Nedugo zatim , neko od konzilija natakario Lucu, sekretaricu onog Julija Wolfa što je drmo supom. Nije htio ali moro. ovi put nI ulet nije imo. Srela ga Lica, slučajno u gradu, nije ga poznavala. Baš je nešto gadno zasvrbilo. Nije da svrbi, gori ko planine poslije posjete nekolicine piromana. Gospojica uvijek nacifrana bila. Ko da je Botičeli Veneru skladao – al’ nijansu, a bome, mere bit i dvi-tri rosnija u stvarnosti.
Ide ona ponosno uzdignute glave, a dolje je svrbi toliko ko da ima svrab u petoj fazi. Dođe joj da vrišti, ali stišće zube. Plemenitog je roda. Ali nije svrbež tek tako sam od sebe nasto. Jok. Kad se Luci neko svidi ona ti svaki dan dvojicu u apsanu šalje dok ne dobije onog pravog. Ima da ga ima ili ima da ga ima, treće nema. Dobra u svakom pogledu bila, a volila i anamo ono – i te kako voljela? Krvnički. Tako je narod olajavo.
Nećemo detalje : ali tu je kažu i perje i kože letjela. Ni sebe , ni ikog nije štedjela. Znalo je tu i oguljenih glava pasti. Ni Mujin majmun to ne bi bolje izveo. Zato ona u apsane slala sve, ali ni jednog od kolegija. Nikad ljubomorna nije bila. Znala šta se u gradu radi. Osim onog što se podrugivo. Taj joj na živce išao. Ona taman da zajauče ono – joj mamo mamice; kad neki strašni lav joj zaurliče među ušima. I prekinu je u po posla. Dala da se stvar ispita.
Imala moć u sarajevskom supu, haman ko Wolf. Ako bi se neki jado , levat ili hablečina zaletio i osladio, a ne odradio kao Mujo kraljicu Terezu , nije mu gino pržun .Izbirljiva bila ko kraljica. Ako izgledom i stasom nije za garde , nije dobar ni za Lucu. Od 15 do 90 dana zavisno od nezasluga.
Međutim. isto tako kažu da se niko nije mogo pohvaliti da je povalio. Nije to zbog nekog straha ili đentlemenluka, već jednostavni nisu kružile baildisne niti ike priče. Tu je nešto bilo sumnjivo. Sa jedne strane se taslači ko kujica u tjeranju, sa druge je niko tako.
Vidio Deba Lucu. Znao je otprije. Vidio joj noge kako su od zore do podneva izlazila iz onog malešnog auta. Duša mu zatitrala od pomisli na tu ljepotu. Nije se podrigno, nego uzdahno, nježno , čeznutljivo, hajvanski zablenuto.
Čuj,moliću vas lijepo; Deba zaboravio na podrigivanje. Kad je došo kući, podrigno se sa Bjelava :
-Nije ti neka kazna Luco.
Pet puta u cugu rikno i predevero da ga ona čuje. Nije ga dopalo ono što se nado. Dopalo ga ono čega se nije nado.
Njoj uopšte nije bitno što se to o njoj pričalo i pročulo. Ima levata i ljubavnika. Gospode i prostaka. Levati su obično prostaci, a ljubavnici gospoda. Levati misle da mogu, pa nagraišu. Ljubavnici znaju da mogu čak i više nego što se misli da mogu, Takare i ginu i čast ne daju, ako treba i ponovo, ali u zatvor ne idu.
Pametna Luca bila , imala pet anterija. Joj ljudi moji ne zna se koja je krcatija i koja se više biba. Ljubomorno ih čuvala za onog jednog jedinog. Samo još niko ne sazna kako anterije izgledaju. Čak ni zaprisegnute tračaruše, sufijke i sihiraste hodže, hadum cvećenici i tetkasta sveštena lica. Ni jedno muško, ko da ne postoje na ovom svitunu u anteriji vidio nije.. U svakom slučaju pravih je sve manje.
U pravom momentu jednog od onih nmesnosnih svrbeža , prolazio pored nje onaj njen suđeni od konzilija. Ovdje usud nema nikakvu ulogu. Usud uvijek djeluje kad svrbež mine ili ne mine.
