani su
poslušnici predvodnicima novog
koljačkog svjetskog poretka
učiniše to
na način
i na priliku
mentora njihovi slugani
ti srbačji
ti kroatji
i četrdeset mjeseci kolju
****
Sreberenom gradu u pohode
dođoše neki od srbalja –
ostavština homo primogeniusa
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni sa šest vjekova
tam – tam'a gusala
i kukavičluka
sa kosovskih ravnica
što dozivaju duhove mrtvih
dođoše srpske zvijeri
neljudi
siročiće kolju
na očigled
očiglednog svijeta
Tuku i kolju
Siluju Tuku Kolju
Ubijaju Siluju Tuku Kolju
Žive spaljivaju
Neštedimice Bez milosti
sve odreda
u djecu malu djecu
nježnu nevinu maksumčad
sjekli na komade
porili trbuhe
bez razlike
i trudnicama Majčice
i djevojčicama Sestrice
silom trudne glave nestajali
mutni prljavi
ti
ružni krvavi
zli
tri prsta
đavolja klica
u ime krsta
ubica
Modro zelenu
Okamenjenu
Pospanost nevinu
Oskrnavljenu
Od nebesa poklonjenu
Tišinom opkoljenu
U proljeće
Početkom ljeta
Kao staricu neku
Il’ Modru rijeku
Zavijale
U krvave odore crne
I posnu
I kad duša od bola trne
Rosnu
U vječnost slala
Bosnu
A se ona nije dala
Zemlje Božje Milosti
A se ona zvala
ubijala
ta
zla
Okamenjenu
Oskrnavljenu
na raspeće
U proljeće
Početkom ljeta
stavljala
u crno zavijala
Bosnu
Snenu
A se ona nije dala
Zemlja Božje Milosti
A se ona zvala
mutna prljava
ružna krvava
tri prsta
Modro zelenu
Pospanost nevinu
Od neba poklonjenu
Tišinom opkoljenu
Kao staricu neku
> Il Modru rijeku
U krvave odore crnu
a duša od boli trne
U vječnost slala
Zemlja Božje Milosti
A’ se ona zvala
Srok mi htio kliknuti
Stih mi htio blistati
Rime su me h+htjele paziti
Pjesma me je htjela maziti
Avaj! Avaj! – Uzaman. Jao! Jao! – Nedoklan.
Majčice
ali sin ponosan
i brat radostan
sestrice
Progovori mater
progovori Majčica
saluti ljepot sina svoga
Znam
sine najmlađi moj
ni tugu nositi
više ne mogu
ni suze proliti
do molitve Bogu
iz sred grudi
sa dna mozga
iz cijele rodnice
ko kliješta kovačka
čupa mi dušu
šestero braće tvoje
hude zlosrćne
i bol tvoja
ljubimca moga
ko drobilica kamenoloma lome mi život
braće šesterice tvoje
hude zlosrećne
I mladost tvoja
zapjenjeno i bjesomučno
gladna raja
vjekovni robovi
prokleti pogani
đavoljeg sjemena zvijeri
gmižu iz brloga svojih
bijesni neprijajatelji
Božji
Hitler Atila Irod
Brtlomejska noć
male mace
naspram ovih
ovih…
ovih…
Oh Bože Milostivi !
reci mi
kako da in nazovem
naziv za takve ne postoji
tek treba smisliti
samo se zna
da su nasljednici
potomci pavla paklenog
zvanog savle
ti srbi
o da ti srbalji
ali i kroatji
ti europljani
stara ofucana evropska bludnica
zemlja rakomornih presjednika
upmokrenih nih generala
ti amerikanci sijači atoma
svi ti koji se u Isusa zaklinju
dok Isus umire
svaki put
kad neko Bogu milo biće umire
njihovom slavom umire
Zemlja i kamen
Zapisuju. Pamte.
Oblak i nebo.
Plaču. Plamte.
Sunce i zvjezde – svjedoci
Vaseljana u razbijenoj – boci.
