BAJKA SREBRENA
II Dio
****8
I mene Maksumčeta
Majčice draga
i mene Malog princa
Sejica mila
*
međ tisućama
kamama sasječenim
macolom zatučenih
testerom metalnom prepolovljenih
sjekirom drvosječnom pogubljenih
među tisućama bagerima zatrpanim
mene ko janje
ko kurbana
nedozrela preklaše
prekla zvijerinje
Majčice
preklaše trinaest i po nedužnih godina mojih
Sejice
preklali a nedoklali
u žurbi živog zakopali
u grob zajednički
u jamu tavnu – u planini
nestali
od deset i pol hiljada
blaženih čista srca
neki od srbalja što poklaše
dio nas ko trulo meso baciše
Hiljadudvijestotinečetrdesetri
odrasla muškarca
i
tristotinadevedesetdevet
što žena što nejake djece
jetima – majčice draga
od dva mjeseca do moje dobi
u sumrak –Sejice mila
u jame pobacali
bagerom zatrpali
bagerom zatrpali – tenkovima poravnali
u bestragu
da nam traga ne ostane
u zlaćani sumrak
sa lišćem zelenim
lišćem kravavim
sa travom zelenom
travom krvavom
sa zemljom crnom
zemljom krvavom
u duboku jamu
jamu krvavu
krečom posuli
krečom krvlju zagašenim
bagerom zatrpali
pored neputa
ispod nemosta
gdje prolazi malo vode
gdje protiče mnogo krvi
bagerom krvavim
uz gusle
pijane horda zla – srpske
orgije pravila
umoran sam ti Majko
godinama hodim i lutam
sa rukom na preklanom vratu
ni šala nema da ga vežem
ruku jednu na njemu držim
drugom jetima nekog uvijek tješim
prolazim pored mrtvih
žicama bodljikavim vezanih
prolazim pored mrtvih
bajonetom preklanih
prolazim pored mrtvih
u rukama što nose glave
drvosječkom sjekirom odrubljenim
više ne obaziremo jedni na druge
svako se o svom nestanku zabavio
susprežem se dati kažem Majko
e imadoh ni četranaest godina
kad me preklaše
sve sam znao
a ništa počeo
tek neki stih
o ljubavi
O
Milosti Božijoj
i dobroti
i srcu zaljubljenom
dječačke snove nedosanjane
pjesme neispjevane
pjesnik – poeta – Majčice draga
to sam htio biti
sanjar – snivač – nikad neću postati Sejice mila
**** 9
Aj Mačice mila
O Majko srebrena
Kako da ti kažem – Majko
Mimoilazim se sa duhovima mrtvih
Što obilaze Srebreni Grad
livade rosne njegove
Kako da ti kažem – Majčice
Babu nam Ibrahima u žice vezaše
u žice bodljikave – Sejice
žicom bodljikavom on Mamo draga oči iskopa
oči iskopa Sejo moja oči svoje iskopa
Da ne vidi kako mene ko jagnje
Ko kurbana na panj položoše
i preklaše trinaest i po nevinih godina mojih
prekla srpska zverinjad
trinaest i po ih vijekova zlo pratilo
preklaše nedoklaše
živog me u jamu baciše
kako mi se krik iz preklanog grla oteo
kad babi Ibrahimu – Majko
zverinje glavu podsječe
sjekirom – Majčice
Joooj ,Sejice
teškom drvosječkom sjekirom
kako da ti kažem majkom
aa babinu glavu nogom
niz strminu šutnu – srpsko zverinje
dokotrlja se mila glava do mene
njegovog preklanog mezimčeta
a iz očnih šupljina
krvavih šupljina bez očiju
žicom iskopanih
zasja svjetlost,čuh riječi
sa usana jož živih
ništa se ne boj Isa – sine mili
Bog je jedan
nema Boga osim Alaha