Ona lagano vrisnu :
-Upomoć!
Kad Luca vrisne , to nije glas, to je Maršalovo pojačanje od 220 w.
Plavac doleti. Drot se za šapku se jednom rukom drži, a drugom za pendrek:
-Gdje gori?
Ona ga opauči. Gdje će gospojica nasred ulice drotu blentavom govoriti gdje gori ? Ne bi on to shvatio. Vodi onog u apsanu. Reko Wolf da ga ispitam. Nasamo! Ima neke povjerljive informacije, niko ne smije čuti.
No, to je zapisano u jednoj drugoj bajci, pa ćemo pustiti da se u njoj svrtabež završi.
Mi ćemo samo kraj zakantati. Čuli mi da jema ljudi da prvo čitaju kraj neke priče, pa onda počnu od početka. Pametni ljudi. Kako ćeš neupućen čitati šta će se desiti?
Nakon privođenja čuše Lucu kako zajauka :
-Joj, mamo mamice.
Nikad se iz grudi ženske , visoko rangirane drotovske sekretarice nije prolomio takav krik bola i očaja.
Izlazi Luca, obučena ko prava žbirica.
Crni lakovani kožni đački kačket, nalik pomorsko kapetanskoj šapki , ispod koga viri plamena , napriluku oblajhana kosa. Bakam lice, duge zasjenjene trepavice, azurne oči i rubinove usne stišavaju reflektorski osmijeh od uha do uha.
Crni kožni mantil ne baš po pravilu službe.Nešto je kraći, strukiraniji i utegnutiji.Kraći da istakne noge što se iz ramena rađaju i u mrežastim crnim najlonkama blješte tako da se tamne naočale moraju nabaciti i oči od ljepote zaštititi.
Utegnutiji da se jedre, okrugle bista grudi na razlete i gledaoca ne ošamute, raspamete i obeznane.
Strukiranija i diskretno izvezena tamnijim i svjetlijim nijansama crne svile da podsjeti dunjaluk da je to njena crna, udovička anterija. Jer prava žena umire pjevajući sa osmjehom na licu kada srce ili medne usne na ljiljan nabija. To poručuje ona knjiga o pticama koje umiru pjevajući, ne mi. samo nek se zna.
U to, ili nekom drugo kita'bu o pticama još piše i da ima njaka druga ptica koja se ubija samospaljenjem , ali se ni na šta ne nabija dok umire. Ubija se da bi se jopet rodila i ponovo na nešto nabijala. Eto šta ti je nauka skontala! Neka se ptica nabija da bi umrla, druga se opet ne nabija, pa umire da bi se rodila da se nabija. Za nevjerovati. Bez obzir kakav im epiložni usud , sve ptice malecke imaju jedno na umu. Ako niste skontali šta, zinite da vam kažemo.
Ne može ćo'jk ništa uhavizati. Joj ludih ptica i još luđe nauke. Samo bi se nabijali. Aman ko Luca i ubačeni elemenat. Ali njih dvoje skontali pamet. oni se nabijaju i izdišu, uglavnom baildišu, ali ne umiru. Nisu ahmaci mrijeti dok se nabijaju. Ako ih prekine srce , prekine. Tu se ne mere ništa učiniti. Samo pomisliti : i od ljepote se može mrijeti i onda spokojno riknuti.
Reče jednom Mojsije prijateljski nastrojenom , ali stvarno obrazovanom i pametnom policajcu, onom Esi Mrakoviću skoro pa naša raja:
-Jebo te bjeloglavi sup.
Mislio se izvući na lešinare. Čovjek sa zvijezdom na ramenu puko od šege, pa otišao.
Deba zino i zamislio se. Nikako ne može da ufrštulji i čemu je fol. Morao je to on lično ispitati. Zna , bez muke nema nauke. Prišo nekom drugom drotu i podrigno se:
– Jebote crnoglavi SUP.
Uvijek mislio orginalnost prije svega. Drot puko od šege. Kad se presto smijati , za pendrek, dvije tri vaspitne, onako drotovski, krvnički po bubrezima, pa u Debu u bajbokanu.