****
****
Poglavlje V
****
U kam si se pretvorila
U kam kameni Majčice
Majko mila srebrenička
Boli me – Majko
Tuga tvoja
Mnogo me bole – Majko
Suze tvoje
Možeš li me prepoznati Majko draga
možeš li prepoznati glas moj
možeš li prepiozanti sjenu moju
možeš li prepozanti čedo svoje
koji od sedam rana tvojih
koji od sedam ponosa tvojih
te pohodi Majko jedina
Majčice od bola okamenjena
Majko srebrenička
U led si se pretvorila
U led ledeni Sejo
Sestro mila srebrenička
Raznesi svoju bol
Rasij je stazama zemlje
Rasij je putevima zvijezda
Ne stidi se Majko
Ne stidi se Sejo
Ppustite glasove umilne
zapjevajte pjesmu
neka je i pjesma tuge
bolne prebolne
budite ponosne
čemer izbacite iz duše svoje
zapjevajte
ko’ ilahije što ste znale
polako – nježno
I nek vrište damari zemlje
nek plaču damari nebeski
nek vrište damari vaseljanski
nek ćute bol
ljudi dobri i anđeli
u pjesmi koju pjevate
Gospodaru svom
pjesmu tuge i radosti
O babi – braći – meni
o dvadeset jednoj godini
Tuge – Nade – Boli
Tišine
čekanja dugom
zatreperi srce majčino
zatreperi srce sestrino
začuše se glasovi
od bola slomljeni
u početku lagani
suzama prekidani
potom čisti krhki
Tako nježni umilni
O Gospode moj
Na jug kad ptice odlete
najave miris jesena
kestenje u domu našem
Mati stara
peć na drva će zapaliti
Seja mila
uspomene najmilijim
Sanjati
O Gospode moj
Kad snjegova zapadne bjelina
ispod trešnjiina stabla sestrina
ljuljačka se njiše duginim bojama
što praviše je jaka ruka očeva
toplom ljubavlju braće ljuljanashaban
mati i sestra zaplakat će gorkoshaban
najdražih već dugo nema više
one nemaju kud i kome da hode
O Gospode moj
dad visibabe ožive potok
mati i sestra
stat će na izgubljenih tok
požćeljet će da su ocean
u njemu da utope tuge svoju
o osam nam milih
naj’ jabuka zlaćanih
O Gospode moj
kad mirisi lipa
dvadeseti prvi put
najave sunce bez nada
mati i sestra
stajat će na vjetru srebreničkom
grleći u šumi snova
najmilijih zametene tragove
plamenovima ljubavi neugasle
kad svoju pjesmu ispjevate
ne želim više da plačete
ne želim da više plačeš Majčice draga
ne želim više da plačeš Sestrice mila
sve ste suze isplakale svoje
vadeset jedna godina samoće
ljeto za ljeto ih broje
ne tuguj više Majko
e tuguj više Sestro
0tiđite na neko od mjesta
gdje nas nestadoše
Oči vadiše
Preklaše
Ubiše
Nestadoše
zazidajte kamen studenac
pomolite se
Živom koji sve vidi
Bogu Sveopćem Dobročinitelju Milostivom
On će vas vidjeti
On će vas utješiti
I voda će poteći
Voda bistra
Voda ledena
Voda lekovita
Voda nade
Voda istinita
Voda Srebrena
tada se Majčice draga
tada se Sestrice mila
umijte
sedžu učinite
pomolite
Živom Koji sve vidi
„Alah je jedan
On je Onaj kome sve sve obraća
Nije rodio niti je rođen
Njemu nije niko ravan.“
Tada sjedi Majčice i počini
Sestru za ruku nježnu primi
ja ću vam tada doći
i istinu
i bol
Srebreničku ispričati
polušaj moje riječi Majčice zapisuj moju priču Sestrice
ako je ja ne kažem
niko je neći reći
J’ er u riječima mojim
O’ tkrićete bol svoju
O’ tkrivajući bol svoju
O’ tkrivate bol rođene zemlje
O’ tkrivajući bol Zamlje Božije Milosti
O’ tkrićete zapretenu bol svijeta
J’ er diljem svijeta sve se ponavlja
****
KRAJ