Osta Deba petnaest dana u Centralnom. Nikome se nije javlja. Pomalo pišucko krv. Nije stigo da se ikom javi , čitavo vrijeme konto gdje je pogriješio. Skonto.
Izašo iz centralnog i onom drotu pravo u stanicu i sa vrata se dere:
– Jebo te bjeloglavi sup.
Drot se razvali od šege. Deba taman da bude zadovoljan sobom , a drot vaspitnu palicu u ruku i hek , onako krvnički, drotovski po beubrezima, sada tri četiri puta.
Deba, na bigajri hak novu rundu, petnaest dana centralizma osjetio. Promokrio krv , ko da se olovkom ponovo počeo u nos spucavati. Prođe mjesec niko ne zna gdje je. On se nikom ne javlja, konta gdje je sada pogriješio. Nije mogao dokučiti.
Izađe on iz centrale, menstruacija iz anamo onog ne prestaje. Jest manje je obilna i manje ga bubrezi bole, ali ne popušta ni bol ni krv. Debu nikad ništa nije moglo zaustaviti. Kad on nešto nanieti tako mora biti. Opet pravac kod onog drota i pomirljivo će:
-Reci mi jaro, matere ti žive , gdje sam pogriješio. Ajd’ prvi put razumijem. Ja htio orginalan i biti različit od Mojsija . Drugi put sam od riječi do riječi sve isto ko Mojsije kazo; a ti mene opet hek, još jače nego prvi put, pa opet u centralni.
-Kao prvo , nisam ti ja jaro. Ja sam drug ili organ, kako ti volja. Kao drugo, nisi oni akcenat stavljo gdje treba, to garant, kao treće nisam te vaspitavao zbog toga, nego zbog tvoga podrigivanja. Čitav, vaskoliki grad noću SUP zove i budi zbog tvog hrkanja i podrigivanja . Čak i kada spavaš belaj nam praviš. Ne može se čestiti drot na dežuri pošteno naspavat. Pala odozgo direktiva, ženskog je roda, prvi put kad nešto policajcu zucneš, makar to samo prvo slovo svih pismenija bilo , hek vaspitna dva tri puta, pa u bajbok. A ako šta opet progovoriš postupak ponoviti, koji degenek pride dodati.
Pa se razvali od šege , pa hek pet šest puta po bubrezima. Deba se bio mnogo razgovorio. Ovaj put je dobro prošo. Nisu ga odveli u centralni nego u bolnicu, osto tri mjeseca. Izvadili mu slijepo crijevo na zdravo. Morali drotovi zabašurit krvave bubrege.
Deba tada bio punoljetan, a nije radio i morao od Muste pjane sa Višnjika posuditi knjižicu. Ovaj dobar i uvijek pijan čovjek bio, knjižica mu nikad nije trebala . Čak ni znao nije da je ima. Natakariš knjižicu kad imaš brlju . Doktori su „ibretili“ kako četrdesetogodišnjak“ izleda ko dvadesetogodišnjak. Debi drago što tako dobro izgleda i ponosno pogladi bubrege . I normalno vrisnu . Zaboravio da su bolni .
Jeste da je glavnog doktora Semiza poznavo. Svi ga mi znali. Živio u Derebentu aman do Himzarine, a ko i rod rođeni nam bio. Za isprišnica dušu dao.
Himzarina je spoj sa ulicama Čapajevom, Jelene Vitas , Romana Petrovića i Sumbul Avde pravila. U tim ulicama konzilij živio i iz njih na jahanje kretao.
Pet se ulice na jednom mjestu spajale. Pravi mali trg. Kažu , još samo je'na mahala u gradu ima taki spoj. Obišli sve mahale i čitav grad , i ne neđoše je. Zaboravili da je Latinska ćuprija naka ddžada , koja spaja dvije ceste ili dva kraja jednog puta. I zamislite Latinska ćuprija se nalazi u Latinluku. Koje li naučno fantastične konicidencije? I to sa desne strane prema Čaršiji, a sa lijeve prema Latinluku, a na početku Bistrika. Koji li je to um skonto.? I jošten spojio most i četiri džade.
Puco prsluk Semizu za Debu. Mogo bi ovaj dvaput riknut što bi mu on otfikario crvuljak na tuđi papir. Milicija mu naredila; fikari nepotrebni crvuljak. Bojala se da se krvavi bubrezi ne otkriju.
Nedugo zatim Mustu napalo slijepo crijevo. Semiz ga nije htio otvarati zato što je u papirima pisalo : Crvuljak otfikaren ( Lat Dg, Faticist vermi ) To znači da Musto nema slijepo crijevo. Znao Semiz i Mustu i Debu, ali htio malo takariti Mustu što šreviše pije i uplašiti Debu zbog mućke .
Musto nije mogao dočekati kraj šale i od upale bubrega rikno. Njegov crvuljak Debi operisali, krvavi Debini bubrezi njemu dohakali. Nikom ništa. Jadni Musto nije imao protekcije kod drotova ko Deba. Njemu poetičnije bilo umrijeti od tuđih bubrega , nego od ciroze vlastite jetre.
Deba pameti poslije bolnice došo , ali se nije promjenio. Podrugivo se sada za pet šest slonova i sedam osam lavova obadjedne, ali nikad više ni jedne pred drotovima nije progovorio. Znao je da su se naštelii i na zicer ga čekaju , pa instikte izoštrio.
Kupio tamne naočale bez dioptrije i na njih retrovizore ugradio. Sve misli da sa njima pametnije djeluje. Vidjeli ga šminkeri, pomislili neka nova moda i odjednom vas cijeli grad pun hablečina sa tamnim naočalama i ugrađenim retrovizirom. Jedina je razlika bila što su šminkerske naočare imale veliku dioptriju, pa su se šminkeri sudarali sa svačim, posebice sa banderama i pederima. A ruke , oči i lice im bile crne ko ćumur. Dušu nisu imali.
Deba ih natakario. Reko im da je na zapadu moda ako zatamniš na garu naočare sa dioptrijom, plus- minus šest i više, i na njih natandariš retrovizore. Retrovizori daju široki i svestrani fokus misli, a dioptrija prodiranje u bit problema bez pogleda na spoljni svijet i povratnog upliva. Naočale dokazale Debin eksperiment. Ne moš ti slijepcu oči otvorit, ni idiota pameti dozvat.
Tog ljeta se Mojsije nešto ljutno na drotove; i zbog Zlate odmurijao petnaest dana.Duga priča , al’ ćemo je prikratit.
Nije ni zbog Zlate nego, zbog konzilija. Tako se on opravdavo. Oni svako malo u zatvor. Njemu se čini njemu u inat . Vazda zaglavinjaju kada njega nema. I na uštrb njega , bez njega poberu svu slavu .
Uvijek Lenji ,Herco i Deba u bajbokanu. A na kraju i Dobrog , ni kriva ni dužna Luca spengala. Omu nisu dirali zbog đozluka plus-minus deset , a imo pronicljiv i urokljiv pogled. Do Baška Baše nisu mogli doći . Uvijek im nekako migoljio, il se pod skute tamo neke skrivao. Vazda imo pune ruke posla ili šta li već , pa im tada nije pravio društvo. Raspušćenica pune mahale i samica pun grad . Trebalo je sve to osvojiti i podmiriti. Blentovija skontala da mu je to osnovni životni cilj. E, vala, jes mu neki nijet!
Mojsije se čudio sebi. Ja vidjelac pravi, a blentovije ne mogu prokužiti i skontat u kakav će se zijan zaletiti. Kad je prvi put posumnjao u sebe, kao da su mu moći oslabile.
Ovako je to počelo.
Prvi put zaglavio Deba isti dan sa njima, ali deset dekika prije njih i ostao u apsu petanaest dana poslije njih. Oni izašli za par sati. To je ono kad su jahali konje.
Ni konje nikad jahao sa njima, ni za njima , ni ispred , ni pored njih, jebo ih pas, srdi se Mojsije. To mu najmilija i najsočnija psovka bila. Druge nije imo. Osim jednom kada je opsovao.
-Jebo vam pas …
Nije sa njima ni lavove vodio na žuborenje. To je ono kad su njih četvorica drugi put otišli u zatvor. Deba opet osto petnaest dana iza , a njih trojicu jopet pustiše nakon dva tri sahata.
Valja sva to ispričati, malo poslije, Mojsije u redu čeka, a naoštrio se.
Nije se ni ligurama niz bob stazu spuščo sa njima. To je ono kad su oni treći put otišli u zatvor. Deba ostao zna se koliko vremena, a oni izašli poslije uobičajenog vremena , nakon sahat ili dva na svježu havu i kahvu, oliti kavu kak bi rekel Zagrepčanke. Ne zna se jesu li ih za radi toga pohvalili ili povalili.
Ovo se još nije dogodilo,ali on zna da će se dogoditi, jedan kroz jedan. On već vidi njih četvoricu kako se spuštaju ligurama sa nekim ženskinjama, nemahalske fele. Diđži i-midži prije,pa điđi-miđi u i niz bob stazu poslije .
I ovo ćemo ispričati kada bude vakat. I zna isto tako jedan na jedan; trojica će izaći ,a onaj konj jedan što nikad neće pameti doći , će opet petnaest dana u centralnom guliti. A polovinom i krajem olimpijske godine oni Dobri će pravo naj…grabusiti za sve ulete i tako to. I pameti , bakso neće doći.
Puco Mojsiju prsluk i za konje, i lavove i tigrove , ligure i za zatvor. Nije ga briga ni koliko za rahmetli komarca što na slonicu kidiše. Bolan , te ti apsane slijedile poslije sedmodnevnih điđi-miđi parti. Eh, to ga je boljelo . Oni takare , pa u muriju . a on niti takari , nit ga murija apsi.
Konzilij poprimio moto od Sarajevskih Cigana:
-Nema fešte doli džidži-midži takara od sedam dana.
Anterije još nisu bile bile prošlost, ali su se oni sve više udaljavali od nevinosti. One tek ponekad bljesnu , kada neka nova ljubav u srce sleti i prstom upire u one bjeline i snove, što polako prolaze. Tada oni plaču i ljubav vode. Ove neke nove ženske se čude , ali im ne smeta, jer dobijaju šta žele, a što više nikad neće od drugih dobiti.
Nebeski jahači to rade , kao da nikad više anterije neće vidjeti. I ne rade to samo sa njima. To oni prizivaju i žale za nikad neprežaljenim Proljećem, Zlatou, Frkom, Jelom Jelom Jelenom, Malom guzom, Kosom, Hanom, Vesnom , Ljiljanom , Ankicom ,Suadom, Nerminom , Radom , Mirjanom , Slavicom , Jelenom, Jasnom , Gordanom , Esmom , Borkom , Vlastom ili nekim drugim mirisnim đardinima svoje duše, i ljubav vode.
Te djevojčice su se rađale da bi njihove ljube, žene bile . Nalikovale su samoj ljubavi, snovima i cvijeću. Koliko mnogo cvijeća ima, toliko tisuće vrsta ih ljepotom mirišu. Niko nikad spoznati neće. Koliko boja, mirisa i valera titra, još manje je moguće dokučiti. To bi bilo isto kao zvijezdice i njine sestrice pobrojati. Svaka od tih djevojčica je jedna prekrasna maglica. Imale su samo jednu jedinu manu. Zov majčinstva. Neka. Tako treba. To je najdivnija i načudesnija falinka vođenja ljubavi. AS blentovije još uvijek nisu bile spremne za to.
Bog Milosni je žene obdario ljepotom i sjajem da bi im ljubav muževa darovao. I njihovu njima. Nikad niko nije čuo za zov očinstva. Zov očinstva, muškarcima majčinstvo neuslovljeno poklanja.
Išlo Debu tih petnaest dana centrale ko halva habalečini i mimo konzilija . I tri mjeseca bolnice . Čudo jedno.
Treći put u bolnicu ležo kad je Dobri operiso papiloma lingve na maksilofacijali . Debi neko objasnio da je to neki piklić narasto na jeziku, ali može biti gadan ako se zakofrči i naraste. I samo se na maksilofacijali mere operisati.
Za Dobrim prvo Mojsije. Ne bi više da propusti ni pola , a kamoli čitav konzilijski takar. Kaže doturima, ima šuhu da ima papilom lingve. Doturi ništa ne vide, ali čuli da je Mojsije prorok , pa ga prime. Proroci i vidjelice uvijek bili u modi i u korak sa vremenom.
Čuli Deba i Herco da je Dobrom i Mojsiju na maksilofacijali krenulo ko budalu baklavice i otišli da ih zavedu među pacijente.
Našla se ona ista hablečina od dotura koja je Mojsija primila. Herci već tada bol srca iz nosa virila. Prozove ga doktor, ustane Herco i u ordinaciju. Deba za njim, doktor ga zaustavlja i kaže jedan po jedan. Deba se zavali od smjeha. sliježe ramenima i izlazi. Gleda ga doktor i sam sebi kaže:
-Joj budale, ljudi moji.
To mu je jedina pametna tog dana bila.
Pita hećim Hercu šta mu je. On odgovara da ima slabo srce i pokazuje nalaze. Ono crno na bijelo dva-tri puta ga hercika strefila. Naglašava da ga svako malo herc strefi, naročito kad Lela Jela Jelena safirli anteriju obuče, ali oguglo i više ne ide radi te sitnice kod dotura.
Pita ga doktor kakve veze imaju anterija i srce. Skoro nikakve, kaže Herco ali njega srce uvijek hekne, kad vidi Lelu Jelu Jelenu u safir anteriji.
-Što ona ne promjeni safirli i ne obuče drugu.
-Promjeni ona, ali njega srce onda ne strefi.
-To je dobro .-kaže doktor.
-Nije Leli Jeli Jeleni dobro.
-Kako joj nije dobro?
-Zato što onda nju strefi srce.
-Zbog čega nju strefi srce?
-Zato što mene nije strefilo srce.
Doktor ovo ne može razumjeti , pa ga jednostavnije pita:
-Ajde ti meni sve polako , ospočetka ispričaj da to mogu razumjeti.
Herci drago što on većme obrazovanijeg od sebe , može nešto naučiti, pa objašnjava, polako i po redu.
-Lela Jela Jelena ti je moja djevojka. Kad joj se primerači, obuče safirli anteriju i mene srce strefi. I sve je u redu. Ona me sredi . Jes,ja kasnije moram kod hećima, ali šta se može, naviko ja. Ona bi da me poštedi i ne obuče biserli haljinku i mene srce ne strefi, nego nju srce strefi. jer me ne može srediti . Kontaš dotur.
Doktor ne konta, ali kaže kontam. Herco zna da ga hablečina ne razumije i nastavlja.
-Nju herc strefio zato što mene nije strefio, eto to je tako jednostavno. A to mu znači da takara ni i onda nju strefi srce. Ne može joj srce bez takara disat. Zato ti ona uvijek obuče safirli anteriju i mene srce uvijek strefi.
Doktor zino ko peš, ulazi Deba bez kucanja i još se baildiše od smijeha i kaže:
-A dotur, vi'š ne mere ga čovjek ništa skontat.
-Opet ti. Ko si sad pa ti i šta trebaš?
-Niko i ništa mi ne treba, nego poslo me Semiz sa ovom hablečinom da opet nešto ne zabrlja.
-Pa gdje mu je uputnica.
-Nema je.
-Što je nema ?
-Otkud ja znam, zato me Semiz poslo s njim. Kaže vodi ovu budalu na maksilofacijalu.
-Što nije dao uputnicu?
-Nije ga mogo ništa razumjeti, pa je nije ni dao.
-Vodi ga nazad Semizu da mu da uputnicu.
-Bogami neću, znaš kakav je Semiz kad poludi ; eto ti odmah otkaza.
-Gdje radiš?
-Sad nigdje.
-Pa šta ti on može?
-Sve, ima ti taj pamćenje ko slon i stršljen zajedno , kad god se zaposlim eto ti njegova habera i meni otkaz. Nikad me niko ništa ne pita i ne kaže . Samo pjaf , lupnu vratiuma i otkaz. Poslije bi haber stizao i prije nego što bih pomislio da se negdje zaposlim.
Konta dotur ne valja se kačiti se Semizom, nema mira nego mora da pita:
-Semiz je na abdominalnoj, kakve to veze ima sa srcom?
-Nikakve . Poslo ga onaj Sola sa kardiologije kod Semiza , jer ne smije da ga operiše, više puta izmasakriro pacijente. Neki umru, a niko ne preživi. Nem ti kod Sole treće.
Ovaj se baš razumije u medicinu konta doktor , ali ga ipak pita:
-Ovaj tvoj ,neka budala kažeš.
-Nije moj, i ne poznajem ga, ali je lud ko struja.
-Kako znaš?
-Ništa ga ne razumijem , ja samo poslušo Semiza.
-A šta si ti radio kod Semiza?
-Ništa, odonio Musti Ominu knjižicu.
-Ko je sad Musto i šta će mu Omina knjižicu?
-Musto je bio naš mahalski pjano i Semiz ga nije htio operisati, jer je u njegovoj knjižici pisalo ,da je on lično, Musti operisao slijepo crijevo. A nije, operiso je meni, na Mustinu knjižicu. Znamo to , i Semiz i Musto i ja. Ali se svi pravimo mutavi. Takav vakat. Musti trebala knjižica na kojoj piše da nije operiso crvuljak. Ja knjižicu zdipio Omi. Njemu ne treba, ima đozluke velike dioptrije plus minus deset i neće nikad vidjeti da li ga bole bubrezi ili mu fali zdravstvena. I odnio je Semizu ali uzalud , ni njemu , ni Musti nije više trebala. Rikno pjano.
Doktor zove sestru, ona ulazi, on joj pokazujući na Hercu kaže, vodite ovu budalu na peti sprat, papilome lingve i ne dajte mu da priča, sve pretrpite, samo mu ni za živu glavu ne dajte da priča. Pomutiće vam mozičak.
Vidi dotur da se ovde baš ništa neće završiti kako treba, ali mora da pita:
-Dobro, sve je to u radu,ali fali li tebi nešto debeli?
-Ništa , ja sam zdrav ka slon.
-Onda razlaz da te moje oči ne vide.
Vidi Deba da se i Herco uvalio. Uvaliće se i on , u tren skonta rješenje i smije se doktoru u lice. Doktor ga prati na vrata, izgubio strpljenje samo što ga nogama ne gura. Izlaze oni u hodnik. Vidi doktor nekog pacijenta guraju na krevetu,a ovaj nešto očajnički gestikulira.
Deba se još više razavaljuje od šege, ne može da se kontroliše i valja se po podu čekaonice.
To je Lenji zalego u kauč, četiri hamala ga nose ,a on obadvjema rukama pokazuje na otvorena usta i krklja.
Doktor ga ništa ne razumije, samo odmahnu rukom i kaže peti sprat, papiloma lingva. Sestra nije na svom mjestu.
Doktor konta, glupača , sigurno joj sada onaj o safirli anterijama nešto tabiri i ona ga sluša, ništa ne razumije. I ludi ili se zaljubljuje. pas mater, ne zna dotur oklen mu psovka.
Deba ode sa planom u glavi i brzinom u nogama,a doktor sam sebi naglas kaže.
-Luda li dana i još luđih insana,ljudi moji.
Gleda na sat, pet do dva, proročki broj, a on doručkovo nije. A svijet pun hajvana, koji se baš danas i to kod njega našli uvaljivati sa papilome lingve. On je u svojoj praksi imo jednu , mere bit dvije papilome lingve u pet godina, a evo danas pet u dva sata. Nije pet nego četiri, prešo sam se. Smuntali me manijaci, ni sam sebe više ne može razumjeti. Garant će se peti preko štele uvaliti.
Kad evo ti Semiza ,gura kolica i kaže mu:
-Evo , jedna sasvim obična papiloma lingva i dobro mi ga pripazi. CK , Branko M. i Julije Wolf mi dali izričit nalog da ga skrbimo.
-Kad takar gre onda gre.-konta dotur. i pomišlja – Baš me oni gore plaho mezete. Jes im neka jaka fora!